Gloria Glam 91

06.02.2024 Views

Postoje neki ljudi za koje, kad ih ostavljate u prostoru za sobom, nepogrešivo znate kako im je potpuno ispunjavajuće ostati s vlastitim bićem. On je taj tip. To mi je bilo instant jasno. Naš susret je otvorio tisuću slojeva. U opipljivoj stvarnosti i na prvi pogled razgovarala sam s liderom wellness tehnologije namijenjene ženama, koji je prije devet godina pokrenuo Bellabeat, jedan od prvih hrvatskih start-upa, danas globalnu tvrtku s milijunskim investicijama. Iz drugog pogleda susrela sam brutalno neuobičajenog teslijanskog individualca, kojeg je nemoguće utopiti u bilo koji postojeći stereotip. Ne hiperventilira nad medijima, ne daje savjete mladim poduzetnicima, ne pleše najbolje s komplimentima, ne ekstazira nad uspjehom, ne brusi stavove. Predvidljivi pridjevi poput ekscentričan i vizionarski odbijaju mu se o pleksus. Frajer ima urođeni impuls za proučavanje i slušanje tržišta, a tržište se odaziva na njegove instinkte. On je istinski zainteresiran spoznati život i shvatiti što mi ovdje uopće radimo, ali otvoreno kaže: Ja još ništa ne znam o ovome svijetu! U sportu pronalazi prisutnost i mir. U motosportu vidi elemente meditacije. Istražuje i ulaže u klinička ispitivanja psihodeličnih droga za liječenja bolesti mentalne prirode. Baca se u strahove i ima istančan kod za preživljavanje. Poslovna misija mu je osnažiti i osvijestiti žene da se inovativnom tehnologijom i analizom zdravstvenih podataka susretnu s najboljom verzijom sebe. Počnimo život od početka. Kad pogledaš u svoje djetinjstvo, povijest obitelji, kad se katapultiraš u atmosferu vlastitog nukleusa, koji atomi su te doveli do molekule opipljivog uspjeha koji živiš? Postoji li neka spojnica koja nam može locirati tvoj put? - Otkad znam za sebe u meni postoji organski osjećaj i potreba za preživljavanjem. Vjerojatno se radi o naslijeđenom konceptu koji je dio atmosfere odrastanja. To se kroz godine razvilo u umjetnost preživljavanja. Jer mojoj obitelji je bilo najbitnije preživjeti. Mama kemičarka i tata informatičar često su mijenjali poslove i suočavali se s izazovima života, egzistencijalnim temama. Tada to nisam razumio na taj način nego sam usisao taj kod. Ne pamtim težinu. Ne radi se u povijesti moje obitelji samo o klasičnim strahovima od siromaštva i težnje za boljim životom. Više je riječ o odnosu prema životu. Pamtim formulu koja se transformirala u osobnu motivaciju. A bio sam baš lijeno dijete. Nezamislivo i fascinantno lijen. Nisam imao neke konkretne ciljeve ni interese. Nisu me zanimali ni oduševljavali trendovi koji su se tada prodavali djeci, poput igračaka. Kasnije me to vjerojatno i natjeralo da napravim nešto kako bih zaradio i kreirao vlastitu slobodu i pronašao neki svoj put. Kako je nastajala ta tvoja igra preživljavanja, kako je izgledalo tvoje djetinjstvo i odrastanje, što kristalno pamtiš iz tog perioda? - Odrastao sam u maloj sredini Istre i rane dane pamtim po bezbrižnom igranju u prirodi, penjanju po drveću, po prijateljima. Bio sam vrlo tih. Promatrač, a ne aktivist kao većina djece. Jedan od razloga te neke moje utišane pozicije su zasigurno bili tikovi, disleksija, mioklonizmi koje su mi dijagnosticirali pa sam često provodio vrijeme kod logopeda i na raznim istraživanjima po bolnicama i EG-ovima. Sjećam se cjelonoćnih EEG