Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (<strong>1998</strong>.), br. <strong>15</strong>, str. <strong>15</strong>3 do <strong>15</strong>7 Benedetto, R. : Tramvaj zvan ~e`nja...<br />
na prili~no druga~iji na~in — na `eljezni~kom kolodvoru u<br />
New Orleansu. Kamera prati par mladenaca koji se `ure na<br />
vlak. Svatovi jure za njima da ih isprate na medeni mjesec.<br />
Grupa nestaje u zapuhu pare iz lokomotive. Iz bijele sumaglice<br />
izranja usamljeni lik Blanche koja izgleda izgubljeno i<br />
napu{teno. Mladi joj mornar poma`e da se uspne u tramvaj<br />
koji }e je odvesti tamo gdje `ive Stella i Stanley. Uvodna scena<br />
filma mnogo je efektnija od one u drami. Vizualnom poezijom<br />
jedne jedine slike Kazan uspjeva postaviti lik Blanche.<br />
Ona se materijalizira u magli, obezglavljena u slikama i<br />
zvukovima koji se vrtlo`e oko nje, te }emo otkriti da Blanche<br />
`ivi u magli samozavaravanja i ma{tanja nesposobna boriti<br />
se sa stvarnim svijetom. Vizualna suprotnost prema mladencima<br />
potcrtava Blancheinu usamljenost i ~e`nju za ljubavlju.<br />
Zapo~eti film s Blanche bolji je izbor, budu}i da je<br />
njen postupni psiholo{ki raspad glavna tema pri~e. Kazan<br />
zadr`ava `ari{te na Blanchei tijekom ~itavog filma, naj~e{}e<br />
snimaju}i pri~u s Blancheine to~ke gledi{ta.<br />
U filmu, prije nego stigne u stan svoje sestre, Blanche {e}e<br />
otrcanim dijelom Francuske ~etvrti u kojoj njezina sestra `ivi<br />
sa Stanleyem. Ta se rasno mije{ana sredina, snimljena do realisti~kih<br />
detalja, do`ivljava kao urbana d`ungla: tamna,<br />
opasna, bu~na, necivilizirana. To je Stanleyjev svijet, sna`na<br />
suprotnost zami{ljenom svijetu kavalira i balova debitantica<br />
u kojem `ivi Blanche. Mi promatramo Blancheinu {okiranost<br />
tim bijednim okoli{em, okoli{em na koji }e se morati<br />
naviknuti, budu}i da je to njena posljednja stanica — ona<br />
nema kamo po}i. Oblikuju}i taj realisti~ki svijet sa sirovim<br />
uli~nim `ivotom koji je tek nazna~en u predstavi, Kazan uspostavlja<br />
ja~i kontrast sa zami{ljenim svijetom ljepotica i balova<br />
u koji se Blanche postupno povla~i. [to je vanjski svijet<br />
vi{e napada~ki i prijete}i, to se Blanche sve vi{e povla~i u<br />
svoj vlastiti prividni svijet, te potpuno bje`i u njega u trenutku<br />
kad se duhovno slama na kraju pri~e.<br />
Kazan postavlja radnju na mjesta koja se samo spominju u<br />
dramskom dijalogu. Na primjer, prizor ponovnog susreta<br />
Blanche i Stelle doga|a se u kuglani umjesto u stanu. Ta promijena<br />
pru`a Kazanu jo{ jednu priliku za vizualni podtekst.<br />
Blanche izgleda upravo pateti~no na pogre{nom mjestu<br />
usred buke i znoja kuglane. Nasuprot tome, Stella se doima<br />
kao kod ku}e u tom obitavali{tu radni~ke klase. Primje}ujemo<br />
Blancheinu zate~enost i neodobravanje kad Stella sjaje}i<br />
od zadovoljstva upire prstom na ~ovjeka za kojeg se udala,<br />
Stanleya Kowalskog, koji je zauzet glasnim nadmetanjem sa<br />
svojim radni~kim prijateljima.<br />
Jo{ jedan primjer Kazanovog efektnog otvaranja drame je<br />
prizor u plesnoj dvorani izme|u Blanche i Stanleyevog prijatelja<br />
Mitcha, ~ovjeka za kojeg se Blanche o~ajni~ki nastoji<br />
udati. U drami se prizor odvija u stanu nakon {to se Blanche<br />
i Mitch vra}aju ku}i s ljubavnog sastanka. Nova inscenacija<br />
ne samo da je vizualno mnogo zanimljivija, nego je tako|er<br />
prikladnija zbog onoga {to se u toj sceni doga|a. Scena zapo~inje<br />
na plesnom podiju. Blanche izgleda shrvano i povu-<br />
~eno kao obi~no. Ona i Mitch izlaze van na mol nasuprot<br />
maglom pokrivenog jezera, te mu Blanche otkriva traumatski<br />
