8 Ljeto 2011
DJE ima galebova ima i ribe, naizgled je priča iz životinjskog svijeta. Prevedena na ljudski rod znači nešto sasvim drugo, ali cilj je zapravo isti – lov! kako prepoznati tipičnog dalmatin- skog galeba koji žari i pali po jadranskim plažama u potrazi za zgodnim strankinjama koje će pasti na njegovu priču u kojoj je uvijek skrivena ista poanta – bez obveze? Uglavnom su ležerno odjeveni (čitaj: praktično za skidanje), naizgled su jako samouvjereni, odaju dojam nezainteresiranosti, preplanuli su (rad na otvorenom), nose sunčane naočale i po noći, a onima mišićavijeg tijela uvijek je toplije nego ostatku svijeta, tako da rado skidaju majicu pokazujući definiciju mišića torza i ruku. Uvijek su naoružani egom i uglavnom patetičnim frazama, koje, gle čuda, uglavnom pale. No sve to treba razmatrati pod prizmom njihova rada po zakonu velikih brojeva: «Od 10, past će barem jedna!» No, činjenica je da su galebovi uvijek primijećeni i njihov šarm nikoga neće ostaviti ravnodušnim, bilo da je u pitanju oduševljenje ili tek (pod)smijeh. Razgovarali smo s domaćim turističkim djelatnicima i onima koji praktički žive od turizma, u potrazi za odgovorom trebaju li nam galebovi, znaju li za neke od njih, jesu li oni izumrla vrsta, sjećaju li se nekih legendarnih upada, i na kraju, treba li očuvati ovu plemenitu vještinu i doprinosi li ona uopće turističkoj ponudi. Iako su mišljenja različita, svi se slažu u jednom - ljeto treba galebove! Krasin Puharić, vlasnik restorana Porat: - U šest godina koliko držim restoran nisam vidio niti jednog galeba. Možda je uzrok pad standarda. Općenito mislim da su galebovi izumrli. Sjetim se Andrije Bakića i njegove legendarne ekipe, koji su svoje dame vodili u lokale izvan Makarske. A što se tiče legendi, pada mi na pamet Šime Lafer koji se opraštao od jedne strankinje na poseban način. Bilo je to nasred mula i usred dana. Puharić je ispričao detalje, a danas bi se zbog toga završilo u zatvoru zbog narušavanja javnog reda i mira te seksualnog skandala. željko Pašalić, snimatelj i privatni iznajmljivač (bivši galeb): - To mi je bila uža specijalnost. Bilo je to 70-ih godina, kad sam obilazio plaže. Ima i danas galebova, pa imam i dostojnog nasljednika. Danas oni rade u drugoj formi i nisu prepoznatljivi kao nekada. Glavna razlika je u tome što je nekada vladala neimaština, a dotične dame su bile zapravo sponzori izlazaka. Među galebovima su vladala određena pravila, a posebna vještina bila je pronaći gdje se dotična kupa, na kojoj plaži. kad bi se to doznalo, krenulo bi se u «otmicu». U ono vrijeme cure su se vraćale po 2-3 puta LJETO Profesija galeb TurisTički djelaTnici: ljeto treba galebove! G Kako prepoznati tipičnog dalmatinskog galeba koji žari i pali po jadranskim plažama u potrazi za zgodnim strankinjama koje će pasti na njegovu priču u kojoj je uvijek skrivena ista poanta – bez obveze? zbog ljubavi. Galebovi su lijepa reklama jer se odavde ponesu samo najljepše uspomene. Pašalić se rado prisjeti i pokoje zgode. kad je dotični Dragan ispratio svoju strankinju na aerodrom, odlučio je malo «skoknuti» do Hvara. Onda je uslijedio poziv s recepcije hotela s informacijom da zbog nevremena avion nije uzletio i da se njegova «prijateljica» vratila u hotel. Dragan je tada počeo okretati telefone u strahu da mu konkurencija ne uleti. Naknadno se sjetio nazvati aerodrom, gdje su ga obavijestili da je avion odletio po predviđenom itineraru. Danica Ilijašević, Turist biro - Meni je to simpatično, iako ja ne bih mogla pasti na tu vrstu barenja. U ovih 5-6 godina koliko radim u turističkoj agenciji, nije bilo strankinja koje su naknadno dolazile i tražile svoje ljetne ljubavi. Primijetila sam da postoje nove generacije galebova. Pretpostavljam da su i uspješniji jer bolje barataju jezicima. Prije su postojali plesnjaci pa se dama mogla pozvati na ples. Danas se sve odvija za šankom. Nema večera, zamijenili su ih pozivi na piće. Šetnjice još uvijek pale. U svakom slučaju, galebovi su dobrodošli i pridonose turizmu. Ilijašević kaže i kako je primijetila da je među bukerima na brodovima puno galebova, a kao razlog tome navodi njihovo izvrsno poznavanje jezika i izravan kontakt sa strankinjama. Ivona Ćirak, privatni iznajmljivač: - Ima galebova, ali su, uvjetno rečeno, relikti. Teško je moguće da bi se pojam galeba iz 70-ih ponovio, ali se možda modificirao. Isto kao što iznajmljivači više ne časte svoje goste ko nekada. Promijenio se odnos i ne može se vratiti natrag. Nekad je kod galebova naglasak bio na muževnosti i ugađanju ženi, što je jako bitno. Danas se taj dio definicije gubi, jer se danas sve temelji na samopromociji i materijalizmu. Izgubio se taj viteški pristup, a samim tim i pojam galeba kao takvog. Dugi niz godina smatrao se vidom turističke ponude. Galebarenje smatram vrlo simpatičnim i pozitivnim. Mislim da većina ljudi, i stranih i domaćih, to smatra šarmantnim dijelom mediteranskog štiha. Tonči Lalić, djelatnik Turističke zajednice Makarska: - Galebarenje... bilo pa prošlo! Malo je toga danas. Cure idu same u grad i iz grada. To se prije nije moglo dogoditi. Drugačiji je stil života. Galebova ima, ali jako malo. Zna se i danas dogoditi da dobijemo e-mail u TZ u kojem cure traže mladiće koje su ovdje upoznale. Napišu njegovo ime i prezime i traže adresu ili neki drugi kontakt. Galebovi su dobra reklama, to je dio turizma, a djevojke traže provod i zabavu. To je dio ljetnog života, dio turizma. Ali, kažem, u današnje vrijeme ih se može nabrojati na prste ruke u odnosu na nekadašnja vremena. Ivanka Šuta Ljeto 2011 9