snimanja dok spavam. Dosta su analizirali neuronsku aktivnost u mozgu dok pričam i pokušali su zaključiti što se sa mnom događa. Već tad sam jasno demistificirao zapadnjački medicinski sustav u koji ulazimo "po bolest", a ja sam imao nepogrešivu intuiciju da je sa mnom sve u redu. Sport kao ovisnost, sport kao terapija ili sport kao ljubav? Iako nisi adre nalinski fanatik, zašto je baš sport toliko moćno prisutan u tvojem životu? - Uvijek sam mislio da sport treba biti velik dio našeg života. U mladosti sam se bavio sportom aktivno, a sad ga pokušavam sve više vraćati u svoj život. Bavio sam se uglavnom ekstremnim sportovima, jer nisu bili timski. Snowboarding mi je bio velika strast i ozbiljno sam ga trenirao. Roditelji su mi dosta rano objasnili da je to skup i zahtjevan sport. Ne znam je li to bila odgojna metoda, ali je svakako odjeknulo u meni kao informacija da mogu raditi bilo što u svome životu, ali ne na način da mi oni ili bilo tko drugi drže štaku. Dobio sam poticaj da sam stremim svojim scenarijima života. Bez ograničenja. Sport mi je bio najbolji učitelj o životu. Nefunkcionalno prefunkcionalni poduzetnik ­ tako nekako sam te doživjela. Kako si uhvatio slobodu izvan struktura i uspio u podosta nekonvencionalnom stilu kreirati vjerojatno jednu od najuspješnijih globalnih tvrtki Made in Hrvatska? - Dvoumio sam se između studiranja matematike i elektrotehnike. Pobijedila je matematika, ali sam ubrzo shvatio da želim što prije biti na tržištu. Tako da sam počeo raditi i pripremati teren čak i prije samog studija. Kad je stigla prva ozbiljna zarada, onda sam dobio krila jer sam osjetio tu slobodu koju oduvijek naslućujem da postoji. Još kao klinac u ranoj osnovnoj školi sam printao sličice Dragon Balla na tatinom printeru na poslu i prodavao ih u školi. Poduzetništvo sam osjetio vrlo rano kao nešto prirodno i ostvarivo. Čak sam se i prije studiranja, kad mi je bila dijagnosticirana epilepsija, bavio jednim algoritmom koji pomaže u dijagnostici epilepsije. Na kraju se ispostavilo da je to bila kriva dijagnoza. Nikada nisam bio discipliniran i fokusiran po standardnim mjerilima. Uvijek po svome. I uvijek me više zanimao život nego bilo koja teorija. Meni i danas treba sto godina da izvadim osobnu iskaznicu ili napravim neke trivijalne esencijalne životne stvari. Jednostavno nisam za to. U meni je neki otpor i grandiozna nezainteresiranost. Ja sam nepopravljivo nezapošljiv lik za bilo koji oblik strukture. Stvaraš wellness tehnologije namijenjene isključivo ženama. Glavna poslovna partnerica ti je žena. U poslu si okružen ženama. Ženska energija u neoliberalnom kapitalizmu. Kako je promatraš i kako je doživljavaš? - Žene su mudriji, slojevitiji i osjetilniji spol. Kapitalizam je iznimno brutalan i nije za žene, koliko god to apsurdno zvučalo. Ma nije ni za muškarce! Taj poslovni svijet je neprirodno stresan i težak. Žene su inteligentne, krhke i mudre. Dublje pristupaju svemu. Ono što sam shvatio radeći ovaj posao godinama jest da su žene puno involviranije kada je u pitanju kupovanje bilo kakvog proizvoda. Muškarcu možete reći par osnovnih informacija i on će odlučiti. Žene žele znati više; one će opreznije i pametnije pristupiti kupovini i uvrstit će sve faktore prije nego što odluče. Volim raditi sa ženama jer su kreativne i daju drukčiji input. Ali 60

