Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
poput tada mladog Petera Doiga ili izvanrednog djela<br />
Chiharua Shiote. Jacob i ja smo jako ponosni na sliku koju<br />
smo kupili kada smo imali oko 28 godina. Bio je to rad jednog<br />
od najvećih latinoameričkih umjetnika, Wilfreda Lame. Da<br />
mogu birati, danas bih voljela imati Alicju Kwade ili djelo<br />
Claudije Wieser - dvije umjetnice koje pratim godinama.<br />
Jacob bi definitivno imao skulpturu - vjerojatno Stefana<br />
Rincka. Ali, naravno, kako starimo, imamo sve manje<br />
prostora.<br />
Dansko-francuski kolekcionarski par Patricia i Jacob Asbæk<br />
mrtav medij - umjetnost je previše konceptualna. Ali danas je<br />
scena potpuno drugačija. Slikarstvo realistične figuracije vrlo<br />
se snažno vratilo. Činjenica da umjetnost postaje realističnija<br />
nužno znači i da postaje demokratičnija, dostupnija publici.<br />
Stoga umjetnost postaje manje isključiva, manje<br />
konceptualna. Teže je razumjeti umjetnikovu intelektualnu<br />
natuknicu u konceptualnom djelu nego osjetiti njegovu<br />
emociju kroz figurativnu sliku. Tako je nekako umjetnost<br />
danas više veza "osjećaja" nego veza "uma". Ali kad djelo ima<br />
obje kvalitete, zakvačeni ste. Na zapadnoj sceni postojao je<br />
zajednički interes prema afričkim i azijskim umjetnicima,<br />
umjetnicima koji se bave figurativnim slikarstvom. Lynette<br />
Yiadom-Boakye bila je prva umjetnica kod koje smo ponovno<br />
vidjeli figurativne slike. Mislim da je ona bila početak tog<br />
pokreta prije više od 20 godina, čineći figuraciju ponovno<br />
dostupnom u sofisticiranijem svijetu umjetnosti koji stvara<br />
trendove. Dakle, interes zapadnih kolekcionara za afro-azijsku<br />
umjetničku scenu započeo je ponovno rođenje figurativnog<br />
slikarstva zajedno s fascinacijom mlađih američkih umjetnika<br />
europskom umjetničkom scenom 1930. godine.<br />
Sjećate li se koja je bila prva umjetnina koju ste kupili? Na<br />
koji ste dio privatne kolekcije posebno ponosni? Što želite,<br />
a još nemate? Što je izgubilo cijenu, a što dobilo? I kako to<br />
objašnjavate?<br />
- Ne mogu se sjetiti. Kao što rekoh, kupovala bih male<br />
radove mladih i domaćih umjetnika, ali ne mogu se sjetiti kojih<br />
točno. Ja zapravo znam Jacobov prvi rad. Bio je to rad<br />
danskog umjetnika Roberta Jacobsena. Kupio ga je jer je bio<br />
uzbuđen što će početi raditi s njim. Jako smo ponosni na sve<br />
radove koje smo kupili tijekom života. Svi mi oni nešto znače,<br />
Postoji li racionalni okvir u validaciji umjetničkog djela<br />
kada ste kolekcionar ili se pak više vodite instinktom?<br />
Kojoj podskupini pripadate?<br />
- Mislim da se radi o mješavini. Što više gledate umjetnost,<br />
to više imate sposobnost osjetiti što je dobro. Kad idemo na<br />
sajmove ili u galerije, gledamo i gledamo i odjednom nam<br />
nešto privuče oko. I tada znamo da je ono što vidimo dobro.<br />
To je zapravo kao slušanje glazbe. Postoje ljudi koji mogu reći<br />
jesu li neke note dobro izvedene ili ne. To nije samo urođena<br />
vještina, već morate istrenirati uho. Na isti način morate<br />
istrenirati svoje oko, a jedini način na koji ga možete<br />
istrenirati je gledajući puno umjetnosti. Uza sve navedeno, svi<br />
kolekcionari rođeni su sa sposobnošću da vide i razviju<br />
umjetnički instinkt, ali ima tu i puno sluha. To je neizbježno<br />
još jedan dio svijeta umjetnosti.<br />
Vaša obitelj je na različite načine uključena u umjetničke<br />
poslove, a sin Pilou je glumac. Kako se međusobno<br />
odgajate i što vi učite od njih, a što su oni preuzeli od vas?<br />
- Između Martina i Thomasa tri su godine razlike i odgojeni<br />
su na isti način. Umjetnost je bila dio njihova svijeta jednako<br />
kao što je bila i nama kao roditeljima. Bili su prisiljeni<br />
posjećivati izložbe, živjeti s umjetnicima i biti dio svijeta<br />
umjetnosti - bili su vrlo uključeni i izloženi našem svijetu. Kao<br />
tinejdžeri zapravo su mrzili umjetnost i odbacivali je dugi niz<br />
godina. Sada su se obojica vratila i imaju uspješne karijere<br />
umjetničkih galerista. Pilou je drugačiji. I Jacob i ja bili smo u<br />
drugom trenutku naših života. U to smo vrijeme bili mnogo<br />
etabliraniji i umjetnička djela - ali manje umjetnici - bila su<br />
normalno okruženje za Pilouov život. Ali imao je i veliku sreću<br />
što ga je jedan od najvećih danskih nadrealističkih umjetnika<br />
Wilhelm Freddie umalo posvojio jer nas je zanio naš društveni<br />
život i naučili smo ga sve o povijesti umjetnosti od renesanse<br />
do suvremene umjetnosti. Dakle, privlačio ga je taj svijet i<br />
nikada ga nije odbijao. Danas je kolekcionar i njegova braća<br />
jako mu pomažu da izgradi svoju zbirku. Gledajući unatrag<br />
kroz godine, vidim da smo bili blagoslovljeni što živimo u<br />
prilično velikodušnom svijetu, jer su umjetnici koji su nas<br />
okruživali bili velikodušni, ne novcem već svojim umom i<br />
duhom. Njihovi načini razmišljanja bili su široki i djeca su<br />
odgajana u tom okruženju te s ponosom mogu reći da su<br />
izrasli u tri vrlo velikodušne osobe. Dakle, zapravo bih rekla<br />
da ne učite od djece, ali mi učimo sa svojom djecom. Ona su<br />
dio našeg svijeta i umjetnost je postala i njihov svijet.<br />
ZA VALIDACIJU UMJETNIČKOG DJELA MORATE ISTRENIRATI SVOJE<br />
OKO, A JEDINI NAČIN ZA TO JE - GLEDATI PUNO UMJETNOSTI<br />
78
Change language