Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 125 do 132 Paulus, I. : Bio-filmografski razgovor...
Tu su spadali dokumentarni filmovi — a i njih je bilo raznih:
propagandni filmovi, portreti umjetnika — slikara, kipara i
knji`evnika — te filmovi vezani za neke doga|aje... To je sve
prete`no radio Zagreb film, a uz to je bio i Zora film koji je
u prvome redu radio {kolski program ali je producirao i
ostale kategorije.
* A Vi ste do{li u Dubrava film?
Da, da, u muzi~ki odjel.
* S kime ste tamo radili? Rekli ste da vas je bilo troje.
Bili su tada gospo|a Tea Brun{mid, Lidija Joji} i kolega Kraus.
Onda sam, pedeset osme, do{ao ja, a nakon mene, {ezdesete
ili {ezdeset prve, i kolega Cvitkovi}. Svi smo mi imali
dosta posla.
* Vi ste tada birali glazbu za filmove ili ste ve} onda po~eli
komponirati?
Kad sam do{ao, bio sam samo suradnik. Najprije to, ali su
ve} pedeset devete bili prvi po~eci s filmskim muzikama, jer
je za njima jednostavno postojala potreba. Mo`da je sigurno
pridonijelo i to {to se na mjestu doga|aja ~ovjek lak{e uklju-
~uje u taj posao. No, bez obzira na to, ja sam i kasnije, kada
sam po~eo pisati glazbu, bio ponajprije suradnik.
* Bili ste, dakle, muzi~ki voditelj i kompozitor.
Da, bio sam i jedno i drugo. Ali sam ~e{}e ipak imao samo
jednu du`nost.
* Koji je bio prvi film za kojeg ste napisali glazbu?
Prvi film je bio Jurnjava za motorom, kratki igrani film re`isera
Branka Majera. Zapravo, prvi je ve}i pothvat bio Babajin
film Carevo novo ruho.
Pisanje glazbe za film Carevo novo ruho bio je za mene zahtjevniji
posao, ~isto iz filmske strane, ali i iz glazbene. Koristio
se na~in snimanja slike prema glazbi. Playback. U filmu
je bilo dosta plesova, pa su se najprije morali snimiti
glazbeni brojevi za ples. Tu sam, obzirom na imaginarni prostor,
primijenio dobrim dijelom stiliziranu renesansnu glazbu.
U tom filmu je Antun Nalis popeval jednu popijevku, pa je i
to trebalo unaprijed napisati i snimiti. Tu sam popijevku napisao
u renesansnom stilu. A drugi je dio glazbe bio ~isto ilustrativni,
jer je bilo privi|enja i halucinacija. To je bio drugi
tip glazbe, komentar. A pjesma je bila realna glazba, ali, naravno,
stilizirana.
* Film je bio snimljen prema poznatoj pripovijetki Hansa
Christiana Andersena.
Da, da. To je, naravno, isto bila stilizirana pri~a. Bio je to na-
~in prena{anja na{e stvarnosti u jednu drugu sredinu. Jer
tada se neke stvari nisu smjele glasno izre}i. Bila je to u stvari
prikrivena parodija na tada{nje prilike u nas.
* U Dubrava filmu ste bili i muzi~ki voditelj i skladatelj. Koji
Vam je posao od ta dva bio lak{i, odnosno te`i?
Zgodno je {to su se ta dva posla uvijek izmjenjivala ili su se
obavljala istodobno. Mo`da je ~ak bio te`i posao voditelja,
jer je on po svojoj ulozi uvijek bio izme|u redatelja i skladatelja.
Trebalo je nekako spojiti ~esto razli~ite poglede i na}i
126
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
zajedni~ki jezik kako bi se to~no ostvarilo ono {to `eli re`iser
ali i ono {to bi htio skladatelj. Kojiput je svaki od njih
imao svojih ideja, pa je tu trebalo na}i kompromis.
* U studiju su bili i muzi~ki voditelj i skladatelj. Koja je bila
uloga muzi~kog voditelja?
Muzi~ki voditelj se najprije dogovarao s re`iserom o mjestima
gdje je potrebna glazba. Redovito je redatelj imao svoje
stajali{te, ali je voditelj tako|er mogao davati sugestije. Ponekad
se radilo o idejama koje nisu mogle pro}i. Jer, upotrijebiti
neku poznatu glazbu iz literature ako se s njezinom
primjenom ne postigne neki odre|eni cilj, na silu — to stvarno
nema smisla. Recimo, staviti jedan stavak iz neke simfonije
ili isto tako nekakav {lager ili nekakav jazz aran`man,
ako to nije odre|eno slikom, to ne mo`e biti opravdano. Pogotovo
ako je rije~ o dokumentarnom sadr`aju. Katkada takav
na~in pristupa mo`e djelovati prepotencirano. Sjetimo
se samo nekih scena iz logora sa jazzom ili lakom glazbom.
To su stvari koje ponekad mogu biti opravdane, ali uvijek
treba nastojati prona}i zgodnije rje{enje, ovisno o tome
~emu ta glazba u dokumentarnom ili igranom filmu slu`i.
Zadatak voditelja je tako|er bio da u filmu, pogotovo igranom,
odredi mjesta gdje }e do}i glazba, da odredi njezin karakter
i trajanje, pa i da predvidi eventualne promjene u
glazbi... Onda su se ti podaci davali skladatelju koji bi na toj
osnovi napisao glazbu.
Nadalje je voditelj morao biti nazo~an snimanju. Tu je imao
ulogu urednika i odgovarao za kvalitetu snimke. Dakle, za
kvalitetu glazbe nije se brinuo samo dirigent. Odnos instrumenata
u snimci tako|er je ovisio o voditelju. Od {ezdesetih
na dalje sve se vi{e po~elo gledati na financijsku stranu, pa
se sve vi{e po~elo raditi s manjim ansamblima i sve se vi{e
pisala komorna glazba. Mo`da je to bilo povezano i s tada{njim
mogu}nostima tehnike koja je bila sve kvalitetnija, pa
su se zvukovne neuravnote`enosti mogle urediti u studiju.
Kad je glazba bila snimljena, slijedila je monta`a uz sliku, a
k tome se tada polagala glazbena atmosfera. Ve} sam spomenuo
kako se ton nije sinhrono snimao sa slikom, nego se dobio
odre|eni tonski materijal, kojega je trebalo uskladiti s
montiranom slikom. Na primjer, trebalo je posebno montirati
kada auto kre}e, kada se zaustavlja, cviljenje guma i sli~no.
Zna~i, sinhronizacija {umova i postavljanje tih {umova
uz sliku tako|er su bili poslovi koje je obavljao muzi~ki voditelj.
* To zna~i da ste bili i monta`er?
Da, naravno. Bio sam monta`er, ali samo zvuka, ne i slike.
Premda, ako je rije~ o crtanom filmu, onda se zapravo montirala
i slika. No kod crtanog filma je druk~ija ~itava tehnika
izrade. Jo{ i danas se naj~e{}e s tonske snimke animira
prema glazbi. Mo`e se to~no odrediti na kojoj sli~ici po~inje
i zavr{ava pokret ili u kojoj sekundi je neki akcent. Te se bitne
to~ke daju redatelju, odnosno animatorima da po njima
o`ive sliku.
* Bili ste, dakle, muzi~ki voditelj i u crtanim filmovima.
Da, da, ~esto sam ih radio. I tu sam bio i voditelj a ~esto i
kompozitor. To su bili filmovi Aleksandra Marksa, bili su tu