Gloria Glow 3

glow intervju
voditeljica, najljepše radijsko lice… Je li to jedino čime danas
opisujemo žene u javnom prostoru? A svaka od nas ima svoju
profesiju, svoju kvaliikaciju, svoju životnu priču zbog koje
je to što jest. Mediji su oduvijek bili površni, pa posljedično
i mi, a ja bih i dalje tu jednu svoju rečenicu, kako se kaže,
‘prostoproširila’.
Mislite li da vam je to na neki način i naštetilo?
- Moj mi je stav, pokazuje se danas, ipak donio više dobroga,
pa i jasnije pozicioniranje u poslu kojim se bavim. A za
drugo? Pa, nitko me u deset godina rada na RTL-u nije pitao
za moju kvaliikaciju ili profesionalne aspiracije. Nitko me
nije pitao na kojem sam području diplomirala, tj. magistrirala,
niti me pitao koje je područje moga djelovanja u koje sam
uložila poseban napor, razradila temu, čemu sam sklonija. A
svi su me pitali koju ću boju ruža, kakvu ću haljinu odjenuti
za program uživo i na kojem ću se eventu pojaviti. Pa mi je
sve to, nakon više od 10 godina rada, dozlogrdilo. Mediji su
varljiv teren, osobito televizija, pozornost koju ovdje dobiješ
tako lijepo otkriva karaktere, a meni je oduvijek bilo isto -
vodila emisiju u udarnom TV ili radijskom terminu ili mali
event za 50 ljudi, moj stav je isti: radi se pošteno i do kraja.
Jeste li ikad osjetili nesigurnost, manjak
samopouzdanja?
- Nikada. Evo, sada kada me pitate, nikada. Počela sam
raditi rano, s 18 sam se osamostalila. U profesionalnom
okruženju uvijek sam bila svjesna da ne mogu doći prvi dan
na posao najpametnija na svijetu i da je na meni da učim,
budem strpljiva, ulažem u svoja znanja i razvijam se. Nikada
nisam osjećala manjak samopouzdanja zbog svoje mladosti
i neiskustva, ali uvijek sam osjećala poštovanje prema
okolini u kojoj sam se našla. Moji su me roditelji odmalena
naučili da preuzimam rizike, a posljedično i odgovornost za
sve čime se bavim. Jačali su u meni građanski duh i promišljanje,
uključivost razmišljanja i kritički stav. I kao takva,
nikada se nisam libila izražavati sebe kakva jesam. Greška je
bila u tome što sam, mladenački naivno, mislila da su i svi
drugi odgojeni u istom okruženju. Kad si mlad, jednostavno
ne razumiješ da nas ima svakakvih i da smo jedni drugima
prilično nedokučivi.
Postoji li nešto što ste htjeli promijeniti, a niste mogli?
- Svašta sam poželjela mijenjati ili, bolje reći, unaprijediti,
no na kraju sam jedino promijenila i unaprijedila
svoju reakciju na to. Kad bih skužila da ne ide, jednostavno
bih se povukla. Znala sam sebe mučiti godina, doslovno
godinama, jer mi je toliko jednostavno bilo vidjeti što treba
promijeniti pa da sve bude idealno, ali ako si jedina koja
to vidi, a ne ovisi samo o tebi i tvome djelovanju, red je
za časni uzmak.
Kako biste opisali cikluse promjena kroz godine?
- Sve jače i glasnije dolazi do izražaja nedovršeni posao
koji imamo. A onda, s druge strane, sve si svjesniji da se taj
isti proces nikada neće dovršiti, da je sve to upravo proces i
postaješ nekako blaži prema sebi, mirniji sa svime što ti se
događa. Sazrijevanje je uistinu divan proces, prava je šteta
propustiti ga. Svjesno na njemu treba raditi.
Što su vam donijele tridesete, a što četrdesete?
- Tridesete su mi donijele raspad sistema, a četrdesete
ponovnu izgradnju, za koju optimistično vjerujem da će
biti uspješna jer su iza mene brojne lekcije i opomene, ali i
svijest o tome gdje se i u što više nikada ne smijem upuštati.
Samokritična kakva jesam, odgovornost bih uvijek zahtijevala
samo i jedino od sebe, a to me stavljalo u poziciju da još
više naučim i o sebi, ali i o drugima. A što više učiš, poznato
je, to si pametniji, pa se s godinama ipak konačno naučiš i
izmaknuti od stvari i osoba s kojima se ne smiješ susresti.
Kakva je Tatjana danas?
- Rekla bih da sam staloženija. Nešto mirnija nego prije,
a i dalje dovoljno nemirna da ne propustim život. Hrabrija.
Jača. Osjećam se jednostavno osnaženo i staloženo. Imaju
pravo mudrije žene kad govore da su četrdesete fantastične
godine za ženu!
Postoji li neki određeni trenutak koji smatrate ključnim
u svom sazrijevanju?
- Dva su bila presudna. Prvi su moje godine provedene
s mamom u njezinoj borbi s Alzheimerovom demencijom.
Sva tuga, sva muka, ali i sve ljepote života u mome sjećanju
satkane su u tim godinama. S ponosom ih nosim u sebi i
čuvam. Drugi je trenutak svojedobni prevrat koji mi se dogodio
samo mjesec dana prije zakazanog vjenčanja. Susresti
se s takvim prevratom na pragu zrelih godina, odlučujućih u
mnogočemu za ženu, na način na koji se meni to dogodilo,
za mene je tada bilo zastrašujuće. I ovu uspomenu danas
čuvam, kao veliku opomenu.
Nemate problem s javnim iznošenjem vlastitih stavova,
često ste i samoironični, a u tome ste i iznimno duhoviti.
Je li na neki način to vaš obrambeni mehanizam?
- Ne znam bih li to opisala kao vlastiti obrambeni mehanizam,
jer ja se nemam potrebe braniti ni od čega svoga. Svaku
misao koja me zaokupi pretresam mjesecima ako treba,
svaku svoju tugu sam triput oplakala, a svako svoje veselje
slavim kao da je najveće na svijetu. Želim biti otvorena i
prema sebi i prema drugima o onome što me gradi, što me
‘Najljepša Hrvatica, lijepa voditeljica, najljepše radijsko lice...’
Je li to jedino čime danas opisujemo žene u javnom prostoru?
A svaka od nas ima svoju profesiju, svoju kvaliikaciju, svoju
životnu priču zbog koje je to što jest
34