'Žene me inspiriraju. Iznimno ih cijenim. Volim svoju suprugu s kojom uživam dijeliti život u svim aspektima' one su se na neki način morale naoružati muškom energijom da bi mogle preživjeti, a samim time su muškarci dobili krivu informaciju pa često ne mogu biti u kontaktu sa svojim pravim potencijalom. Nešto zbunjujuće se događa. Ipak, čini mi se da poslovne žene (ali i muškarci) često zapravo ne dobivaju iskonsko zadovoljstvo iz samog posla. Promatram nas u Bellabeatu - kontinuirano nešto stvaramo, radimo i rješavamo izazovne projekte i onda kao da mantramo: "Samo da još ovo izdržimo i bit ćemo sretni." I tako potraga nikad ne staje. Zapravo samo nastavljamo raditi na novim projektima. Kao neki nezaustavljivi ovisnički obrazac koji u suštini nije ispunjavajuć. Kako izvan poslovnog svemira doživljavaš žene? I tko su žene koje su kreirale tvoj odnos prema ženskom spolu? Kakve žene te inspiriraju? - Inspiriraju me. Iznimno ih cijenim. Volim svoju suprugu s kojom uživam dijeliti život u svim aspektima. A žena koja je najviše ostavila traga u mojem biću je moja baka. Ona nam je svima uzor u obitelji. Odrasla je u teškim uvjetima i to ju je izgradilo u nevjerojatnu autentičnu i snažnu ženu. Danas ima 92 godine, a i dalje je vrlo aktivna, pokretna. Svaki dan šeće. Ona je primjer svima nama. I moram dodati da je baka vrlo moderna - čak ima svoj Instagram profil koji sam joj pomogao otvoriti kako bi u svakom trenutku mogla ostvariti kontakt s vanjskim svijetom. To umanjuje osjećaj usamljenosti kroz koji stariji ljudi neminovno prolaze u suvremeno doba. Kako doživljavaš i preživljavaš mo ­ dernu narcističku invazivnu kulturu u kojoj živimo? Koji su tvoji posebni uvjeti da se odmakneš od svega? - Vrlo iskreno mogu reći da u ovom trenutku još nisam siguran tko sam ja, zašto sam točno ovdje i što želim. Vjerujem da imam izgrađene neke vrijednosti, no ne mogu jasno reći što bi bio neki konačni cilj baš mojeg puta. I dalje samo učim. Definitivno vidim rješenje u sportu koji me drži prizem ljenim. Smatram da se uz sport nekako mogu izolirati od cijelog poslovnog života. On me izgradio i volim biti okružen ljudima koji isto razmišljaju. Kada vozim trke ili snowboardam, ne zanimaju me stvari kojima nas svaki dan bombardiraju. Ne percipiram ih. Tu pronalazim neki svoj unutrašnji mir. S druge strane, naravno da i ja povremeno padnem na poneku konzumerističku foru svijeta u kojem živimo i kupim si nešto što možda uopće ne trebam. Taj osjećaj ispunjenja traje vrlo kratko i unaprijed je osuđen na propast. Čak i kad me obuzima, unaprijed znam da je iluzija. Što je potrebno današnjem čovjeku da uspije? Što misliš zašto je baš tvoja poslovna priča manifestirana? Znam da je pitanje stereotipno, ali nekako uvijek volimo čuti odgovor. - To je toliko individualno i gotovo