Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (<strong>1998</strong>.), br. <strong>15</strong>, str. <strong>15</strong>8 do 179 Majcen, V. : <strong>Hrvatski</strong> obrazovni film<br />
`ave da film koristi kao politi~ko promid`beno sredstvo za<br />
koje nastoji da dopire do {to {ireg kruga gledatelja i nepostojanje<br />
interesa za razvijanje filma kao stru~nog, didakti~kog<br />
sredstva u cilju razvitka obrazovnog standarda u {kolama.<br />
Na to upu}uje i nezainteresiranost pedago{kih djelatnika<br />
za to nastavno sredstvo, pa se u to vrijeme u pedago{kom<br />
tisku i pedago{koj teoriji ne razmatraju pitanja didakti~ke<br />
uporabe audiovizualnih medija. Primjena filma u obrazovne<br />
svrhe tako se organizacijski prete`no odvijala na posebnim<br />
javnim <strong>filmski</strong>m projekcijama, a manje u {kolama, dok je sadr`ajno<br />
obuhva}ala tri podru~ja: ideolo{ki odgoj (obvezno<br />
prikazivanje <strong>filmski</strong>h `urnala i dokumentarnih filmova o dr-<br />
`avnim i strana~kim manifestacijama), podru~je kulture i<br />
zdravstveni odgoj. Prva dva sadr`aja izjedna~ena su s nacionalnim<br />
odgojem, dok je tre}a skupina zdravstvenopou~nih<br />
filmova — ~ije prikazivanje je propisano i zakonom — imala<br />
i prakti~no zna~enje u ratnom razdoblju.<br />
Razvojem specifi~nog nastavnog filma kao didakti~kog sredstva,<br />
proizvodnja uskog filma okrenut }e se tek onda, kad<br />
film izgubi svojstva najsna`nijeg propagandnog sredstva, a<br />
dr`ava se u toj mjeri demokratizira da ni jedna politi~ka ideja<br />
ne mo`e ostvariti potpunu kontrolu medija (ili odre|ena<br />
ideologija postane dovoljno stabilna, da se ne osje}a ugro`enom,<br />
te mo`e financirati i oblike filmske djelatnosti od kojih<br />
nema neposredne politi~ke koristi).<br />
Promjenom vlasti i politi~kog sustava 1945. godine, stvara<br />
se nova organizacija dr`avne kinematografije centralizirane<br />
u okviru Jugoslavije. U sredi{njem Dr`avnom filmskom poduze}u<br />
Demokratske Federativne Jugoslavije koje je 20. studenog<br />
1944. godine osnovano s kapitalom od 1.000.000 dinara,<br />
osnovane su republi~ke direkcije, pa je tako <strong>Hrvatski</strong><br />
slikopis ve} 9. svibnja 1945. naslijedila Filmska direkcija za<br />
Hrvatsku, ~iji je direktor postao Mirko Lukavac, prija{nji<br />
voditelj Kinoodjela ZAVNOH-a ([krabalo, 1985. :<br />
111/112).<br />
Filmska direkcija za Hrvatsku imala je sli~nu strukturu kao i<br />
<strong>Hrvatski</strong> slikopis: uz proizvodnju kratkometra`nog i dugometra`nog<br />
filma i njegovu distribuciju, u Direkciji je osnovan<br />
odjel uskog slikopisa (16 mm filma). Nakon ukidanja<br />
<strong>filmski</strong>h direkcija i osnutka Jadran filma, kao republi~kog<br />
filmskog poduze}a (16. srpnja 1946.), odjel uskog slikopisa<br />
nastavio je rad u sklopu novoga poduze}a do 1. srpnja 1947.<br />
godine, kad je osnovano specijalizirano poduze}e Nastavni<br />
film. Cjelokupna kinematografija toga doba — i nadalje instrument<br />
dr`ave u promicanju njezine ideologije — pod<br />
strogim je nadzorom Komiteta za kinematografiju koji je<br />
odobravao svaki <strong>filmski</strong> scenarij i odre|ivao — nakon odobrenja<br />
projekta — tko }e ih snimati. Kao sna`no promid`beno<br />
sredstvo, film ima ponajprije odgojne zadatke u izgradnji<br />
novoga dru{tva. Aleksandar Vu~o, predsjednik Komiteta,<br />
1946. godine u ~lanku Na{a mlada filmska proizvodnja ocrtava<br />
ulogu i zadatke filma u dru{tvu:<br />
»Filmska umetnost je mo}no oru|e, koje ne treba samo da<br />
nam olak{a upoznavanje sveta, ve} i da ubrza proces dru{tvenog<br />
