Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 133 do 152 Paulus, I. : Orgulja{ u filmskom studiju
4. Zalaz sunca, ideja o izmjeni~noj struji (opis, neutralna kulisa;
orgulje)
5. Proba s izmjeni~nom strujom (opis; orgulje)
6. Prekid govora u povodu otvorenja hidrocentrale (napetost,
bijeg od stvarnosti; orgulje)
7. Domovina, sada{njost: Nikola Tesla {e}e poljima (neutralna
kulisa; orkestar)
8. a) Tesla je zabrinut zbog cijepanja atomske jezgre (psihi~ko
stanje, neutralna kulisa; orkestar)
b) Tesla pokazuje futuristi~ke crte`e J. P. Morganu (opis,
neutralna kulisa; orkestar)
9. Sru{eni stup za be`i~ni prijenos energije (kulisa, stanje svijesti;
orkestar)
Iz navedenog nije te{ko uo~iti nekoliko pravilnosti. Suvremena
glazba naj~e{}e ima funkciju neutralne podloge, ali
povremeno dobiva ilustracijsku ulogu i, vrlo rijetko, ulogu
prikaza unutarnjeg stanja likova. Zamije}ujemo i povezanost
glazbene funkcionalnosti s odabirom instrumenata. U slu~aju
aktivne funkcionalnosti glazbe (opis, psiha likova) instrumentacija
ve}inom obuhva}a cijeli orkestar, a u mnogo brojnijim
slu~ajevima njezine pasivne uloge, slu{amo naj~e{}e
zvuk orgulja. Veze funkcija glazbe i njezine instrumentacije
vrlo su jasne, pa je za vjerovati da su sa skladateljeve strane
bile namjerne.
Osim funkcionalnosti glazbe i njezinih veza s odabirom instrumenata,
zanimljiv je i odabir kompozicijsko-tehni~kih
postupaka. Naime, u suvremenim odlomcima prepoznajemo
nekoliko glazbenih postupaka koji se ~esto ponavljaju. Zapravo,
njihovo ponavljanje gotovo postaje manirom. To su:
— guda~ki tremolo unutar disonantnih akorada (uz njega je
obavezno prisutno jo{ neko zbivanje u ostalim dionicama,
npr. sinkope ili ponavljanje nekog motiva);
— orguljski clusteri (i jo{ neko zbivanje u ostalim dionicama)
kao temelj stvaranja stati~ne neutralne podloge;
— nizanje pove}anih akorada;
— pointilisti~ko bojenje akorada dugog trajanja;
— upotreba sekvenci; i
— doslovno ponavljanje.
Miminalizam: tonalitet na suvremeni na~in
Uz dvije osnovne tonalitetne orijentacije, u filmu Tajna Nikole
Tesle pojavljuje se jedan odlomak koji premo{}uje i povezuje
karakteristike suvremenog i tonalitetnog. To je scena
u kojoj zapo~inju radovi na stupu za be`i~ni prijenos energije.
Glazba po~inje malo prije, nakon zavr{etka scene u kojoj
je Tesla razgovarao s mulitmilijarderom J. P. Morganom.
Po~etak glazbenog odlomka sli~an je mnogim prija{njima:
tremolo akorada i pokret u fagotu ni~ime ne navje{taju skori
glazbeni obrat. Tek }e triolski puls u nastavku i rastavljeni
akordi podsjetiti na djelatnost Philipa Glassa, jednog od
najpoznatijih glazbenih minimalista. 12
Minimalna se glazba temelji na ritmi~ki i melodijski jednostavnim
uzorcima koji se vrlo dugo ponavljaju. Proces do-
148
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
slovnog ponavljanja postupno prelazi u proces variranja, a
osnova svih tih postupaka je briga za jedan jedini glazbeni
pokazatelj: trajanje. Glazba je naj~e{}e tonalitetna, ali nema
zna~aj umjetni~kog djela nego zvu~nog procesa.
