You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
polako počinje dobivati oblik. To je vrlo<br />
spor proces pisanja. Kad je roman u<br />
pitanju, moram planirati, znati što ću<br />
reći i na koji način, i raditi na romanu<br />
svaki dan kako bih izbjegla odvajanje od<br />
priče i likova. Politička komponenta bila<br />
je prisutna u pjesmama koje sam pisala<br />
kao mlađa. Možda ne u mojoj prvoj knjizi<br />
poezije, koja je tinejdžerska bez<br />
društvene svijesti, ali u drugoj zbirci<br />
objavljenoj 2006. obuhvaćene su<br />
univerzalne teme kojima sam dala<br />
ženski glas. U mojoj trećoj knjizi poezije<br />
iz 2014. koja se bavi ekonomskom i<br />
radnom nesigurnosti, pojavljuje se ideja<br />
emocionalnog kapitalizma sociologinje<br />
Eve Illouz. Mnogo tih elemenata<br />
materijaliziralo se u "Čudesima". Ne<br />
mislim da je lakše ili teže pisati o politici<br />
u poeziji ili fikciji, barem ne za mene.<br />
Samo je drukčije u pristupu.<br />
Novac igra važnu ulogu u životima<br />
glavnih likova Marije i Alicije i nikad<br />
ga nije dovoljno. Mislite li da su<br />
problemi s novcem i lošije plaćeni<br />
poslovi češće rezervirani za žene?<br />
- Nije riječ samo o spolu već o velikim<br />
razlikama u društvu. Sve je veći jaz<br />
između bogatih i siromašnih, ljudi su<br />
preumorni, a diljem Europe se povisuje<br />
granica odlaska u mirovinu, pa ispada da<br />
morate raditi do kraja života. Do<br />
posljednjeg daha. U svome romanu<br />
pišem o iskustvima žena i njihovih<br />
novčanih briga. Nažalost, prekarni rad i<br />
problemi s novcem nadilaze spol i puno<br />
su dublji problem. Novac, odnosno<br />
nedostatak novca pogađa mnoge. U<br />
svom romanu sam željela pisati o<br />
mogućnosti života.<br />
Maria i Alicia, glavne junakinje<br />
romana, ustvari ne trebaju muškarce<br />
u svom životu. Obje imaju partnere,<br />
ali se bolje osjećaju bez njih.<br />
- Maria je navikla sama brinuti o sebi i<br />
ne osjeća se dobro ako mora ovisiti o<br />
ne kome. Alicia pak opsesivno želi<br />
muškarce, ali ne kako bi s njima dijelila<br />
nešto dublje. Moje junakinje ne samo da<br />
ne trebaju muškarce, one ne trebaju<br />
nikoga.<br />
Pročitala sam da vas je odgojila baka<br />
jer su vaši roditelji iz Cordobe otišli<br />
raditi u veći grad. Jeste li se osjećali<br />
napuštenom i je li vaše iskustvo<br />
poslužilo kao inspiracija za roman?<br />
- Nisam se osjećala napuštenom,<br />
živjela sam s bakom, a moji roditelji su<br />
bili prisutni u mome životu - vikendima,<br />
praznicima... To je bilo uobičajeno za<br />
moju generaciju, nisam jedina čiji su<br />
roditelji otišli raditi u veći grad. Moji<br />
roditelji si nisu mogli priuštiti da me<br />
povedu sa sobom - nisu imali novca za<br />
dadilje ili vrtić, ili da mi plate neku<br />
aktivnost. To je vrlo uobičajeno za<br />
Španjolsku, pogotovo ako dolazite iz<br />
radničke obitelji, kao što je bila moja.<br />
Moja baka me učila pisati i čitati. Imam<br />
jako lijepa sjećanja na to razdoblje. Ona<br />
mi je bila veoma važna osoba.<br />
Postajemo li emancipirani<br />
zahvaljujući školovanju, oslobađa li<br />
nas ono od nasilja i lošeg života?<br />
- Ljudi koji su rođeni 80-ih u<br />
radničkim obiteljima odgajani su tako da<br />
vjeruju kako će im školovanje omogućiti<br />
bolji život i bolje prilike. Da će si moći<br />
priuštiti vlastiti stan, ljetovanja, dobar i<br />
stabilan posao. No, kriza 2008. učinila je<br />
svoje, pa su mnogi s diplomama i<br />
magisterijem radili poslove za koje nije<br />
bila potrebna kvalifikacija. Od konobara<br />
do čistačica. Mnogo ljudi koji su rođeni u<br />
radničkim obiteljima u svojim ranim<br />
20-ima su se našli u sličnoj situaciji. Ja<br />
sam radila sve što su roditelji tražili od<br />
mene: stekla sam diplomu, magistrirala,<br />
učila jezike, a opet to nije bilo dovoljno.<br />
Ljudi su prije vjerovali u važnost<br />
obrazovanja. Ja pišem o ljudima koji su<br />
na margini, jer joj i sama pripadam. Pisci<br />
koji dolaze iz bogatih obitelji ne mogu<br />
pisati o ljudima iz radničke klase jer ne<br />
znaju dovoljno o takvom životu, jer ga<br />
nisu doživjeli. Za pisanje trebate imati<br />
vrijeme, a za to vam je potreban novac,<br />
kao što je rekla Virginia Woolf. I ako<br />
radite puno poslova, poput mene, onda<br />
se ne možete u potpunosti posvetiti<br />
pisanju i potrebno je puno dulje da<br />
dovršite roman. U cijeloj toj jednadžbi,<br />
ako imate novac, imate više vremena<br />
raditi ono što volite. Svoj sam roman<br />
pisala pet godina. Radila sam sve<br />
moguće poslove za koje sam mogla<br />
dobiti novac.<br />
Istražujete li svoj ženski identitet kada<br />
pišete?<br />
- Kad pišeš, nemoguće je odvojiti se<br />
od onoga što jesi, bilo da je riječ o spolu<br />
ili nasljeđu. Ja živim u južnom Madridu,<br />
u istoj četvrti gdje živi i moj lik Maria. Ja<br />
sam dio tog svijeta, pa je nemoguće<br />
odvojiti se od toga kad pišem.<br />
SVE JE VEĆI JAZ<br />
IZMEĐU BOGATIH I<br />
SIROMAŠNIH,<br />
LJUDI SU<br />
PREUMORNI, A<br />
DILJEM EUROPE SE<br />
POVISUJE GRANICA<br />
ODLASKA U<br />
MIROVINU, PA<br />
ISPADA DA<br />
MORATE RADITI<br />
DO KRAJA ŽIVOTA<br />
- DO POSLJEDNJEG<br />
DAHA<br />
210
Change language