Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (<strong>1998</strong>.), br. <strong>15</strong>, str. 133 do <strong>15</strong>2 Paulus, I. : Orgulja{ u filmskom studiju<br />
nom opredjeljenju bitno kontrastna {pici. Prili~no zastra{uju}a<br />
atmosfera stvorena je pasa`ama koje se natje~u jedna s<br />
drugom, zvu~nim plohama, suvremenom upotrebom mickey-mousing<br />
efekta i cjelokupnim dojmom »zgu`vanosti«<br />
glazbe.<br />
»Izlet« u takav vid suvremenosti ne doga|a se nikada naglo,<br />
nego nas skladatelj u njega uvodi postupnom progresijom:<br />
tonalitet — pro{ireni tonalitet — suvremeni postupci, i obrnuto.<br />
Uz kombinacije tonalitetno-suvremeno, tema dopu{ta i drugu<br />
vrstu igara. U sceni u kojoj Antun Augustin~i} radi na<br />
spomeniku palim Kraji{nicima, tema se, barem u po~etku,<br />
~ini izrazito lirskom. Lirskom temom skladatelj }e postupno<br />
graditi dramatiku, pa }e iz izrazite lirike nastati dramatski<br />
okoli{. Progresija je dalje retrogradna: temu, koja je postala<br />
dramatska, skladatelj vra}a u prvotno lirsko okru`je.<br />
Preobra`aj teme u izrazito lirsku, odnosno u izrazito dramatsku,<br />
vi{e je vo|en unutarnjim impulsom skladatelja nego<br />
filmskom slikom. Taj je impuls kod An|elka Klobu~ara ~est,<br />
a proizlazi iz skladateljeva prepoznavanja prednosti dokumentarnog<br />
filma. Naime, dokumentarni film omogu}ava<br />
kompozitoru da, ~esto bez obzira na sliku, samostalno odabere<br />
glazbeni stil i da glazbu »pogura« u `eljenom smjeru.<br />
Zbog toga na kraju filma ostaje dojam da smo ~uli dvije, a<br />
ne samo jednu pri~u o Antunu Augustin~i}u: jednu je ispri-<br />
~ao narator, a drugu skladatelj. Iz iste nakane, da glazbom<br />
ka`e ne{to vi{e od slike, kompozitor je oblikovao glazbeni<br />
zavr{etak vrlo sli~no glazbenom po~etku. Skladateljeva je<br />
nakana bila da, osim zaokru`ivanja slike i stvaranja dojma<br />
formalnog jedinstva filma, glazbom po~ne i zavr{i film na<br />
isti na~in: optimisti~no i sretno.<br />
@ivot i stvarala{tvo nakon 1963.<br />
Jo{ za vrijeme rada u Dubrava filmu Klobu~ar je razmi{ljao<br />
o usavr{avanju u oba podru~ja koja su ga zanimala: u sviranju<br />
orgulja i u komponiranju. Ve} godinu dana nakon {to je<br />
postao muzi~ki voditelj, do{ao je u priliku da svoje ambicije<br />
provede u djelo. Te, 1959. godine, privremeno je napustio<br />
radno mjesto i oti{ao na Sommerakademiju u Salzburgu,<br />
gdje se usvr{avao u sviranju orgulja kod tada vode}eg orgulja{a,<br />
Antuna Nowakovskog.<br />
»Nowakovski me malo doveo u red,« pripovjeda Klobu~ar.<br />
»Studirao sam isklju~ivo njema~ki barok; Pachelbela, Bacha<br />
i Buxtehudea. Od mene se tra`ila preciznost u ritmu. Nowakovski<br />
je na tome inzistirao.« 10<br />
Nakon povratka iz Salzburga Klobu~ar se, uz obvezno koncertiranje<br />
na orguljama i skladanje koncertne glazbe, nastavio<br />
baviti filmom, monta`om zvuka i filmskom kompozicijom<br />
pod okriljem tada vrlo jakog Dubrava filma. Me|utim,<br />
1963. se sve promijenilo. Studio je po~eo slabiti, a skladatelj<br />
je donio odluku da ga napusti i prihvati mjesto u srednjoj<br />
glazbenoj {koli Blagoje Bersa.<br />
U vrijeme kada Klobu~ar vi{e nije bio muzi~ki voditelj Dubrava<br />
filma, nastala je i druga prilika za usavr{avanje. Tada{nji<br />
profesor na glazbenoj {koli odlu~uje oti}i u Pariz, ovoga<br />
puta radi usavr{avanja u komponiranju. Birao je izme|u tri-<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>15</strong>/<strong>1998</strong>.<br />
