Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 109 do 124 Miki}, K. : Sa`eti pregled povijesti snimateljstva
sebi, svojim zahtjevima, odnosno protagonistima. Jo{ 1948.
godine snimatelj Guy Green (1913.) u Leanovom filmu Oliver
Twist rabi malu, laganu ru~nu kameru za 35 mm film
Eyemo i snima voze}i se u dje~jim kolicima.
U poetskom dokumentarcu Roberta Flahertyja Pri~a iz Louisiane
(1948.) 16 mm kamerom rukuje Richard Leacock.
Dvanaest godina poslije on je autor, uz Pennebakera i Cassaetesa,
manifesta novog ameri~kog filma (New American Cinema).
Kako su se zauzimali za nezavisni film i demokratske na~ine
produkcije, to je utjecalo i na na~in snimanja. Rije~ je poglavito
o ru~noj kameri koja je lako prenosiva i kojom se mo`e
snimati s ramena (slobodna kamera). Pennebaker i Leacock
1959. godine konstruirali su takvu kameru 16 mm formata.
Fellini, Kelly, Kubrick, Welles i pro{irenje
ekrana
Federico Fellini 1954. godine snima film Cesta (1954.) —
fotografija snimatelja Otella Martellija donekle ukazuje na
stil fotografije u budu}im Fellnijevim filmovima. Poziv na
ples (Kelly, 1956.) koji su snimili Freddie Young i Joseh Ruttenberg
zna~ajan je po tome {to se prvi put u filmu kombinira
glumac i crtani lik (tehnika maskiranja u opti~kim strojevima
za kopiranje).
Stanley Kubrick i njegov snimatelj Georg Krause snimaju
Staze slave (1957.). Crno-bijela fotografija u tom filmu potpuno
odgovara sadr`aju.
Zrno zla (Welles, 1958.) u kojem je za kamerom Russell
Metty (1906.-1978.) odlikuje se izrazito kontrastnom crnobijelom
fotografijom, gra|enim svjetlom koje sugestivno do-
~arava ugo|aje, posebice atmosferu sumraka i no}i, te kadrovima
u kojima se rabe slo`eni kranski pokreti kamere.
Poznata je uvodna 7-minutna sekvencija. U Njema~koj snimatelj
Heinz Pehlke 1959. snima film Mrtva~ki brod (Tressler)
poznat po tome {to je snimljen u studijskim uvjetima, a
izgleda vrlo realisti~no.
Osim toga svaki je kadar kompozicijski pomno odmjeren, pa
dobiva kakvo}u umjetni~ke fotografije. ^udnovatost filma
je u tome {to je, unato~ fotografskoj stilizaciji, to najuvjerljiviji
njema~ki studijski film pedesetih godina.
Naj~e{}e rabljena kamera u studijskim uvjetima snimanja
bila je francuska Debrie super-parvo-color, te{ka oko 80 kilograma.
Pedesetih godina dobiva dva va`na dodatka: refleksno
tra`ilo (izravno promatranje slike koja se snima) i
ure|aj za smanjenje vibracija.
U Americi je snimatelj Leon Shamroy (1901.-1974.) zna~ajan
po tome {to je me|u prvima u Hollywoodu rabio zoomobjektive,
a posebice je cijenjen kao snimatelj prvih cinemascope
filmova, kao {to su Tunika (Koster, 1953.), Egip}anin
(Cruze, 1954.) i Kralj i ja (Lang, 1956.). Robert Surtees
(1906-1985.), koji je u 52 godine aktivnog snimateljstva 16
puta nominiran za nagradu Oscar, a primio ga je tri puta,
1959. godine snima Ben Hura (Wyler) na 65 mm filmskoj
vrpci. Za fotografiju u tom filmu nagra|en je Oscarom, kao
i za filmove Rudnici kralja Salamona (Bennett, 1950.) i Grad
iluzija (Minnelli, 1952.).
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
Do posljednjeg daha zna~Io je revoluciju ne samo u tematici, u druk~ijoj
ulozi autora i likovima, nego je `ivotnijim postao i snimateljski stil
U Francuskoj po~inje proizvodnja prvog zoom-objektiva ra-
|enog po njema~koj konstrukciji (Voigtländer). Zoom spada
u tehni~ka pomagala koja su najo~itija nazo~nost filmske
tehnike. Osim toga zoom je na odre|en na~in »sru{io« razinu
estetike filmske fotografije, bez obzira i na sve njegove
o~ite prednosti. Pedeste godine su godine pro{irenja dimenzija
filmske slike i to poglavito u horizontalnom smjeru.
Osim cinemascopa, to su jo{ tehnike cinerame, Vista-vision,
Todd-AO i drugi sustavi.
Modernizam {ezdesetih; novi filmski materijali,
nova kamera
Od 1958. godine film kao da je preplavljen »novim valovima«.
S jedne strane to su zreli autori, a s druge ljudi skloni
avangardnim stremljenjima. Osnova svega prekid je sa starom
tradicionalnom kinematografijom i `elja da se svijet prika`e
onakvim kakav je u zbilji. Da bi se to ostvarilo nu`no
je bilo mijenjati dotada{nju dramaturgiju, ali i konvencionalan
na~in snimanja. Snima se iz ruke, kamera je vrlo dinami~na,
~esto se upotrebljavaju kosi kadrovi, neo{trine se vi{e
ne smatraju gre{kom, rabe se neobi~ni rakursi, filmski materijali
visoke osjetljivosti i snima se pri ambijentalnom svjetlu.
Izrazit je primjer tog stila film J. L. Godarda Do posljednjeg
daha (1980). Snimatelj je bio Raoul Coutard (1924).
Fotografija u filmu Osam i po (1963.) F. Fellinija sasvim je
druk~ijeg stila od francuskih improvizacija. Snimatelj Gianni
di Venanzo (1920.-1966.) koji se prije toga istaknuo snimaju}i
Antonionijeve filmove No} (1961.) i Pomra~enje
(1962.) u kojima kompozicijom kadra, rasvjetom i pokretima
kamere uspje{no sugerira ljudsko otu|enje, u Fellinijevu
filmu fotografski vrsno spaja zbilju i fantastiku. Koriste}i
izra`ajna sredstva crno-bijele fotografije, osobito kontrast,
izvanredno sugerira psiholo{ko stanje likova. Iako su ponekad
Felliniju zamjerali, posebice kad je rije~ o ovom filmu,
odre|en stupanj manirizma, sa snimateljskog stajali{ta mo-
`emo re}i da on pripada onim redateljima koji se izra`avaju
poglavito vizualnim sredstvima.
U ovom razdoblju ni{ta manje zna~ajan nije ni francuski snimatelj
Henri Decae (1915.) koji je snimio prva ~etiri filma
117