Gloria Glam 91

LJETO 2023. BR. 91 

CIJENA 5,00 ¤ / 37,67 KN 

1 

ISSN 1846-3320 PRINTED IN CROATIA 

Slovenija 5 €; BiH 9,80 KM; Makedonija 90,00 DEN

2

3

4

5

6

7

IMPRESSUM 

Glavna urednica — VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO 

Kreativno vodstvo — ROMANO DECKER 

Art direktorica — ILIANA KLJAIĆ 

Zamjenica glavne urednice — NIKOLINA KRZNAR 

Redakcija — LIVIA ČVELJO, DORA IVANOVIĆ, LEA LADIŠIĆ, ANELA MARTINOVIĆ, SONJA MLINAR, SRĐAN SANDIĆ 

Voditelj grafičkih urednika — GORAN ŽUNIĆ 

Fotografi — JAKOV BARIČIĆ, SANJA BISTRIČIĆ SRIĆA, BILJANA BLIVAJS/CROPIX, ROMANO DECKER & DEJAN KUTIĆ, SUZANA HOLTGRAVE, BRUNA KAZINOTI PETRIĆ, 

MARIJA LAĆA, NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX, FRANJO MATKOVIĆ, MARE MILIN, MAURIZIO MONTANI, VEDRAN PETEH/CROPIX, MARKO TODOROV/CROPIX 

Suradnici — SIMONA ANTONOVIĆ, VANA BABIĆ, MAYA BEUS, IVA BIONDIĆ, JORDAN CVETANOVIĆ, EVA FELDMAN, OZREN K. GLASER, LJUPKA GOJIĆ MIKIĆ, 

ANA IVANČIĆ, SAŠA JOKOVIĆ, NIKOLINA LACKOVIĆ, MIJO MAJHEN, MILENA MARŠIĆ, NATAŠA MIHALJČIŠIN, ANA NIKAČEVIĆ, TOMISLAV PANCIROV, 

ANTE PAŽANIN, IVAN PERVAN, MARKO PLUKAVEC, PETRA SEVER, ZRINKA ŠAMIJA, SALON GLAMOUR, SALON PRIME VISION, SALON TEUTA, SLAVKO SOBIN, 

KATIJA ŠIMUNDIĆ, MARKO TOLIĆ, IVANA VODOGAŽEC, MISLAV ŽIVKOVIĆ 

Idejno rješenje — Tipometar d.o.o. TOMISLAV BOTIĆ 

Grafička redakcija — DEJANA OREŠIĆ 

Redaktorice — ANA JELINIĆ, NATALIJA ŠTIMAC 

Tajnica redakcije — SNJEŽANA MARETIĆ, TELEFON: +385 1 610 3250, E-MAIL GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR 

Prodaja oglasnog prostora — ALEKSANDRA HROVATIN, direktorica marketinga za izdanja Glorije ALEKSANDRA.HROVATIN@HANZAMEDIA.HR, 01/617 3803 

Promocija — ZRINKA ČEOVIĆ, ZRINKA.CEOVIC@HANZAMEDIA.HR; 01/6173-788 

Zara @Legion Model Management 

nosi haljinu i modne detalje iz kolekcije 

CHANEL 2022/23 RTW proljeće/ljeto 2023. 

Fotografija JAKOV BARIČIĆ 

Kreativno vodstvo i styling ROMANO DECKER 

Make-up SAŠA JOKOVIĆ 

Stilistica kose MILENA MARŠIĆ @Salon Glamour 

NAKLADNIK 

HANZA MEDIA D.O.O., ZAGREB, KORANSKA 2 

UPRAVA 

ANA HANŽEKOVIĆ KRZNARIĆ (predsjednica Uprave), 

ZORICA VITEZ SEVER (članica Uprave), IGOR CENIĆ (član Uprave) 

PROKURIST 

AMALIJA BILUŠIĆ (direktorica financija, računovodstva i kontrolinga) 

Nadzorni odbor — GVOZDEN SREĆKO FLEGO, MAJA ŠILHARD, MARIJANA RAGUŽ, KREŠIMIR ĆOSIĆ, ANA-MARIJA PRESEČAN 

Izdavački savjet — DAMIR BORAS, PETAR MILADIN, DAVOR MAJETIĆ, VESNA BARIĆ PUNDA, DRAGAN LJUTIĆ, MARIO ZOVAK 

Direktor izdavaštva TOMISLAV WRUSS 

Direktor prodaje oglasnog prostora IGOR CENIĆ 

Direktor digitalnih operacija STIPE GRUBIŠIĆ 

Direktorica korporativnih komunikacija i promocije IVANA RUKAVINA 

Direktor proizvoda VLADIMIR JANKOVIĆ 

Direktor proizvodnje, pretplate i prodaje IGOR VOLAREVIĆ 

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA 

ADRESA: HANZA MEDIA D.O.O., KORANSKA 2, 10000 ZAGREB - ZA SLUŽBENIKA ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA 

E-MAIL: DPO@HANZAMEDIA.HR, TELEFON: 01/617 3939 

SERVISI I KONTAKTI 

PRODAJA NOVINA: 01 617 3870, CROPIX FOTO SERVIS HANZA MEDIA, TEL: 01/610 3117, 01/610 3090, FAX: 01/610 3033, 

WEB: WWW.CROPIX.HR, E-MAIL: CROPIX@HANZAMEDIA.HR 

Pretplata — TELEFON: 01/225 5374, PRETPLATA@HANZAMEDIA.HR 

ADRESA REDAKCIJE: KORANSKA 2, ZAGREB 

TELEFON: 01/610 3250, FAX: 01/610 3252 

E-MAIL: GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR, WWW.GLORIAGLAM.HR 

DISTRIBUCIJA ZA INOZEMSTVO 

UVOZNIK ZA SLOVENIJU: EKDIS D.O.O., VEVŠKA CESTA 52, 1260 LJUBLJANA- POLJE 

UVOZNIK ZA BIH: IPRESS D.O.O., FRA. DOMINIKA MANDIĆA 24A, 88220 ŠIROKI BRIJEG, TEL. 039 706 287 

UVOZNIK ZA MAKEDONIJU: MEDIA PRINT MACEDONIA, SKUPI BB, 1000 SKOPLJE 

Tisak — VJESNIK D.D., 10000 ZAGREB, SLAVONSKA AVENIJA 4 

8 

© 2023. HANZA MEDIA. Sva prava pridržana. Za umnožavanje u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje javnosti u bilo kojem obliku, 

uključujući internet, kao i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano dopuštenje nositelja prava. 

Kontakt: HANZA MEDIA 01/610 3250

9

sadržaj 

142 

Brončani 

odsjaji ljeta 

nevinosti 

FOTOGRAFIJA: JAKOV BARIČIĆ 

novosti 

14 

SMALL TALK O MODI, 

LJEPOTI I UMJETNOSTI 

priče 

24 

U GLAVNOJ ULOZI 

Iva Kraljević, Iva Jerković & 

Iva Mihalić 

34 

GG ART 

Radikalni mislilac Gaetano 

Pesce 

40 

BRUNA KAZINOTI PETRIĆ 

Fotografija koja oslobađa 

emocije 

48 

USPJEH SA STILOM 

Poduzetnica Mia 

Antonović 

58 

GG HOT GUY 

Lider wellness tehnologije 

Sandro Mur 

64 

GG FENOMEN 

Stoljetna žudnja za vitkošću 

74 

KOLEKCIONARSTVO 

Intervju s Patricijom Asbæk 

moda 

92 

MODNI EDITORIAL 

Kolekcija inspirirana slavnom 

Coco 

106 

GG IZLOŽBA 

Man Ray - američki vizionar 

na europskoj sceni 

110 

#FASHIONINSIDER 

Kako je nastao nakit 

namijenjen onima koji ga ne 

vole nositi 

114 

GG MODA 

Stilske metamorfoze 

136 

KULTURA DUPLIĆA 

Lažnjaci su fantastični? 

ljepota 

140 

GG BEAUTY GURU 

Savršeno postojan ljetni 

make-up 

148 

ETIČKA LJEPOTA 

Male stvari za velika djela 

152 

MAKE-UP 

Dopaminske boje za ljepši 

dan 

156 

INTERVJU 

Francis Kurkdjian: 'Neka vas 

ne iznenadi - ja ne koristim 

parfeme' 

lifestyle 

166 

PSIHOLOGIJA 

Je li ljubav slijepa? 

170 

DIZAJN 

Intervju: Stefano Seletti 

176 

GASTRO 

Franco Pepe, talijanski pizza 

maestro 

180 

TRAVEL ALONE 

Sloboda putovanja sa samim 

sobom 

182 

GG PUTOVANJE 

Tajne grčkih otoka 

196 

GG SOUNDTRACK 

Thomas Golubić: Zanatlija u 

svijetu glazbe i filma 

10

11

GG UVODNIK 

NEW YORK - ZAGREB 

Julija (hrvatski model s njujorškom adresom) je 

bila u pravu kad mi je , kao trenutačno najcool 

mjesto za popiti kavu ili koktel u Velikoj Jabuci 

preporučila Fanelli Caffe u Sohu. U ovom, sad već 

kultnom okupljalištu, možete sresti umjetnike, 

kreativce i ljude s modne scene s kojima ćete u 

trenu započeti small talk. U zraku se osjeti 

nonšalantna neopterećenost, a od samog ulaska 

osjećat ćete se kao da baš tamo oduvijek pripadate. 

Isti vas osjećaj prati i šetnjom ulicama ove 

šarmantne četvrti grada koji nikad ne spava. 

Galerije, mali restorani, skriveni dizajnerski butici, 

neopisiva energija... Sve se čini poput filmske kulise. 

Kao i cijeli New York. Nahrani vas, inspirira, 

iznenadi, fascinira, intrigira, umori. Zavede, 

zauvijek. 

I dok se u New Yorku održavala najveća medijska 

konferencija u organizaciji INMA-e, u Zagrebu, sa 

šest sati vremenske razlike, odvijao se finiš ljetnog 

broja Glorije Glam. Na mobitel mi stiže poruka naše 

autorice Zrinke Šamije koja glasi "Sandro Mur je lud 

frajer, intervju je genijalan". Naravno da sam odmah 

krenula otvarati e-mail u kojem se nalazio intervju. I 

bila je u pravu. Intervju je fantastičan, pročitat ćete 

ga u dahu. A uvjerena sam da će ovaj lider wellness 

tehnologije namijenjene ženama i vas oboriti s 

nogu. Ovo je samo jedan u nizu intimnih razgovora 

u kojima smo raskrinkali različite genijalce, nove 

spoznaje i zanimljive životne filozofije stvaranja i 

kreativnosti, ljude strastveno zaljubljene u ono što 

rade. Tu svakako spada i naša lista "novih nada" na 

koju su ponosno ušetala neka imena o kojima će se 

još dugo pričati. Vrijedi pročitati razgovore o 

njihovim ciljevima za kojima neustrašivo jure. 

DESTINACIJE ZA SANJARENJA I ČISTI 

HEDONIZAM 

Ideja o savršenom ljetu zvuči otprilike ovako - 

zavaljeni u udobnoj ležaljci, daleko od ekstremnih 

vrućina asfalta, s pogledom na plavetnilo mora, uz 

lagani povjetarac koji mazi kosu, čitamo dobro štivo 

i ispijamo rashlađenu limunadu s mentom. 

Zadovoljni sobom, opušteni i lišeni "tehnoloških 

smetala", prepuštamo se dokoličarenju i 

jednostavnosti života. U potrazi za savršenim 

lokacijama obišli smo skrivene grčke otoke i otkrili 

dobro čuvane tajne zbog kojih ćete sigurno 

(zajedno s nama) poželjeti odletjeti tamo. 

A nakon teksta o najboljoj pizzi na svijetu počet 

ćete, sigurna sam, planirati put u malo talijansko 

selo u okolici Napulja za koje vjerojatno nikad niste 

čuli. Tamo vas čekaju najbolji pizza chef Franco 

Pepe i njegov gastro spektakl. 

CHANEL JE DOPUTOVAO U ZADAR 

U jednom od najljepših dalmatinskih gradova 

odvila se modna predstava u režiji Glorije Glam. 

Dva smo dana uživali u stvaranju ekskluzivnog 

editoriala gg x CHANEL. Od skrivenih ulica i 

dvorišta oko Kalelarge do Kraljičine plaže u blizini 

Nina nizala se scena za scenom, nastajao je 

fotografski kolaž chic glamura. Kreativna energija 

isprepletala se s bezvremenskim komadima i 

nepodnošljivom lakoćom postojanja... 

Želim vam baš takvo ljeto - nepodnošljivo lako i 

lijepo, uz novi broj Glorije Glam, najboljeg 

suputnika na putovanju. 

Voli vas gg. 

12

13

Iza kulisa glamura 

Ulice i skrivena 

dvorišta stare jezgre 

grada Zadra te 

egzotična Kraljičina 

plaža bili su 

savršena 

scenografija za 

snimanje editorijala 

NA MODNOM SETU isprepleli su se 

kreativna energija, nova kolekcija 

make-upa i 

bezvremenski modni 

komadi kuće 

CHANEL 

14

INSPIRIRANIM DUHOM SLAVNE COCO I 

KOMADIMA KOJE JE ZA LJETO 2023. 

OSMISLILA KREATIVNA DIREKTORICA 

CHANELA VIRGINIE VIARD, OTISNULI 

SMO SE NA MODNO PUTOVANJE U 

FOTOGENIČNI GRAD ZADAR I NA DIVLJE, 

NEDIRNUTE PLAŽE NJEGOVE OKOLICE 

Bogati modni 

dodaci i 

dekorativan nakit 

nezaobilazni su 

elementi svake 

kolekcije 

CHANEL 

15

Pastelni tvid, dekonstruirane 

printeve i transparentne teksture 

najfinijih tkanina složili smo u 

KOLAŽ VRHUNSKOG 

FRANCUSKOG CHICA 

Luksuzni apartmani La Vista, smješteni 

na šetnici uz samu obalu, bili su nam 

baza u kojoj smo stvarali modne lookove. 

Stilistica kose Milena Maršić klasičnom je 

teksturom izgradila modernu frizuru u 

duhu kuće CHANEL 

Kreativni direktor Romano 

Decker je od komada iz 

kolekcije CHANEL za ljeto 2023. 

pažljivo kreirao profinjeno 

elegantne stylinge 

16

Lice modela Zare Carek iz agencije 

Legion Models Management bilo je 

savršeno platno za ljetni make-up 

kolekciju s potpisom CHANEL 

Grad Zadar 

nametnuo nam se 

kao savršena kulisa 

za snimanje 

ekskluzivnog 

editorijala CHANEL 

X GLORIA GLAM. Započeli smo 

ranojutarnjim startom u modnoj bazi, 

apartmanu La Vista s kojeg puca 

pogled na more i otoke Ošljak i Ugljan. 

Na vibracijama dobre atmosfere i pod 

umjetničkom direkcijom Romana 

Deckera kreirali su se stylinzi te beauty 

lookovi koje potpisuju Chanelov 

vizažist Saša Joković i stilistica kose 

Milena Maršić. Scene modnog filma u 

režiji fotografa suptilnog, elegantnog 

stila Jakova Baričića izmjenjivale su se 

u skrivenim ulicama i dvorištima stare 

gradske jezgre, na poluotoku grada 

Zadra i na Kraljičinoj plaži u blizini 

Nina. Za to je vrijeme naš suradnik 

Tomislav Pancirov uhvatio atmosferu i 

detalje svega onog što se događalo iza 

kamera. 

17

GG NOVOSTI 

godina Karla 

FOTOGRAFIJA: @ HELMUT NEWTON FOUNDATION 

U vrijeme kad se modni svijet klanja Karlu Lagerfeldu, jednom od najplodnijih i 

najkarizmatičnijih dizajnera današnjice, u javnost izlaze brojne nikad viđene 

njegove fotograije. Jedna od njih, na kojoj je kreator u društvu monegaške 

princeze Caroline i njenog sina Andrea, snimljena 1986., bit će prikazana na 

retrospektivnoj izložbi umjetnice Alice Springs u berlinskoj Fondaciji njenog 

supruga, slavnog fotografa Helmuta Newtona. Izložba je postavljena u čast 

stote obljetnice od njenog rođenja, a otvorena je do sredine studenog. 

18

Haljina bez naramenica Oscara 

de la Rente, ukrašena razigranim 

leptirima, idealan je izbor za 

ljetne koktel zabave. 

igre 

Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je 

nevidljivo - poručio je jedan od najgenijalnijih američkih 

dizajnera Thom Browne svojom jesenskom kolekcijom. 

Inspiraciju je pronašao u slavnoj noveli 'Mali princ'. Srca 

ljubiteljica mode taklo je sedam modela dugih haljina 

oslikanih prizorima s planeta koje je dječak posjetio u 

potrazi za prijateljstvom i ljubavi. 

U slavu 20. obljetnice 

modela Crazy Hours, urar 

Franck Muller angažirao je 

francusko-vijetnamsku 

umjetnicu Hom Nguyen, 

koja je svojim kistom 

uveselila limitiranu ediciju 

od 50 satova. 

Lovely Lilac i Digital Violet nove su 

boje u kolekciji ruževa za usne 

belgijskog modnog dizajnera Driesa 

Van Notena. Za ovu limitiranu ediciju 

inspiraciju je pronašao u svom 

rascvjetanom vrtu, u kojem se 

najradije opušta. 

pripremila ILIANA KLJAIĆ 

19

GG DÉSIR 

LOEWE 

Ovog ljeta omiljeni 

brend mi je španjolski 

Loewe - biram naočale 

sa žutim staklom, torba 

je pletena, a natikače su 

svijetlozelene. Ljeto je s 

njima odmah 

veselo. 

DRIES 

VAN 

NOTEN 

Haljina je ovo 

koja magično 

ističe bokove 

i grudi. Seksi i 

romantična u 

isto vrijeme. 

DESTINACIJA 

Italija & Istra! Dolomiti jer je svježe, a 

svaki pogled zaustavlja dah - odmor 

je sinonim za ovaj kraj, a Istra je 

nezaobilazna destinacija već dugi 

niz godina, pogotovo San Canzian. 

Ljetna 

sanjarenja 

ACNE STUDIO 

Ovo je jedna prekrasna tamnozelena 

haljina, usudila bih se reći idealna za 

lagana ljetna popodneva, ali i dobar 

event je zaslužuje. 

