Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 158 do 179 Majcen, V. : Hrvatski obrazovni film
se govorni (govoreni) stereotip zamijeni vizualnim stereotipom
i slikovnim simbolima, kao {to je to transparentno bilo
prisutno u to vrijeme dogmatskog prihva}anja ideologije socijalizma
na plakatima ili slikama sljedbenika socijalisti~kog
realizma. Dok je, primjerice, Aleksandar Gerasimov 30-ih
godina snimaju}i dokumentarne filmove o `ivotu sela, strpljivo
tra`io izvorna, tradicijska obilje`ja toga `ivota i nenametljivo
bilje`io objektivnu `ivotnu stvarnost, suvremeni
snimatelji u poletu mijenjanja svega tradicijskog, toj se `ivotnoj
zbilji name}u i ~esto je insceniraju radi potvrde unaprijed
zadanih teza.
U jednoj od prvih analiza dokumentarnih filmova poratnog
razdoblja, prilikom prve retrospektive poratnog hrvatskoga
filma, Zoran Tadi} je 70-ih godina — u vrijeme nastupa mladih,
filmski obrazovanih kriti~ara koji su odbili lagodnost
ideologijske poslu{nosti i bez oportunizma razvijali svoje
kriti~ko stajali{te prema filmskoj umjetnosti — okarakterizirao
prve dokumentarne filmove poratnih godina:
»...nastali u vremenu kada su se vi{e nego evidentno jo{
osje}ale posljedice rata, u vremenu obnove, u vremenu
stvaranja novog dru{tva i novih odnosa u dru{tvu, filmovi
nalikuju jedan drugome — slu`beno svjedo~e}i o tom vremenu
— kao jaje jajetu. Povezuje ih i gotovo uvijek eufori~ni
i pateti~ni spikerski komentar, te bilo specijalno pisana
bilo arhivska, agresivna glazbena pratnja.« (Tadi},
1976. : 52)
Dokumentarni filmovi snimani prvih poratnih godina bit }e
jednostavni crno-bijeli prikazi stvarnosti u kojima su obvezni
elementi obra~un s pro{lo{}u, veli~anje izgradnje novoga
dru{tva i optimisti~na projekcija budu}nosti.
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
175
46
Naj~e{}e su to reporta`ni oblici, pra}eni tekstom u povi{enom
tonu i programnom glazbom. Sadr`ajem su vezani za
demoniziranje bliske pro{losti i ideolo{ki obra~un s njom
projiciran na njene zami{ljene ili prokazane predstavnike
(Jasenovac, Gavrin i Hlavaty, 1945., Zlato u franjeva~kom
samostanu, Hlavaty, 1946., Stepinac pred narodnim sudom,
Han`ekovi}, 1947., Pred narodnim sudom, Zduni}, 1948.),
ili pak, kontrastno, afirmativni filmovi o aktualnim politi~kim
doga|ajima (Predizborni govor Mar{ala Tita u Zagrebu,
Hlavaty, 1946., Prvi kongres USAOH-a, Marjanovi}, 1946.,
Na izbore, Kati}, 1946.), o izlasku iz zaostalosti, obnovi i industrijskoj
izgradnji (Snaga i mladost, Kati}, 1946., Iz tame
u svjetlost, Kati}, 1947., Cement, Tomuli}, 1947., Elektrifikacija,
Marjanovi}, 1948.), te filmovi o zadrugarstvu i odnosima
na selu koji su se najte`e mijenjali (Na novom putu,
Golik, 1948.). Me|u njima slo`enije strukture bit }e primjerice
Rijeka u obnovi (Marjanovi}, 1946.), film Istina o Puli
(Hlavaty, 1947.), snimljen ve}im dijelom skrivenom kamerom,
Koraljari i spu`vari (R. Sremec, 1947.), za ~ije snimanje
je Sergij Tagatz izradio — prvi put u hrvatskoj kinematografiji
— posebnu kameru za podvodno snimanje, 47 ti tradiciju snimanja kulturnih, znanstvenopopularnih, obrazovnih
filmova.
