Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 133 do 152 Paulus, I. : Orgulja{ u filmskom studiju
engleskom jeziku. Koprodukcija se o~ito isplatila, jer je
1980. Tajna Nikole Tesle dobila Veliku Srebrnu arenu za
film.
[to se glazbe ti~e, odnos je redatelja prema tom aspektu bio
vrlo ~udan. ^injenica je da je An|elko Klobu~ar napisao veliku
partituru za film i da je ta glazba, prema rije~ima sâmog
skladatelja, bila snimljena na filmsku vrpcu. Me|utim, u posljednjoj
fazi nastanka filma, vjerojatno u zavr{noj monta`i,
ve}i je dio glazbe bio izba~en.
^udan odnos prema napisanoj glazbi prisutan je ve} od
sâmog po~etka. Naime, napisana orkestralna glazba za {picu
nije u{la u film, nego ju je zamijenila orguljska improvizacija.
^ujno »ulijepljena«, suvremeno orjentirana improvizacija
na orguljama ima isklju~ivo ulogu zvu~ne kulise. Obilje disonanci
stvara dojam da je skladatelj pred sebe postavio jedan
jedini zadatak: izbjegavati konsonancu i u vertikali i u
horizontali. Rezultat takvog »glazbenog tretmana« jest nastanak
stati~nih zvu~nih ploha koje samo zbunjuju gledatelja,
a ni{ta ne govore o filmu. Naime, glavna funkcija glazbe
za najavnu {picu da odredi vrstu filma, zaobi|ena je, a gledatelji
su ostavljeni pred neizgovorenim pitanjem: »Gledam
li pravi film? Je li to film o Nikoli Tesli ili horor B produkcije?«
Drugi, jednako va`an zadatak glazbe za filmsku {picu jest da
zainteresira gledatelje za film, da ih navede da se smire i prestanu
~avrljati te da svoju pozornost usmjere prema ekranu.
U slu~aju uvodne glazbe za Tajnu Nikole Tesle, ~injenica jest
da ona privla~i pozornost, ali ne svojim zanimljivim zvu~anjem
s eventualnim najavama budu}ih zbivanja, nego obilnom
upotrebom disonanci koje uhu jednostavno smetaju.
Kada se ljudsko uho navikne na zvuk orgulja i suvremeni
tretman glazbe, njegovu pozornost vi{e ni{ta ne privla~i.
Glazba postaje neutralnom kulisom koja ne pru`a nikakve
informacije, premda joj je to jedna od rijetkih prilika da preuzme
prvenstvo nad ostalim filmskim elementima.
Kad se prisjetimo dokumentarnih filmova Ivan Me{trovi} i
Antun Augustin~i}, primijetit }emo da Klobu~ar ne shva}a
prvi put filmsku glazbu kao neutralnu kulisu. Ako ga slika
izrazito ne navodi na komentar, on jednostavno pi{e glazbu
koja gledatelju ne govori ni{ta i koja je samo pasivno prisutna.
Njegove glazbene podloge slici imaju isklju~ivu ulogu ispunjavanja
zvu~ne praznine: skladatelj njima »hvata« ugo-
|ajnost, a ponekad, kao {to pokazuje {pica filma Tajna Nikole
Tesle, niti to. Skladateljeva odluka da glazbom pasivno
podstavlja filmske slike zapravo odgovara njegovu `ivotnom
i glazbenom opredjeljenju. Naime, An|elko Klobu~ar je u
prvome redu skladatelj glazbe za koncertni podij i njegova je
filmska glazba nastala samo iz potrebe da zaradi za `ivot.
Zato je i njegov odnos prema filmskoj glazbi neutralan: niti
je voli niti je mrzi. S takvim odnosom prema filmskoj glazbi
An|elko Klobu~ar nema potrebu potruditi se kada re`iser
odlu~i odbaciti ve} napisanu glazbu i zatra`i da se u posljednji
~as napi{e ne{to novo. Isto se doga|a kad filmska slika
nije poticajna i kada skladatelj u njoj ne nalazi ni{ta zanimljivo.
Me|utim, ako situacija nije takva, njegova }e glazba ipak
zablistati u skladu sa zahtjevima slike i filma u cjelini.
146
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
Dvije smjernice
Ako se prisjetimo podjele orguljske glazbe An|elka Klobu~ara
u dvije skupine — popularniju i tonalitetnu te tipi~niju i
pro{ireno tonalitetnu ili atonalitetnu — i ako se prisjetimo
na{eg poku{aja da tu podjelu primjenimo na njegovu filmsku
glazbu, tada }emo morati zaklju~iti da je film Tajna Nikole
Tesle, poput filmova Carevo novo ruho i Antun Augustin~i},
asimilirao oba smjera. Obje smjernice imaju svoj unutarnji
smisao, ali svaka od njih koristi nekoliko razli~itih glazbenih
pristupa.
Primjer 13: »Tajna Nikole Tesle« — Dane pogiba:
dionice duha~a, rukopis autora
Tonalitet: neprizorna metadijegetska glazba
Glazbeni odlomci koji su u ~vrstom tonalitetu (i, prema
tome, pripadaju prvoj skupini popularnijih i jednostavnije
napisanih djela) ve}inom pokrivaju sje}anja Nikole Tesle na
mladost i dom. Kako je tonalitet od po~etka do kraja filma
vezan za odre|eni tip scena i kako te scene gotovo uvijek
prikazuju memorijske bljeskove na doga|aje iz djetinjstva u
rodnoj Lici, tako bismo mogli zaklju~iti da je tonalitetna
glazba u filmu Tajna Nikole Tesle metadijegetska. Dodu{e,
metadijegetska glazba ve}inom ima karakteristike prizorne
glazbe, dakle glazbe ~iji je izvor vidljiv na ekranu ili se za njega
zna. Ona, naime, nalazi svoj izvor u glavi protagonista i
on je ~uje, za razliku od svih koji su u njegovoj okolini. S
druge strane, glazba koja prati sje}anja Nikole Tesle na djetinjstvo,
neprizorna je ~ak i u njegovoj glavi. Ona je, dakle,
tu da istakne nestvarnost sje}anja i da popuni zvu~nu prazninu,
ali filmski lik nje nije svjestan i ne povezuje je s doga|ajima
kojih se upravo prisje}a.
Jedina scena u kojoj je metadijegetska glazba djelomice prizorna
jest scena u kojoj Teslin brat Dane pada s konja i pogiba.
Namjerno smo rekli da je glazba samo djelomice prizorna,
jer se zapravo radi o neprizornoj glazbi koja podsje}a
na dje~ju brojalicu. Skladatelj je mislio istaknuti vezu doga-
|aja s brojalicom uz koju su se Nikola i ostala djeca igrala
dok je Dane jahao konja. No brojalicu ne izvode dje~ji glasovi,
nego je ona uklopljena u orkestralno tkivo, a kako njezin
izvor ne nalazimo u sceni (djeca ~ak ni ne otvaraju usta),
jasno je da se radi o neprizornoj muzici.