U opisanoj sceni iz filma Tajna Nikole Tesle, u po~etku (prijelazna
scena) An|elko Klobu~ar koristi samo elemente minimalizma:
njegov se uzorak ne ponavlja doslovno, nego se
ponavljaju}i seli u vi{i ili ni`i tonalitet bez prave modulacije.
Takva glazba uz zavr{ni kadar J. P. Morgana samo je najava
glazbe sljede}e scene u kojoj po~inju radovi na stupu za prijenos
be`i~ne energije. Repetitivnost procesa, tipi~no za cijeli
pravac, i triolski puls, tipi~an za jednog od predstavnika,
Philipa Glassa, poja~avaju radno zna~enje slike. Dojam zbivanja,
akcije i rada nije se mogao bolje opisati do li minimalisti~kom
glazbom.
Stalni pokret (triole) upu}uje na glazbenu aktivnost i funkcionalnost
unato~ izboru suvremenijeg postupka. S druge strane,
ba{ to, doslovno ponavljanje bez ikakva razvoja svodi
zvu~nu aktivnost na apsolutni minimum, pa je glazba podjednako
pasivna koliko je aktivna. Istodobna aktivnost i
pasivnost, dakle funkcionalnost i stati~nost upu}uju na odluku
skladatelja da pomiri dvije razli~ite glazbene smjernice.
U tome je najvi{e uspio zbog upotrebe specifi~nog na~ina
skladanja koji je podjednako suvremen i tradicionalan...
An|elko Klobu~ar i njegova filmska glazba
Minimalizam nije jedini glazbeni pravac koji je An|elko Klobu~ar
prihvatio radi potreba filma. Njegova je glazba u svojim
suvremenim segmentima pointilisti~ka, ekspresionisti~ka,
impresionisti~ka, atonalitetna i pro{ireno-tonalitetna.
^injenica jest da je dvadeseto stolje}e heterogeno s obzirom
na glazbene pravce i da se u njemu pojavljuje {iroki spektar
razli~itih stilova i tehnika. No, Klobu~ar nije nikada i{ao u
krajnosti koje glazbi oduzimaju njezinu glazbenost, koje se
temelje na matemati~kom prora~unavanju tonskih pokazatelja
i koje dopu{taju da slu~aj odredi na~in skladanja i strukturu
glazbe. Evo kakvo je njegovo mi{ljenje o nekim na~inima
skladanja u 20. stolje}u: »Elektronikom nisam opsjednut,
osobito zato {to sam radio puno filmske glazbe pa mi je
elektronike dosta. Dodekafoniju sam izbjegavao jer je to
previ{e ograni~eno. Avangarda? Mislim, sve se mora zbiti.
Ima avangarde koja je u redu i one koja je ~isto ’foliranje’.
Ona je svakako potrebna, ali je vrlo bitan na~in na koji se
ne{to napravi. Lo{e je ako se njome bave oni koji zapravo s
pravom, `ivom glazbom, dakle praksom, nemaju veze.« 13
S na{im se zapa`enjem o Klobu~arevu stilskom opredjeljenju
slo`io Nik{a Njiri}, koji je ve} 1981. napisao: »Ako bismo
`eljeli dati op}enito obilje`je Klobu~arevih djela, mogli bismo
re}i da se slu`i tekovinama suvremenoga glazbenoga
govora: disonancama, clusterima, politonalno{}u, povremeno
aleatorikom. Unato~ tome on nije predstavnik kranjeg
avangardizma: njegove skladbe su uvijek logi~no oblikovane,
s ukusom i osje}ajem za mjeru u proporcijama, pa tako
mogu privu}i pa`nju {ireg slu{ateljstva.« 14
Njiri} je, naravno, govorio o koncertnoj glazbi An|elka Klobu~ara.
No, bez obzira na to koliko je sâm skladatelj smatrao
pisanje filmske glazbe sporednom djelatno{}u, sve se spome-