Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 133 do 152 Paulus, I. : Orgulja{ u filmskom studiju
opravdati kvazi-renesansni ugo|aj. Ve} smo primijetili da se
An|elko Klobu~ar u scenama s carem i u najavnoj {pici poslu`io
neorenesansnim stilom. Zato je odabir takvoga stila
za scenu u kojoj kapetan-ljubavnik pjeva svojoj carici pjesmicu
bio posve logi~an. Budu}i da se radilo o prizornoj glazbi,
skladatelj je doti~nu pjesmicu morao napisati unaprijed.
Nastoje}i uhvatiti renesansni duh, An|elko Klobu~ar nije zaboravio
da pjesmicu pjeva kapetan, koji je vi~an ratovanju a
ne skladanju i pjevanju pjesama. Zato pjesmica s jedne strane
donosi da{ak rensesansne muzike (mali opseg, izbjegavanje
vo|ice, trodobna mjera, balansiranje izme|u dura i
mola, nizanje akorada bez obzira na njihove funkcije), a s
druge je strane nagla{eno banalna (pogre{na akcentuacija,
postepeno pomicanje melodije, gotovo uvijek iste notne vrijednosti).
Kapetanova pjesmica unato~ svojoj banalnosti dokaz je
umje{nosti skladatelja. Nije lako povezati karakteristike jednog
starog stila i k tome namjerno pisati dosadno i neinventivno.
Naravno, obje strane pjesmice nastoje zadovoljiti potrebe
filma: uputiti na mjesto i vrijeme radnje te otkriti
»umjetni~ke« mogu}nosti kapetanova lika.
Glazbena ilustracija
Nastojanje glazbe da vlastitim sredstvima ponavlja ono {to
se doga|a na ekranu zapravo je ostatak glazbe za nijeme filmove.
Kako zvu~ni film nema potrebe za glazbom koja zamjenjuje
zvuk ili {um, glazbena ilustracija postaje suvi{nom.
No, u nekim slu~ajevima u kojima se `eli istaknuti neki doga|aj
(filmska akcija, brzina-sporost kretanja, snaga udarca i
sli~no) mogu}e je glazbom ilustrirati sliku. Takva glazba najbolje
odgovara crtanom filmu, jer se upravo njome isti~e nestvarnost
likova i njihov karikaturalni zna~aj. Kako su u slu-
~aju Careva novog ruha stilizacija i karikiranje likova vrlo
va`ni, tako je u nekim situacijama ilustrativna glazba bila jedino
mogu}e rje{enje.
U Carevu novom ruhu nalazimo dvije vrste glazbene ilustracije.
U prvu vrstu spadaju scene sa strati{tem u kojima je zadatak
glazbe bio op}enit opis prizora. U drugu vrstu spada
niz kratkih muzi~kih »komentara« koji gotovo funkcioniraju
kao zamjena za prirodni zvuk (crtani film!). Radi se, naravno,
o mickey-mousing efektu. 8
Glazbena ilustracija u smislu op}enitog opisivanja radnje pojavljuje
se u dvije scene sa strati{tem: na po~etku filma, kada
na strati{te idu Verginija i Nag te na kraju filma, kada na
strati{te ide dvorska luda. Obje su scene sli~no koncipirane,
a njihov je temelj vo|enje dviju usporednih radnji.
Paralelno sa scenom u kojoj su Verginija i Nag vo|eni na
strati{te doga|aju se scene u kojima ministar snova `uri caru
i tra`i njihovo pomilovanje. Kako je sekvenca podijeljena u
dva usporedna dijela, tako je skladatelj za nju napisao dva
motiva. Prvi je motiv zvona koji je vezan za scene sa strati-
{tem. Zbog ritmi~ke i melodijske jednostavnosti, ali i zbog
upornog ponavljanja, motiv ostavlja dojam neumoljivih koraka
sudbine. U po~etku ga prate »prazni« akordi, bez terce
(isticanje renesansnog ugo|aja), ali kako napetost raste, tek-
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
stura postaje sve gu{}a (kvartno-kvintni akordi rastu do septakorda).
Drugi je motiv brzi i prvo isti~e ministrovu `urbu i nestrpljenje,
a poslije se pretvara u motiv glasnika koji `uri da donijeti
vijest o pomilovanju. An|elko Klobu~ar je za scene s ministrom
i glasnikom upotrijebio motiv kru`nih karakteristika
koji se ponavljanjem razvija u ne{to ve}u cjelinu te se sekventim
pomacima prenosi iz tonaliteta u tonalitet.
Dvije se paralelne radnje neprestance izmjenjuju, a zajedno s
njima izmjenjuju se dva glazbena motiva. Gotovo je jednak
slu~aj sa zavr{nom scenom u kojoj se motiv zvona, dopunjen
tu`nom temom lude izmjenjuje s temom plesa. U slu~aju tih
dviju scena glazbena je ilustracija bila nu`no sredstvo isticanja
filmskog paralelizma, te odvajanja dviju razli~itih i usporednih
radnji.
Scene u kojima je Klobu~ar upotrijebio mickey-mousing
efekt podjednako su dobro osmi{ljene. ^injenica je da mickey-mousing
rijetko dobro funkcionira u igranom filmu iz
dva va`na razloga:
1. isti~e fizi~ku akciju, a ne emocionalni kontekst scene
2. nosi karakteristike karikature i groteske, pa naru{ava realitet
filmske fabule.
No, kada je realnost filmske fabule ionako pod upitnikom
(dje~ji filmovi, komi~ni filmovi) i kada nije va`no da scena
ima svoj emocionalni naboj, mickey-mousing mo`e dobro
funkcionirati i u igranom filmu. Budu}i da su, kako smo prije
rekli, scene s mickey-mousingom dobro osmi{ljene i nisu
pre~este, mo`emo re}i da je u Carevu novom ruhu taj ekstremni
oblik ilustracije dobro iskori{ten. Zapravo, radi se o
samo ~etiri scene. To su:
1. Scena u kojoj Verginiju i Naga stra`ari vode u zatvor. Zatvorenici
i vojnici hodaju u ritmu glazbe koja je pisana u
»prokofjevskom« stilu.
2. Scena u kojoj tri lije~nika dolaze pregledati cara. Radi se
o temi koja isti~e geganje lije~nika u dugim i nespretnim
haljama. Nije ~udno da se stra`ar smijulji lije~nicima koji
se gegaju, jer ga na to pomalo navodi i glazba.
3. Scena u kojoj dvorski slu`benik pla}a trgovcu jednu buhu.
Zveket zlatnika koji padaju na vagu zamjenjuje glazba
(ksilofon, glockenspiel i vibrafon donose nekoliko tonova).
Glazba preuzima ulogu realnog zvuka, kao u crtanom
filmu.
4. Scena u kojoj buha ska~e iz posude na vagu. Ton »h« (triangl)
zamjenjuje zvuk posude o koju trgovac kuca prstom
i zove buhu po imenu (Dijana). Skok buhe opisan je silaznim
glissandom viola.
Dakle, An|elko Klobu~ar je upotrijebio mickey-mousing
efekt samo u scenama koje su isticale nestvarnost radnje, a
glazba se u njima pojavljivala ili radi nagla{avanja karikature
i groteske ili radi zamjene realnog zvuka.
Kako je film scenografski i vizuelno prazan, glazba je uz opisane
uloge (leitmotivi~ka, ilustracijska, stilisti~ka) dobila i
va`nu ulogu ispunjavanja vizuelne praznine. Takvu ulogu ~esto
ima glazba u crtanim filmovima, pa pojava ilustracije i
141