neobjašnjivo. U mojem slučaju odgovor na to je strah. Strah da ću se boriti za preživljavanje i da ću se utopiti u sustavu u kojem živim. Upravo me taj strah kao motivator natjerao da se posvetim poslu u mjeri u kojoj se i jesam posvetio. Da stvorim vlastitu slobodu. A i činjenica da sam pripadnik generacije "early adapter developera" u novim tehnologijama. To je taj neki sinkronicitetni trenutak i predodređenost da baš moja generacija ima najbolju mogućnost i potencijal za takvu vrstu posla kojim se i bavim. Identificiraš li se ponekad s vlastitim biznisom? Taj koncept se često percipira kao kemijski spoj garancije za uspjeh. Kako doživljavaš kapitalistički svijet u kojem egzistiraš u odnosu na vlastiti unutrašnji svijet? Dok te slušam imam osjećaj da o njemu govoriš kao o pravilima neke videoigre, ali osjećam i neki odmak, pogled izvana. Što te motivira? - Videoigre su odlična metafora za kapitalizam. Svladavanje nivoa, igranje po pravilima i iskustvo. Mislim da je bitno da poduzetnik bude vezan uz vlastiti biznis, no imao sam situaciju gdje smo bili prisiljeni otpuštati dio kadra i tad sam naučio da ništa ne mora trajati vječno. U tim trenucima sam osjetio mogućnost da se deidentificiram od onog što radim. Svakako sam u počecima bio vezaniji za cijelu priču, no danas sam nekako prizemljeniji i odmaknutiji. Uhvatim se često kako razmišljam: ja sam na čelu tvrtke koja se bavi tehnologijom za ženske hormone! Možda bih u budućnosti želio raditi i nešto drugo, ali svjestan sam činjenice da se cijelo tržište uglavnom okreće oko muškaraca. Zato smo se mi fokusirali na žene. Kroz godine i istraživanja sam ostao zapanjen činjenicom koliko žene malo znaju o svojim hormonima i svojem menstrualnom ciklusu. Razina edukacije o ženskom tijelu je niska. Razina ljudske svijesti općenito o vlastitom tijelu i prirodnim procesima je zapanjujuće mala. To mi je i dalje inspirativno za pokretanje novih ideja. Što je rezime Bellabeata u tvojem životu? - Mislim da je i tvrtka oblik preživljavanja jer sam ja sve svoje ideje ukomponirao u vlastiti posao. Bellabeat su us - tvari moji personalizirani ideali. Vidjet ćemo u kojim će sve smjerovima ići u budućnosti. Sviđa mi se da ne znam u potpunosti jer to stavlja fokus na prave stvari. Tjelesnost ­ tijelo i ljepota iz tvoje perspektive? Što gledaš na ljudima? Što te intrigira? - Tijela me sama po sebi ne zanimaju. Ljepota je odraz svega što čovjek radi na sebi. Uvijek gledam ljude u cjelini. Način na koji ljudi izgledaju, njihovu fizionomiju i stav s kojim ulaze u neki prostor mi mogu reći gotovo sve o onome što je u njima samima. Danas, u eri plastičnih operacija, možemo mijenjati vlastiti izgled. Smatram to korisnim kako bi se ljudi bolje osjećali. Ako netko ima manjak samopouzdanja radi nečega i pomoći će mu plastična operacija, 61

