L6pdf

142
Oproštajno pismo
Protekle četiri godine u školi bile su jedno od najvažnijih
razdoblja mog života. Tijekom tih godina, doživio sam mnoge
različite emocije, stekao nova znanja i prijateljstva, te naučio
važne lekcije koje će me pratiti cijeli život.
Na početku prvog razreda, bio sam pomalo uplašen i nesiguran.
Nova škola, novi učitelji i mnogo nepoznatih lica činili su me
nervoznim. Međutim, ubrzo sam shvatio da nisam jedini koji se
tako osjeća. Moji vršnjaci prolazili su kroz iste izazove, i ubrzo
smo se povezali i počeli graditi prijateljstva. Naši učitelji bili su
strpljivi i puni razumijevanja, što je uvelike olakšalo prilagodbu
na novu sredinu.
Kako su godine prolazile, izazovi su postajali sve veći. Gradivo
je postajalo teže, a očekivanja od nas su rasla. Ipak, kroz sve te
prepreke, učio sam da je trud najvažniji. Satovi matematike
naučili su me logičkom razmišljanju, dok su mi satovi
književnosti otkrili svijet mašte i kreativnosti. Tjelesna i
zdravstvena kultura bila je prilika da se oslobodim stresa i
uživam u sportu.
Jedan od najljepših dijelova školovanja bila su putovanja . Ta
putovanja nisu bila samo prilika da vidimo nova mjesta, već su
nam omogućila da se bolje upoznamo i zbližimo kao razred.
Smijali smo se, učili i stvarali uspomene koje ćemo zauvijek
pamtiti.