Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 133 do 152 Paulus, I. : Orgulja{ u filmskom studiju
Primjer 12: »Ivan Me{trovi}« — reljefi religiozne tematike:
dionice guda~a, rukopis autora
Sloboda metri~ke organizacije vjerojatno je odraz utjecaja
francuske orgulja{ke {kole, koja u 20. stolje}u nastavlja tradiciju
simfonijskog stila 19. stolje}a te nastoji pro{iriti zvukovno-izra`ajni
raspon orguljske glazbe.
U glazbi za film Ivan Me{trovi} postoji jo{ ne{to {to nas podsje}a
na Francuze. Ideja »hvatanja« ugo|ajnosti kroz upotrebu
pentatonske i cjelostepene ljestvice, kroz izbjegavanje vo-
|ice, upotrebu kvartnih akorada itd. upu}uje na francuski
impresionizam. Slaganje glazbenih ploha i svi opisani kompozicijsko-tehni~ki
postupci zaista navje{}uju ~e`nju za impresionizmom,
ali su tipi~nost i elementi stilske orjentacije
An|elka Klobu~ara i dalje prisutni. Zaokret u impresionizam
isklju~ivi je rezultat filmskog sadr`aja i filmske vrste, a
ne skladateljeve odluke da promijeni stilsko opredjeljenje.
Antun Aaugustin~i} (1960.)
Nastoje}i izraziti dojam koji je na njega proizveo stvarala~ki
opus Ivana Me{trovi}a i pribli`iv{i se impresionisti~kim
glazbenim tehnikama, An|elko Klobu~ar i dalje ostaje vjeran
sebi i svojemu stilu. Primijetit }emo da dodirivanje nekih starijih
stilskih smjernica 20. stolje}a (neosmjerovi, impresionizam)
nije rijetkost za na{ega skladatelja. No konstante njegova
stila su ~vrste i nepromijenjive upori{ne to~ke od kojih
on polazi i kojima se uvijek vra}a. Te`e}i pro{irenom tonalitetu
koji povremeno zalazi u atonalitet, An|elko se Klobu-
~ar nikada ne upu{ta u krajnosti i drasti~ne situacije (ni u
tradicionalnom, ni u suvremenom smislu), a ne ravna se ni
prema krutim pravilima. Temelj njegova stvarala{tva jest tra-
`enje specifi~ne zvukovnosti unutar pro{irenog tonaliteta.
Potraga za specifi~nim i vlastitim isti~e se i u dokumentarnom
filmu Antun Augustin~i}. Princip nijemog filma, koji je
bio prisutan u dokumentarcu o Ivanu Me{trovi}u, i u ovome
je filmu omogu}io skladatelju da nastavi potragu i da razvija
svoj stil u novim pravcima. Zapravo su gluhe slike kojih
naknadno treba o`ivjeti glazbom i glasom naratora vrlo
zahvalne, jer skladatelja usmjeravaju ali ga ne obavezuju.
Tako je glazba filma o Antunu Augustin~i}u postala eksperimentalnom
kombinacijom dvaju razli~itih stilskih smjernica:
one popularnije i vezane za tonalitet i one manje popularne,
ali tipi~ne za An|elka Klobu~ara.
[pica filma spada, naravno, u prvu, popularnu skupinu. Svojom
jednostavno{}u ona preuzima isklju~ivo najavu po~etka
koja tra`i od gledatelja da se smire na svojim mjestima i da
svoju pozornost usmjere na film. No to je njezina jedina ulo-
144
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
ga, jer glazba (zbog svoje neutralnosti) ni~im ne anticipira
fabulu i filmsku vrstu. Glazba bi se gotovo mogla pripisati
dje~jem filmu, a znamo da se radi o filmu mnogo ozbiljnije
sadr`ajnosti.
Osim {pice, u skupinu kranje jednostavnih, tonalitetno opredjeljenih,
odlomaka spadaju glazbeni brojevi uglavnom vezani
za biografske podatke o Antunu Augustin~i}u. To su:
— scena u kojoj se Antun Augustin~i} likom prvi puta pojavljuje
u filmu (narator pripovijeda: »/U lijevaonici/ je prisutan
i autor, kipar Antun Augustin~i}«);
— scena u kojoj narator po~inje pri~u o Augustin~i}evu `ivotu
i radu;
— scena koja govori o brojnim spomenicima slavnog kipara,
a me|u njima isti~e spomenik palim Kraji{nicima u
Banja Luci;
itd.
Skupina tonalitetnih i glazbeno jednostavnijih odlomaka izmjenjuje
se s odlomcima koji su daleko slo`eniji, a zbivaju se
u pro{irenom tonalitetu. Me|u njima je i glazba za scenu u
kojoj Augustin~i} radi portret Mo{e Pijade.
Vezano za tu scenu, ponajprije moramo re}i da je skladatelj
pro{irenjem tonaliteta u smjeru atonalitetnosti ostvario sna-
`an kontrast spram prethodnoga glazbenog odlomka u kojemu
je tonalitet postojao jasno i neskriveno. Zbog upotrebe
clustera i nagla{avanja kromatike, tonalitetni su oslonci izgubljeni,
a tonovi razli~itih orkestralnih instrumenata (naro-
~ito je eksponiran glasovir) nemarno razbacani u zvukovnom
prostoru.
Pro{ireno tonalitetni odlomci u ovome se filmu vrlo ~esto
kre}u u smjeru atonaliteta. Vjerojatno je to iz istog razloga
kao u spomenutoj sceni: radi isticanja kontrasta tonalitenog
i pro{ireno-(a)tonalitenog. Ta skupina suvremenije skladanih
glazbenih brojeva uglavnom je vezana za kiparev rad
(oblikovanje skulptura, promatranje dovr{enog djela, detalji
njegova rada). Izmjena jedne i druge glazbene silnice zbog
istaknute kontrastnosti ostvaruje zvukovno kretanje naprijed-natrag.
To je kretanje sadr`ajno vezano za film: jednostavnost
kipareva `ivota obrnuto je proporcionalno dubini
njegove stvarala~ke ma{te.
Monotemati~nost kao spona izme|u tonalitetnog i
suvremenog
Kao {to je u svojim orguljskim djelima prona{ao srednji put
izme|u konzervatinije njema~ke i otvorenije francuske orgulja{ke
{kole, Klobu~ar je u dokumentarnom filmu Antun Augustin~i}
prona{ao sredinu pri izmjenjivanju tonaliteta i suvremenijih
glazbenih postupaka. Vezu izme|u jednog i drugog
predstavlja jedna tema koja kroz film prolazi razli~ite
transformacije, ali nikada ne dose`e stupanj neprepoznatljivosti.
Tema je skokovita, pa ve} u tonalitetnom okru`ju upu-
}uje na mogu}nost »izleta« izvan njega. S druge je strane ~vrsto
tonalitetna, pa u suvremeno osmi{ljenim odlomcima najavljuje
njihov povratak u tonalitet.
»Izlet« u suvremeno najavljen je ve} prvom scenom koja prikazuje
lijevaonicu kipova u Zagrebu, a koja je po tonalitet-