Gloria Glam 91

O UMJETNIČKIM SCENAMA KOPENHAGENA I
MALLORCE, POSJETU DUBROVNIKU I SKOROJ IZLOŽBI
U ZAGREBU OTVORENO GOVORI ČLANICA DANSKO-
FRANCUSKOG KOLEKCIONARSKOG TANDEMA IZ ČIJEG
UKUSA MOŽEMO PUNO TOG NAUČITI
razgovarao SRĐAN SANDIĆ
fotografije PRIVATNI ALBUM
Povod razgovoru s Patricijom Asbæk, koja sa
suprugom Jacobom čini fantastičan duo,
dansko-francuski kolekcionarski par, izložba
je "Svjetovi unutar svjetova - Sophie Erlund,
Igor Eškinja, Stephen Kent, Josep Maynou,
Mark Požlep" čija je kustosica Jelena Tamindžija
Donnart. Izložba je bila otvorena do sredine lipnja u Um -
jetničkoj galeriji Dubrovnik te će biti predstavljena i u Za grebu
od 14. rujna do 15. listopada 2023. u prostorima HDLU-a.
Patricia je međunarodna galeristica s dugom i renomiranom
karijerom. Svoju je prvu galeriju, Galerie Asbæk, otvorila
davne 1975. u Kopenhagenu te CCA Andratx na Mallorci 2001.
U isto vrijeme sa suprugom Thomasom Asbækom vodila je
umjetničku konzultantsku tvrtku Asbæk Art Consulting, a bila
je i članicom školskog vijeća Kraljevske danske akademije
likovnih umjetnosti, predsjednica Danske galerijske udruge te
članica Upravnog odbora Art Foruma Berlin.
Kako je sve krenulo? Kada ste se upoznali?
- Ja sam se školovala u Francuskoj, a Jacob u Danskoj. Moja
je pomajka bila kolekcionarka umjetnina pa sam se školovala
za umjetnosti - studirala sam na École du Louvre u Parizu.
Jacob je iz Hammela i umjetnik je odmalena. Upoznali smo se
na Sveučilištu u Aarhusu, gdje sam ja studirala francuski, a on
medicinu. Zbog našeg zajedničkog interesa za umjetnost
zapravo mi je pokušao prodati neke svoje radove, ali nisam
imala novca da ih kupim. Tako smo, umjesto da završimo svoje
studije, odlučili otvoriti svoju prvu galeriju 1972. i otada radimo
zajedno. Osim u prodaji umjetnina, uživali smo u njihovoj
kupnji i zajedno smo postali kolekcionari. Išla bih na sve
sajmove umjetnosti i uvijek bih svojoj djeci kupovala male i ne
toliko skupe umjetnine. Zato naši sinovi danas imaju
nevjerojatna umjetnička djela velikih umjetnika u svojim
kolekcijama kao što su Joseph Beuys, Jonathan Monk ili David
Shrigley. Uvijek bismo kupovali u galerijama koje su radile s
potpuno drukčijim profilima umjetnika od onih koje smo
prikazali u našoj galeriji.
Podijelite s nama svoje osjećaje vezane za suradnju s
Hrvatskom, s ovom putujućom izložbom na relaciji
Dubrovnik - Zagreb?
- Ideja projekta nastala je prije nekoliko godina, prije
pandemije. Do nas je došla jedna od naših bivših
rezidencijalnih umjetnica u CCA-u, Dankinja Sophie Erlund, i
predložila nam prilično apstraktan, ali silno uzbudljiv projekt.
Nakon susreta s kustosicom Jelenom Tamindžijom Donnart
bili smo uvjereni da je to projekt stvoren za nas. Otvorili smo
našu rezidenciju za umjetnike na Mallorci 2001. koja je tijekom
godina postala proizvodno mjesto i platforma koja povezuje
umjetnike i ljubitelje umjetnosti iz cijelog svijeta, istovremeno
nudeći poticajan prostor za druženje ne samo interno nego i sa
svojim bližnjim umjetnicima, kao grupom. Nalazi se u centru
mjesta svjetske baštine Sierra de Tramuntana na Mallorci gdje
umjetnici pronalaze jedinstveno utočište koje im omogućuje
stvaranje u vlastitom ritmu te uživanje u inspirativnoj prirodi
otoka koja omogućuje da se njihov umjetnički svijet i rad
stapaju s okolinom. Osjećaj slobode, a ujedno i izolacije,
inspirirao je svakog našeg rezidencijalnog umjetnika na mnogo
načina. Dijeljenje iskustva s ostala tri umjetnika dovodi do
sinergija i umjetničkih razmjena koje često nadilaze i
inspiriraju nove osobne i profesionalne putove i to je upravo
ono što su nam Jelena i Sophie predložile. Pet umjetnika dolazi
iz različitih dijelova svijeta, Stephen Kent je iz SAD-a, ali živi u
Berlinu, kao i Dankinja Sophie Erlund. Josep Maynou je
španjolski umjetnik iz Barcelone, Mark Požlep je Slovenac, ali
živi u Gentu, a hrvatski umjetnik Igor Eškinja živi u Rijeci.
Poznavali su se nekako otprije jer su prije nekoliko godina bili
pozvani na umjetničko gastro događanje koje je Jelena
kurirala u Rovinju u sklopu platforme Nomad, ali ovo je bilo
prvi put da su zapravo živjeli zajedno. Bilo je jako uzbudljivo
vidjeti kako grupa radi i raste zajedno. Kuhanje je doista bilo
ono što ih je u Rovinju spojilo i ujedinilo kao obitelj. Upravo
sam to ponovno doživjela u Dubrovniku i bilo je prekrasno. Ali
projekt je za nas imao utjecaja i na drugoj razini, na koju ćemo
uvijek biti ponosni. To je značilo našu prvu suradnju s
etabliranim institucijama kao što je Umjetnička galerija
Dubrovnik i HDLU Zagreb i nismo mogli smisliti nešto bolje.
Prvi korak projekta bila je postrezidencijalna izložba u CCA
Andratx, dok je ova druga faza projekta revizija prve izložbe u
UGD Dubrovnik koja ostavlja bez daha. Iako su radovi isti,
ovdje su mi se pojavili potpuno novi, intimniji. Jelena
Tamindžija Donnart je izuzetna kustosica i menadžerica koja
je vodila ovaj projekt, ali sve u svemu bila je izvrstan domaćin
kao i cijeli tim Umjetničke galerije Dubrovnik koji je
75