ju skladatelja: Oliviera Messiaena, Andréa Joliveta i Renéa<br />
Leibowitza. Zapravo je njegova velika `elja bila da radi s poznatim<br />
skladateljem i orgulja{em Olivierom Messiaenom<br />
ostala nezadovoljena, jer je Messiaen bio preskup. Izme|u<br />
Joliveta i Leibowitza nije bilo te{ko izabrati: Leibowitz bio<br />
vrlo krut u nau~avanju, a to Klobu~ar nije volio. Tako je za<br />
studijski boravak u Parizu 1965./66. godine izabrao Andréa<br />
Joliveta. Jolivetov pristup je bio sistemati~an, ali ne i ograni~avaju}i.<br />
O tome je An|elko Klobu~ar u razgovoru s Hanom<br />
Breko rekao:<br />
»Jolivetov sustav je bio sljede}i: u skladbi postoji modalni<br />
niz za temu, melodiju (sastavljen npr. od pet tonova) i za<br />
harmoniju (sastavljen iz preostalih sedam tonova). Budu}i<br />
da se tih dvanaest tonova u tim sistemima uvijek nekako<br />
kombinira, postoji mogu}nost da se kombiniraju suzvuci<br />
koji nisu trozvuci. To, dakle, nije nikakav konstruktivizam.«<br />
11<br />
Nakon povratka iz Pariza Klobu~ar je nastavio raditi u glazbenoj<br />
{koli Blagoje Bersa. Tu je ostao do 1968, a tada je postao<br />
docent na Muzi~koj akademiji u Zagrebu, gdje radi i<br />
danas. U me|uvremenu je dobio titulu ~lana suradnika Hrvatske<br />
akademije znanosti i umjetnosti (1987.), a od 1992.<br />
njezin je redoviti ~lan. Kao orgulja{ se razvijao do statusa<br />
jednog od vode}ih u Hrvatskoj, postao je stalnim orgulja{em<br />
zagreba~ke katedrale i poticao hrvatske skladatelje da pi{u<br />
djela za orgulje. Zahvaljuju}i {irokom repertoaru i umije}u<br />
sviranja orgulja, Klobu~ar je gostovao u gotovo cijeloj biv{oj<br />
Jugoslaviji, u Austriji, Francuskoj, Engleskoj, Kanadi, Poljskoj,<br />
SR Njema~koj i u biv{em Sovjetskom Savezu.<br />
Unato~ <strong>broj</strong>nim obvezama Klobu~ar je nastavio pisati filmsku<br />
glazbu. Nakon raskida s Dubrava filmom, radio je kao<br />
slobodnjak i to uglavnom za Zagreb film, ali i za Adria film,<br />
Kinematografe i Filmoteku 16. Intenzitet njegova filmskog<br />
stvaranja nije slabio, pa je u tome razdoblju nastao niz partitura<br />
za poznate i manje poznate filmove. Me|u njima se<br />
posebice isti~e partitura za film Breza, koja je nastala 1967.<br />
Me|utim, zbog orijentacije <strong>filmski</strong>h studija za koje je radio,<br />
uglavnom je pisao glazbu za dokumentarne i animirane filmove,<br />
a od igranih filmova, uz Brezu, isti~u se sljede}i: Vrata<br />
(1963.), Izlo`ba (1964.), Suvi{an ~ovjek (1965.), Kad ~uje{<br />
zvona (1969.), Basna (1974.), Pred zoru (1974.), Za{to je<br />
pile `uto a koka nije (1977.), Izgubljeni zavi~aj (1980.), Tajna<br />
Nikole Tesle (1980.), Kamenita vrata (1992.) i Olovna<br />
pri~est (1995.).<br />
Tajna Nikole Tesle (1980.)<br />
Me|u igranim filmovima za analizu smo izabrali film Tajna<br />
Nikole Tesle. Film je zanimljiv zbog svoje poludokumentaristi~ke<br />
orjentacije, {to ga povezuje s filmovima o kojima smo<br />
ve} govorili, dokumentarcima Ivan Me{trovi} i Antun Augustin~i}.<br />
Osim toga, zanimljiv je i zbog toga {to je ra|en u suradnji<br />
s ameri~kim <strong>filmski</strong>m djelatnicima i {to je ba{ u tome<br />
filmu slavni Orson Welles, tuma~e}i lik multimilijardera J. P.<br />
Morgana, odigrao jednu od najboljih uloga svoje zrele dobi.<br />
Zbog velikog <strong>broj</strong>a ameri~kih suradnika, a i zbog toga {to je<br />
Tesla veliki dio `ivota proveo u Sjedinjenim Dr`avama, re`iser<br />
i scenarist Krsto Papi} ve}i je dio filma morao snimiti na<br />
145