Gloria Glam 91

zašto ne? Ali nikako nisam za
objektiviziranje ljepote i potpuno mi je
apsurdan kriterij da netko mora
izgledati ovako ili onako. To je pak
kontrapunkt mojoj percepciji ljepote
koja bi uvijek trebala biti autentična.
Što je za tebe ljubav? Ideja
međuspolne ljubavi? Od romantičnih
iluzija do plastičnih epiteta. Koja
bi bila njezina izvorna suština?
A brak i ljudska potreba da se
vjenčaju? Uvijek mi je zanimljivo
čuti što mlađe generacije misle o
formatu braka.
- Ovisi iz koje perspektive
promatram. Ljubav može biti biološki
proces i algoritam za procjenjivanje
istine. Vrlo je binaran taj algoritam. Ili
voliš ili ne voliš. Ja mislim da je to
iznimna "tehnologija", ali čekam
evoluciju da je dovede do savršenstva. S
druge strane, odrastali smo na
narativima bajki, crtića, romana i priča.
Na dimenziji lirskog, pa postoji i
emotivno obojena percepcija ljubavi kao
nečeg neobjašnjivog i misterioznog nad
čime nemamo nikakav oblik kontrole i
čemu se volimo prepuštati. I taj pogled
neminovno nosimo u sebi. Brak kao
institucija mi predstavlja svojevrsni
dogovor sa samim sobom. Ništa više od
toga. Kao voljno obvezivanje. To znači da
smo se supruga i ja odlučili posvetiti baš
jedan drugome. Ljubav je i procjena je li
nešto dovoljno važno i je li se vrijedno za
to boriti. Najviše me privuklo kod moje
supruge što je sposobna i što ozbiljno i
zrelo pristupa životu. Ona radi na
svojem vlastitom setu potencijala i
konstantno napreduje.
Nagon za biološkom reprodukcijom i
ideja roditeljstva?
- Reprodukciju mogu promatrati kao
ideju tvrtke jer to je jedino iskustveno
što poznajem u ovom trenutku. Mogu je
vidjeti kao metodu da prenesemo svoja
znanja i svoje informacije u neki novi
format biznisa i života. Kad kažem
očinstvo, onda je to obojano i emotivnim
aspektom jer se kao i za brak
odlučujemo u potpunosti posvetiti biću
koje dolazi na svijet.
Seksualnost i seks? Koliko je to bitan
segment ljudskog i tvojeg života,
mijenja li ti se kroz sazrijevanje
njegova percepcija?
- Seks je po meni najintimniji oblik
ljudske komunikacije. Kad pogledamo
da se tijekom oplodnje jajne stanice
prenese otprilike 200.000 terabajta
podataka, seks se uistinu može
promatrati i kao tehnologija
pohranjivanja informacija. Meni je jako
seksi (iako je to samo pridjev) vidjeti
kombinaciju ambicioznosti, lojalnosti i
humora. Ne možemo ignorirati aspekt
fizičke privlačnosti, ali uvijek sam
nekako imao dojam da estetika dolazi do
izražaja tek kad doista i upoznaš osobu.
S obzirom na to da očito voliš
koketirati s vlastitim strahovima,
čega se zapravo bojiš? U kojim se
situacijama osjećaš bespomoćno?
Uhvate li te ikad nemoć i strah?
- Najviše se bojim da ću jednoga dana
umrijeti s gomilom iskustava koja neću
moći povezati. Strah me samo da neću
shvatiti koja je poruka i što ovdje uopće
radimo.
Proučavanje DMT-a, molekule koja
utječe na svijest. Otkud ti u tom
svemiru i otkud taj svemir u tvojem
životu?
- Priča svakako počinje s iskustvom
smrti moje majke. Saznao sam da je
umrla dok sam bio na sastanku u tvrtki.