Poduzetnica, majka troje djece, bivši 

model s mnogih svjetskih revija i GG 

kolumnistica osoba je kojoj vjerujemo 

kad je riječ o must have komadima - 

provjerite bez čega Ljupka Gojić 

Mikić ne može zamisliti ljeto 

JACQUEMUS 

Obožavam ove ručno rađene 

naušnice sa zemljanim 

tonovima. Izvrsno bi pristajale 

uz Dodo Bar Or haljinu. 

JW ANDERSON 

Najcool i najopušteniji 

dizajner ovog trenutka 

ponudio je, čini mi se, 

najudobnije natikače. 

PARFEM 

Nova Molecula - 

odnosno, da 

skratim, cijela 

kolekcija M+. 

20

EFHI 

JEWELRY 

Pune boje i puni 

oblici pomalo 

podsjećaju na 

Dries Van Notena. 

Nakit je to stava: 

sigurna sam u 

svoje izbore i 

ponosno ih 

branim. 

CVIJEĆE/DOM 

Kamilica jer liječi dušu. 

Snažnog je mirisa i gorkog 

okusa. Taman! 

ERES 

Tamnocrveni 

badić izbor je za 

ljetna 

popodnevna 

kupanja nakon 

kojih, uz 

elegantnu 

suknju, komotno 

možete nastaviti 

druženja na 

terasi. 

HRANA 

Ljeto je razdoblje raja u našoj 

kuhinji. Salate uz stroge 

recepte ili one opako 

improvizirane - sve "rade". 

JOLIE 

PETITE 

Ne mogu, 

neskromno, a 

da ne istaknem 

i Jolie Petite 

košulje u 

vedrim 

tonovima i 

bojama. Za 

prozračne 

ljetne dane. 

ACNE STUDIO 

Iako na prvu sliče na Burberry, 

na trenutak su mi i ljepše od 

citata koje su ponudile. 

PRISM 

Komplet za vježbanje 

- jer preko ljeta, uz 

sav taj sladoled, ne 

smijemo se opustiti. 

PIĆE 

Jedna riječ: 

celer. Zašto? 

Spašava živu 

glavu! 

SACAI X NIKE 

Tenisice su jednostavno rješenje 

za mnoge stylinge, pogotovo u 

ovoj čarobnoj suradnji. 

ŠEŠIR 

Nezaobilazna Stella McCartney i njezini 

ekološki osviješteni komadi - uvijek! 

DODO 

BAR OR 

Bež haljina pristaje 

uz preplanulu put i 

slanu, raščupanu 

kosu. 

KNJIGE 

Athena Calderone iznimna 

je dizajnerica i kuharica. 

Preporučujem njezinu 

knjigu "Cook beautiful" te 

knjigu Toma Percivala 

"Matilda nikad ne 

odustaje". Ova je knjiga 

idealna odskočna daska za 

razgovore o mentalnom i 

emocionalnom zdravlju, 

pozitivnoj predodžbi o 

sebi, izgradnji 

samopouzdanja i 

ovladavanju osjećajima. 

Moje cure je upravo čitaju. 

21

00 

GG NOVOSTI 

Richard Avedon, ambasador 

glamura i arbitar ženske 

gracioznosti, slavu je stekao snimajući 

- slavne. Pred njegovim objektivom 

stajali su brojni umjetnici, pisci, 

glazbenici i ikone modnog svijeta, a 

više od njih stotinjak zavirilo je u 

njegovu arhivu kako bi pronašli 

fotograije koje su imale najveći 

utjecaj na njihove živote i karijere. 

Njihov odabir izložen je do kraja 

lipnja u njujorškoj galeriji Gagosian, 

nakon čega će biti ukoričen u knjizi 

'Avedon 100' koju u rujnu objavljuje 

izdavačka kuća Rizolli. Prekrasne 

slike pratit će i tekstovi u kojima 

će poznati opisati svoje 

dojmove i anegdote vezane 

uz majstora fotograije. 

22

slavimo 45 

Temelje modne tvrtke 

Versace postavio je Gianni 

Versace 1978. uzevši glavu 

meduze kao zaštitni znak. 

Nakon njegove tragične smrti 

1997. mijenjali su se vlasnici, 

no za kreativno je vodstvo i 

dalje zadužena njegova sestra 

Donatella. Ona kreira za 

buntovnice, samouvjerene 

žene, pametne i pomalo dive, 

baš kao što je i ona sama. 

Britanski Aston Martin već 

110 godina vlada luksuznosportskim 

svijetom 

automobila koji obožavaju 

sve generacije vozača. Strast 

je brojnih kolekcionara, a 

najpoznatiji vlasnik njegovih 

jurilica je tajni agent 007. 

110 

70 

trojica braće Juan, Jose i Vicente Lladro 

Priča o Lladru počela je 1953. kad su 

u svojoj maloj radionici u španjolskom mjestašcu 

Almassera počeli izrađivati umjetnička djela od porculana. 

Danas su rukotvorine brenda Lladro jedinstvene i 

neponovljive te sinonim ekskluzivnog stila života. 

30 

Prije točno tri desetljeća čuveni je japanski kreator 

Issey Miyake revolucionarizirao svijet mode 

predstavivši kolekciju Pleats Please. Posebnom 

tehnikom plisiranja - u kojoj se materijali prvo režu i 

šivaju, a potom poput sendviča stavljaju između 

slojeva papira te zagrijavaju - nastaju prekrasni 

nabori koji nude slobodu kretanja, prilagođavaju se 

tijelu te pristaju - svima. 

100 

Već sto godina djeca 

diljem svijeta odrastaju 

uz Disneyjeve junake, a 

slavljeničkom 

raspoloženju pridružila 

se nakitarska kuća 

Pandora koja je 

kolekciju posvetila 

najpoznatijem 

holivudskom brendu. 

23 

pripremila ILIANA KLJAIĆ

GG LICA 

ILD IS 

24

THE 

WIND 

Vodimo vas na voajersko čitanje 

tri priče o ljepoti, senzualnosti, 

ženstvenosti i slobodi. Kreirali smo 

set za Ivu Jerković, Ivu Kraljević i 

Ivu Mihalić koje su izmaštale kako 

bi izgledao najrazulareniji tulum 

njihovih života i jutro nakon? 

Pozivamo vas na after partyje 

zanosnih, karizmatičnih brineta, 

jer, priznajte, oduvijek ste željeli 

znati što glumice rade kad 

ne glume? 

razgovarala ZRINKA ŠAMIJA 

fotografije FRANJO MATKOVIĆ 

25


IVA KRALJEVIĆ 

Rana je zora na veličanstvenoj 

terasi u Italiji, Francuskoj ili 

Dubrovniku. Gledam oko sebe i 

vidim da su tu još svi koje volim i 

par ljudi koje ne znam. Plesala 

sam satima, sada samo gledam 

oko sebe… Nema nas puno, neumorna trojka i dalje 

umire od smijeha, promatram stariju ženu i mlađeg 

muškarca kako se ljube. Izgledaju kao da to rade 

prvi put. Popucat će im koža. Nitko više ništa ne želi 

osim jednog dosadnjakovića koji cijelu noć priča o 

sebi i to sad postaje smiješno… Njegova cura ima 

divna leđa, pije šampanjac i odlazi po još jednu čašu. 

Sutra će ga ostaviti, pomislim. Zapalim cigaretu i 

pitam prijatelja koji miriše najbolje na svijetu: 

"Hoćeš li mi pustiti Wild is The Wind. On se nasmije 

i kaže: "Hoću… puštam Bowieja za nas stvorenja od 

vjetra…" 

U mojem unutarnjem 

svijetu 

… uvijek je ljeto. Tada sam se rodila i to je moja 

bazična osobna atmosfera i energija. Povremeno 

dolazi do smjene godišnjih doba, ali uvijek je 

prisutan segment ljeta. Moje potrebe za 

kreativnošću i izvođenjem su dio tog užarenog, 

vulkanskog krvotoka. Kako postajem zrelija, on 

postaje nešto mirniji, ali ne gubi na intenzivnosti. Uz 

to moje unutarnje ljeto vežu se izražene potrebe za 

dokolicom i ladanjem. Istovremeno i samoćom, 

skupljanjem znanja i misli. Također, i potreba za 

širokim horizontima i novim, uvijek drugačijim 

svjetovima. Kroz nova iskustva stalno postajati 

netko drugi, a uvijek sačuvati nešto svoje, ako to 

postoji. 

26

Ženama poručujem da 

… su na hrabrom putu, nikad svjesnije 

neravnopravnosti i kulturnih standarda koje je 

utemeljilo društvo - dakle muški princip. Duhovita 

Fran Lebowitz nedavno je rekla da su žene sve od 

Eve pa do 2018. godine bile u istom položaju. Sada je 

eksplodirao osjećaj ispraznosti i nezadovoljstva 

naraštâja žena koje su živjele za druge i kroz druge. 

Uzrok tog nezadovoljstva, muški princip naše 

kulture, nije dopuštao prihvatiti ni zadovoljiti 

osnovne ženske potrebe za razvojem i ostvarenjem 

njihovih ljudskih potencijala. Nadam se da će 

muškarci što prije postati svjesni da su samo dio 

čovječanstva i da će im se upućivati pitanja o tome 

kako svoju ulogu vide jučer, a kako danas. Živimo 

ogromnu promjenu na svim razinama. Taj će put 

biti dug, na njemu će se događati razne vrste 

deformacija, razilaženja i različitih shvaćanja, što je 

normalan dio svake velike promjene. Trebamo biti 

borbene i ne odustajati. Ali krenule smo i to je 

najvažnije! 

Moja unutrašnja žena 

… je žilavi vojnik, a vanjska - djevojka s polja 

zelenih koja zna kako otopiti nesreću i nepravdu. 

Također, ona se uvijek osjeća kao da je na početku. 

Volim ženu u sebi, sve više sam je svjesna. Ne gnjavi 

me, ne natječe se, nisu joj najvažnije nagrade, ne želi 

ostale gledati svisoka. Ona je empatična i blaga 

prema svemu, strpljiva je i velika radnica. To 

istovremeno ne znači da nije svjesna svojih zasluga, 

da ne zna uživati u zasluženom uspjehu ili da će 

ikome dopustiti da je i najmanje gazi. Ona općenito 

voli užitak. A kad vojnici u meni zaspu, ona 

slobodno pleše na vječnom tulumu. 

Mama 

… je najodgovorniji posao na svijetu i neka vrsta 

čuda, ljepote i ogromnog rada u isto vrijeme. Vrlo 

rano sam shvatila da su očekivanja i pritisak 

društva oko ovog pitanja nasilni i vrlo nepristojni. 

Majčinstvo sam oduvijek smatrala najintimnijim 

pitanjem i osobnim izborom. 

Volim muško društvo 

… i imam divne muške prijatelje. Za to su možda 

najzaslužniji moja majka koja je divno odgojila moja 

tri brata, i moj nježni otac. Zahvaljujući njima vrlo 

rano sam stekla povjerenje i kroz život imala 

istovremeno nježnu i čvrstu podršku muškaraca. 

Kroz odrastanje i izlazak u svijet sam, nažalost, 

shvatila da to nije norma - nego eksces. Opet, ne 

ovisim o muškarcima na bilo koji način, profesionalno, 

financijski ili emotivno. Samostalna sam, 

možda i neuhvatljiva - ne zato što se igram ičijim 

životima, nego zato što je takva moja priroda. Ne 

volim se gubiti u drugim ličnostima, mada sam 

tome ponekad na svoju štetu sklona. Istovremeno, 

samostalnost o kojoj pričam ne isključuje dijeljenje 

iskustava, osjećaja, pa i života, na vrlo ravnopravnoj 

osnovi. 

Brak? Brak 

… mi je toliko stran pojam. Za mene je to 

nuklearna fizika. Nekima je to prirodna stvar i blago 

njima, jer nisu čudaci u društvu u kojem živimo. Za 

brak je potrebno dvoje, a ja većinu života nisam bila 

u vezama. 

Dajte mi ljepote 

… u bilo koje doba dana ili godine! Ljepota, 

ljepota, ljepota. Ljepota je jutro, tišina, suton, kasno 

ljeto, sunčani zimski dan, Rim, priroda, čempresi, 

more, valovi, vjetar, putopisi, Bach, Beckett, 

Caravaggio, ples. Kad zadovoljim unutarnju 

potrebu za ljepotom, bolje, kreativnije i lakše 

stvaram. Umjetnička ljepota je prije svega iskustvo 

novih formi i oblika, pa čak i onih koji su 

uobičajenom ukusu ružne. To je oblik znanja koji 

nas obogaćuje. Paul Klee je rekao kako umjetnost 

ne reproducira ono što je vidljivo, nego ono do tada 

nevidljivo čini vidljivim. 

Trudim se slušati 

… i voljeti svoje tijelo. Zavoljeti i prihvatiti ga nije 

bilo lako i taj proces još traje, ali je veliko oslobođenje 

odbaciti, da ne kažem drugu, u razgovornom 

jeziku uobičajeniju riječ, stereotipe i nametnute 

obrasce fizičke ljepote. Kao glumici važno mi je da je 

moje tijelo svjesno i zdravo kako bih mogla bilo što 

početi raditi, ali i spremno i sposobno za razne 

fizičke izazove i napore. Svijest o tijelu svakako se 

povećala i povećava kroz bavljenje glumom. Naša 

tijela su pametnija od nas. Fascinantna su. Uostalom, 

njihova inteligencija se prirodno nadovezuje na 

emocionalnu, a taj spoj je vrlo važan pri interpretaciji 

glumljenih situacija, ali i razumijevanju onih iz 

svakodnevnog života. Zahvalna sam svom tijelu za 

sve što je prošlo i prolazi. 

Jedna od najvažnijih 

uloga u životu 

… mi je uloga prijateljice. Jako volim i cijenim 

prijateljstva i svoje prijatelje. To je velika sreća! 

Trudim se biti dobra prijateljica koliko god mogu. 

Solidarnost i uživanje - konačno, riječ "prijatelj" 

dolazi od "prijati", znači da vam je s nekim ugodno. 

Osjećaj sigurnosti, razumijevanja, podrške, interesa 

i slobode, ali i svih onih negativnih, tužnih situacija i 

strahova koje svakodnevno dijelimo veliki su dar. 

Svjesna sam da to baš nije česta pojava. 

27

Ja sam sanjar! 

… snovi su tu da bi bili veliki, a moji su uvijek takvi 

bili. Moj život bio bi tužan i dosadan bez sanjarenja, 

kao i povremenih izmišljanja stvarnosti. Zbog toga 

je dobro što se bavim glumom. Moć je prije svega 

znanje, a u ovom našem svijetu, nažalost, i novac. 

Većina ljudi nema ga onoliko koliko ga zaslužuje. 

Uspjeh su autentičnost i sloboda, osjećaj da se 

možete pogledati u ogledalo, biti zadovoljni onim 

što ste izborili i ostvarili. Istovremeno, i osjećaj da 

ste barem ponekad uspjeli oduševiti svjedoke vašeg 

postojanja i podijeliti s njima vašu i njihovu sreću. 

Intima 

… jedan od vladara svjetova je oduvijek seks. 

Zona intime. Kao nekom čije osnovno sredstvo rada 

jest tijelo, čijih potreba, senzacija i znakova sam vrlo 

svjesna, seks predstavlja vrlo intrigantno polje. Ja 

sam nježna istraživačica i neobična romantičarka. 

Privlače me prije svega muškarci koji golicaju moju 

inteligenciju, mada nipošto ne podcjenjujem čistu 

tjelesnu energiju. Svjesna sam da zvučim općenito, 

ali neke želje bih zadržala za intimu. Oslobođenje 

seksualnosti od društveno nametnutih okova je bio 

važan korak ka ljudskom ozdravljenju. Nažalost, 

sistem u kojem živimo sve profanira i iskorištava, pa 

se ljudska potreba za igrom i bliskošću pretvara u 

resurs za nečiji profit, od dating aplikacija nadalje… 

mada ništa ne osuđujem niti mi je strano. 

Seksualnost i intima su dragocjeni. Ne treba ih 

zarobljavati, ali ni rasipati, nego uživati sa stilom i 

međusobnim poštivanjem. 

Svijet slika u kojem 

bivamo 

… je jako zavodljiv i privlačan. Primjerice, i sama 

imam Instagram profil. Istovremeno su virtualni 

odnosi osiromašeni, ta nova stvarnost uvelike 

zastrašuje. Slika i chat-dopisivanje nisu ono što je 

suština prijateljstva niti bilo kojeg drugog odnosa. A 

da ne govorim da smo neprestano bombardirani 

reklamama. Osobno volim shopping, volim odjeću, 

ali neograničeno i neprestano nuđenje svega i 

svačega, i onog što nam ne treba, gotovo je oblik 

nasilja. Sve vrijeme koje danas odrasli, a naročito 

djeca provode uz mobitele ne čini mi se najbolje 

iskorišteno. Djetinjstvo treba biti vrijeme 

istraživanja stvarnosti i razvijanja tjelesnih, 

emocionalnih i drugih vještina. Sretna sam što je 

moje djetinjstvo prošlo u živom druženju i igrama 

uz rijeku Lišticu. Istovremeno nisam neka luđakinja 

koja zamišlja povratak životu iz prijašnjih stoljeća. 

Svjesna sam svih golemih mogućnosti koje nude 

nove tehnologije, profesionalno i privatno. Volim 

njihove prednosti, samo mislim da ih treba koristiti 

pametno i s mjerom, a ne upadati u klopke. 

Iva Kraljević nosi haljinu i cipele By 

Malene Birger, naušnice mammii, 

prsten Pernille Corydon, sve 

Garderoba Concept Store. Sofa 

Erei Zone, design Elisa Ossino za 

De Padova, Studio Haramina 

28

Wrap party u povodu zavr šetka 

snimanja najnovijeg filma 

Paola Sorrentina. Ja sam 

njegova glavna glu mica i 

muza, on zapravo ne može 

vjerovati da je ikad prije 

stvarao i disao bez mene. Toni Servillo je naduren 

zbog toga, nije se ni pojavio. Whatever! Na krovovima 

Rima smo, kasni je lipanj kad se eros u zraku najviše 

osjeti. Gomila ljudi je na partyju, iz gleda kao RAI UNO 

kanal uživo, gušimo se u šljoki cama i perju, San Remo 

glazba trešti... pretjeri va njeeeeee! Divno se 

zabavljamo. Vrijeme gubi line arni tok. Ostajem tik 

nakon kulminacije i kriomice nestajem da me netko 

ne bi preklinjao da još ostanem. Ipak mi je dosta. 

