Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 158 do 179 Majcen, V. : Hrvatski obrazovni film
Zrinsko-Frankopanski dan na Ozalj-gradu (V. Rybak, 1930.)
njem obrazovnih filmova i osigurati kvalitetne filmove i njihovu
distribuciju na neprofitnoj osnovi. Zakonom iz 1931.
godine uvedena je obveza prikazivanja odre|enog postotka
doma}ih filmova u svim javnim kinematografima, pa je postojala
objektivna potreba razvoja doma}e filmske proizvodnje.
S druge strane opremljenost {kola filmskom tehnikom,
zanimanje za film kao uzgojno i nastavno sredstvo, te popularnost
samog medija sredinom tridesetih godina, upu}ivali
su na to da bi sustavna proizvodnja i organizirana distribucija
filmova mogla biti uspje{na. U praksi je i do tada ve}
svaki filmski prizvo|a~ tra`io (i uglavnom dobivao) dozvolu
prosvjetnih vlasti za prikazivanje svojih filmova u {kolama ili
na posebnim |a~kim projekcijama. Iz sa~uvanih okru`nica
Ministarstva prosvjete kojima se daje preporuka za prikazivanje
filmova u~enicima osnovnih ili srednjih {kola, proizlazi
da je to bila dosta pro{irena praksa koja svjedo~i o udoma}enosti
filmskog medija u {kolama. 5
[kola narodnog zdravlja, kao dr`avna ustanova s programom
temeljenim na zadacima zdravstvene izobrazbe, nakon
dono{enja Zakona o kinematografiji nije dobila dozvolu za
prikazivanje svojih filmova u javnim kinematografima. Uz to
njena filmska tehnologija temeljena i dalje na snimanju netonskih
filmova, ve} je u velikoj mjeri zaostajala za suvremenim
razvojem kinematografije u doba tonskog filma, te nije
mogla zadovoljiti sve raznovrsne potrebe na tome podru~ju,
niti se mogla organizirati na taj na~in da privu~e kapital raznih
ulaga~a zainteresiranih za {irenje odgojnih filmova. 6
U to je doba hrvatska kinematografija ve} skoro u cijelosti
ovladala tonskom filmskom tehnologijom. Svi kinematografi
u gradovima ve} su 1928. godine organizirano pristupili
preure|enju koje je potaknuto potrebom stvaranja uvjeta za
prikazivanje zvu~nih filmova. 7 U tome se posebno anga`iralo
Udru`enje kinovlasnika u ~ijem je glasilu (Filmske novosti)
iza{lo nekoliko tekstova o primjeni zvu~ne filmske tehnologije
(posebno je za to anga`iran in`enjer Pavao Neuberg
koji je u nizu uzastopnih tekstova obja{njavao osnove nove
tehnologije). Iz posve prakti~nih razloga promicanje tonskih
filmova poticala su zagreba~ka predstavni{tva filmskih poduze}a,
osobito MGM s To{om Dabcem koji je u svome gla-
160
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
silu Metro Megafon, tako|er davao naputke vlasnicima kinematografa
o novoj tehnologiji. MGM je u Hrvatskoj po~eo
tonskim filmskim snimanjima storija za Metro journal, a Fox
je ovdje imao dva snimatelja, Hansa Pebala i Heinricha Staplera,
koji su 1930. godine snimali priloge za filmski `urnal
Fox Movieton novosti. 8 Filmski materijali snimljeni u Hrvatskoj
obra|ivani su u filmskom laboratoriju Viktora Rybaka,
koji je udovoljavao zahtjevima tonske obrade filmova. Predstavni{tvo
Paramounta snimalo je (u svojim ateljeima u Joinvilleu
kraj Pariza), nastupe hrvatskih glumaca u kratkim filmovima
pod zajedni~kim nazivom Paramount parada. 9 Tako
su hrvatski jezik i glazba (naro~ito folklorna), 30-ih godina
prisutni u kinematografima i jedan su od na~ina stranih distributera
da se udovolji propisima o prikazivanju doma}ih
filmova i privu~e gledateljstvo zvu~nim snimcima na hrvatskom
jeziku. 10
Hrvatski su snimatelji tako|er ovladali novim mogu}nostima
medija. Prvo je Stanislav Noworyta vlastitim pronalaskom
snimio tonski film (Prvi ton film, 1930.) s opernim
pjeva~em Maru{evskim i Ivom Tijardovi}em, a zatim je
Aleksandar Gerasimov izme|u 1930. i 1932. godine preradio
netonsku filmsku kameru za tonsko snimanje. Tom kamerom
snimljeno je nekoliko ve} spomenutih filmova [kole
narodnog zdravlja, ali i tonski filmovi Zora filma (1935.-
1940.) i prvi filmski `urnali Hrvatskog slikopisa 1941. godine.
Hrvatska filmska poduze}a koja nisu imala snage i financijskih
mogu}nosti da prije|u na novu (znatno skuplju) tehnologiju
(Pan film, Stella film, Star film), polako su se gasila, a
osnivana su nova koja su od po~etka prihvatila zvu~ni film.
^e{ki dr`avljanin Josip Klement (ina~e Nijemac) s opernim
pjeva~em Slovencem Josipom Jela~inom osnovao je u Zagrebu
Svjetloton film, tvrtku koja je 1933. godine bila producent
(s Emelkom iz Münchena) prvog zvu~nog igranog
hrvatskog filma Melodije tisu}u otoka, a poslije dosta velikog
broja zvu~nih dokumentarnih filmova, te reporta`a i
priloga za UFA-in filmski `urnal. 11 Od 1931. do 1936. godine
u Zagrebu je djelovalo najdinami~nije hrvatsko filmsko
poduze}e Maar, reklamna naklada d.d., koje su nakon dolaska
iz Berlina, osnovali i vodili bra}a Zvonko i Vlado
Mondschein (Maar). Maar je godi{njom produkcijom od
oko 150 reklamnih filmova (od 10-100 metara du`ine)
omogu}io rad gotovo svim hrvatskim snimateljima, a uz to
je osnovao i prvi studio za crtani film. Od tih filmova neki
su bili i prave dokumentarne reporta`e i filmovi (dokumentarni,
ili crtani) s obrazovnim elementima koje je naru~ila
banska uprava. I filmski zanesenjak Frano Ledi}, koji se
1925. godine vratio iz Berlina s ugledom suradnika Ernsta
Lubitscha i kopijom vlastitog igranog filma Angelo, misterij
Zmajgrada (1921.), po~etkom je tridesetih godina, nakon
niza neuspjelih poku{aja, osnovao filmsko poduze}e Zvono,
narodna filmska industrija i sljede}ih godina snimio nekoliko
tonskih filmskih `urnala koji su bili mje{avina putopisnih
reporta`a i reklamnih filmova. 12 Tako je zvu~na filmska tehnologija
30-ih godina bila u Zagrebu ve} potpuno prihva}ena
i postala filmskim standardom, koji vi{e nije ostavljao
neki kreativni i financijski prostor netonskome filmu, pa je