Gloria Glam 91

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN
GG KOLUMNA
SLAVKO SOBIN
BILJKA mi je
pomogla da
ponovno
PRONAĐEM
SEBE
Pisati o ovome ili ne pisati
- to je pitanje. Zapravo i
nije jer sam najavio
kolumnu na Instagramu,
obećao je urednici i
prekršio rok za sedam
dana. Dakle moram ispostaviti, i to ne
bilo što, nego najbolju dosad. Da bi ovaj
tekst bio iznadprosječan, morat ću biti
duboko intiman, a u ovih nekoliko godina
javnog djelovanja postao sam profesionalac
u tome da kažem sve bez da sam
rekao išta. Ili možda da ne kažem ništa, a
rekao sam sve. Mislim da dođe na isto.
Hoće li mi to pomoći ovaj put ili odmoći,
vidjet ćemo.
Teško mi je procijeniti kojim redoslijedom
krenuti, ali moram krenuti odmah
jer mi je sad palo na pamet da se vjerojatno
nadate kako ću pisati o nečem drugom,
a o tome neću nikad i zato idemo
na temu. Bio sam na ayahuasci i bilo je to
najteže i najljepše iskustvo u mom životu.
Bilo je puno mračnije nego što ću opisati,
ali ne želim vas preplašiti. I bilo je
puno više ushićenja nego što ću opisati,
ali ne želim da mislite da sam lud. Držat
ću se neke pitke i čitljive sredine.
'Ajmo prvo o tome što je ayahuasca i
kako djeluje, ali dat ću vam točno onoliko
"bitnih" informacija i rezultata istraživanja
koliko bih ja uspio prožvakati da mi
netko objašnjava. Osim toga, iz vlastitog
iskustva mislim da je bolje u proces ući
bez ikakvih očekivanja i bez ičega već
unaprijed upisanog u ono što biste htjeli
da se dogodi, jer je prvo pravilo ayahuasce
da ako pokušavaš gurati do nečega,
samo će te gurnuti još dalje od toga.
Ayahuasca je biljka od koje se radi
južnoameričko psihoaktivno i enteogeno
(preveo s engleskog, al' ne znam ni što
znači na hrvatskom) kuhano piće koje se
tradicionalno koristi kao obredni ili šamanski
duhovni lijek među domorodačkim
narodima u amazonskom bazenu, a
odnedavno i u Sjevernoj Americi i Euro -
pi. U zapadnoj medicini sve se više počinje
prihvaćati kao lijek za mnoge stvari,
od traume do ovisnosti, pa i raka. Pročitajte
svakako knjigu "Myth of normal"
Gabora Matea, meni je promijenila život.
A pročitajte i "Blank" Feđe Štukana, koja
nema veze s ovim, ali je briljantna.
Vratimo se na temu.
Postoje brojni načini da se proba ayahuasca,
od jednodnevnog iskustva u
Zagrebu do bogataških retreatova u
Južnoj Americi s bazenom i masažama u
kakve milijunaši idu pitati biljku da im
pokaže kako milijune pretvoriti u milijarde.
Kako je mene zanimalo nešto drugo,
odlučio sam se na naj hard core varijantu,
a to je 10 dana usred džungle u Peruu,
bez hrane, bez kreveta, bez zidova, doticaja
s vanjskim svijetom, uz zavjet šutnje,
bez struje, bez knjige, bez ičega da
me spasi od vlastitih misli, a ayahuasca
radi upravo to - otvara vrata između
podsvjesnog i svjesnog i tjera te na misli,
tjera te da se suočiš sa svim demonima.
Ali SVIM. Po meni je to osnova njenog
djelovanja iako toga ima puno više i
predlažem da malo guglate za veće razumijevanje.
U 10 danas koje sam proveo tamo,
prvi put u životu sâm na putovanju, o
čemu bih isto htio napisati kolumnu,
odradio sam četiri ceremonije ayahuasce,
što na mama-mi-ovo-čita jeziku znači
- četiri puta sam se baš ono nadrogirao.
Sve su to nadgledali šamani iz Shipibo
plemena i vodili me kroz sve horore i sve
ljepote tripa.
Bitno je da vam kažem i zašto sam
išao. Intimno je, ali ako vam to ne kažem,
onda nema smisla ni da pišem.
Išao sam zato što sam se izgubio. U
posljednje tri godine toliko sam puno
puta morao ostaviti izvanredan prvi
dojam da sam usavršio tu osobu, tu koja
ostavlja izvanredan prvi dojam do te
mjere da sam zaboravio tko sam zapravo.
A ta osoba koja ostavlja izvanredan
prvi dojam je bolesno opterećena time
što će drugi misliti o njoj, bolesno opterećena
uspjehom, bolesno opterećena
kontrolom, bolesno opterećena savršenstvom,
bolesno opterećena time da nikoga
ne razočara i tu osobu je konstantno,
ali konstantno sram. Svega. Svoje izvedbe
na poslu, načina na koji je pružio
68