Gloria Glam 91

uku, priče koju priča za stolom jer je
sigurno dosadna, suhe kože - sram baš
svega. A to nakon dvije-tri godine postane
jebeno strašno. I padneš u mrak. I
padneš u neke fatalističke, "ali što ako se
to i to dogodi", scenarije. I nije ugodno.
Toliko vam mogu dati. Usrao sam se te
osobe. I morao sam opet naći onog normalnog
sebe, ako je ikad postojao.
Morao sam se opet malo više smijati.
Ispisao sam 200 stranica dnevnika,
vrlo intimnih, gotovo sramotnih misli,
isplakao sam sedam amazonskih pljuskova
suza, smijao se k'o nikad u životu,
a u jednom trenu i spontano ustao,
zapljeskao i naklonio se prirodi koliko
sam bio ganut tim bljeskom sigurnosti u
to da smo apsolutno svi jedno.
Pa evo par cenzuriranih zapisa iz
dnevnika.
Napominjem, kad negdje kažem "biljka
mi je rekla", naravno da sam svjestan
da sam to sam sebi rekao iako ću do
zadnjeg dana tvrditi da mi je to rekla
upravo biljka.
"Na prvi dan svog duhovnog putovanja
oprao sam se deterdžentom za robu.
Jebiga. Rekli su mi da se moram prati
glinom, da glina stoji kraj tuša, a ja sam
vidio samo neku plavu glinastu smjesu i
ne znam kako nisam skužio da je to onaj
starinski deterdžent. Nije ni počelo, a
već sam nešto zajebao."
"Držao sam ranjenog kolibrića u ruci.
Umro mi je na dlanu. Mundo (vođa retreata)
rekao mi je da ga bacim mačkama.
Odbio sam, stavio ga dalje na zemlju i
prekrio cvijećem. Kad bolje promislim,
to nema veze s mozgom."
"Prva ceremonija je prošla jezivo.
Ceremonijom se naziva ta noć kad se
pije ayahuasca, odnosno svaka druga
noć dok sam tu. Prvo se ništa nije događalo,
nisam povraćao, nisam kenjao, što
je prvo što se mora dogoditi nekih 40
minuta nakon konzumacije da bi biljka
mogla početi djelovati, takozvani purging
ili čišćenje, a onda mi je neki unutarnji
glas rekao: 'Ne mislim s tobom raditi,
ti si dno od čovjeka i zli manipulator'.
Odgovorio sam tom glasu šokirano: 'Ako
je itko dobar, onda sam to ja'. Na tu rečenicu
samo mi se negdje u desnom vizualnom
prostoru, ili kako se to već kaže,
počela vrtjeti lista manipulativnih, većih
ili manjih sranja koja sam napravio za
života. Od podmetanja nekih sličica bratu,
krađe novca roditeljima, laganja u
vezi, manipuliranja situacija na poslu da
sebe izdignem… Ništa pojedinačno
strašno, usudio sam se pomisliti, pa svi
radimo greške, ali listi nije bilo kraja.
Listi sitnih gadarija kojima sam protkao
ne samo svoj život nego i život onih oko
mene. Situacija u kojima sam čak ponekad
uvjeravao sebe da sam žrtva, a
zapravo bio kriv."
"Plačem zadnjih 12 sati, ne mogu stati,
nisam siguran da je ovo za mene. Uopće
mi nije jasno što se dogodilo, trebao sam
ovdje naći neko rješenje. Trebao sam
riješiti svoju socijalnu anksioznost, a na
kraju mi biljka kaže: 'Ne seri da imaš
anxiety, toliko stalno osuđuješ druge da
je normalno da kad se nađeš u grupi ljudi,
misliš da oni osuđuju tebe. Sredi se,
pičko.' Da, moju podsvijest je režirao
Tarantino."
"Zanimljiv je ovaj zavjet šutnje. Kad
nemaš s kim srati o procesu, shvatiš da
se nakon nekog vremena sve smiri.
Kužim koliko mi je u prirodi žaliti se na
stvari i koliko je genijalno kad se nemaš
kome žaliti."
"Isplakao sam boga oca jučer. Da da -
nas odem, jesam li napravio ikakav po -
mak? Osvijestio sam da me greške proganjaju,
da im se ne mogu sakriti. Osvi -
jestio sam koliko bi bilo ugodnije živjeti s
čišćom savješću, ali to nije niti početak
rada na sebi. Molim te, daj mi večeras
neku drugu perspektivu, molim te.
P.S. Džungla je glasnija noću nego
danju."
