Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 125 do 132 Paulus, I. : Bio-filmografski razgovor...
glazba dolazi na kraju, pa ostaje samo pet, {est dana za pisanje
glazbe, a tu treba ura~unati i prijepis. Postojao je poseban
na~in prijepisa, jer je to moralo biti i ~itljivo i sigurno.
Bilo je prepisiva~a koji su samo to i radili, a cijeli je odjel Dubrava-filma
imao barem jedno ili dva snimanja na tjedan.
Tada je stvarno bilo dosta posla. No poslije, nakon {ezdeset
i tre}e, sve je to po~elo jenjavati, a snimanja vi{e nije bilo
svaki tjedan.
* Osim {to se bavite filmskom glazbom, Vi vrlo intenzivno
skladate i, nazovimo je tako, glazbu za koncertni podij. Kako
nalazite ravnote`u izme|u filmskog i klasi~noga glazbenog
stvarala{tva? Koje su razlike i ima li kakvih sli~nosti?
Sli~nosti — te{ko... U ~emu je stvar?... Filmska glazba je ipak
primjenjena. I tu se ne tra`i stilska ~isto}a i jasno}a, ne treba
biti sve izvagano. Ta glazba ionako ima samo popratno
djelovanje. Tu se, naro~ito zbog brzine skladanja, slog ne
mo`e dotjerivati.
Osim toga, filmska partitura nije samostalno djelo. Ona se
ne mo`e izvoditi samostalno jer bi bila neprihvatljiva bez slike.
^ini mi se, zar ne? Gotovo je nemogu}e da se neki stavak
filmske glazbe mogao kao stavak izvesti samostalno bez
nekih korektura i prilagodbe glazbenim zakonitostima.
S druge strane, koncertna glazba je ~isto ozbiljan posao. Ne
ka`em da zato filmska glazba nije ozbiljan posao. Kod filma
treba jednostavno prona}i jedan odre|eni ugo|aj i taj ugo-
|aj ostvariti. Bez mnogo komplikacija.
Opet, kod glazbe na koncertnom podiju svi pokazatelji moraju
biti uskla|eni — i slog, mislim na strukturu, i formalne
proporcije — to u jednoj kompoziciji mora biti uravnote`eno.
Tu je glazba sama i tu ne postoji ni{ta {to odvla~i pozornost.
Dakle: u klasi~noj glazbi dominiraju glazbeni elementi, dok
filmska glazba samo podcrtava. I ona je uvijek u tre}em ili
~ak ~etvrtom planu.
* Jeste li ve} imali iza sebe nekoliko skladbi, kad ste po~eli
raditi kao muzi~ki voditelj?
Naravno. Na Akademiji sam bio u~enik prof. Mila Cipre. Za
vrijeme studija svirao sam ve} svoju Passacagliu za orgulje na
Majskim ve~erima. Bilo je to, mislim, pedeset druge. Zatim
su, pedeset i {este bile izvedene Balade Petrice Kerempuha.
Nakon toga je oboist Ivo Olup izveo Suitu za obou i glasovir,
a zbor Ivan Goran Kova~i} je izveo Madrigale. No, zna-
~ajnije su se izvedbe dogodile znatno kasnije.
* Zapravo, Vi svako podru~je shva}ate za sebe. Koncertna
glazba je jedan svijet, a filmska glazba je ne{to ~isto drugo.
Da, tu nema spoja.
Ponajprije, filmska je glazba ipak primjenjena glazba i ima
malo osobina tog, rekli bismo, ozbiljnog `anra. Ipak je to
dosta pojednostavljeni izraz. Film i glazba moraju se, obzirom
na temu, podudarati i nadopunjavati. Na primjer, ako
je u glazbi bila neka folklorna crta, onda se sigurno radilo o
filmu koji je obra|ivao neku temu iz naroda ili sa sela.
* Kako se glazbenici i skladatelji odnose prema Va{em filmskom
poslu? Znaju li uop}e za njega?
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
Uz svoj instrument: An|elko Klobu~ar (1978.)
Pa... Kada su bila snimanja, uglavnom su tamo bili svi kolege
iz Filharmonije ili iz Radijskog orkestra. To je bilo onda
kada je tih snimanja bilo, ali toga vi{e nema barem dvadeset
godina.
No, recimo, kada sam primljen u Dru{tvo skladatelja, primljen
sam na temelju mojih tada{njih snimaka filmske glazbe.
Primljen sam na temelju svega {to sam radio, a osobito
na temelju tada recentnih snimaka, kao {to su bili portreti
Augustin~i}a i Me{trovi}a. Bila je tu i glazba koja je nastala
mnogo prije, Carevo novo ruho, Breza, U gori raste zelen
bor... Uglavnom, onda sam imao vi{e filmske muzike nego
ostalih skladbi.
* Jesu li filmski redatelji mo`da ra~unali na glazbu koju ste
prije napisanu? Mo`da na Va{a klasi~na djela?
A ne, ne. Nikad iz onoga {to sam napisao nisam uzimao za
film. Jedino kada se u filmu pojavila potreba da koristim arhivsku
glazbu, ve} postoje}u glazbu iz filmova.
Bilo je nepisano pravilo da se glazba koja je jednom kori{tena
u filmu ne mo`e koristiti ponovno barem pet godina. A
nakon pet godina, kada su ti filmovi ve} bili prikazani {irokoj
publici, onda se i iz tih ve} javnosti prikazanih filmova
glazba mogla ponovo koristiti. Naravno, mogli smo koristiti
samo glazbu iz na{eg, Dubrava-arhiva.
* [to Vi mislite o upotrebi suvremenih skladateljskih postupaka
u filmu? Je li taj spoj mogu}?
Sve je to mogu}e. No, sve ovisi o dogovoru s redateljem i o
temi filma. Vrlo je va`no znati odgovara li takav `anr sadr-
`aju filma ili ne.
* Mo`ete li u svom filmskom opusu prona}i primjere za primjenu
takve glazbe?
Naravno. Takvu glazbu upotrijebio sam u Babajinu filmu ^ekaonica.
Za taj sam film ponovno iskoristio improvizaciju, i
to u dru{tvu, jer je ostvarena klarinetom te glasovirom i
elektroni~kim instrumentima. Klarinet je svirao Giovanni
Cavalin, koji je vrstan izvo|a~ takve glazbe.
A glasovir i elektroni~ki instrument sam ja svirao. To smo
izveli u improvizaciji jednog neoblikovanog sloga u kojem su
bile va`ne ~isto boje, razli~ite zvukovne kombinacije i sve
ono {to je odgovaralo depresivnoj situaciji jedne ~ekaonice.
* Tu se, dakle, ne mo`e govoriti o dvanestotonskoj tehnici.
129