Odlazim doma sa svojom Ljubavi, pozdrav ljam samo 

nekoliko svojih ljudi i šapućemo si na uho: "Sutra 

ručaaak"… nestala sam potpuno svjesna što je 

stvarno, što nije i što je ipak najvrednije… 

(Toksični) Feminizam 

… u zadnje vrijeme osjetim da se pod tim pojmom 

sve češće provlači nešto pretjerano agresivno, često 

neutemeljeno da to postoje ridikuloznim. Možda bi se 

umjesto "toxic masculinity" moglo malo početi 

govoriti i o toksičnom feminizmu. On negdje kao da 

se ne može odlučiti jesu li žene potpuno ograničene 

( jer neki zahtjevi na prava i povlastice žena upravo 

ženu stavljaju u tu kategoriju) ili superiorna bića ne 

samo jednaka muškarcima već bolja! Postoji i taj 

jedan sloj mržnje prema muškarcima. Parola samo 

deklarirane feministice na Twitteru iz 2018. godine 

koja ima svoj hashtag "men are trash" doživljavala je 

veliki trending svojevremeno. Osobno sam često 

iskusila da su najglasnije teoretičarke radikalnog 

feminizma u praksi jako, ali jako loše. 

(Zdravi) Feminizam 

… međutim, hvala nebesima na feminizmu i 

hrabrim ženama koje su za nas izborile jednaka 

prava, koja danas uživam i ja. Mnoge žene danas koje 

se žele ostvariti kroz svoj rad, koje na kraju 

jednostavno žele biti financijski neovisne, dio su 

kapitalističkog društva na ovaj ili onaj način, a za 

uspjeti u njemu potreban je muški modus operandi. 

Žene su, uključujući i mene, jako to posvojile. 

Kompetitivnost, proaktivnost, ambicija, racionalnost 

na uštrb intuicije, emocionalne i socijalne 

inteligencije, osjetljivosti prema sebi i drugima. 

Smatrala sam da su sve "tipične" ženske crte znak 

slabosti. Ja sam tek nedavno pustila "ženskost" u 

meni da živi i moram priznati da mi je donijela 

predivne stvari u život, puno je pametnija u nekim 

aspektima, zna bolje. Može se i drukčije. Imamo mi 

svoj paket "oružja". 

Ta moja vanjska žena 

… je ekstremni sportaš koji gravitaciji ne duguje 

gotovo ništa. Tko će više, jače, bolje, ali unutarnja 


IVA 

JERKOVIĆ 

29

Iva Jerković nosi 

mrežasti top By 

Malene Birger, 

hlače Mark Kenly 

Domino Tan, 

ogrlica i prstenje 

Pernille Corydon, 

sve Garderoba 

Concept Store. 

Sofa Esosoft, 

design Antonio 

Citterio za 

Cassina, Studio 

Haramina 

je pomalo autističan melankoličan romantičar i ima 

disocijativne momente - kao neki lord Byron koji 

poslije kiše šeće po perivojima, bezrazložno pati i 

smišlja stihove samom sebi. 

Tko sam 

… ja sam kontradiktorna samoj sebi. To bi bio 

najtočniji opis. Na neku foru se ježim uvijek od tog 

pitanja tko sam. Kao da mi stavlja neke etikete i 

kategorije, ali - ah jao - što to ne volim. Ja sam od 

mijena i fluidnosti. Možda zato i gluma. 

Gluma jest 

… pomalo ekstreman poziv za unutarnji i vanjski 

ritam čovjeka. Krenimo samo od toga da kad većina 

ljudi dolazi s posla i ima slobodno vrijeme, glumci 

odlaze na posao biti dio tuđeg slobodnog vremena. 

Ipak, da biste preživjeli u tom jednom pomalo 

drukčijem načinu života, ne smijemo zaboraviti da 

je to ipak posao, to je nekad i zanat koji smo izučili 

jer nemamo uvijek inspiraciju. Da bi se preživjelo pa 

na kraju i stvaralo, svakodnevno pokušavam 

demistificirati svoj poziv. U tom smislu glumice 

mogu i jesu u braku - ako to žele, mogu i jesu majke - 

ako to žele. Dapače, ponekad imam osjećaj da mi je 

baš potrebna neka vrsta protuteže, da ostanem 

normalna, jer od pretjerane gorljivosti u jednom 

smjeru, naprosto - izgoriš. 

Muškarci 

… se danas ne snalaze isto kao ni žene. Uzrečica 

"ne zna se tko pije - tko plaća" sad dobiva svoju 

doslovnost. Mislim da se tražimo i jedni i drugi. 

Nekako sam si kreirala da uopće ni ne dolazim u 

doticaj i blisko okruženje s muškarcima kojima je u 

glavi "uska varoš". Postoje muškarci koji su velika 

podrška za ženu, osjetljivi za druge, etični, nježni i u 

isto vrijeme beskrajno muževni. Jasno mi je da je 

ženski položaj jako zahtjevan i da, sama sam osjetila 

da je muškarcima nekad naprosto lakše, žene su 

češće u poziciji da moraju podnijeti žrtvu, ali imam 

potrebu reći: "Dajmo malo muškarcima da dišu", 

nisu nam za sve krivi, vrlo često smo baš mi jedna 

drugoj krive. Mene danas taj problem svojevrsnog 

ženskog šovinizma više muči. 

Moja esencijalna 

potreba 

… odmah poslije vode su prijatelji i u tom se 

pogledu osjećam blagoslovljeno. 

Moć - uspjesi - snovi 

… jako su varljivi i jako prolazni. 

Sve se promijenilo 

… a sve je ostalo isto. Stariji smatraju da su 

njihova vremena bila bolja, kvalitetnija, čude se 

ovim mladima, njima to nikako ne ide na dobro. 

Tako je od pojave rockabillyja pa i prije. Gubim 

lagano korak i bitke sa svim tim aplikacijama i 

oblicima komunikacije i interakcije. Mi kao društvo 

se rapidno mijenjamo. Mnogi se ljute na to, jer 

promatraju stvarnost u odnosu na svoju prošlost. 

To je priča za sebe... možda bi tog galopirajućeg 

konja ponekad valjalo malo usporiti da barem 

vidimo kamo to idemo. Transformiramo se. Bolje? 

Lošije? Drugačije. Deal with it! 

Da se razumijemo 

… poštujem svačiji izbor i afinitete po pitanju 

seksa i seksualnosti, ali što se mene tiče, ja sam 

takav dinosaur po tom pitanju, beeeeskrajnoooo 

sam staromodna. Dajte da se malo žalim što bih ja 

od svijeta - ja bih kontakte uživo, ja bih dodir, miris, 

"ono nešto" neverbalno što dobiješ samo iz 

prisutnosti druge osobe, ja bih više putenosti. 

Danas sve možemo biti… bilo kojeg roda i spola… 

nema dobne granice za ljubav i sve možemo voljeti… 

ne smije nas se previše ni preispitivati oko toga. Ja 

sam htjela biti i Batman i Powerpuff girl u isto 

vrijeme kad sam bila mala. Šteta, nije društvo bilo 

toliko osviješteno tada. No, to je tema za sebe. Ono 

što meni bolno nedostaje u našoj stvarnosti jest 

eros. On je ključni sastojak svega što radimo, 

stvaramo. Eros je sam život, a sve ga manje vidim 

oko sebe. Svi otišli u "data". To me rastužuje. Možda 

samo ne shvaćam? Može biti. 

30


IVA MIHALIĆ 

Trenutno razulareni tulum 

zamišljam kao nešto košmarno... 

samo trenutno. Dok sam čitala 

roman N. Ammanitija "Nek 

zabava počne", naglas sam se 

smijala njegovoj satiri, prizorima 

poput onih sa slika Hieronymusa Boscha, groteskna 

djela palete likova… kuhara, modela, sotonista koji 

prodaje tirolski namještaj, odbjegle olimpijce, 

tigrove, slonove, pretencioznog pisca, bogataše, 

političare... prastara vila sa šumom i sve ode u krivo, 

ljudi postaju sve sličniji životinjama... a glazba svira. 

Zamišljala sam ekranizaciju tog romana u režiji 

Paola Sorrentina... suludost, ljepota i horor ljudskog 

postojanja na ekranu. Felinijevski kaos, šarenilo 

karaktera, farsa, satira, komedija, tragedija - SVE u 

jednoj zabavi... 

Bila sam živahna 

… znatiželjna djevojčica. Voljela sam igrati gumigumi 

i boraviti vani. Mogla sam cijele dane provoditi 

u prirodi i dandanas imam poprilično velik ožiljak na 

lijevom koljenu od pada s maminog pony bicikla. 

Sjećam se da je dan kada sam vidjela sebe na listi 

onih koji su "upali" na akademiju bio jedan od mojih 

najsretnijih dana u životu. I taj dan sam isto pala s 

bicikla jureći vidjeti rezultate… ovaj put bez ožiljka. 

31

Često se osjećam 

… kao Alisa u zemlji čudesa. Od ranog djetinjstva 

volim tu knjigu, njezin lik često povezujem sa svojim 

unutrašnjim bićem i nepredvidivošću života. U 

ovom trenutku se više osjećam kao kućna mačka. 

Volim boravak u kući... volim i boravak vani… volim 

se družiti… volim i samoću. Volim scenu, dinamiku i 

magiju koju ona donosi, kolege, komunikaciju, ali 

volim i mir tišinu i dobru knjigu… dugu šetnju… i 

razgovor sama sa sobom. 

Odrastala sam 

… uz snažne, hrabre i zanimljive žene koje su mi 

ostale i utočište i inspiracija. Danas živimo u vrijeme 

usisavajućeg brzog konzumiranja sadržaja i ideja, a 

one prave promjene su spore. Današnje žene u 

društvu… njušim mnoge pozitivne promjene, ali još 

više prostora za napredak. 

Imam neki dojam 

… da u ovo prije svega brzo digitalno doba, gdje je 

nedostatak koncentracije, strpljenja i vremena 

pomalo zastrašujuć i gdje se zahtijevaju brzi 

rezultati... svi sve više i više i više preuzimamo 

svojevrsni "muški princip" materijalizacije, ambicije 

i ostvarenja kroz karijeru. Često zaboravim na 

potrebe svoje žene kojoj treba više empatije, 

perceptivnosti i protočnosti. Ženski princip je kao 

zemlja kroz koju sve prolazi, koja prihvaća i daje. 

Često je, nažalost, zapostavim... izgubim se u 

vremenu vanjskog svijeta. Kad se napokon 

susretnemo moja unutarnja žena i ja, imam osjećaj 

kao da mi se vrati ono što mislim da sam izgubila. 

Kao da živim u dva vremena, vanjskom koje protječe 

brzo i ono unutarnje koje je puno sporije i koje gotovo 

da i ne postoji. 

Sve je 

… stvar balansa - lokalnog i globalnog. Muškarci i 

žene, mi, vi oni... nekako vjerujem da svi mi zapravo 

tražimo ljubav, razumijevanje i osjećaj pripadnosti. 

Balans. Opće mjesto - omotano intimnošću. 

Doživljaj 

… je ljepota. Ljepota je doživljaj. Ljepota je 

iskustvo… ljepota je prvenstveno osobna percepcija, 

svjetlo i tama istovremeno. Fascinacija. S godinama 

sam nekako shvatila da je meni sveto trojstvo njege: 

dobro društvo, unutarnji mir i dobar san. 

Jedina moć 

… koja me zapravo zanima jest moć nad vlastitim 

strahovima i nesigurnostima - sve su ostalo nijanse. 

Uspjeh je svladati ih i postati usput ona bolja verzija 

sebe. A uspjeh je unutarnji mir... život je prekratak da 

ga se ne bi živjelo. 

Tehnološka revolucija 

… i društvene mreže. Nisam veliki fan. Ja sam od 

onih koji više vole susret uživo… bolje pamtim kad mi 

netko ispriča neku priču nego kada istu pročitam na 

internetu... jer naprosto pamtim doživljaj. U moru 

informacija zapravo nestaju informacije, ali opet 

paradoksalno sve je dostupnije, sve je brže... i 

ponekad puno praktičnije. Uz brzinu i praktičnost 

stigle su i opasnosti… ponekad zbog toga gubimo 

kriterije. 

Imam tu sreću 

… da radim baš ono što volim i od toga živim. Neka 

tako i ostane… neka traje. 

Iva Mihalić nosi hlače Mark Kenly Domino Tan, 

pleteni top Ganni, sandale By Malene Birger, 

narukvica Kinraden, prsten Pernille Corydon, sve 

Garderoba Concept Store. Fotelja Raffles, dizajn 

Vico Magistretti za De Padova, Studio Haramina 

32

Nešto je divlje u zraku na afteru s tri Ive. 

Glumačke dive podijelile su s nama duboko 

intimna razmišljanja o životu i umjetnosti. 

Sofa Erei Zone, design Elisa 

Ossino za De Padova; berberski 

tepih Sahara, početak 20. 

stoljeća, Galeria Altai Milano, 

sve Studio Haramina 

kreativno vodstvo 

ROMANO DECKER 

styling 

LEA LADIŠIĆ 

make-up 

PETRA SEVER 

stilist kose 

ZVONIMIR ANDRIĆ JURIŠIĆ @Salon Glamour 

Snimljeno @design showroom Studio Haramina. Hvala g. Krešimir Haramina na 

ustupljenom prostoru i pomoći oko snimanja priloga 

33

GG ART 

Za stolce Come stai? Gaetano Pesce je koristio epoksi smolu zahvaljujući kojoj je dobio razigran, a opet sofisticiran efekt 

34

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA 

Radikalni mislilac 

GAETANO PESCE, legenda talijanske 

umjetnosti, arhitekture i dizajna, pola je 

stoljeća iznova zamišljao svakodnevne 

predmete i namještaj na posve nov 

način koristeći netradicionalne 

materijale za svoje kultne radove koji 

izgledaju živo i pršte energijom 

tekst LIVIA ČVELJO 

35

Gaetano Pesce je po vokaciji arhitekt i 

industrijski dizajner. Također je vrhunski 

intelektualac, šaljivac i avangardni inovator. 

Od 60-ih godina prošlog stoljeća Pesce, 

rođen 1939. u La Speziji na sjeveru Italije, čija 

je baza godinama bila New York, tvrdoglavo 

je tragao za svakom neobičnom idejom koja mu se našla na 

putu, pretvarajući naoko nemoguće snove u stvarnost. Prema 

svakoj novoj kreaciji, bilo da je riječ o zgradi ili neobičnoj vazi, 

odnosi se kao prema prvoj ljubavi - s bezgraničnom strasti i 

beskrajnom znatiželjom. Njegov rad je bezvremenski: 

fantastičan prikaz smjele kreativnosti koja je nepogrešivo 

njegova te inspirira svakoga tko se susretne s njom. Pesce ima 

za ponuditi pregršt različitih čudesa koja su primijećena diljem 

svijeta. Primjerice, 1972. za slavnu MoMA-inu izložbu "Italy: The 

New Domestic Landscape" osmislio je instalaciju koja se 

poigravala idejom privremenosti, predstavljenu kao treće 

milenijsko arheološko otkriće podzemnoga grada. Posjetitelji 

su ulazili u njegov klaustrofobičan četverokutni bunker da bi 

otkrili prazan prostor sa samo dva ekrana na kojima se 

prikazuje dvoje nagih ljudi kako šeću. To je bilo pronicljivo 

istraživanje ljudske ranjivosti i naše potrage za smislom pred 

nepoznatim. Pesceov najambiciozniji projekt došao je dvadeset 

godina kasnije - 1993. završetkom Organske zgrade u Osaki. 

Mješovita namjena zgradine vibrantne crvene fasade uključuje 

betonske panele s džepovima unutar kojih je posađeno više od 

80 vrsta autohtonih biljaka i drveća te zajedno stvaraju divan 

vertikalni vrt. Trijumf održivosti testament je Pesceovoj viziji 

arhitekture kao sredstva suživota u savršenoj harmoniji s 

prirodom. Doduše, naslonjač UP 5 i otoman UP 6 - struktura od 

poliuretanske pjene prekrivena tkaninom, nastali 1969. pod 

Njegova kreativnost, emocionalna inteligencija i odvažan duh 

čine ga važnom i plodnom igurom suvremenog dizajna 

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (1), GETTY IMAGES (1) I AFP (1) 

brendom C&B, prethodnikom B&B Italia - najživopisnije 

opisuju njegov dubok, smio i neortodoksan duh. Širok i udoban 

naslonjač podsjeća na zanosne ženske obline koje izgledaju kao 

da vas maze dok sjedite na njemu. Cijela serija preispitivala je 

društvene norme i poticala razgovore o objektivizaciji i opresiji 

žena, demonstrirajući Pesceovu vještinu davanja moći 

predmetima kao potentnim glasnicima društvenih ideala. 

