Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (<strong>1998</strong>.), br. <strong>15</strong>, str. 133 do <strong>15</strong>2 Paulus, I. : Orgulja{ u filmskom studiju<br />
skog okru`enja (scena s golubicom, scena razgovora Jo`e s<br />
Bogom), kao narodna pjesma (prvi susret Janice i Marka,<br />
scena u kojoj Jo`a rezbari »ajngela«), kao nositelj uzbu|enja<br />
i najcrnijih misli (Jo`a bje`i od svatova) i kao opisna glazba<br />
(zavr{na scena s Markom i brezom).<br />
Dakle: jedna tema je skladatelju poput An|elka Klobu~ara<br />
dostatna da bude glavno sredstvo izraza u najrazli~itijim<br />
<strong>filmski</strong>m situacijama. Harmonijskim postupcima skladatelj<br />
potencira pojedine karakteristike teme (ili njezino podrijetlo<br />
iz narodne glazbe ili njezin romanti~ni ugo|aj), a kroz upotrebu<br />
razli~itih orkestralnih boja prikazuje je ~as u svjetlom,<br />
~as u tamnom okru`enju.<br />
Neke se instrumentalne kombinacije ~esto pojavljuju. Ako je<br />
ugo|aj scene svijetao, tada Klobu~ar upotrebljava flautu,<br />
obou, engleski rog i guda~e. A ako treba stvoriti dojam tuge<br />
i o~aja, dakle tamno obojiti scenu, naj~e{}a je kombinacija:<br />
fagot, basklarinet i, eventualno, violon~elo. Zbog u~estalosti<br />
pojavljivanja istih ili sli~nih, dakle gotovo univerzalnih, instrumentalnih<br />
sastava, mogu}e je zaklju~iti da je glazbeni<br />
chiaroscuro kod An|elka Klobu~ara standardiziran.<br />
I na podru~ju odnosa prema tonalitetu, vidljiva je i ~ujna<br />
prilagodba skladatelja filmskoj vrsti. Naime, Klobu~ar u Brezi<br />
ne bje`i od tonaliteta (osim u scenama s babom Je`evi}kom)<br />
nego se njime poigrava. Premda je tonalitet nedvojbeno<br />
prisutan, kompozitor ~ini sve da izbjegne njegove temeljne<br />
karakteristike. Na primjer: umjesto glavnih stupnjeva<br />
upotrebljava sporedne, umjesto »~istih« akorada koristi ~etverozvuke<br />
ili trozvuke s dodanim sekundama, umjesto da<br />
izbjegava paralalne kvinte i oktave, on ih namjerno upotrebljava.<br />
Tako|er, ne mo`emo ne zamijetiti neobi~no fraziranje<br />
osmerotaktne periode (umjesto logi~nog pravilnog grupiranja<br />
taktova 4+4, koristi 3+2+3 ili druge sli~ne kombinacije).<br />
I naposlijetku, premda su danas u glazbi tipi~ni tonaliteti<br />
koji imaju vo|icu (dur, harmonijski i melodijski<br />
mol), Klobu~ar odabire jedini tonalitet koji nema vo|icu:<br />
prirodni mol.<br />
Naravno, na~in fraziranja i upotreba prirodnog mola maloga<br />
opsega proizlaze iz glazbenih zna~ajki teme koja je, zapravo,<br />
citat folklorne melodije. No treba imati na umu da je<br />
skladatelj mogao izabrati bilo koju drugu narodnu pjesmu s<br />
druga~ijim glazbenim karakteristikama.<br />
Kod An|elka Klobu~ara ni{ta nije tipi~no i uobi~ajeno. Njegov<br />
izbor tonaliteta, njegove harmonije, njegovo glazbeno<br />
oblikovanje i svi ostali elementi su neobi~ni i odudaraju od<br />
na{e glazbene svakodnevice. Bje`e}i od svakodnevice, skladatelj<br />
nalazi spas u stilovima drugih glazbenih epoha i time<br />
stvara kompromis izme|u stare i nove, suvremene i arhai~ne<br />
glazbe. Zvukovni rezultat toga kompromisa je iznena|uju}i:<br />
premda su glazbena sredstva neobi~na, glazba je sasvim<br />
uobi~ajena. Dapa~e, to je glazba koja je istodobno prijatna<br />
uhu, ali i vrlo inventivna. To je glazba koju }e, zbog zanimljivosti<br />
oblikovanja, zamijetiti obrazovani glazbenici, ali ne}e<br />
ostaviti ravnodu{nima ni glazbeno neobrazovane gledatelje.<br />