Dio dokumentarnih filmova posve}en je ljudskom radu koji
se (u skladu s tendencijama u suvremenom pristupu etnolo{kom
filmu) mogu nazvati socijalnoetnografskim filmovima i
danas — ve} s patinom vremena — postaju zanimljivi istra-
`iva~ima (primjerice, filmovi Koraljari i spu`vari i Tunolovci,
filmski su dokumenti o djelatnostima kojih na Jadranu u
tome obliku vi{e nema, a i u svijetu te{ko da se mogu na}i).
Dio filmova posve}en je zdravstvenom i tjelesnom odgoju
mladih (Snaga i mladost, Kati}, 1946., Nova mladost, Han-
`ekovi}, 1947., Dan fiskulturnika Hrvatske, Kati}, 1948.), a
odr`an je kontinuitet i u obradi tema iz kulture i umjetnosti
od oblika tradicijske kulture (Smotra Selja~ke sloge, Sremec,
1947.), suvremenih kulturnih zbivanja (Muzi~ki `ivot Zagreba,
Tomuli}, 1947.), do prikaza kulturnih spomenika pro{losti
(Jadran kroz vjekove, M. Filipovi}, 1948.).
Usporedno s razvojem te, u to doba, dru{tvenopresti`ne dokumentarne
filmske proizvodnje razvijala se i sustavna aktivnost
u uspostavi kinematografske mre`e, u definitivnoj kinofikaciji,
koja je u petogodi{njim planovima imala istaknuto
mjesto.
te Ribari
Jadrana i Tunolovci, B. Belan, 1948.). Unato~ izrazito promid`benoj
namjeri i izri~aju koji jednostrano{}u, sklonosti
kontrastnom pojednostavljivanju i nametljivom porukom
utje~u na strukturu njihova sadr`aja i poetiku, unato~ filmskom
neiskustvu autora, povezanog ponekad s promatrala~kom
povr{no{}u, u tematici tih filmova mo`emo prepozna-
48 Osim stalnih kinematografa s projekcijom filmova
normalne {irine (35 mm), posebna pozornost posve}ena je
opremanju manje zahtjevnih putuju}ih kinematografa i kinematografa
za prikazivanje uskog filma (16 mm) u manjim
mjestima i na povremenim projekcijama u mnogobrojnim
domovima kulture i u zadru`nim domovima koji su nicali u
selima. Radi osiguranja filmova za te kinematografe u Direkciji
za film (poslije Jadran film) nastavio je radom odjel
uskog filma (do 16. 7. 1946.), ~iji je zadatak bio prebacivanje
35 mm filmova na usku vrpcu i razvijanje vlastite — namjenske
— filmske proizvodnje na substandardnom formatu.
Osim podmirivanja potreba javnih kinematografa, odjel
za uski film trebao je podmirivati i potrebe {kola nastavnim
filmom.
O prvome razdoblju proizvodnje uskoga filma ima vrlo
malo sa~uvanih podataka. U ekspozeu ministra prosvjete u
Saboru NRH po~etkom 1947. godine (nekoliko mjeseci prije
osnutka Nastavnog filma), zabilje`eno je da je do tada
odjel uskoga filma — u sklopu Jadran filma — preradio 86
filmova, kopirao 116 {kolskih filmova, te izradio 57 tonskih
kopija doma}e i strane proizvodnje. Izvjestitelj na temelju
tih podataka konstatira da odjel uskoga filma ima sve uvjete
da se razvije u samostalno poduze}e. (Babi}, 1947. : 142-
143.)
Iz toga izvje{}a mo`e se zaklju~iti da je odjel uskog filma bio
tehnolo{ki dobro opremljen, {to retrospektivno govori i o
uskom slikopisu prethodnoga razdoblja, budu}i da je sva
oprema — naslije|ena od Hrvatskog slikopisa — prikupljena
u razdoblju do 1945. godine. Tako|er je naslije|en velik
fond dokumentarnih, nastavnih i igranih filmova njema~ke
proizvodnje do 1945. godine, a prema nekim podacima, prikupljeno
je i 150 filmskih projektora (16 mm) za prikazivanje
filmova. 49
Sve do 1947. godine odjel uskoga filma nije razvio vlastitu,
izvornu filmsku proizvodnju, nego se rad sastojao od prevo-
|enja i prerade filmova iz postoje}ega filmskog fonda (na to