Iznad svojih političkih poruka, serija Up također je bila 

primjetna zbog svog inovativnog pakiranja. Komadi bi stigli 

pakirani u vakuumu u plastičnoj vreći i ispuhali bi se jedino kad 

bi ih netko otvorio. Pesce je još prije pedeset godina razmišljao 

o smanjenju volumena prilikom slanja svojih komada 

namještaja. Njegov radikalni um je 1996. začinio razigranu 

instalaciju nastalu za retrospektivnu izložbu u centru 

Pompidou, pod nazivom "Les Temps des Questions". Poput 

chefa koji stvara neodoljivi minestrone, Pesce je osmislio 

formulu koja je prožela cijeli izložbeni prostor mirisom voljene 

juhe. Kada su ga pitali za taj aromatični dodatak, arhitekt je 

rekao da je želio prenijeti publici multidisciplinarnu prirodu 

njegova posla, jer minestrone juha svoju posebnu aromu dobiva 

od raznih vrsta mahunarki i povrća - i bez obzira na recept, 

svaki minestrone je drukčiji. Njegova nevjerojatna kreativnost, 

emocionalna inteligencija i odvažan duh čine ga važnom i 

36

plodnom figurom suvremenog dizajna, njegova ostvarenja i 

eklektični miks nevjerojatnih ideja i sastojaka srodni su 

kulinarskim remek-djelima. Lani je u Pekingu postavljena 

izložba na kojoj je predstavljena slavna kolekcija više od sto 

komada stolaca nastalih u razdoblju od 50 godina, sažimajući 

njegovu avangardnu stranu. Prošlog ožujka galerija Future 

Perfect u Los Angelesu postavila je izložbu Pesceovih radova 

gdje je publika pozvana da uroni u autorovu priču kako bi je u 

potpunosti doživjela. Ovaj kreativac aktivan je na mnogo 

frontova: jedan od njih je suradnja s talijanskim luksuznim 

brendom Bottega Veneta. Za milanski Tjedan mode pod 

palicom kreativnog direktora Matthieua Blazyja napravio je 

pistu ukrašenu šarenim podom okruženim s 400 stolaca od 

epoksi smole iz kolekcije Come Stai? Projekt zamišljen kao 

posveta jedinstvenosti i ljepoti svakog ljudskog bića obuhvaća 

srž modne industrije i industrije dizajna. Kao što je Gateano 

Pesce jednom prilikom objasnio: "Različiti smo i to je naša 

kvaliteta, jer u suprotnom samo smo kopije. Svi smo originali i 

to je jedan od lajtmotiva mog dizajna. U prirodi je sve drukčije, 

ne možete pronaći dva ista drveta, kamen ili devu... Ljudi su 

također različiti, pa zašto onda glavne svjetske demokracije 

govore o ravnopravnosti, uvjeravajući nas da smo svi jednaki? 

Na taj način ubijaju različitost." 

Obojena epoksi smola, napravljena od želatinastih 

elastomera, te poliuretanska pjena obilježje su 

njegova rada. Od izvrsnih staklenih vaza do 

poznatog stolca Seaweed, izloženog u Muzeju 

moderne umjetnosti u San Franciscu, svaki komad potvrđuje 

njegovu vještinu korištenja različitih materijala. Za stolce Come 

stai? Pesce je koristio epoksi smolu zahvaljujući kojoj je dobio 

razigran, a opet sofisticiran efekt. Raspon boja - od jarkih i 

svijetlih do suptilnih i zagasitih - svakom stolcu daju 

karakterističnu osobnost i karakter. Fleksibilnost epoksi smole 

i njezine elastičnosti čine stolce udobnima i funkcionalnima, što 

tradicionalni materijali ne mogu postići. To je primjer Pesceove 

stalne predanosti inovaciji i volji da pomiče granice u svijetu 

dizajna. 

- Riječ je o napretku materijala 20. stoljeća. Neki od njih 

imaju odličnu vrijednost i podatnost u usporedbi s onim 

tradicionalnim koji nemaju dobre performanse. Epoksi smola 

može biti kruta, meka, prozirna, mat, u boji... Ima različite 

kvalitete koje tradicionalni materijali nemaju - ispričao je. 

Osim što je napravio pistu za talijanski brend, Bottega 

Veneta i Pesce su nedavno objavili još jednu suradnju - dvije 

limitirane kolekcije torbi koje je dizajnirao predstavljene su na 

ovogodišnjem Milan Design Weeku kao dio izložbe "Vieni a 

Vedere". 

Torbe šiljastih oblika i ispupčenih formi inspirirane su 

planinama i borovima, s malom crvenom kopčom kao 

posvetom zalasku sunca - riječ je o dizajnu koji odražava 

bezvremensku ljepotu i sirovu snagu svijeta prirode. Torbe 

dolaze u predivnim drvenim kutijama, predstavljajući 

dizajnerovu sirovu kreativnost i visoko zanatsko umijeće 

Bottega Venete. Torba My Dear Mountains dostupna je u 

limitiranoj ediciji od samo 15 komada, a još luksuznija verzija 

My Dear Prairies, od samo tri komada, predstavljena je u 

milanskom dućanu Bottega Veneta kao instalacija koja 

podsjeća na suvremenu špilju. Putovanje u špilju donosi susret 

s torbama koje su prikazane kao rijetki predmeti. 

Pesceova instalacija 'Italija na križu' u Padovi izazvala je 

brojne reakcije (gore lijevo); UP 7 naslonjač u obliku stopala 

napravio je za B&B Italia 1969. (dolje lijevo); njegova Organska 

zgrada u Osaki projektirana 1993. primjer je održivosti (gore 

desno); širok i udoban naslonjač UP 5 koji neodoljivo podsjeća 

na ženske obline i otoman UP 6 (dolje desno) 

37

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA (3) 

Osim što je osmislio pistu za 

reviju Bottega Venete za 

milanski Tjedan mode, talijanski 

brend i Pesce su nedavno 

objavili još jednu suradnju - dvije 

limitirane kolekcije torbi 

- Kada dođemo do kraja špilje, 

susrećemo se s inovacijom, 

iznenađenjem, izumom i otkrićem 

- izjavio je Pesce. 

Prema svakoj novoj 

kreaciji, bilo da je riječ o 

zgradi ili vazi, odnosi se 

s bezgraničnom strasti i 

beskrajnom znatiželjom 

Kroz svoje kreacije dokazao je da predmeti imaju moć pričanja 

priča. 

- Predmet može istaknuti ili komunicirati političku poruku. 

Predmet je važniji od knjige koju pročitamo i vratimo na policu gdje 

onda stoji godinama. Predmet nam se stalno obraća, pa je na neki 

način utjecajniji - kaže. 

Tijekom karijere Pesce je koristio jednu za drugom legendarnu 

kreaciju kako bi se suočio s društvenim i političkim pitanjima. 

Potaknuo je važne rasprave koje se nastavljaju i danas, ostavljajući 

nasljeđe inovacije i posvećenosti korištenja dizajna kao sredstva 

dijaloga i efikasne promjene. Posljednjom suradnjom s Bottega 

Venetom ima priliku pokazati svoju viziju i pristup dizajnu novoj 

publici. Njegov dizajn za talijansku kuću uvodi modu u sferu politike i 

društvenog komentara, otkrivajući brojne odgovore vezane uz ulogu 

mode u društvu, što ima potencijal nadići područje stila i govoriti o 

našim glavnim preokupacijama i brigama. Kad je riječ o tome, slavni 

arhitekt je dosljedan. 

- Dizajn je jedan od mnogih načina pomoću kojeg kršim pravila. 

Drugi je arhitektura, ili crtanje... - kaže. 

Na kraju će ostati zapamćen kao vizionar u arhitekturi i dizajnu koji 

je koristio svoj radikalni zanat da pokrene promjenu u svijetu. 

38

39

GG ART I MODA 

FOTOGRAFIJA 

KOJA 

OSLOBAĐA 

EMOCIJE 

Ludo strastvena i zaljubljena u fotograiju, 

BRUNA KAZINOTI PETRIĆ govori o procesu svog 

rada, poželjnim slučajnostima i razlozima zbog kojih 

analognu fotograiju ne želi zamijeniti digitalnom 

tekst LEA LADIŠIĆ 

40

Bruna Kazinoti za Tank Magazine 

41

Najveći kritičar sam sama sebi i ako sam ja OK 

sa svojim radom, mogu nastaviti dalje 

Modna priča koja nije 

predstavljena tako 

da nužno ugađa 

oku promatrača, 

već je ispričana na 

sirov, grub, gotovo 

brutalan način nešto je što ćete zapaziti 

u selekciji pretežno uglađenih modnih 

editorijala. Oprečnostima i drugom 

vizijom ljepote poigrava se splitska 

fotografkinja Bruna Kazinoti Petrić, koja 

iza sebe ima zavidnu karijeru i velik broj 

suradnji ostvarenih s renomiranim 

imenima mode. Fotografija, kao i svako 

umjetničko djelo, ima zadatak izazvati 

emociju, bilo kakvu reakciju kod 

promatrača jer u suprotnom ne okupira 

našu pažnju i postaje zaboravljena već 

nakon nekoliko trenutaka. Danas je 

možda teže no ikada proizvesti 

fotografiju koja će se izdvojiti i donijeti 

iskrenu emociju na papiru. Bruna je u 

tome iznimno vješta, a njezinu uspjehu 

svjedoče suradnje ostvarene s 

luksuznim imenima mode kao što su 

Versace, Dries Van Noten, Yohji 

Yamamoto te časopisi Dazed and 

Confuzed, CR Fashion Book, Vogue,GQ, 

što je samo djelić njezina životopisa. 

Jedan od recentnih radova istaknut je u 

modnoj selekciji The Fashion Yearbook 

2023. u kojem su izdvojeni najbolji 

globalni modni editorijali i naslovnice. 

Svoje mjesto u selekciji pronašla je 

kampanja s njezinim potpisom za 

ekskluzivnu capsule kolekciju za 

proljeće/ljeto 2022. - Dries Van Noten x 

MyTheresa, snimanu u botaničkom vrtu 

u Portugalu. Bruna je pak sama sebi 

najveći kritičar pa se ovakvim 

priznanjima ne zanosi. Govori mi o 

njemu kroz prizmu "pozitivnog 

feedbacka na svoj rad" što je, kaže, uvijek 

lijepo dobiti, međutim čini joj se kao 

logičan i prirodan slijed događaja. 

Fotografija joj je urođena pa joj je ipak 

važnija unutarnja relacija "Bruna - 

fotografija", način na koji se nosi sa 

svojim radom i koliko zadovoljstva on 

donosi. Pohvala i prepoznavanje 

kvalitete od struke i publike samo su 

dodatni plus koji joj je vrijedan. 

- Od najbližih ne primam kritike jer 

kad sam se tek počela baviti 

fotografijom i modom, ljudi u Splitu, 

osobito oni izvan struke, nisu baš 

shvaćali što točno radim. Najveći kritičar 

sam sama sebi i ako sam ja OK sa svojim 

radom, mogu nastaviti dalje - govori 

Bruna, koja posjeduje zaraznu dozu 

samopouzdanja što joj omogućuje da se 

izmakne od prosjeka. "Sada kada su 

godine rada iza mene, imam više 

samopouzdanja i vjere u sebe. No, vrlo 

brzo sam došla do tog trenutka kada 

sam shvatila da sam zadovoljna onim što 

radim i kada sam znala da idem dobrim 

putem. Njime sam nastavila koračati - 

govori Bruna, koja je prije tri mjeseca 

postala majka blizanaca, a zatim se i 

brzo vratila na posao. Živi u Splitu, čije 

ulice obožava, a editorijale i snimanja 

odrađuje u metropolama poput Milana, 

Pariza, Madrida... 

- Morala sam se vratiti na posao jer je 

fotografija dio mene i zaista mi je jako 

nedostajala. Samim time nedostajalo mi 

je i da se osjećam dobro, što je bolje za 

mene i za bebe. Trenutno uglavnom 

pristajem na poslove koji ne zahtijevaju 

više od nekoliko dana izbivanja. Dobra 

organizacija je ključ uspjeha - smatra 

Bruna. U njezinu slučaju posao je strast, 

što eliminira osjećaj obaveze i moranja - 

strast prema fotografiji osjeća od djetinj - 

stva, a rasplamsala se s 14 godina kada je 

prvi put uzela fotoaparat u ruke. 

42

Autorica je 

fotografija 

za kampanje 

poznatih 

brendova 

The Attico i 

Versace 

Jeans 

Couture 

Radovi su joj objavljeni i u magazinima Dust i Oyster 

43

Njezini fotografski radovi objavljeni 

su u češkom Vogueu te magazinima 

The Room i Tank, a fotografirala je i 

kampanju domaćeg dizajnerskog 

dvojca Klisab. Kampanja za capsule 

kolekciju Dries van Notena za 

MyTheresu uvrštena je u The 

Fashion Yearbook (na strani desno) 

- Počela sam primjećivati situacije na 

ulici, ljude, detalje koji su u meni izazivali 

različite osjećaje. Imala sam snažnu 

potrebu zabilježiti ih i učiniti vječnima. 

Ispunjava me zadovoljstvom taj čin 

prenošenja osjećaja kroz fotografiju, tek 

kada izađu iz mene, tada slijedi osjećaj 

sreće i zadovoljstva - govori Bruna, koju 

zastupa milanska agencija 2DM, a njezini 

počeci odvili su se na Kraljevskoj 

akademiji likovne umjetnosti u 

Antwerpenu, što joj je, neplanirano, 

otvorilo vrata u svijet mode. 

- Ja u modnoj fotografiji - to je 

slučajnost. U Antwerpenu je moda 

snažna pa sam vrlo brzo došla u doticaj 

sa studentima mode koji su tražili 

fotografe za svoje radove. Prije toga sam 

snimala portrete, koji me najviše i 

zanimaju, a zatim su me pozvali iz 

magazina Dazed & Confuzed. Moda me 

uvukla u svoj svijet - otkriva. Za vrijeme 

njezina studija (2002. - 2006.) digitalna 

fotografija bila je tek u začecima pa je 

osnove naučila snimajući na filmu, što je i 

danas praksa koja je postala njezin 

svojevrsni zaštitni znak. Osim što, kako 

kaže, bolje razumije analogno od 

digitalnog, analogna fotografija naučila 

ju je disciplini i fokusu. Posebno 

zadovoljstvo pronalazi u samom procesu 

stvaranja analogne fotografije, koji je kod 

digitalne skraćen - od kupnje filma do 

razvijanja fotografija, sve su to stavke 

koje digitalno još uvijek nije uspjelo 

zamijeniti. 

- Cijeli proces - biranje, razvijanje 

filmova, neizvjesnost, predstavlja mi 

iskreni proces fotografije - govori Bruna i 

dodajte kako su lajtmotiv njezina rada 

slučajnosti te da im voli dopustiti da se 

dogode jer tada nastaje ono najbolje. 

- U životu sam opuštena i dopuštam 

slučajnosti da se uvuče u moj rad. Ona 

daje dinamiku, zanimljivost, a to me drži, 

daje dobar i poželjan trenutak u procesu 

rada. Trenutno je i scena drugačija, 

nekada je modna fotografija bila 

scenirana i upolirana, a sada su 

slučajnosti poželjne, što mi odgovara - 

otkriva fotografkinja. U opuštenosti i 

prirodnosti vidi iskrenu ljepotu koja je 

najviše inspirira pa su jednostavnost, 

opuštenost i sirovost, izravnost i istina 

karakteristike koje ju pokreću, a tako 

opisuje i svoju estetiku - sirova i izravna, 

prožeta spontanošću i lakoćom. 

- Ne postoji razlika između Brune iza i 

ispred objektiva, jer kako živim svoj rad, 

ne mogu biti drugačija. Mislim da nemam 

strahova, ne bojim se ničeg. Jednostavno 

pokušavam živjeti dan za danom jer se 

pokazalo da je to jedini mogući način za 

zadržavanje sreće i normalnosti. Sigurna 

sam da ću, bez obzira na sve, uvijek 

uspjeti posložiti stvari - govori 

fotografkinja i, za razliku od većine, ona 

ne želi mijenjati svoj put ni odluke koje je 

donosila. Na pitanje - što želiš poručiti 

mlađoj sebi, nema jasan odgovor. 

- Mislim da je put koji sam prošla bio 

dobar, sve se dogodilo s nekim razlogom 

i rezultiralo stvarima koje su me dovele 

do onoga što sam danas. Zaista, ne bih 

mijenjala ništa. 

Zvuči kao lakoća življenja koju si svi 

trebamo dopustiti. 

44

"Ne postoji razlika između Brune iza i ispred objektiva, 

jer kako živim svoj rad, ne mogu biti drugačija." 

45

GG KULTURA ŽIVLJENJA 

PRIZIVANJE SREĆE 

Još od najranijeg 

djetinjstva, koje je proveo 

igrajući se u mirisnom 

vrtu svoje majke u 

Granvilleu, francuski 

modni velikan Christian 

Dior obožavao je đurđice. Vjerovao je u 

njihovu magičnu snagu pa je u rub 

svakog modela iz kolekcije visoke mode 

ušivao suhi cvijet, koji je i sam uvijek 

nosio u džepu. Đurđicama je posvetio 

haljinu Muguet 1957. izradivši je u obliku 

zvona s izvezenim bijelim cvjetovima, 

dok im je miris "pretočio" u 

svevremenski parfem Diorissimo. 

Njegove vizije i strasti glavni su 

putokaz koji i danas slijede u modnoj 

kući koju je osnovao, a njegov proljetni 

cvijet očarao je i Cordeliju de Castellane, 

kreativnu voditeljicu Baby Diora i Dior 

Maisona. U vrtu njenog idiličnog imanja 

sjeverno od Pariza raste ta nježna biljka 

kojoj je posvetila i novu kolekciju posuđa 

Lily of the Valley. Porculanskim 

tanjurima, čašama i dekanterima u 

jarkim zelenim, bijelim i oker bojama - s 

motivima đurđica i djeteline - prizvala je 

dobru sreću svima koji uživaju u 

umjetnosti življenja. 

"Vrlo sam tradicionalna, ali i 

spontana. Poštujem prošlost koju uvijek 

nastojim integrirati u sadašnjost", 

otkriva Cordelia koja kolekcijom slavi 

čarobnu snagu prirode. 

Aristokratsko podrijetlo Diorove 

dizajnerice oblikovalo je i njezin smisao 

za estetiku. Obiteljsko stablo Castellane 

"raste" još od 9. stoljeća. Prapraujak 

Boniface de Castellane bio je muž 

američke milijunašice Anne Gould i 

veliki prijatelj pisca Marcela Prousta. 

Loza njezine majke potječe iz Grčke. 

Djed joj je bio ambasador u Francuskoj, a 

za baku Katiju Politis kaže da je 

najelegantnija žena koju je ikad srela. S 

njom je redovito obilazila muzeje i 

kazališta te društvena događanja. 

Druga Cordelijina baka Sylvia 

Hennessy pripadnica je poznate obitelji 

osnivača destilerije koja od 1765. 

proizvodi najpoznatiji konjak na svijetu. 

Tu fascinantnu ženu nikad nije vidjela 

bez nakita i ruža. Presvlačila se triput 

dnevno, a nakit bi uvijek prilagođavala 

odjeći. Živjela je u ekscentričnom svijetu 

pisaca, holivudskih diva i modnih 

dizajnera, među kojima je bio i Christian 

Dior, koji je jednom zgodom izjavio da je, 

nakon žene, cvijeće najdivnije što je Bog 

podario svijetu. 