Tih dana me unutrašnji osjećaj poticao
da otputujem posjetiti je. I otac mi je
govorio da je trebam doći vidjeti. Kada je
mama umrla, dogodila se neka snažna
promjena u meni. Otvorio se potpuno
novi pogled na svijet, na ljudske odnose i
na pojam smrti. Bilo mi je apstraktno što
sam dobio informaciju da je umrla, a ja
sam iznutra u potpunosti osjećao da je i
dalje živa. Vidio sam je i dalje u svojoj
glavi... Mogao sam je zamisliti kako kuha,
kako govori, kako se kreće... Shvatio sam
da moj mozak može generirati stvarnost
koja nekad nije istina. Tu dolazimo do
mojeg susreta s DMT-om. Počeo sam
potpuno strastveno i posvećeno
proučavati DMT, teoriju informacija i
simulacija, neurone, neurokemiju -
povijest, kontroverze. Činjenica jest da
se DMT oslobađa u mozgu tijekom
umiranja. Onda sam istraživao još dublje
i odlučio se na kliničko ispitivanje gdje
dobijete maksimalnu dozu koja simulira
"near death" iskustvo. Mogao sam se
vratiti na dan kad je umrla i ponovno
doživjeti to iskustvo. Sve što znam se
pod utjecajem DMT-a izgubilo i
pomiješalo. Ipak, to mi je pomoglo da se
na potpuno nov način nosim s
posljedicama njezinog odlaska. I ne bih
nikada poticao ljude da isprobavaju tako
nešto. To je kao da maloljetniku date da
vozi brzi auto - rizici su ogromni. Ono što
svakako smatram ispravnim je
korištenje psihodelične droge u liječenju
bolesti mentalne prirode. Mislim da će u
budućnosti to biti puno prisutnije. Već
su sada prisutna istraživanja koja
dokazuju liječenje nekih poremećaja,
poput PTSP-a. Mislim da se pomoću
DMT-a može uzeti neka traumatična
informacija, izbaciti iz svijesti, potom se
ponovno usvojiti, ali u nekom drugom
kontekstu gdje ta informacija neće više
biti traumatična. U institutu Ruđer
Bošković sam pokrenuo laboratorij koji
se bavi proučavanjem DMT-a. To je
nešto oko čega sam strašno strastven.
Religija u tvojem životu? U što ti
vjeruješ? Ljudi vjeruju i u astrologiju i
u religijske koncepte. Na trenutke
pretpostavljam da vjeruješ u znanost.
Ali me često kroz razgovor potpuno
demantiraš…
- Nisam odgojen kao katolik, odrastao
sam u agnostičkoj obitelji. To mi je
podosta otvorilo percepcije i čula jer u
meni postoji jedan oblik prihvaćanja
svega što danas postoji i može biti
stvarnost. Lišen sam osuda i zauzimanja
drastičnih stavova o bilo čemu. Ipak,
smatram religiju vrlo korisnom. Mislim
da religija daje nekim ljudima jasna
pravila ili neke jasne upute pomoću kojih
im čini život na zemlji jednostavniji.
Uzmimo za primjer sedam smrtnih
grijeha. Što ima loše u tome da se ljudi
odgajaju u takvom duhu? Priča o religiji
mi je na neki način fascinantna. Danas
imamo i prisustvo nekih drugih
religijskih praksi koje mogu dovesti do
istih zaključaka, kao na primjer joga.
Susreo sam se s osobama koje ne žele
raditi jogu iz religijskih uvjerenja. U
potpunosti to razumijem. Religije su
poput jezika. Svatko može kroz razne
kanale dolaziti do razumijevanja o sebi i
o životu. Sve je legitimno i sve je
dobrodošlo. Znanstvena pitanja traže
znanstveni, a vjerska vjerski odgovor.
Baš zato sam na neki način fasciniran
utjecajem DMT-a na ljudsku percepciju
istine. To je spoj znanstvenog i
mističnosti. Postoji i teorija o
simulacijama koja mi je zanimljiva.
Možda ćemo uskoro, uz nova tehnološka
otkrića, moći simulirati pravi život. Kao
da igrate Simse. Kao da ja doslovno
preko kompjutora upravljam ljudima, a
ti ljudi nemaju pojam o tome da žive u
simulaciji. Povežimo to s teorijom o
62