Postoje neki ljudi za koje,<br />

kad ih ostavljate u<br />

prostoru za sobom,<br />

nepogrešivo znate kako<br />

im je potpuno<br />

ispunjavajuće ostati s<br />

vlastitim bićem. On je taj tip. To mi je bilo<br />

instant jasno. Naš susret je otvorio<br />

tisuću slojeva. U opipljivoj stvarnosti i na<br />

prvi pogled razgovarala sam s liderom<br />

wellness tehnologije namijenjene<br />

ženama, koji je prije devet godina<br />

pokrenuo Bellabeat, jedan od prvih<br />

hrvatskih start-upa, danas globalnu<br />

tvrtku s milijunskim investicijama. Iz<br />

drugog pogleda susrela sam brutalno<br />

neuobičajenog teslijanskog individualca,<br />

kojeg je nemoguće utopiti u bilo koji<br />

postojeći stereotip. Ne hiperventilira<br />

nad medijima, ne daje savjete mladim<br />

poduzetnicima, ne pleše najbolje s<br />

komplimentima, ne ekstazira nad<br />

uspjehom, ne brusi stavove. Predvidljivi<br />

pridjevi poput ekscentričan i vizionarski<br />

odbijaju mu se o pleksus. Frajer ima<br />

urođeni impuls za proučavanje i slušanje<br />

tržišta, a tržište se odaziva na njegove<br />

instinkte. On je istinski zainteresiran<br />

spoznati život i shvatiti što mi ovdje<br />

uopće radimo, ali otvoreno kaže: Ja još<br />

ništa ne znam o ovome svijetu! U sportu<br />

pronalazi prisutnost i mir. U motosportu<br />

vidi elemente meditacije. Istražuje i<br />

ulaže u klinička ispitivanja psihodeličnih<br />

droga za liječenja bolesti mentalne<br />

prirode. Baca se u strahove i ima<br />

istančan kod za preživljavanje. Poslovna<br />

misija mu je osnažiti i osvijestiti žene da<br />

se inovativnom tehnologijom i analizom<br />

zdravstvenih podataka susretnu s<br />

najboljom verzijom sebe.<br />

Počnimo život od početka. Kad<br />

pogledaš u svoje djetinjstvo, povijest<br />

obitelji, kad se katapultiraš u atmosferu<br />

vlastitog nukleusa, koji atomi su<br />

te doveli do molekule opipljivog uspjeha<br />

koji živiš? Postoji li neka spojnica<br />

koja nam može locirati tvoj put?<br />

- Otkad znam za sebe u meni postoji<br />

organski osjećaj i potreba za<br />

preživljavanjem. Vjerojatno se radi o<br />

naslijeđenom konceptu koji je dio<br />

atmosfere odrastanja. To se kroz godine<br />

razvilo u umjetnost preživljavanja. Jer<br />

mojoj obitelji je bilo najbitnije preživjeti.<br />

Mama kemičarka i tata informatičar<br />

često su mijenjali poslove i suočavali se s<br />

izazovima života, egzistencijalnim<br />

temama. Tada to nisam razumio na taj<br />

način nego sam usisao taj kod. Ne<br />

pamtim težinu. Ne radi se u povijesti<br />

moje obitelji samo o klasičnim<br />

strahovima od siromaštva i težnje za<br />

boljim životom. Više je riječ o odnosu<br />

prema životu. Pamtim formulu koja se<br />

transformirala u osobnu motivaciju. A<br />

bio sam baš lijeno dijete. Nezamislivo i<br />

fascinantno lijen. Nisam imao neke<br />

konkretne ciljeve ni interese. Nisu me<br />

zanimali ni oduševljavali trendovi koji su<br />

se tada prodavali djeci, poput igračaka.<br />

Kasnije me to vjerojatno i natjeralo da<br />

napravim nešto kako bih zaradio i<br />

kreirao vlastitu slobodu i pronašao neki<br />

svoj put.<br />

Kako je nastajala ta tvoja igra<br />

preživljavanja, kako je izgledalo tvoje<br />

djetinjstvo i odrastanje, što kristalno<br />

pamtiš iz tog perioda?<br />

- Odrastao sam u maloj sredini Istre i<br />

rane dane pamtim po bezbrižnom<br />

igranju u prirodi, penjanju po drveću, po<br />

prijateljima. Bio sam vrlo tih. Promatrač,<br />

a ne aktivist kao većina djece. Jedan od<br />

razloga te neke moje utišane pozicije su<br />

zasigurno bili tikovi, disleksija,<br />

mioklonizmi koje su mi dijagnosticirali<br />

pa sam često provodio vrijeme kod<br />

logopeda i na raznim istraživanjima po<br />

bolnicama i EG-ovima. Sjećam se<br />

cjelonoćnih EEG snimanja dok spavam.<br />