46

Slavni francuski dizajner Christian Dior 

jednom je zgodom izjavio da je, poslije žene, 

cvijeće najljepše što je Bog stvorio. Vjerovao je 

u magičnu snagu đurđica kojima je Cordelia 

de Castellane, dizajnerica kuće koju je 

osnovao, posvetila novu kolekciju posuđa 

predstavivši je na svom idiličnom imanju 

tekst ILIANA KLJAIĆ 

fotografije DIOR PRESS 

47

GG STIL 

Luksuz za 

čitav život 

Mia Antunović deinitivno je 

savršena gošća naše rubrike 

Style&Success, ona je uspješna 

poduzetnica (razvila je 

originalan brend dodataka za 

dom) proinjeno elegantnog stila 

(iako je moda baš i ne zanima) 

tekst VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO fotografije MARIJA LAĆA 

48

49

jerojatno ste čuli za 

brend Moel čiji je moto 

"Luxury that lasts a 

lifetime", iza kojeg 

stoji Mia Antunović, a 

ako niste... Sve je 

počelo jednog Božića 

kad je obitelji odlučila pokloniti svijeće 

koje je sama izradila. Četiri godine 

kasnije Moel je stabilna tvrtka sa stalnim 

rastom i sve bogatijim asortimanom; 

osim luksuznih svijeća u ponudi su 

tekstil za dom, posteljina te stolni i 

dekor program. A Mia je ispunjena i 

sretna jer radi ono što voli. Uz razvijanje 

brenda balansira između svakodnevnih 

obveza oko dvoje djece - sina Nikše, 

četverogodišnjaka i jednoipolgodišnje 

kćeri Perle - pa nerijetko tek u noćnim 

satima sjeda za laptop. Obožava 

vrtlarenje, opušta je pečenje slastica, 

svira deset glazbenih instrumenata, a 

moda joj ne predstavlja nikakvu 

značajnu ulogu - iako uvijek izgleda 

profinjeno stylish. 

U razgovoru koji slijedi (i koji se ipak 

zbog brojnih obveza nije odvijao uz kavu 

i kolač) upoznajte rođenu Vinkovčanku 

sa zagrebačkom adresom, uspješnu, 

upornu i izrazito zanimljivu mladu ženu 

čiji put nije bio nimalo lak - ali je itekako 

inspirativan i poučan. 

Kako biste opisali svoj put od 

modelinga preko posla u EU 

Parlamentu pa sve do poduzetnice i 

vlasnice brenda svijeća Moel? Valja 

spomenuti da ste živjeli u Istanbulu, 

Los Angelesu i Bruxellesu. 

- Moj put zapravo nije krenuo od 

modelinga, čak iskreno nisam nikada 

mislila da ću se time baviti. Cijeli život 

sam na ovaj ili onaj način bila uključena u 

privatni posao i organizaciju eventa i 

nakon završenog Fakulteta političkih 

znanosti, smjer odnosi s javnošću, 

mislila sam da ću se time baviti. 

Međutim, to je bilo vrijeme velike 

ekonomske krize i posla u struci nije bilo, 

a ja resursa za sjedenje na kauču nisam 

imala pa se modeling gotovo nametnuo 

kao način zarađivanja dok ne nađem 

posao u struci. Na tom putu modeling 

me odveo od Turske do Sjedinjenih 

Američkih Država i dao mi životno 

iskustvo koje teško da bih dobila negdje 

drugdje, a ujedno me i očeličio više od 

ičega. Kada se napokon otvorila opcija 

za stažiranje u Bruxellesu, to sam odmah 

prihvatila i kasnije ostala raditi u 

Europskom parlamentu, ali sam u duši 

uvijek znala da je privatno 

poduzetništvo ono što ja moram raditi. 

To me i kopkalo cijelo vrijeme dok sam 

bila u Parlamentu, ali sam presjekla kad 

sam otišla na porodiljni s prvim 

djetetom. Samo sam jednu večer rekla 

suprugu: "Ja ću sad ovo probati i nema 

nazad" i tako je i bilo. Četiri godine (i 

50

'GLAVNI JE PROBLEM TRENUTNE PERCEPCIJE 

USPJEHA TO ŠTO SE NA NJEGA GLEDA 

KAO NA DESTINACIJU, A NE PUTOVANJE' 

dvoje djece) kasnije Moel je stabilna 

tvrtka sa stalnim rastom koja me, 

najvažnije od svega, ispunjava. 

I, je li uistinu život u drugim 

metropolama bolji kako ga mnogi 

zamišljaju? 

- Mislim da ne treba generalizirati 

gradove i države po općem dojmu, kao ni 

stilove života. Kvaliteta života, neovisno 

o geografskoj lokaciji, ponajviše ovisi o 

vlastitim prioritetima, željama, načinu 

funkcioniranja itd. Suprug Ivo i ja osobno 

smo od prvog dana znali da nam je 

Bruxelles privremena adresa i ima 

bezbroj stvari koje su nam tamo smetale, 

ali znam bliske ljude koji obožavaju sve 

ono što nama smeta i ne bi se nikada 

vratili u Hrvatsku. To je vrlo 

individualno, ali činjenica je da je život 

svugdje podjednako težak i lagan, samo 

ovisi kako si "namjestite". 

Čemu vas je modeling naučio? 

- U tih nekoliko godina koliko sam se 

njime bavila, dok nisam počela raditi u 

struci, naučio me otpornosti. Otpornosti 

na tuđa mišljenja, otpornosti na "ne", 

otpornosti na "niste dovoljno dobri", kao 

i to da je to jedan od najsurovijih poslova 

koji sam radila, ali koji mi je izgradio 

mentalnu snagu. 

U vrijeme kad ste ostali trudni 

započeli ste razvijati svoj brend. Kako 

ste uopće došli do te ideje? 

- Cijelo vrijeme sam u glavi imala ideju 

o brendu detalja za dom, a započeli smo 

sa svijećama jer je to investicijski bilo 

najjednostavnije, međutim, već u drugoj 

godini poslovanja proširili smo se na 

tekstil za dom, posteljinu, stolni i dekor 

program. Svijeće su mi pale na pamet 

jednog Božića kad sam ostala bez ideja 

za darove pa sam svima izradila svijeće, 

a nakon toga sam odmah počela pisati 

poslovni plan za Moel. 

Koji dio realizacije je bio 

najizazovniji? 

- Pronalazak dobavljača koji će 

poštovati proizvodne procese i standard 

kvalitete koji sam zahtijevala. Potrošila 

sam puno novca na uzorke i testne 

primjerke, dok nisam došla do onoga što 

smatram da može nositi ime mog 

brenda i da ću ja iza toga stajati bez fige 

u džepu. Kvaliteta je od prvog dana bila i 

bit će prioritet, sve ostalo su detalji za 

nadogradnju. 

Što biste rekli da je bilo ključno na tom 

putu realizacije? 

- Strpljenje. Koje mi, usput, nije jača 

strana, točnije, to mi je najsla bija strana. 

Od ideje u mojoj glavi, preko nacrta, do 

testova pa final nog proizvoda i 

kampanje znaju proći mjeseci, a ja bih 

uvijek neka ko da mogu ideje instant pre - 

tvoriti u proizvod, ali, kako kaže stara 

narodna - tko polako ide, brže stigne - i 

ja se toga držim. 

Kako vi zamišljate uspjeh i smatrate li 

se uspješnom? 

- Mislim da je glavni problem trenutne 

percepcije uspjeha (uslijed razvoja 

tehnologije, društvenih mreža i sl.) to što 

se na njega gleda kao na destinaciju, a ne 

putovanje. Ja sam se smatrala 

uspješnom i prije četiri godine i prije 

dvije i danas, a moja tvrtka je nemjerljivo 

veća i, rekli bismo, uspješnija po tim 

nekim standard nim parametrima. 

Uspjeh je ako ste bili dovoljno pametni u 

mladosti da probate svašta i prona đe te 

sebe i onda još imali priliku da to nešto 

započnete i time se bavite. Također, ako 

u sva kom trenutku napravite 

maksimum s dostup nim resursima i 

alatima i ako se jako detaljno i posvećeno 

bavite tim maksimumom iz dana u dan, 

iz godine u godinu. Za mene uspjeh nije 

destinacija, nego kontinuitet 

zadovoljstva u radu. 

Kako biste objasnili moto vašeg 

brenda "Luxury that lasts a lifetime"? 

- Valja definirati što je za koga luksuz. 

Za nekoga je to jako fina posteljina, za 

nekoga skupi auto, za nekoga šetnja u 

parku... Luksuz ima više kategorija, ali 

ono što mi predstavljamo je luksuz u 

smislu kvalitete. Na globalnom tržištu 

na kojem pojedinac može doći do artikla 

iz bilo koje države jedino što vas 

dugoročno može izdvojiti od ostalih jest 

kvaliteta, a pogotovo na današnjem, 

takozvanom, brzom tržištu gdje se 

stilovi i moda mijenjaju svakih par 

mjeseci. Mi smo se odlučili za klasičan, 

bezvremenski dizajn, praćen jednakom 

takvom kvalitetom koja će nam osigurati 

stabilan rast i dugotrajnost, a za kupce 

investiciju koja će im se isplatiti jer će sve 

naše proizvode (osim svijeća iz logičnih 

razloga) moći koristiti godinama i 

prenositi generacijama. 

Što za vas predstavlja luksuz? I je li on 

održiv u današnje vrijeme? 

- Mislim da je pogrešno promatrati 

luksuz kao univerzalnu kategoriju, ali 

vjerujem da se možemo složiti da je riječ 

o pojmu koji bi trebao označavati 

vrhunsku kvalitetu i to je upravo nit 

vodilja našeg poslovanja - vrhunska 

usluga za ugodan život. Nije pravo 

pitanje je li luksuz održiv, pitanje je samo 

je li proizvod dovoljno kvalitetan da 

opravda svoju cijenu. Ako ga korisnici 

tako doživljavaju, onda će svakako biti 

održiv. 

Stvaraju li vam društvene mreže i sve 

što se na njima pojavljuje svojevrstan 

pritisak - da žena danas mora biti 

savršena u svim svojim ulogama? 

- Najiskrenije ne. Ne mogu reći da sam 

potpuno odcijepljena od mreža i medija, 

dapače, to mi je struka i radim sama svoj 

PR; ali gledam to isključivo kao 

informativu i poticaj. Mislim da je do 

sada već svima jasno da "savršeno" nije 

realistično u svakom trenutku. To je kao 

ono kad svećenik dolazi posvetiti kuću 

pa sakriješ prljavo posuđe u pećnicu. Svi 

mi prikazujemo one ljepše dijelove posla 

i života u nadi da budu inspiracija i 

motivacija (barem ja), a tako promatram 

i sve druge profile. Stvarno ne smatram 

da netko tko ima profil koji se bavi inte - 

rijerom ima uvijek čistu kuću jer su 

51

+OMILJENI 

MODNI BREND 

Max Mara, Mango, Massimo Dutti (ne mogu se odlučiti za 

jedan, grozna sam) 

SHOPPING DESTINACIJA 

Web, ne volim isprobavati po trgovinama 

PUTOVANJE 

Italija 

BEAUTY PROIZVOD 

Krema sa zaštitnim faktorom, za lice i za ruke (ne 

preskačem ih kroz cijelu godinu) 

INSTAGRAM PROFIL 

Moel.official (smijeh) Ima ih par, ali ako moram izabrati 

jedan - @cedricgroletopera 

SERIJA/KNJIGA 

Big Bang Theory/Rich Dad, Poor Dad 

NAČIN OPUŠTANJA 

Sadnja cvijeća 

KOMADI ZA LJETO 

Kompleti i haljine od laganog muslina i natikače 

KOMAD NAKITA 

Jednostavne biserne naušnice 

MJESTO U ZAGREBU 

Zrinjevac za ljepotu, Kavana Kavkaz za kavu/brunch 

sve slike idealne. Problem se javlja kada 

osoba nije sama sebe ostvarila ili je 

nesigurna po nekom pitanju pa nalazi 

opravdanje i/ili bijeg na mrežama i zato 

je važno da svojoj djeci (posebno 

kćerima) prije svega gradimo 

samopouzdanje i s njima razgovaramo 

kako bismo sami znali procijeniti dobro 

od lošeg, a ne da okrivljavamo medije i 

mreže za sve što se događa. Na ovu temu 

bi se još svašta dalo ispričati, ali bojim se 

da nemamo toliko mjesta. 

Kad smo kod uloga, kako balansirate 

svoje - poslovna žena, majka, 

supruga, prijateljica...? 

- Teško (smijeh). Točnije je reći da 

inkorporiram jer su moj posao i obitelj 

isprepleteni s obzirom na to da mi je 

ured trenutno kod kuće, a kako kći još 

uvijek ne ide u vrtić ona je sa mnom na 

svim sastancima, u tiskari, kartonaži, 

tvornici, nabavi....Moja djeca i suprug 

znaju koliko mi znači moj posao, a isto 

tako znaju da sam im sto posto 

posvećena kada su kod kuće tako da ne 

prigovaraju kada ponekad vikendom 

moram u skladište ili pakirati narudžbe. 

Ostalu administraciju uglavnom radim 

noću, kao i web, knjigovodstvo, račune 

itd. A najvažnije od svega je da sam vrlo 

svjesna da ne može sve u isto vrijeme, a 

onaj tko kaže da može - laže. Trudim se 

organizirati unaprijed za tjedan koji 

dolazi, ako imam sastanke isplanirati za 

taj dan ručak koji mogu ujutro 

pripremiti. Ako imam isporuke ili 

dostave, video sastanke i sl. organiziram 

ih u periodu kada znam da kći neće 

spavati, ali uvijek se zna desiti da nešto 

iskrsne, kasni nabava, nekome je nešto 

hitno - taj dan jedemo dostavu i sjedim u 

trenerci uflekanoj od kave cijeli dan -to je 

realnost i nije nikakav tabu ako mene 

pitate. Dakle moguće je imati sve, ali ne 

sve u isto vrijeme. 

Puno se govori o ženskom zajedništvu 

i poticanju istoga – no postoji li ono 

zaista? 

- Najiskrenije, pola moga posla ne bi 

postojalo da nije bilo žena. Kad sam tek 

počinjala, dok još nitko nije znao za 

Moel, a i oni koji su znali nisu mislili da je 

to ozbiljna priča, nekolicina žena me 

pogurala, dala informacije, kontakte, 

odradila sa mnom promo suradnje. Ja 

im se za to vjerojatno nikada neću moći 

odužiti, ali zato se trudim "proslijediti" 

dalje. Kad god me netko pita za pomoć ili 

informaciju vrlo rado ću podijeliti jer 

52

smatram da kad jedan raste svi rastemo, 

a osim toga i ja još uvijek trebam 

informacije jer kako napreduješ i širiš se 

trebaš stalno nove informacije i 

kontakte koji će ti na tom putu pomoći. I 

dan danas su mi većina partnera žene i 

na to sam baš ponosna. 

Što vam predstavljaju mala sitna 

zadovoljstva? 

- Vrtlarenje, sadnja cvijeća i biljaka. 

Puno ljudi se tome čudi jer danas možeš 

cvijet kupiti na svakom uglu, ali ja sam 

jedna od onih što ne baci orhideju kad joj 

otpadnu cvjetovi. Uzgajam ih još 

minimalno dvije cvatnje, a u proljeće 

zaposjednem balkon s količinom cvijeća 

koje se ni cvjećarnica ne bi postidjela. To 

me baš opušta, a osim toga volim peći 

slastice - kolače, torte, pite i sve redom. 

Vrlo često pečem bez razloga pa dijelim 

po susjedstvu, a u Bruxellesu sam pekla 

kad bih bila pod stresom pa su kolege u 

uredu često imali dnevni desert. 

Kakvu ulogu moda ima u vašem 

životu? Imate li svoju modnu ikonu? 

- Skoro nikakvu, nažalost. Grozna 

sam po tom pitanju i baš ne pratim 

trendove. Konstantno kupujem stvari 

koje su pogodne za više kombinacija i 

klasične krojeve za koje znam da neće 

izaći iz mode za godinu dana. Općenito 

volim monokromne kombinacije ili s 

maksimalno dvije boje, po tome bi se 

možda moglo reći da 

je royal stil moj stil, ne 

u smislu toalete, 

krune i dijamanata, 

nego dnevni outfiti 

koji su neupadljivi, 

uglavnom 

monokromni i 

prilagodljivi za više 

kombinacija. Nemam 

ikonu per se, 

eventualno Grace 

Kelly u nekim kombinacijama, ali ima 

nekoliko Instagram profila koje pratim 

da naučim kako jedne hlače 

iskombinirati na pet načina. 

Kako izgleda jedan vaš dan? 

- Dan uglavnom počinjem 

spremanjem doručka za djecu i sina za 

vrtić. S obzirom na to da mi je ured kod 

kuće i nemam obavezu doći nekamo u 

određeno vrijeme, uglavnom prvo u 

miru obavim sve što treba po kući 

(posuđe, rublje, ručak...), nakon toga 

pijem prvu kavu i pregledavam poruke, 

e-mailove i novosti i onda kreće 

pakiranje pošiljki, sastanci, nabava, 

ovisno o danu. Kad pokupim sina iz 

vrtića, popodne je rezervirano za djecu i 

tada sam iznimno rijetko na mobitelu, 

laptopu ili poslu općenito. Trudim se da 

imam neometano popodne s njima, a 

kad zaspu, kreće treća smjena, kada 

mogu raditi ponude, račune, 

knjigovodstvo i administraciju općenito. 

To je i vrijeme kada se rade preinake na 

web stranici ako ih ima, kao i slanje 

newslettera, stvaranje sadržaja za 

'DOVELA SAM SE U POZICIJU 

DA IMAM DOVOLJNO 

'KREDITA' ZAHVALJUJUĆI 

KOJIMA NE MORAM PRISTATI 

NA KOMPROMISE' 

društvene mreže i sve ostalo za što mi 

treba potpuna koncentracija. Ima dana 

kada spavam dva sata jer se npr. radi 

novi web ili izbacujemo novu kolekciju, a 

ima dana kada ne napravim apsolutno 

ništa i nemam niti jedan radni sat. 

