Gloria Glam 91

srdačno ugostio i ravnateljicu CCA Jackie Herbst i mene u
prekrasnom Dubrovniku. Oduševljeni smo ovom suradnjom, a
i Jelena i Jackie zajedno su napravile snažan tim - veselim se
što ću iskusiti uzbudljive buduće zajedničke projekte.
Kako se njegovala ljubav prema umjetnosti?
- Jacob i ja imali smo 23 i 25 godina, dakle bili smo prilično
mladi, ali imali smo zajednički interes za umjetnost. Za oboje je
umjetnost bila prirodni dio nas, navikli smo živjeti s njom. Od
djetinjstva sam kod kuće uvijek živjela s umjetnošću, a Jacob je
i sam bio umjetnik. Tako da je za nas bilo vrlo prirodno da smo
okruženi umjetnicima i da oni žive blizu. Postali smo dio ovog
svijeta i on je instinktivno postao dio naših života, sve do
danas. Umjetnost je zapravo ono što nas je povezivalo i držalo
zajedno.
Koliko slične, odnosno različite ukuse imate oko
umjetnosti? Kako izgledaju "pregovori" o investicijama?
Kakve su individualne, a kakve zajedničke preferencije?
- To je nešto o čemu možemo biti vrlo jasni da imamo
različite ukuse. Jacob je pravi Danac, odrastao je uz CoBrA
(avangardni pokret) generaciju, uz njihovu ekspresivnost,
snagu i energiju; tako da su njegovi interesi usmjereni na slične
interese grupe. On bolje razumije boje i prostore kojima se ja,
zapravo, ne bavim. On shvaća skulpturu kao objekt koji
transformira prostor u životni prostor i razumije boju kao
izraz. To je razlog zašto se može povezati s mlađim
umjetnicima koji slijede ovu vrstu snage i energije, kao što je na
primjer mladi danski umjetnik Asger Harbou Gjerdevik. Ja
imam drukčiji ukus u umjetnosti, više minimalistički i
konceptualno orijentiran. Jako volim konceptualnu umjetnost
jer me tjera da se drugačije povežem sa svijetom, daje mi druge
načine i mehanizme da ga razumijem. Više me zanimaju
mentalni procesi nego fizički, puno mi je prirodnije baviti se
umjetnošću na konceptualnoj razini. Na primjer, bila sam
jedna od prvih koja je kupila djelo dansko-vijetnamskog
umjetnika Danha Voa. Djelo je bilo višestruko, a sastojalo se od
pisma koje je francuski misionar napisao svom ocu, a koje bi
Voov vlastiti otac umnožio i poslao svakom kolekcionaru.
Dirnula me ljubav između sina i njegova oca koja je prolazila
kroz godine, postajući uspomena na ljubav i život kroz vrijeme.
Kada govorimo o konceptualnoj umjetnosti, Jacob i ja smo se
mnogo puta referirali na priču Hansa Christiana Andersena
"Carevo novo ruho" - umjetnost ponekad može postati toliko
složena da se na kraju čini nevidljivom. Osjećam se pogođeno i
oduševljeno ovim efektom. Ali unatoč tome ja sam uvijek bila
ona u paru koja je pronalazila nove umjetnike. Na neki sam
način otvorenija za slušanje ideja od Jacoba, ali njega, budući
da je i sam umjetnik, umjetnici često više dotaknu nego mene.
Sviđa mi se taj ying-yang odnos, jer se nadopunjujemo. To je
nešto o čemu vrlo često razgovaramo. Volimo kupovati radove
mladih umjetnika. I Jacob i ja možemo vidjeti kvalitetu.
Međutim, to također zahtijeva da umjetnici mogu evoluirati i
promijeniti svoj stil u nešto potpuno drugačije; tako da nikad
ne možeš znati. Vrlo često smo kupovali prerano u nečijoj
umjetničkoj karijeri, što je djelo učinilo povijesnim, ali ga je
ponekad teško ponovno prodati.
Vjerujem da ste donosili i pogrešne odluke?
- Da, donosili smo i pogrešne ili zamalo pogrešne odluke.
Još se sjećamo kad sam prije nekoliko godina posjetila studio
Petera Doiga, kada je imao dvadesetak godina. Vidjela sam
jednu njegovu sliku i osjetila struju koja mi je prolazila kroz
vrat i leđa. Odmah sam nazvala Jacoba da se dogovorimo o
kupnji slike, nije mi vjerovao i umjesto toga je predložio da
kupim sliku renomiranog CoBrA slikara Carla Henninga
Pedersena. Odlučila sam kupiti barem mali akvarel za tisuću
dolara. Poslije mnogo godina prodali smo taj rad na papiru za
sto tisuća - zamislite da smo umjesto toga kupili sliku…
Uostalom, jako smo ponosni jer smo i mi prikupili nevjerojatnu
kolekciju. Zbirka Art Foundation Mallorca izgrađena je od
radova vrlo mladih umjetnika u to vrijeme, koji su danas
postali neki od najboljih svjetskih umjetnika. Ključno je bilo biti
siguran u kupnju i pričekati dok umjetnici ne izgrade karijeru.
Kako biste opisali kulturne navike u Kopenhagenu, a kako
na Mallorci? Što je izazovno, a što zabavno na obje lokacije
po pitanju ovog posla koji radite?
- Mnogo je sličnosti, budući da su umjetničke scene u
Kopenhagenu i na Mallorci slične veličine. Obje scene pomalo
nacionalistički štite umjetnike koji stvaraju karijeru u svojim
gradovima. Međutim, obje scene također dijele mišljenje da
umjetnici koji žele postati veliki trebaju razviti dio karijere u
inozemstvu. Na primjer, umjetnik poput Olafura Eliassona,
koji se smatra najvećim današnjim živućim danskim
umjetnikom, morao je otići iz Danske kako bi ga poštovali; na
neki način to se događa i umjetnicima s Mallorce. Obje su
lokacije također otvorene za angažman i povezivanje. Na
primjer, ono što pokušavamo učiniti s Artists' Studios u CCA
Andratx je okupiti umjetnike iz cijelog svijeta, poput ovog tima
od nevjerojatnih pet umjetnika, i ponuditi im prostor da se
ponovno povežu sami sa sobom, da promisle i regeneriraju se.
Ljudi dolaze iz različitih kultura, ali umjetnost artikulira novi
jezik u kojem su reakcije slične u svim zemljama. Nama
ljubiteljima umjetnosti, kad se okupimo, nacionalizam neće
zamjeriti da radimo ono što želimo. Naravno, jako ćemo voljeti
naše domaće umjetnike, ali moći ćemo razgovarati zajedno.
Umjetnost je zapravo način rušenja granica - znam da možda
zvuči površno, ali to ne znači da je manje istinito!
Što biste rekli da ponajbolje opisuje umjetničke trendove
danas? Je li suvremena umjetnost zapravo demokratična
ili je i dalje u sferi elitnog? Ima li šanse približiti se "malom
čovjeku"? Treba li to uopće?
- U svijetu smo umjetnosti već 60 godina i svjedočili smo
mnogim različitim trendovima. Minimalizam, konceptualna
umjetnost bila je trend dugi niz godina. Ono što danas opisuje
svijet umjetnosti je realizam. Posljednjih 20 godina slikarstvo
je bilo pod upitnikom i revizijom. Čak se raspravljalo je li to
76