Dosta su analizirali neuronsku aktivnost<br />

u mozgu dok pričam i pokušali su<br />

zaključiti što se sa mnom događa. Već<br />

tad sam jasno demistificirao zapadnjački<br />

medicinski sustav u koji ulazimo "po<br />

bolest", a ja sam imao nepogrešivu<br />

intuiciju da je sa mnom sve u redu.<br />

Sport kao ovisnost, sport kao terapija<br />

ili sport kao ljubav? Iako nisi adre nalinski<br />

fanatik, zašto je baš sport toliko<br />

moćno prisutan u tvojem životu?<br />

- Uvijek sam mislio da sport treba biti<br />

velik dio našeg života. U mladosti sam se<br />

bavio sportom aktivno, a sad ga<br />

pokušavam sve više vraćati u svoj život.<br />

Bavio sam se uglavnom ekstremnim<br />

sportovima, jer nisu bili timski.<br />

Snowboarding mi je bio velika strast i<br />

ozbiljno sam ga trenirao. Roditelji su mi<br />

dosta rano objasnili da je to skup i<br />

zahtjevan sport. Ne znam je li to bila<br />

odgojna metoda, ali je svakako odjeknulo<br />

u meni kao informacija da mogu raditi<br />

bilo što u svome životu, ali ne na način da<br />

mi oni ili bilo tko drugi drže štaku. Dobio<br />

sam poticaj da sam stremim svojim<br />

scenarijima života. Bez ograničenja.<br />

Sport mi je bio najbolji učitelj o životu.<br />

Nefunkcionalno prefunkcionalni<br />

poduzetnik ­ tako nekako sam te<br />

doživjela. Kako si uhvatio slobodu<br />

izvan struktura i uspio u podosta<br />

nekonvencionalnom stilu kreirati<br />

vjerojatno jednu od najuspješnijih<br />

globalnih tvrtki Made in Hrvatska?<br />

- Dvoumio sam se između studiranja<br />

matematike i elektrotehnike. Pobijedila<br />

je matematika, ali sam ubrzo shvatio da<br />

želim što prije biti na tržištu. Tako da<br />

sam počeo raditi i pripremati teren čak i<br />

prije samog studija. Kad je stigla prva<br />

ozbiljna zarada, onda sam dobio krila jer<br />

sam osjetio tu slobodu koju oduvijek<br />

naslućujem da postoji. Još kao klinac u<br />

ranoj osnovnoj školi sam printao sličice<br />

Dragon Balla na tatinom printeru na<br />

poslu i prodavao ih u školi.<br />

Poduzetništvo sam osjetio vrlo rano kao<br />

nešto prirodno i ostvarivo. Čak sam se i<br />

prije studiranja, kad mi je bila<br />

dijagnosticirana epilepsija, bavio jednim<br />

algoritmom koji pomaže u dijagnostici<br />

epilepsije. Na kraju se ispostavilo da je to<br />

bila kriva dijagnoza. Nikada nisam bio<br />

discipliniran i fokusiran po standardnim<br />

mjerilima. Uvijek po svome. I uvijek me<br />

više zanimao život nego bilo koja teorija.<br />

Meni i danas treba sto godina da izvadim<br />

osobnu iskaznicu ili napravim neke<br />

trivijalne esencijalne životne stvari.<br />

Jednostavno nisam za to. U meni je neki<br />

otpor i grandiozna nezainteresiranost.<br />

Ja sam nepopravljivo nezapošljiv lik za<br />

bilo koji oblik strukture.<br />

Stvaraš wellness tehnologije<br />

namijenjene isključivo ženama.<br />

Glavna poslovna partnerica ti je žena.<br />

U poslu si okružen ženama. Ženska<br />

energija u neoliberalnom<br />

kapitalizmu. Kako je promatraš i<br />

kako je doživljavaš?<br />

- Žene su mudriji, slojevitiji i osjetilniji<br />

spol. Kapitalizam je iznimno brutalan i<br />

nije za žene, koliko god to apsurdno<br />

zvučalo. Ma nije ni za muškarce! Taj<br />

poslovni svijet je neprirodno stresan i<br />

težak. Žene su inteligentne, krhke i<br />

mudre. Dublje pristupaju svemu. Ono<br />

što sam shvatio radeći ovaj posao<br />

godinama jest da su žene puno<br />

involviranije kada je u pitanju kupovanje<br />

bilo kakvog proizvoda. Muškarcu<br />

možete reći par osnovnih informacija i<br />

on će odlučiti. Žene žele znati više; one<br />

će opreznije i pametnije pristupiti<br />

kupovini i uvrstit će sve faktore prije<br />

nego što odluče. Volim raditi sa ženama<br />

jer su kreativne i daju drukčiji input. Ali<br />

60

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!