Privatni posao s djecom je takav, ali 

upravo radi toga sam ga i htjela, kako bih 

imala slobodu da sama određujem 

radno vrijeme. 

Što biste rekli - zašto je dobro biti vi? 

- Zato što sam smogla snage da, 

životnim izazovima unatoč, budem ono 

što ja zapravo jesam. Puno se ljudi traži, 

ali ja sam dovoljno sretna da radim ono 

što zaista volim, dovela sam se u poziciju 

da imam kredita ne pristati na kompromise 

koji me vuku dalje od onoga što 

jesam i što želim postići. Udala sam se za 

najboljeg prijatelja s kojim je tako lako 

živjeti i koji unosi red u svaku hektičnu 

situaciju. Djeca su mi zdrava i imam iza 

sebe prijatelje koji su tu i kada nije 

dobro. Reklo bi se - upala mi žlica u med. 

Što vas inspirira? 

- Ljudi. Trudim se upoznati što više 

ljudi iz što više različitih sfera jer svatko 

ima neku zanimljivu priču, a svačija priča 

donosi nešto novo. Kada su u pitanju 

proizvodi konkretno i njihov dizajn, 

također slušam ljude. Kako najviše 

surađujemo s arhitek tima i dizajnerima 

interijera koji, osim što kreiraju trendove, 

također su prva točka komunikacije s 

klijentima, pa najviše informacija i ideja 

dobijem od njih. 

Koje su ideje oko razvoja brenda - 

dokle sežu vaši snovi? 

- Trenutačno radim na nekoliko novih 

dizajna u svim kategorijama, a kada 

govorimo o brendu, vrlo jasno vidim 

sebe u izdvojenom uredu koji bi 

objedinio showroom, skladište i uredske 

prostorije. Osim toga, plan je širenje na 

zemlje regije, na čemu aktivno radimo, a 

do tada nastavljamo s projektnim 

opremanjem hotela, vila, jahti, 

apartmana te posjetom svim 

relevantnim sajmovima kako bismo došli 

do što većeg broja ciljanih kupaca. 

53

GG KOMENTAR 

Žene, 

glazba 

i emocije 

Dvostruki standardi 

glazbene industrije 

One često uistinu imaju 

MNOGO VIŠE TOGA ZA REĆI, a rade i 

izuzetno kvalitetnu glazbu i tekstove - šteta je što 

prevelik broj ljudi 

to neće prepoznati tekst MISLAV ŽIVKOVIĆ 

54

Trio Boygenius često je 

kritiziran zbog 'plačljive 

i depresivne glazbe za 

tužne cure' 


Boygenius, odnosno trio 

koji sačinjavaju indie 

zvijezde Phoebe 

Bridgers, Lucy Dacus i 

Julien Baker, već su 

godinama fenomen na 

suvremenoj folk i rock sceni. Nedavno su 

poharale Coachellu, trenutno su na 

turneji s najvećom američkom popzvijezdom 

Taylor Swift, a istaknule su se 

kako svojim zajedničkim prvijencem, 

"The Record", tako i svojim solo 

izdanjima. Svaka djevojka ima svoj 

specifičan stil pisanja, na križanju 

dnevničkih zapisa, poezije i pop-glazbe, 

s velikim naglaskom na intimnost, 

toplinu i iskrene emocije. Iako su i kritika 

i fanovi prepoznali kvalitetu njihove 

glazbe, značajan dio glazbene publike 

nije toliko zadovoljan. Djevojke su u 

brojnim intervjuima priznale da dobivaju 

puno komentara od slušatelja i novinara 

koji im predbacuju da rade "plačljivu i 

depresivnu glazbu za tužne cure", a 

internet je prepun memeova i tweetova 

u kojima se ispovjedna atmosfera i 

kolokvijalizmi njihovih tekstova izruguju 

ili čak oštro kritiziraju. 

Jasno je, međutim, da Boygenius nisu 

izdvojen primjer ovakvog tipa kritike. 

Iste komentare već godinama dobivaju i 

veće zvijezde, poput Lane Del Rey ili 

spomenute Swift. Njih dvije tek sad, 

nakon desetak objavljenih albuma i više 

od toliko godina na sceni, uspijevaju 

nagrebati malo kritičkog priznanja za 

glazbu koju rade, iako su i danas česti 

kritičari koji će na sam njihov spomen 

frknuti nosom. Kao što možete vidjeti, 

mahom se radi o ženama koje rade 

emocionalnu glazbu u kojoj se ne bježi 

od intime i ranjivosti - odnosno glazbu 

koja odgovara tradicionalnim 

stereotipima "krhke" i "hipersenzibilne" 

ženstvenosti, slici žene koja ne zna 

razmišljati razumno jer njome vladaju 

pretjerano snažne emocije. 

Lana je prije nekoliko godina objavila 

kontroverzan i problematičan tekst A 

Question for the Culture ("Pitanje za 

kulturu"), u kojem nabraja (redom crne) 

izvođačice poput Beyonce, FKA Twigs i 

Cardi B, govoreći da one u glazbi imaju 

slobodu da budu snažne, seksualne i 

moćne, dok se ista sloboda ne daje njoj i 

njezinoj glazbi koja istražuje ranjivost i 

nezdrave veze. Iako je Lana vrlo 

nespretno izdvojila i rasno 

stereotipizirala ove izvođačice, njezin 

tekst ima nekoliko točaka koje su 

zapravo i dandanas vrlo aktualan 

problem glazbene te posljedično i 

medijske industrije, a koje se vežu 

upravo uz to kako društvo prikazuje 

žene koje su emocionalne. Kako je 

moguće da Bob Dylan sa svojim 

narativnim folkom dobije Nobelovu 

nagradu za književnost, da Elliot Smith 

sa svojim mračnim tekstovima na osnovi 

nekoliko albuma dobije status legende, 

da Leonard Cohen sa svojim surovim 

emocijama bude idol svakome tko je u 

ruke uzeo akustičnu gitaru? Kako to da 

ženama koje pišu svoje tekstove u sličnoj 

maniri ili crpe inspiraciju iz ovih 

izvođača nije dan isti tip priznanja ili 

pohvale? 

"Zato što su oni muškarci", može se 

činiti kao prvoloptaški i gotovo 

klišejiziran odgovor. Neki će mu se incel 

ili redoviti hodočasnik zagrebačkog 

Vintagea usprotiviti i uprijeti prstom u 

Stevie Nicks, Joan Baez ili Joni Mitchell, 

ukazujući time da žene u glazbi 

55

1/ Iako ima jednu od najkonzistentnijih 

karijera u pop-glazbi, Madonna ne prestaje 

istraživati 2/ i 3/ Lanu Del Rey i Taylor Swift 

godinama kritičari nisu priznavali zbog 

njihove ispovjedne, emocionalne glazbe 

2 

1 

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (1) I SHUTTERSTOCK EDITORIAL (2) 

evidentno imaju prostora za emotivnost 

te da istovremeno mogu uživati divljenje 

i publike i kritike. Međutim, činjenica jest 

da se u ovim slučajevima radi o 

glazbenicama čije se karijere protežu 

više desetljeća i da je i u njihovu slučaju 

kritička legitimacija stigla relativno 

kasno. Čini se kao da se u slučaju 

muškaraca jedva čeka da se nekoga 

proglasi supertalentom, dok smo vrlo 

neskloni prepoznati mlade ženske nade 

kao buduće legende u nastajanju. 

Kad se okrenemo pop-glazbi, 

situacija je obrnuta i tim još 

zanimljivija. Promotrimo kralja i 

kraljicu pop-glazbe, Michaela Jacksona i 

Madonnu. Michael Jackson ostao je 

netaknutim kraljem pop-glazbe već 

desetljećima, usprkos svim 

kontroverzama, problematičnim 

postupcima i činjenici da nakon 

Kralj popa može biti 

samo jedan, ali kraljica 

popa je zamjenjiva - 

čak i ako je uspješnija, 

utjecajnija i više 

uključena u svoje 

stvaranje 

osamdesetih sve do smrti nije objavio 

gotovo ništa što je dotaknulo visine 

njegova prethodnog rada. Kad bi netko 

Justina Biebera ili Chrisa Browna 

pokušao prozvati novim Jacksonom, te 

bi se izjave dočekale posprdno ili 

raširenih usta. Madonna, s druge strane, 

ima jednu od najkonzistentnijih karijera 

u pop-glazbi - nadživjela je sve svoje 

vršnjake, trajno promijenila pop-glazbu i 

preoblikovala cijelo tržište, nikad nije 

prestala istraživati nove stvari i davati 

svoj maksimum kako bi ostala bitnim 

dijelom scene. Oko najboljeg 

Madonninog albuma ne postoji 

konsenzus, jer je svako desetljeće 

njezine karijere donijelo nekoliko 

kandidata za taj naslov. Titula kraljice 

popa davala se pak svakoj ženskoj popzvijezdi 

u zadnjih trideset godina, od 

Britney i Christine, preko Gage i Katy 

Perry, pa sve do Ariane Grande i Taylor 

Swift danas. Kralj popa može biti samo 

jedan, ali kraljica popa je zamjenjiva - čak 

i ako je uspješnija, utjecajnija i uključenija 

u svoje stvaranje. 

Žena u pop-glazbi također mora biti 

Pop-Zvijezda s velikim početnim slovom: 

nedodirljiva i dominantna, mora zračiti 

energijom boginje, a ne ljudskog bića. Na 

turneji mora promijeniti bar desetak 

kostima, mora istovremeno pjevati, 

plesati, raditi akrobacije, imati 

elaboriranu scenografiju i vojsku 

koreografiranih plesača iza sebe. Muška 

pop-zvijezda može se lijeno gegati pola 

koncerta, u drugoj polovici možda uzeti 

akustičnu gitaru, otplesati na pjesmu ili 

56

Žena u pop-glazbi mora biti 

nedodirljiva i dominantna, mora zračiti 

energijom boginje, a ne ljudskog bića 

3 

dvije bez pokušaja da ih otpjeva te na 

kraju dana skupiti svoj ček i opće 

kritičko priznanje. Hrpa starih muških 

izvođača i bendova tako već 

desetljećima mlati pare od stare slave, 

odlazeći na rasprodane turneje na 

kojima sviraju pjesme stare trideset 

godina ( jer i nemaju zapravo ništa 

novije), i mogu živjeti vrlo lagodno od 

zarađena novca jer svi žele vidjeti 

nekoga tko je "glazbena legenda", bez 

obzira na to slušaju li njihovu glazbu ili 

ne. Zašto? 

"Zato što su oni muškarci", odgovor je 

koji se opet nameće, bez obzira na to što 

će brojni muškarci odmahnuti glavom 

na njega. Pop-glazba smatra se 

trivijalnom razonodom za glupe ljude 

(odnosno - glupe žene): internet je pun 

materijala u kojem se ismijavaju 

srednjoškolke koje odlaze na koncerte 

najdražih pop-zvijezda, imaju sobe pune 

postera svojih idola ili, nedajbože, plaču 

na svoje najdraže pjesme, čime 

potvrđuju sve stereotipe koje imamo o 

hipersenzibilnim izvođačicama koje 

rade hipersenzibilnu glazbu. Kad vidimo 

muškarce koji takav odnos imaju prema 

nečemu toliko popularnom u 

mainstreamu, primjerice nogometu, 

tome se pristupa blagonaklono i sa 

simpatijom. Muška emotivnost znači 

samo da su emocije jake, dok ženska 

emotivnost može biti samo pretjerana, 

histerična ili deluzivna. 

U 

drugu ruku, gdje će žene ako ne 

u pop-glazbu? Jer nasuprot 

pop-glazbe stoji "prava" ili 

"ozbiljna" glazba, što prividno označava 

klasične žanrove poput rocka, soula i 

folka, a u stvarnosti je tek drugi naziv za 

glazbu koju rade muškarci. Žene unutar 

ovih žanrova moraju raditi više, 

objavljivati češće, pogoditi točnu nit 

između emotivnosti i suzdržanosti te 

izdržati bar deset godina na sceni prije 

nego što netko uoči da su zapravo 

talentirane. Žene koje rade "ozbiljnu" 

glazbu često su i same žrtve stereotipa 

koji će ih zatvoriti u jednu nišu i 

onemogućiti im kreativnu slobodu. 

Jedna će Adele tako cijeli život raditi iste 

pjesme na klaviru jer nitko ne želi čuti 

njezin izlet u zarazne refrene ili 

sintesajzere. Djevojke iz Boygeniusa već 

su sad u medijskom oku zacementirane 

kao depresivne baladerke za tužne cure 

za bar idućih pet svojih izdanja, a radio 

će ionako radije zavrtjeti najnoviju 

splačinu Eda Sheerana. Zašto? 

"Zato što je on muškarac", odgovor je 

koji ponavljamo previše, možda baš zato 

što je jedini odgovor koji u svojoj 

jednostavnosti zapravo pogađa bit 

problema. Muškarcima je u glazbi dana 

veća sloboda, jednostavno je tako. 

Lateralna je posljedica ove nejednakosti 

činjenica da žene često imaju stvarno 

puno više toga za reći te tako često i rade 

kvalitetniju glazbu i tekstove - šteta je 

što prevelik broj ljudi neće to prepoznati. 

Muške su emocije jake, a ženske su 

pretjerane, muška je tuga hvaljena zbog 

iskrenosti ekspresije, ženska ismijavana 

jer je plačljiva. Pharellova iritantna 

brojalica Happy samo je zabavna 

pjesma, a jednako vedra Teenage Dream 

od Katy Perry je glupi i isprazni 

djetinjasti klišej. Stihovi otvorenog 

rasista Erica Claptona o njegovu 

pokojnom sinu tjeraju glazbene kritičare 

u plač, a isti će kolutati očima kad Taylor 

Swift svojoj pokojnoj baki kaže da žali 

što nije sačuvala njezine potpisane 

račune jer nije znala da će svaki njezin 

trag jednom biti otrgnut iz njezinih ruku. 

Zašto? 

"Zato što je on muškarac", odgovor je 

koji je postalo naporno ponavljati, jer 

daje toliko britko i točno objašnjenje da 

u brojnim slučajevima ujedno dokida 

raspravu. "Rasprava nam je međutim 

potrebna", radi se o "dijalogu" s ciljem 

"inkluzivnosti", rasprava je 

"produktivna" i dobra stvar - reći će nam 

odbor Grammyja potičući takvu 

raspravu, reći će nam naš premijer, reći 

će američki sud u trenu dok dokida 

reproduktivna prava i briše desetljeća 

borbe za žensko pravo na tjelesnu 

autonomiju. I tako muška prava ostaju 

svetom kravom koja se ne dira, a ženska 

ostaju predmetom rasprave. Sva 

briljantna i neprepoznata glazba 

talentiranih izvođačica čini se 

nedovoljnom utjehom za toliku količinu 

nepravde. Možda je zbog toga nužno da 

inzistiramo na raspravi čak i kad se 

odgovor može sažeti u jednoj rečenici. 

Jer nije bitno samo što muškarci rade i 

što im je dano nego i kako se žene hrabro 

i uporno protiv nepravde bore - kako u 

glazbi tako i u našoj svakodnevici. 

57

58 

GG HOT GUY

SANDRO 

MUR 

JAHAČ 

SLOBODE 

Dok sam silazila s 12. kata njegove tvrtke u centru 

Zagreba u glavi me pratio nenadmašni monolog 

replikanta Roya Battyja iz kultnog ilma 'Blade Runner': 

'All those moments will be lost in time, like tears in rain'. 

Da mogu, napisala bih u naslovu intervjua 'Razgovarala 

sam s potpuno ludim tipom'. Njemu je ta ideja bila u 

potpunosti prihvatljiva. 'Napiši što želiš', slegnuo je 

ramenima potpuno neopterećen 

razgovarala ZRINKA ŠAMIJA 

fotografije MAURIZIO MONTANI 

59

Postoje neki ljudi za koje, 

kad ih ostavljate u 

prostoru za sobom, 

nepogrešivo znate kako 

im je potpuno 

ispunjavajuće ostati s 

vlastitim bićem. On je taj tip. To mi je bilo 

instant jasno. Naš susret je otvorio 

tisuću slojeva. U opipljivoj stvarnosti i na 

prvi pogled razgovarala sam s liderom 

wellness tehnologije namijenjene 

ženama, koji je prije devet godina 

pokrenuo Bellabeat, jedan od prvih 

hrvatskih start-upa, danas globalnu 

tvrtku s milijunskim investicijama. Iz 

drugog pogleda susrela sam brutalno 

neuobičajenog teslijanskog individualca, 

kojeg je nemoguće utopiti u bilo koji 

postojeći stereotip. Ne hiperventilira 

nad medijima, ne daje savjete mladim 

poduzetnicima, ne pleše najbolje s 

komplimentima, ne ekstazira nad 

uspjehom, ne brusi stavove. Predvidljivi 

pridjevi poput ekscentričan i vizionarski 

odbijaju mu se o pleksus. Frajer ima 

urođeni impuls za proučavanje i slušanje 

tržišta, a tržište se odaziva na njegove 

instinkte. On je istinski zainteresiran 

spoznati život i shvatiti što mi ovdje 

uopće radimo, ali otvoreno kaže: Ja još 

ništa ne znam o ovome svijetu! U sportu 

pronalazi prisutnost i mir. U motosportu 

vidi elemente meditacije. Istražuje i 

ulaže u klinička ispitivanja psihodeličnih 

droga za liječenja bolesti mentalne 

prirode. Baca se u strahove i ima 

istančan kod za preživljavanje. Poslovna 

misija mu je osnažiti i osvijestiti žene da 

se inovativnom tehnologijom i analizom 

zdravstvenih podataka susretnu s 

najboljom verzijom sebe. 

Počnimo život od početka. Kad 

pogledaš u svoje djetinjstvo, povijest 

obitelji, kad se katapultiraš u atmosferu 

vlastitog nukleusa, koji atomi su 

te doveli do molekule opipljivog uspjeha 

koji živiš? Postoji li neka spojnica 

koja nam može locirati tvoj put? 

- Otkad znam za sebe u meni postoji 

organski osjećaj i potreba za 

preživljavanjem. Vjerojatno se radi o 

naslijeđenom konceptu koji je dio 

atmosfere odrastanja. To se kroz godine 

razvilo u umjetnost preživljavanja. Jer 

mojoj obitelji je bilo najbitnije preživjeti. 