doga|aj iz svoje pro{losti koji je uporno progoni. Ponovo<br />
se ~uje svirka koju ona neprestano ~uje u svojoj glavi, to<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>15</strong>/<strong>1998</strong>.<br />
jest zvukovi vezani uz nesretni doga|aj {to se ponavljaju kao<br />
pokvarena gramofonska plo~a — stravi~ni taktovi polke iza<br />
kojih slijedi pucanj iz pi{tolja. Bulje}i iz magle, Blanche pripovijeda<br />
Mitchu pri~u o samoubojstvu svojeg mladog supruga<br />
koje se tako|er dogodilo u plesnoj dvorani na jezeru. On<br />
se ustrelio. Blanche priznaje da ga je ona navela da po~ini samoubojstvo,<br />
ismijavaju}i ga zbog njegove homoseksualnosti.<br />
Prostor plesne dvorane izabran za ovu scenu prenosi Blanche<br />
u doga|aj iz pro{losti, pru`aju}i vizualni podra`aj za aktiviranje<br />
njena bolnog sje}anja.<br />
U ve}em dijelu filma, me|utim, Kazanova je kamera ograni-<br />
~ena na stan Kowalskih. No, nikad ne osje}amo da to gledamo<br />
kazali{ni komad na filmu. Kazan te~no vodi radnju izme-<br />
|u dvije sobe, postavlja scene van na prednju i stra`nju verandu,<br />
prenosi radnju na gornji kat u prostor susjedova stana<br />
gdje Stella tra`i uto~i{te nakon {to ju je Stanley zlostavljao.<br />
Kazan koristi ~itav prostor dvokatnice s iznajmljenim<br />
stanovima, pa ipak, nikad se ne gubi gu{e}i osje}aj stije{njenosti<br />
koji je klju~an za dramatski u~inak komada. On tako-<br />
|er maksimalno upotrebljava vrlo bliske planove, dovode}i<br />
lica likova bli`e publici, te otkrivaju}i istan~ane i nijansirane<br />
izraze lica nedostupne kazali{noj publici. U jednom od najdramati~nijih<br />
i najbolnijih trenutaka pri~e, Mitch, kojem su<br />
dosadile Blancheine dobronamjerne la`i, dere papirnati lampion<br />
sa `arulje i pomno istra`uje naborano lice `ene znatno<br />
starije od dvadeset i sedam godina koliko ona tvrdi da ima.<br />
Scenarij opisuje Blanche:<br />
Izgleda onakva kakva jest, kao nekad lijepa djevojka, sada<br />
u srednjim tridesetim godinama iza koje je o~ajno mu~an<br />
dan. Njezina je ko`a bez sjaja, a crte umora duboko povu-<br />
~ene oko njenih usta i o~iju. 3<br />
Vidimo Blanche na na~in na koji je kazali{na publika nikad<br />
ne mo`e vidjeti. U komadu, Blanche pokriva lice, dopu{taju}i<br />
da se taj trenutak odigra u gledao~evoj ma{ti, {to<br />
je jedini na~in da ta scena uop}e ima neki u~inak u kazali{tu.<br />
Kako pri~a napreduje i bli`i se vrhuncu dobiva se dojam<br />
da se sami zidovi zatvaraju oko zarobljene Blanche. Kazan<br />
posti`e taj izvanredni efekt doslovno mijenjaju}i prostor.<br />
Dali smo izgraditi zidove Stanleyjevog i Stellinog stana u<br />
malim dijelovim koji se mogu odstraniti, tako da scenografija<br />
postaje sve manja i manja kako vrijeme prolazi, sve<br />
se vi{e ste`u}i oko Blanche i prijete}i joj. Stvoren je sablasan<br />
efekt, i to funkcionira. 4<br />
Dovode}i Tramvaj na ekran trebalo je razmotriti promjene u<br />
sadr`aju drame. Neke su promijene Kazan i Williams sami<br />
odlu~ili napraviti. Iako je dijalog dramskog teksta ostao<br />
prakti~ki netaknut u scenariju, postoji niz suptilnih izrezivanja<br />
i dodataka. Najzna~ajnije promijene doga|aju se u Stanleyjevom<br />
dijalogu a utje~u na njegovu ukupnu karakterizaciju.<br />
Prema onom kako je napisan u drami, Stanley je portretiran<br />
kao stereotipan radni~ki neotesanac. Izostankom ili<br />
promijenom odre|enih replika i rije~i na nekim mjestima,<br />
stanovite grubosti Stanleyjevog lika zagla|ene su u scenariju,<br />
{to ga ~ini manje lakom metom za Blancheinu o{tru kritiku<br />
i simpati~nijim publici. U filmu, Brandova interpretacija<br />
i Kazanova re`ija produbile su Stanleyjev lik ~ine}i njego-<br />
<strong>15</strong>5