Specifi~nost teksture koja {e}e kroz razli~ita glazbena razdoblja,<br />
a opet zadr`ava tipi~ne zna~ajke stila jednog skladatelja,<br />
najbolja su preporuka An|elku Klobu~aru i njegovoj<br />
glazbi za film Breza.<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>15</strong>/<strong>1998</strong>.<br />
[kolovanje i studentski dani<br />
An|elko Klobu~ar je ro|en u Zagrebu, 11. srpnja 1931. Od<br />
malena je pokazivao veliki interes za glazbu, a kada je ~uo<br />
Mladena Stahuljaka kako svira orgulje u Katedrali, ~vrsto je<br />
odlu~io nau~iti svirati taj veli~anstveni instrument. Orgulje<br />
je po~eo svirati u srednjoj {koli kod muzikologa i kompozitora<br />
Albe Vidakovi}a, a nastavio ih je svirati i na Muzi~koj<br />
akademiji, kod kompozitora, orgulja{a i glazbenog teoreti~ara<br />
Franje Lu~i}a.<br />
Orgulje su bile razlog zbog kojega je Klobu~ar odustao od<br />
prvotne zamisli da ode studirati biologiju. Uz ljubav prema<br />
orguljama, na An|elkovu odluku utjecao je i stariji brat Berislav,<br />
koji je u to vrijeme ve} bio poznati dirigent. Tako je<br />
budu}i skladatelj i orgulja{, umjesto biologije, upisao Historijsko-teoretski<br />
odjel na Muzi~koj akademiji u Zagrebu.<br />
Usporedno sa studijem na tom odjelu, studirao je i orgulje u<br />
klasi prof. Franje Lu~i}a te kompoziciju u klasi prof. Mile<br />
Cipre. Evo {to je An|elko Klobu~ar rekao o profesoru Cipri:<br />
»^injenica je da sam ba{ htio i}i k prof. Cipri. On mi je tada<br />
bio vrlo zanimljiva osoba. Studij je kod njega bio izuzetno<br />
zanimljiv, ponajprije zbog toga {to nikada nije nametao kalupe<br />
i norme po kojima se mora skladati. Tada je ~ak bio prisutan<br />
i folklorni element u glazbi i prof. Cipra se nikada<br />
tomu nije protivio, dok se kod [uleka moralo skladati to~no<br />
po mjeri i po ideji se moralo prilagoditi njemu. Cipra se uvijek<br />
prilago|avao studentu i nastojao ne ograni~avati i ne nametati<br />
neki posebni stil. Nikad nije nametao svoje ideje. Naravno,<br />
skladao sam u okviru zadanih programa i nije se moglo<br />
skladati kao danas, kako tko ho}e!« 6<br />
Dvije skupine skladbi I.<br />
Zahvaljuju}i slobodnom, ali usmjeravaju}em pristupu prof.<br />
Cipre, An|elko Klobu~ar je razvio stil s nekim vlastitim specifi~nostima.<br />
Prema mi{ljenju Hane Breko u njegovu orgulja{kom<br />
opusu prepoznajemo dvije vrste skladbi:<br />
1. U prvu skupinu spadaju djela koja su ili nastala prema<br />
odre|enim predlo{cima ili su prigodnog zna~aja, te nose<br />
obilje`je popularnijega glazbenog izri~aja. Ta djela donose<br />
harmonijski koncept unutar kojega se Klobu~ar vra}a<br />
tercnim akordima i tradicionalnom izrazu.<br />
2. Druga skupina skladbi donosi tipi~ne konstante koje<br />
predstavljaju obilje`je Klobu~areva stila.<br />
To su: jasna formalna dispozicija (Ciprina krilatica: »Formlose<br />
Kunst ist keine Kunst« prerasla je u Klobu~arevu: »Bez<br />
forme se ne mo`e«), kvartni akordi naj~e{}e s dodanim sekundama,<br />
kori{tenje tritonusa, inzistiranje na melodijskoj liniji<br />
itd. 7<br />
Navedene zna~ajke dviju skupina skladbi pisanih za koncertni<br />
podij, mogu se jednako primijeniti na Klobu~arevu filmsku<br />
glazbu. Dodu{e, crta koja dvije skupine razgrani~ava u<br />
filmskom opusu nije tako o~ita. Ovdje se ipak radi o glazbi<br />
koja nije namijenjena ljubiteljima muzike, nego je namijenjena<br />
{irokoj publici te se primije}uje tek podsvjesno, kao jedan<br />
od <strong>filmski</strong>h elemenata. Ipak, unato~ nu`nom popularnijem<br />
137
Change language