Mama kemičarka i tata informatičar 

često su mijenjali poslove i suočavali se s 

izazovima života, egzistencijalnim 

temama. Tada to nisam razumio na taj 

način nego sam usisao taj kod. Ne 

pamtim težinu. Ne radi se u povijesti 

moje obitelji samo o klasičnim 

strahovima od siromaštva i težnje za 

boljim životom. Više je riječ o odnosu 

prema životu. Pamtim formulu koja se 

transformirala u osobnu motivaciju. A 

bio sam baš lijeno dijete. Nezamislivo i 

fascinantno lijen. Nisam imao neke 

konkretne ciljeve ni interese. Nisu me 

zanimali ni oduševljavali trendovi koji su 

se tada prodavali djeci, poput igračaka. 

Kasnije me to vjerojatno i natjeralo da 

napravim nešto kako bih zaradio i 

kreirao vlastitu slobodu i pronašao neki 

svoj put. 

Kako je nastajala ta tvoja igra 

preživljavanja, kako je izgledalo tvoje 

djetinjstvo i odrastanje, što kristalno 

pamtiš iz tog perioda? 

- Odrastao sam u maloj sredini Istre i 

rane dane pamtim po bezbrižnom 

igranju u prirodi, penjanju po drveću, po 

prijateljima. Bio sam vrlo tih. Promatrač, 

a ne aktivist kao većina djece. Jedan od 

razloga te neke moje utišane pozicije su 

zasigurno bili tikovi, disleksija, 

mioklonizmi koje su mi dijagnosticirali 

pa sam često provodio vrijeme kod 

logopeda i na raznim istraživanjima po 

bolnicama i EG-ovima. Sjećam se 

cjelonoćnih EEG snimanja dok spavam. 

Dosta su analizirali neuronsku aktivnost 

u mozgu dok pričam i pokušali su 

zaključiti što se sa mnom događa. Već 

tad sam jasno demistificirao zapadnjački 

medicinski sustav u koji ulazimo "po 

bolest", a ja sam imao nepogrešivu 

intuiciju da je sa mnom sve u redu. 

Sport kao ovisnost, sport kao terapija 

ili sport kao ljubav? Iako nisi adre nalinski 

fanatik, zašto je baš sport toliko 

moćno prisutan u tvojem životu? 

- Uvijek sam mislio da sport treba biti 

velik dio našeg života. U mladosti sam se 

bavio sportom aktivno, a sad ga 

pokušavam sve više vraćati u svoj život. 

Bavio sam se uglavnom ekstremnim 

sportovima, jer nisu bili timski. 

Snowboarding mi je bio velika strast i 

ozbiljno sam ga trenirao. Roditelji su mi 

dosta rano objasnili da je to skup i 

zahtjevan sport. Ne znam je li to bila 

odgojna metoda, ali je svakako odjeknulo 

u meni kao informacija da mogu raditi 

bilo što u svome životu, ali ne na način da 

mi oni ili bilo tko drugi drže štaku. Dobio 

sam poticaj da sam stremim svojim 

scenarijima života. Bez ograničenja. 

Sport mi je bio najbolji učitelj o životu. 

Nefunkcionalno prefunkcionalni 

poduzetnik tako nekako sam te 

doživjela. Kako si uhvatio slobodu 

izvan struktura i uspio u podosta 

nekonvencionalnom stilu kreirati 

vjerojatno jednu od najuspješnijih 

globalnih tvrtki Made in Hrvatska? 

- Dvoumio sam se između studiranja 

matematike i elektrotehnike. Pobijedila 

je matematika, ali sam ubrzo shvatio da 

želim što prije biti na tržištu. Tako da 

sam počeo raditi i pripremati teren čak i 

prije samog studija. Kad je stigla prva 

ozbiljna zarada, onda sam dobio krila jer 

sam osjetio tu slobodu koju oduvijek 

naslućujem da postoji. Još kao klinac u 

ranoj osnovnoj školi sam printao sličice 

Dragon Balla na tatinom printeru na 

poslu i prodavao ih u školi. 

Poduzetništvo sam osjetio vrlo rano kao 

nešto prirodno i ostvarivo. Čak sam se i 

prije studiranja, kad mi je bila 

dijagnosticirana epilepsija, bavio jednim 

algoritmom koji pomaže u dijagnostici 

epilepsije. Na kraju se ispostavilo da je to 

bila kriva dijagnoza. Nikada nisam bio 

discipliniran i fokusiran po standardnim 

mjerilima. Uvijek po svome. I uvijek me 

više zanimao život nego bilo koja teorija. 

Meni i danas treba sto godina da izvadim 

osobnu iskaznicu ili napravim neke 

trivijalne esencijalne životne stvari. 

Jednostavno nisam za to. U meni je neki 

otpor i grandiozna nezainteresiranost. 

Ja sam nepopravljivo nezapošljiv lik za 

bilo koji oblik strukture. 

Stvaraš wellness tehnologije 

namijenjene isključivo ženama. 

Glavna poslovna partnerica ti je žena. 

U poslu si okružen ženama. Ženska 

energija u neoliberalnom 

kapitalizmu. Kako je promatraš i 

kako je doživljavaš? 

- Žene su mudriji, slojevitiji i osjetilniji 

spol. Kapitalizam je iznimno brutalan i 

nije za žene, koliko god to apsurdno 

zvučalo. Ma nije ni za muškarce! Taj 

poslovni svijet je neprirodno stresan i 

težak. Žene su inteligentne, krhke i 

mudre. Dublje pristupaju svemu. Ono 

što sam shvatio radeći ovaj posao 

godinama jest da su žene puno 

involviranije kada je u pitanju kupovanje 

bilo kakvog proizvoda. Muškarcu 

možete reći par osnovnih informacija i 

on će odlučiti. Žene žele znati više; one 

će opreznije i pametnije pristupiti 

kupovini i uvrstit će sve faktore prije 

nego što odluče. Volim raditi sa ženama 

jer su kreativne i daju drukčiji input. Ali 

60

'Žene me inspiriraju. Iznimno ih cijenim. Volim svoju 

suprugu s kojom uživam dijeliti život u svim aspektima' 

one su se na neki način morale naoružati 

muškom energijom da bi mogle 

preživjeti, a samim time su muškarci 

dobili krivu informaciju pa često ne 

mogu biti u kontaktu sa svojim pravim 

potencijalom. Nešto zbunjujuće se 

događa. Ipak, čini mi se da poslovne žene 

(ali i muškarci) često zapravo ne 

dobivaju iskonsko zadovoljstvo iz samog 

posla. Promatram nas u Bellabeatu - 

kontinuirano nešto stvaramo, radimo i 

rješavamo izazovne projekte i onda kao 

da mantramo: "Samo da još ovo 

izdržimo i bit ćemo sretni." I tako 

potraga nikad ne staje. Zapravo samo 

nastavljamo raditi na novim projektima. 

Kao neki nezaustavljivi ovisnički obrazac 

koji u suštini nije ispunjavajuć. 

Kako izvan poslovnog svemira 

doživljavaš žene? I tko su žene koje su 

kreirale tvoj odnos prema ženskom 

spolu? Kakve žene te inspiriraju? 

- Inspiriraju me. Iznimno ih cijenim. 

Volim svoju suprugu s kojom uživam 

dijeliti život u svim aspektima. A žena 

koja je najviše ostavila traga u mojem 

biću je moja baka. Ona nam je svima 

uzor u obitelji. Odrasla je u teškim 

uvjetima i to ju je izgradilo u nevjerojatnu 

autentičnu i snažnu ženu. Danas ima 92 

godine, a i dalje je vrlo aktivna, pokretna. 

Svaki dan šeće. Ona je primjer svima 

nama. I moram dodati da je baka vrlo 

moderna - čak ima svoj Instagram profil 

koji sam joj pomogao otvoriti kako bi u 

svakom trenutku mogla ostvariti 

kontakt s vanjskim svijetom. To 

umanjuje osjećaj usamljenosti kroz koji 

stariji ljudi neminovno prolaze u 

suvremeno doba. 

Kako doživljavaš i preživljavaš mo 

dernu narcističku invazivnu kulturu u 

kojoj živimo? Koji su tvoji posebni 

uvjeti da se odmakneš od svega? 

- Vrlo iskreno mogu reći da u ovom 

trenutku još nisam siguran tko sam ja, 

zašto sam točno ovdje i što želim. 

Vjerujem da imam izgrađene neke 

vrijednosti, no ne mogu jasno reći što bi 

bio neki konačni cilj baš mojeg puta. I 

dalje samo učim. Definitivno vidim 

rješenje u sportu koji me drži prizem ljenim. 

Smatram da se uz sport nekako 

mogu izolirati od cijelog poslovnog 

života. On me izgradio i volim biti 

okružen ljudima koji isto razmišljaju. 

Kada vozim trke ili snowboardam, ne 

zanimaju me stvari kojima nas svaki dan 

bombardiraju. Ne percipiram ih. Tu 

pronalazim neki svoj unutrašnji mir. S 

druge strane, naravno da i ja povremeno 

padnem na poneku konzumerističku 

foru svijeta u kojem živimo i kupim si 

nešto što možda uopće ne trebam. Taj 

osjećaj ispunjenja traje vrlo kratko i 

unaprijed je osuđen na propast. Čak i 

kad me obuzima, unaprijed znam da je 

iluzija. 

Što je potrebno današnjem čovjeku da 

uspije? Što misliš zašto je baš tvoja 

poslovna priča manifestirana? Znam 

da je pitanje stereotipno, ali nekako 

uvijek volimo čuti odgovor. 

- To je toliko individualno i gotovo 

neobjašnjivo. U mojem slučaju odgovor 

na to je strah. Strah da ću se boriti za 

preživljavanje i da ću se utopiti u sustavu 

u kojem živim. Upravo me taj strah kao 

motivator natjerao da se posvetim poslu 

u mjeri u kojoj se i jesam posvetio. Da 

stvorim vlastitu slobodu. A i činjenica da 

sam pripadnik generacije "early adapter 

developera" u novim tehnologijama. To 

je taj neki sinkronicitetni trenutak i 

predodređenost da baš moja generacija 

ima najbolju mogućnost i potencijal za 

takvu vrstu posla kojim se i bavim. 

Identificiraš li se ponekad s vlastitim 

biznisom? Taj koncept se često 

percipira kao kemijski spoj garancije 

za uspjeh. Kako doživljavaš 

kapitalistički svijet u kojem egzistiraš 

u odnosu na vlastiti unutrašnji svijet? 

Dok te slušam imam osjećaj da o 

njemu govoriš kao o pravilima neke 

videoigre, ali osjećam i neki odmak, 

pogled izvana. Što te motivira? 

- Videoigre su odlična metafora za 

kapitalizam. Svladavanje nivoa, igranje 

po pravilima i iskustvo. Mislim da je 

bitno da poduzetnik bude vezan uz 

vlastiti biznis, no imao sam situaciju gdje 

smo bili prisiljeni otpuštati dio kadra i 

tad sam naučio da ništa ne mora trajati 

vječno. U tim trenucima sam osjetio 

mogućnost da se deidentificiram od 

onog što radim. Svakako sam u 

počecima bio vezaniji za cijelu priču, no 

danas sam nekako prizemljeniji i 

odmaknutiji. Uhvatim se često kako 

razmišljam: ja sam na čelu tvrtke koja se 

bavi tehnologijom za ženske hormone! 

Možda bih u budućnosti želio raditi i 

nešto drugo, ali svjestan sam činjenice 

da se cijelo tržište uglavnom okreće oko 

muškaraca. Zato smo se mi fokusirali na 

žene. Kroz godine i istraživanja sam 

ostao zapanjen činjenicom koliko žene 

malo znaju o svojim hormonima i svojem 

menstrualnom ciklusu. Razina edukacije 

o ženskom tijelu je niska. Razina ljudske 

svijesti općenito o vlastitom tijelu i 

prirodnim procesima je zapanjujuće 

mala. To mi je i dalje inspirativno za 

pokretanje novih ideja. 

Što je rezime Bellabeata u tvojem 

životu? 

- Mislim da je i tvrtka oblik preživljavanja 

jer sam ja sve svoje ideje ukomponirao 

u vlastiti posao. Bellabeat su us - 

tvari moji personalizirani ideali. Vidjet 

ćemo u kojim će sve smjerovima ići u 

budućnosti. Sviđa mi se da ne znam u 

potpunosti jer to stavlja fokus na prave 

stvari. 

Tjelesnost tijelo i ljepota iz tvoje 

perspektive? Što gledaš na ljudima? 

Što te intrigira? 

- Tijela me sama po sebi ne zanimaju. 

Ljepota je odraz svega što čovjek radi na 

sebi. Uvijek gledam ljude u cjelini. Način 

na koji ljudi izgledaju, njihovu fizionomiju 

i stav s kojim ulaze u neki prostor mi 

mogu reći gotovo sve o onome što je u 

njima samima. Danas, u eri plastičnih 

operacija, možemo mijenjati vlastiti 

izgled. Smatram to korisnim kako bi se 

ljudi bolje osjećali. Ako netko ima 

manjak samopouzdanja radi nečega i 

pomoći će mu plastična operacija, 

61

zašto ne? Ali nikako nisam za 

objektiviziranje ljepote i potpuno mi je 

apsurdan kriterij da netko mora 

izgledati ovako ili onako. To je pak 

kontrapunkt mojoj percepciji ljepote 

koja bi uvijek trebala biti autentična. 

Što je za tebe ljubav? Ideja 

međuspolne ljubavi? Od romantičnih 

iluzija do plastičnih epiteta. Koja 

bi bila njezina izvorna suština? 

A brak i ljudska potreba da se 

vjenčaju? Uvijek mi je zanimljivo 

čuti što mlađe generacije misle o 

formatu braka. 

- Ovisi iz koje perspektive 

promatram. Ljubav može biti biološki 

proces i algoritam za procjenjivanje 

istine. Vrlo je binaran taj algoritam. Ili 

voliš ili ne voliš. Ja mislim da je to 

iznimna "tehnologija", ali čekam 

evoluciju da je dovede do savršenstva. S 

druge strane, odrastali smo na 

narativima bajki, crtića, romana i priča. 

Na dimenziji lirskog, pa postoji i 

emotivno obojena percepcija ljubavi kao 

nečeg neobjašnjivog i misterioznog nad 

čime nemamo nikakav oblik kontrole i 

čemu se volimo prepuštati. I taj pogled 

neminovno nosimo u sebi. Brak kao 

institucija mi predstavlja svojevrsni 

dogovor sa samim sobom. Ništa više od 

toga. Kao voljno obvezivanje. To znači da 

smo se supruga i ja odlučili posvetiti baš 

jedan drugome. Ljubav je i procjena je li 

nešto dovoljno važno i je li se vrijedno za 

to boriti. Najviše me privuklo kod moje 

supruge što je sposobna i što ozbiljno i 

zrelo pristupa životu. Ona radi na 

svojem vlastitom setu potencijala i 

konstantno napreduje. 

Nagon za biološkom reprodukcijom i 

ideja roditeljstva? 

- Reprodukciju mogu promatrati kao 

ideju tvrtke jer to je jedino iskustveno 

što poznajem u ovom trenutku. Mogu je 

vidjeti kao metodu da prenesemo svoja 

znanja i svoje informacije u neki novi 

format biznisa i života. Kad kažem 

očinstvo, onda je to obojano i emotivnim 

aspektom jer se kao i za brak 

odlučujemo u potpunosti posvetiti biću 

koje dolazi na svijet. 

Seksualnost i seks? Koliko je to bitan 

segment ljudskog i tvojeg života, 

mijenja li ti se kroz sazrijevanje 

njegova percepcija? 

- Seks je po meni najintimniji oblik 

ljudske komunikacije. Kad pogledamo 

da se tijekom oplodnje jajne stanice 

prenese otprilike 200.000 terabajta 

podataka, seks se uistinu može 

promatrati i kao tehnologija 

pohranjivanja informacija. Meni je jako 

seksi (iako je to samo pridjev) vidjeti 

kombinaciju ambicioznosti, lojalnosti i 

humora. Ne možemo ignorirati aspekt 

fizičke privlačnosti, ali uvijek sam 

nekako imao dojam da estetika dolazi do 

izražaja tek kad doista i upoznaš osobu. 

S obzirom na to da očito voliš 

koketirati s vlastitim strahovima, 

čega se zapravo bojiš? U kojim se 

situacijama osjećaš bespomoćno? 

Uhvate li te ikad nemoć i strah? 

- Najviše se bojim da ću jednoga dana 

umrijeti s gomilom iskustava koja neću 

moći povezati. Strah me samo da neću 

shvatiti koja je poruka i što ovdje uopće 

radimo. 

Proučavanje DMT-a, molekule koja 

utječe na svijest. Otkud ti u tom 

svemiru i otkud taj svemir u tvojem 

životu? 

- Priča svakako počinje s iskustvom 

smrti moje majke. Saznao sam da je 

umrla dok sam bio na sastanku u tvrtki. 

Tih dana me unutrašnji osjećaj poticao 

da otputujem posjetiti je. I otac mi je 

govorio da je trebam doći vidjeti. Kada je 

mama umrla, dogodila se neka snažna 

promjena u meni. Otvorio se potpuno 

novi pogled na svijet, na ljudske odnose i 

na pojam smrti. Bilo mi je apstraktno što 

sam dobio informaciju da je umrla, a ja 

sam iznutra u potpunosti osjećao da je i 

dalje živa. Vidio sam je i dalje u svojoj 

glavi... Mogao sam je zamisliti kako kuha, 

kako govori, kako se kreće... Shvatio sam 

da moj mozak može generirati stvarnost 

koja nekad nije istina. Tu dolazimo do 

mojeg susreta s DMT-om. Počeo sam 

potpuno strastveno i posvećeno 

proučavati DMT, teoriju informacija i 

simulacija, neurone, neurokemiju - 

povijest, kontroverze. Činjenica jest da 

se DMT oslobađa u mozgu tijekom 

umiranja. Onda sam istraživao još dublje 

i odlučio se na kliničko ispitivanje gdje 

dobijete maksimalnu dozu koja simulira 

"near death" iskustvo. Mogao sam se 

vratiti na dan kad je umrla i ponovno 

doživjeti to iskustvo. Sve što znam se 

pod utjecajem DMT-a izgubilo i 

pomiješalo. Ipak, to mi je pomoglo da se 

na potpuno nov način nosim s 

posljedicama njezinog odlaska. I ne bih 

nikada poticao ljude da isprobavaju tako 

nešto. To je kao da maloljetniku date da 

vozi brzi auto - rizici su ogromni. Ono što 

svakako smatram ispravnim je 

korištenje psihodelične droge u liječenju 

bolesti mentalne prirode. Mislim da će u 

budućnosti to biti puno prisutnije. Već 

su sada prisutna istraživanja koja 

dokazuju liječenje nekih poremećaja, 

poput PTSP-a. Mislim da se pomoću 

DMT-a može uzeti neka traumatična 

informacija, izbaciti iz svijesti, potom se 

ponovno usvojiti, ali u nekom drugom 

kontekstu gdje ta informacija neće više 

biti traumatična. U institutu Ruđer 

Bošković sam pokrenuo laboratorij koji 

se bavi proučavanjem DMT-a. To je 

nešto oko čega sam strašno strastven. 