napretka. Film ne sme da bude povr{na i vulgarna<br />
zabava ili sredstvo za uspavljivanje ljudske svesti. On treba<br />
da se uzdigne na visinu umetnosti koja }e biti u stanju<br />
172<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>15</strong>/<strong>1998</strong>.<br />
da prikazuje radikalne promene stvarnosti, a istovremeno<br />
da uti~e na njihovo ubrzavanje.« (Vu~o, 1946. : 5)<br />
Pitanje »ni`ih« i »vi{ih« kvaliteta filma, komercijalnog i kulturnog,<br />
o ~emu stru~na i nestru~na javnost raspravlja od pojave<br />
ovoga medija, ponovno postaje aktualno, a dr`ava nastoji<br />
cijelu kinematografiju podrediti svojim ciljevima, koriste}i<br />
odgojnu mo} medija u promid`bi ideja. Pri tome se<br />
izjedna~uje odgojno (obrazovno) i estetsko s propagandnim.<br />
Tajnik Komiteta Jak{a Petri} u povodu dono{enja petogodi{njeg<br />
plana, ocjenjuje da je:<br />
»stvorena mogu}nost da se filmovi uklju~e u na{ vaspitni<br />
program, da se pomiri komercijalni i propagandni efekat<br />
filma u korist propagandnog... kako bi odigrali veliku vaspitnu<br />
ulogu koja je filmu namenjena u borbi za izgradnju<br />
novog ~oveka.« (Petri}, 1946. : 23/24)<br />
Ne{to poslije, 1948. godine, isti autor }e jo{ otvorenije osvijetliti<br />
ideolo{ki karakter filma u dogmatskom ~lanku Jo{ vi{e<br />
pribli`iti film narodnim masama:<br />
»Uz stalnu pomo} Partije nikla je i razvijala se jugoslovenska<br />
kinematografija. Ta pomo} je bila i jeste dragocjena i<br />
bez nje je nemogu}e zamisliti uspeh na{eg filma. Ona se<br />
ogledala u odre|ivanju organizacionih principa, u izboru i<br />
stvaranju kadrova, a javljala se naro~ito onda kada je trebalo<br />
ideolo{ki usmeriti razvitak filmske umetnosti. Ta je<br />
pomo} bila gotovo svakodnevna, i danas ne postoji nijedan<br />
ve}i uspeh na polju na{eg filma, a da to u prvom redu<br />
nije zasluga partijskog rukovodstva.« (Petri}, 1948. : 12)<br />
Dr`ava je na{la svoj interes u mediju i zato poti~e razvoj<br />
filmske proizvodnje. Film je postao sastavnim dijelom dr`avnog<br />
i partijskog planiranja razvoja u tzv. petogodi{njim planovima,<br />
programatskim dokumentima kojima se utvr|uju<br />
zadaci pojedinaca i dru{tva, a partijski vrh usmjerava njegov<br />
razvitak, odre|uje sadr`aje i zadatke i ocjenjuje njegovu<br />
uspje{nost u izvr{avanju zadanih ciljeva. Dr`avna kontrola<br />
nad finaciranjem, proizvodnjom, distribucijom i prikazivanjem<br />
filmova je potpuna, pa se u jednom sredi{tu odre|uje<br />
{to i koliko }e se snimati. Planom se unaprijed utvr|uje koliko<br />
filmova }e snimiti pojedino poduze}e, a na isti na~in<br />
raspodjeljuju se filmovi pojedinim kinematografima.<br />
Kao oblik politi~kog utjecaja na filmske djelatnike odr`avaju<br />
su konferencije na kojima su <strong>filmski</strong> autori s dr`avnim i<br />
partijskim du`nosnicima razmatrali probleme proizvodnje<br />
filmova, utvr|ivali ideolo{ka i umjetni~ka zastranjivanja i<br />
donosili zaklju~ke o njihovu ispravljanju. Te konferencije<br />
bile su u stvari sofisticirani oblik provedbe partijske politike<br />
koja se naoko odricala represije, ali je pozivaju}i se na svijest<br />
<strong>filmski</strong>h djelatnika posredno utjecala na stvaranje jake samokontrole<br />
i samocenzure. Sadr`aj konferencija ocrtavaju, primjerice,<br />
zaklju~ci jednog od ~estih skupova takve vrste,<br />
1948. godine, kojim su utvr|eni zadaci dokumentarnih filmova.<br />
Izme|u ostalog, u tim se zaklju~cima autori zadu`uju da dokumentarnim<br />
filmovima kroz tematiku narodno-oslobodila~ke<br />
borbe, primjerima po`rtvovnog rada u izgradnji socijalizma<br />
i primjerima zadru`nog `ivota prika`u politi~ki i