"Bilo je i predivnih momenata na
prvoj ceremoniji, kad mi je šamanka pjevala
Ikaros, te neke dječje, nevine, valjda
sretne suze koje su mi potekle. Ovo će
zvučati bolesno, ali kad se poklopi zvuk
nečijeg povraćanja s druge strane prostorije
i Ikarosa šamana - nešto je jebeno
pročišćavajuće u tom zvuku. Zapravo,
pročišćavajuće je biti okružen ranjivim
ljudima, odnosno onima koji se ne boje
pokazati svoju ranjivost. Jebote, možda
je u tome tajna. Možda moram prestati
stalno glumiti da sam jak..."
Ovdje moram napomenuti da isti ovaj
proces sa mnom prolazi još 12 ljudi, ali
osim toga što smo na istom mjestu u isto
vrijeme na ceremonijama - ne smijemo
imati nikakav kontakt.
"Moram naći način kako odjebati tu
potrebu za kontrolom, take a step back i
pustiti da se stvari samo događaju. Pa je
l' se na kraju krajeva ikad dogodilo išta
istinski loše?"
"Trebaju mi razlozi da opet zavolim
sebe, jasno mi je da sam govno, ali,
molim te, pokaži mi bar nešto zbog čega
da se zavolim."
Neugodno mi je. Neću više prepisivati
iz dnevnika. Na papiru su stvari definitivne,
nekako i banalne, a u mojoj glavi je
previše slojeva iza tih rečenica. A i predugo
je. Reći ću vam ovo. Biljka mi je drugi
dan pokazala kako da se zavolim. Nije
mi pokazala mene. Pokazala mi je ljude
koje volim. Koji vole mene. Rekla da su
oni moj lijek. Doslovno je rekla LIJEK. Da
jedino kroz odnos s njima, pošten, odan i
nježan, mogu opet voljeti sebe. Pokazala
mi je u tim noćima i koliko dugujem roditeljima.
Pokazala mi je i tko su moji roditelji,
usjekla mi se u glavu rečenica: "Ti bi
htio da tvoji roditelji zauvijek budu tvoji
roditelji, a smatraš da s četrdeset godina
ti više nisi njihovo dijete, pizdo glupa."
Koliko ste puta to pomislili za roditelje,
otkud im pravo da se i dalje ponašaju
kao da sam dijete. A koliko puta ste im
dali za pravo da ne budu vaši očevi i
majke?
A kučka je i duhovita. Na zadnji dan,
kad sam već bio debelo produhovljen i
svašta nešto krasno te pljeskao prirodi,
zamolio sam je da mi pokaže kako privući
poslove koji osnažuju ljude, liječe ljude,
jer jebeš uspjeh, ja želim svojim radom
liječiti duše. Biljka mi je pokazala da
radim samo dječje predstave. Na što
sam ja rekao, a ne, ne, ne, krivo smo se
razumjeli, ne bi me to zadovoljilo. Biljka
je naravno rekla: "E, onda ne seri, pičko."
I to je ono što sam izvukao. Ne seri.
Nikad se nigdje nećeš moći sakriti od
sebe samog i zato ne seri, ne laži si, ne
zavaravaj se, ne opravdavaj se, ne pretvaraj
se, ne laži, ne varaj, ne kradi, ne
mrzi, ne ogovaraj, ne osuđuj. Ne seri.
Djeluj tako da ti je savjest čista i mirno
spavaj, pizdo. I bolji si nego što misliš i
gori si nego što misliš. Nađi neku sredinu.
Sredina je novi vrh.
Vratio sam se 10 kila lakši, što od
posta, što od povraćanja, što od kamena
skinutog s leđa. Vratio sam se nasmijan.
Vratio sam se s blagim očima. Vratio
sam se ravno mojim ljudima i nisam već
dugo pomislio što je - sljedeće. Koji
posao, koji aplauz, koje impresioniranje
nekoga. Vratio sam se i bez upale sinusa
i zubnog mesa, jer biljka liječi sve. I dušu i
tijelo. Ja nisam neki širi-širi-wabu-babu
lik. Ja sam cinik s brutalnim red-rad-disciplina
životnim motom, ali čak ni takav
ne mogu pobiti da je ovo najveći poklon
koji sam si mogao dati. Ako mislite da li
da probate, kad dođe vrijeme, znat ćete
da morate. Ako ne, barem si jednom priuštite
da odete na putovanje potpuno
sami. Priuštite si malo tišine da se bolje
čujete. Imate si što reći, vjerujte mi.
69