Religija u tvojem životu? U što ti 

vjeruješ? Ljudi vjeruju i u astrologiju i 

u religijske koncepte. Na trenutke 

pretpostavljam da vjeruješ u znanost. 

Ali me često kroz razgovor potpuno 

demantiraš… 

- Nisam odgojen kao katolik, odrastao 

sam u agnostičkoj obitelji. To mi je 

podosta otvorilo percepcije i čula jer u 

meni postoji jedan oblik prihvaćanja 

svega što danas postoji i može biti 

stvarnost. Lišen sam osuda i zauzimanja 

drastičnih stavova o bilo čemu. Ipak, 

smatram religiju vrlo korisnom. Mislim 

da religija daje nekim ljudima jasna 

pravila ili neke jasne upute pomoću kojih 

im čini život na zemlji jednostavniji. 

Uzmimo za primjer sedam smrtnih 

grijeha. Što ima loše u tome da se ljudi 

odgajaju u takvom duhu? Priča o religiji 

mi je na neki način fascinantna. Danas 

imamo i prisustvo nekih drugih 

religijskih praksi koje mogu dovesti do 

istih zaključaka, kao na primjer joga. 

Susreo sam se s osobama koje ne žele 

raditi jogu iz religijskih uvjerenja. U 

potpunosti to razumijem. Religije su 

poput jezika. Svatko može kroz razne 

kanale dolaziti do razumijevanja o sebi i 

o životu. Sve je legitimno i sve je 

dobrodošlo. Znanstvena pitanja traže 

znanstveni, a vjerska vjerski odgovor. 

Baš zato sam na neki način fasciniran 

utjecajem DMT-a na ljudsku percepciju 

istine. To je spoj znanstvenog i 

mističnosti. Postoji i teorija o 

simulacijama koja mi je zanimljiva. 

Možda ćemo uskoro, uz nova tehnološka 

otkrića, moći simulirati pravi život. Kao 

da igrate Simse. Kao da ja doslovno 

preko kompjutora upravljam ljudima, a 

ti ljudi nemaju pojam o tome da žive u 

simulaciji. Povežimo to s teorijom o 

62

'Tijekom oplodnje 

jajne stanice prenese 

se otprilike 200.000 

terabajta podataka, 

seks se uistinu može 

promatrati i kao 

tehnologija 

pohranjivanja 

informacija' 

Bogu. U tom kontekstu onda Bog 

postoji. On upravlja simulacijom. 

Što ti instant izazove empatiju i 

suosjećanje? 

- Najviše psi i stariji ljudi. Rastužuje 

me vidjeti stare bespomoćne osobe ili 

ranjenog psa. Isto tako, jako me dira 

nasilje među djecom, posebno kod 

osnovnoškolaca, odnosno kod djece koja 

se tek formiraju i koja još ne poznaju 

alate zaštite kao odrasli ljudi. To mi 

izaziva empatiju i tugu. 

Kako bi raščlanio hranidbeni lanac 

svojih životnih prioriteta. Koji aspekt 

života zauzima prijestolje? 

- Prioritet su mi obitelj i najbliži 

prijatelji. Onda dolazi posao, a tek onda 

dolazi neka šira zajednica. Volim 

provoditi vrijeme s prijateljima, jer to 

vrijeme nema nikakvog cilja. Drukčije je 

kada ste CEO i vlasnik tvrtke, tu su ipak 

svi odnosi s nekim ciljem. Nemam 

privilegiju da pokažem slabosti i da se 

potpuno otvorim na poslu jer ipak 

ljudima prodajem sigurnost. Ipak, imam 

sreće da mi je život donio baš one s 

kojima se mogu kompletno opustiti. 

Prijateljstva su najautentičniji odnosi jer 

dolaze iz prostora slobode. 

Esencije kapitalističkog 

materijalizma i temeljne strukture 

suvremenog društva: moć i novac. 

Obje kategorije su ti opipljivo 

dostupne. Kako ih razdvajaš i na koji 

način ih doživljavaš? 

- Mislim da prvo ipak dolazi znanje, 

znanje se po potrebi može pretvoriti u 

moć, a onda znanjem ta moć po potrebi 

u novac. Rekao bih da ide redoslijedom 

ovih stepenica. Mnogo ljudi se rodi na 

jednoj od spomenutih stepenica, često 

se ne znaju vratiti na prethodnu ili prijeći 

na sljedeću - jer ne postoji znanje. Kad 

zapošljavam ljude, primijetio sam da 

postoje dvije kategorije ljudi: oni koji žele 

moć i oni koji žele samo novac. 

Auto-moto trke su tvoja nova strast, a 

treniraš s najpoznatijim hrvatskim 

automobilistom Martinom Kodrićem 

koji je bio tvornički vozač McLarena i 

Lamborghinija. Što te privuklo ovom 

istinski opasnom sportu? 

- Prijateljstvo. Ne mogu baš reći da se 

radi o strasti, više je to novo područje u 

mojem životu iz kojeg mogu mnogo 

naučiti. Kad me Martin prvi put 

provozao na stazi, nisam očekivao da ću 

osjetiti toliki strah, u 70 posto zavoja 

sam morao imati zatvorene oči. Smatrao 

sam da bih postao puno drugačiji čovjek 

kad bih mogao svladati tu vještinu 

brzine i fokusa. Odlučili smo da će me 

trenirati kako bih upao u neku momčad i 

samim time bismo mogli postati 

konkurentni na svjetskim prvenstvima. 

Motosport je fascinantan iz nekoliko 

razloga. On te uči kako biti maksimalno 

miran u maksimalno stresnim 

situacijama, gdje jedna greška znači zid. 

Pri tim brzinama ulazi se u potpuno 

drugu stvarnost, gdje moraš iz sekunde 

u sekundu imati brzi input i output 

informacija. Tijekom nekoliko minuta ili 

sati u tom stanju ulaziš u potpuno 

drugačiju razinu svijesti, jako je slično 

meditaciji. Ovaj sport mi je fascinantan i 

zbog same činjenice da je čovjek skriven 

iza identiteta auta. Doista nemate 

osjećaj da se utrkujete protiv drugih ljudi 

nego protiv drugih strojeva. Baš kao u 

nekoj videoigri. A o sudarima da ne 

govorim, to je potpuno nova dimenzija 

raznih senzacija (smijeh). 

63

Reality zvijezda Kim 

Kardashian navodno je 

zahvaljujući Ozempicu na 

prošlogodišnjoj Met Gali 

uspjela ući u haljinu 

Marilyn Monroe 

FOTOGRAFIJA: AFP 

64

GG FENOMEN 

STOLJETNA 

ŽUDNJA ZA 

VITKOŠĆU 

Od pilula na bazi amfetamina 

koje su se propisivale šezdesetih 

godina 20. stoljeća, preko 

'čarobnog' lijeka fen-phena u 

osamdesetima, pa sve do 

današnje zaluđenosti 

Ozempicom - svetim gralom u 

skidanju suvišnih kilograma, 

povijest mršavljenja 

veoma je duga i mračna 

tekst LIVIA ČVELJO 

65


Svi tako dobro izgledaju. Kad se 

osvrnem, ne mogu se ne zapitati je li 

Ozempic prava stvar za mene? - našalio 

se poznati američki voditelj Jimmy 

Kimmel na ovogodišnjoj dodjeli Oscara. 

I zaista, Ozempic je svuda oko nas: na 

naslovnicama magazina, predmet je 

memeova i šala, o njemu svi pričaju i svi 

ga žele nabaviti - od holivudskih zvijezda 

do kućanica. Da je mršavljenje kojim 

slučajem religija, Ozempic bi bio bog. 

Slično kao i kultura opsjednutosti 

mršavosti u kojoj živimo, tako je i čarobni 

lijek postao must have. Ozempic je 

brendirano ime za semaglutid, koji se 

prodaje i pod imenom Wegovy i 

Mounjaro. Lijek koji se primarno koristi 

za dijabetes tipa 2 pomaže u reguliranju 

razina šećera u krvi oponašajući 

djelovanje peptida 1 (GLP-1) sličnog 

glukagonu. Također suzbija apetit. 

Semaglutid je u tolikoj mjeri privukao 

pažnju u veoma kratkom vremenu da 

zbog velike potražnje dijabetičari ne 

mogu doći do njega. Reality zvijezda Kim 

Kardashian, pojam zapadnjačkog 

standarda ljepote, navodno je jedna od 

pobornica Ozempica, koji joj je pomogao 

da za prošlogodišnju Met Galu uspije ući 

u haljinu Marilyn Monroe. Iako negira da 

koristi popularni lijek, puno je tanja nego 

prijašnjih godina, a kako je trend 

podizanja stražnjice završio, jasno je da 

su novi ideali ljepote - što mršavije, to 

bolje. No, kada mršavost nije bila u 

modi? Tablete za skidanje kilograma 

nisu ništa novo - postoje gotovo cijelo 

stoljeće jer su žene uvijek bile pod 

pritiskom da se prilagođavaju 

restriktivnim idealima ljepote. 

Možda Ozempic nazivaju čudom i 

najboljim lijekom u povijesti, ali slično se 

80-ih godina prošlog stoljeća govorilo i 

za fen-phen, sve dok nije otkriveno da 

može uzrokovati neizlječive i često 

smrtonosne bolesti srca. Vratiti se u 

prošlost znači razumjeti pritisak da 

budemo što mršaviji - imperativ koji 

oduvijek postoji u našoj kulturi 

opsjednutoj izgledom. Priča o 

dinitrofenolu datira još iz razdoblja 

Prvog svjetskog rata te je bio jedan od 

prvih lijekova za gubitak kilograma. Prvo 

se koristio u tvornicama oružja kao 

eksploziv, ali kada je ustanovljeno da su 

radnici koji su došli u kontakt s njim 

počeli mršavjeti, 30-ih godina 20. 

stoljeća počeo se prodavati kao terapija 

protiv debljine. Nedugo nakon toga 

dinitrofenol se pokazao kao prilično 

opasan u visokim dozama, uzrokujući 

sljepilo i neuropatiju, dok je kod jako 

visokih doza uzrokovao smrt. Do 1938. 

Američka agencija za hranu i lijekove 

(FDA) proglasila ga je veoma opasnim i 

nesigurnim za ljude te je povučen s 

tržišta. Primjerice, u Velikoj Britaniji ta 

supstancija je ilegalna u tabletama za 

mršavljenje, a ove godine proglašen je 

otrovom zbog svoje visoke toksičnosti. 

Četrdesetih godina pak amfetamin 

Benzedrine postao je dostupan kao 

pilula za mršavljenje. Prvotno prodavan 

kao dekongestiv, soli benzedrina bile su 

snažan stimulans, a početkom Drugog 

UNATOČ POKRETU KOJI PROPAGIRA POZITIVAN 

ODNOS PREMA TIJELU, DUG JE PUT PRED NAMA PRIJE 

NEGO ŠTO SE RIJEŠIMO FOBIJE OD DEBLJINE 

66

svjetskog rata američka, njemačka, 

britanska i japanska vojska naručile su 

veliku količinu tableta kako bi pomogle 

svojim vojnicima da izdrže na bojnom 

polju. Nakon završetka rata 

farmaceutska tvrtka Smith, Kline i 

French prebacila je fokus na drugu 

demografsku skupinu: kućanice kojima 

su reklamirali amfetamine kao sredstvo 

za mršavljenje. To je bio tek početak 

utrke za vitkošću poduprte 

amfetaminima. 

Sljedeći čarobni lijek pojavio se 

pedesetih godina - bio je to humani 

korionski gonadotropin (HCG) - hormon 

stvoren u placenti trudnice - nakon što 

dječaci s tumorom hipofize nisu ulazili u 

pubertet. Kako bi stimulirali proces 

ulaska u zlatno doba adolescencije, 

dobivali su injekcije HCG-a i otkriveno je 

da su gubili masno tkivo i dobivali 

mišićnu masu. Nakon toga napravljena 

je studija koja je pokazala da u 

kombinaciji sa strogom niskokaloričnom 

prehranom ljudi u šest tjedana mogu 

izgubiti deset kilograma. Zbog mišljenja 

da su injekcije HCG-a učinkovite, 

provedene su kliničke studije koje su 

usporedile dijetu u kojoj je fiziološka 

otopina poslužila kao placebo i onu s 

HCG injekcijama. Pokazalo se da su obje 

grupe izgubile deset kila u šest tjedana i 

da je HCG nepotreban. 

1960. pojavio se Obetrol - smjesa soli 

amfetamina, uključujući metamfetamin i 

dekstroamfetamin - koji je FDA odobrila 

za liječenje debljine. Dokazi koji poka zuju 

štetne nuspojave amfetamina potaknule 

su znanstvenike da otkriju da je 

metamfetamin izuzetno štetan. Do 1965. 

FDA je u potpunosti zabranila inhalatore 

i za amfetamine uvela recept. No, kako je 

odobren kao lijek za mršavljenje, 

ogromne količine amfetamina, poput 

Obetrola, počeli su propisivati liječnici. 

Korištenje lijeka bilo je na vrhuncu, a do 

1970. pet posto Amerikanaca (njih oko 

9,7 milijuna) koristilo je amfetamin na 

recept. Osim za mršavljenje, neki su 

Obetrol koristili kao rekreacijsku drogu, 

poput umjetnika Andyja Warhola. 

Ispostavilo se na kraju da korištenje te 

supstancije uzrokuje ovisnost te 

negativne utjecaje na zdravlje, poput 

psihoze, halucinacija i smrti. No, to nije 

značilo gotovo ništa. Zarada od prodaje 

bila je astronomska: liječnici bi plaćali 71 

dolar za sto tisuća tableta koje su 

sadržavale amfetamin i prodavali ih za 12 

tisuća dolara. Iako ga FDA nije zabranila, 

Obetrol je morao promijeniti sastav, 

Proizvodi za mršavljenje oduvijek 

su bili dobar marketinški trik (gore). 

O trendovima u mršavljenju i novim 

lijekovima pišu i ugledni američki 

časopisi (dolje) 

naposljetku je doživio rebrending i 

prodavao se pod imenom Adderall te 

nikada više nije dobio odobrenje da se 

prodaje kao lijek za mršavljenje. 

Zatim je došla 1985., godina kada je 

Američki institut za zdravlje proglasio 

debljinu kroničnom bolesti, koja je kao 

takva zahtijevala kronično liječenje. Te 

godine je fen-phen došao na tržište. 

Phentermine, ranije poznatiji kao 

fenfluramin, pokazao se kao pomoć 

ljudima kod gubitka kilograma. No zbog 

regulacija nije se smio koristiti duže od 

12 tjedana; žene koje su ga koristile dulje 

vrijeme imale su probleme sa srčanim 

zaliscima. To je dovelo do povlačenja 

lijeka s tržišta. Tvrtka American Home 

Products, danas pod imenom Wyeth, 

1999. isplatila je 3,75 milijardi dolara 

odštete, što je bila najveća izvansudska 

nagodba neke farmaceutske kompanije. 

Procjenjuje se da je otada Wyeth 

potrošio oko 10 milijardi dolara kako bi 

namirio štetu. Iste godine pojavio se novi 

lijek za mršavljenje: orlistat, često 

prodavan pod imenom Xenical. Iako se 

smatralo da je siguran i još uvijek ima 

odobrenje FDA, lijek inhibira apsorpciju 

masti i tako smanjuje količinu kalorija 

koje tijelo apsorbira iz unesene hrane. 

Nakon toga se neprobavljena mast 

eliminira stolicom. Ljudi koji koriste lijek 

mogu imati probleme sa zadržavanjem 

stolice - iako to nije opasno, može 

stvoriti neugodnost. U novom mileniju 

pojavio se lorcaserin, koji se prodavao 

pod imenom Belviq. FDA ga je odobrila 

2012., ali nakon osam godina zatraženo 

je da proizvođač povuče lijek s 

američkog tržišta jer su klinička 

ispitivanja ukazala na rizik od 

karcinoma. 

Sada imamo semaglutid, a njegove 

dugoročne posljedice još nisu poznate, 

posebno kada se koristi za mršavljenje. 

Nevjerojatan rast popularnosti ovog 

lijeka govori mnogo o tome gdje se 

trenutno nalazimo kao društvo. 

Mršavost je opet u modi, a žudnja za 

vitkošću očito nikada nije nestala. 

Unatoč pokretu koji propagira pozitivan 

odnos prema tijelu, dug je put pred 

nama prije nego što se riješimo fobije od 

debljine. U priči s naslovnice New York 

Magazinea o Ozempicu autorica Aubrey 

Gordon rekla je kako se pompa oko 

lijeka svodi na pitanje možemo li se 

napokon riješiti debelih ljudi. Je li došlo 

vrijeme za konačni obračun s debljinom i 

ljudima koji ruše sliku o savršenom 

svijetu? 

67

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN 

GG KOLUMNA 

SLAVKO SOBIN 

BILJKA mi je 

pomogla da 

ponovno 

PRONAĐEM 

SEBE 

Pisati o ovome ili ne pisati 

- to je pitanje. Zapravo i 

nije jer sam najavio 

kolumnu na Instagramu, 

obećao je urednici i 

prekršio rok za sedam 

dana. Dakle moram ispostaviti, i to ne 

bilo što, nego najbolju dosad. Da bi ovaj 

tekst bio iznadprosječan, morat ću biti 

duboko intiman, a u ovih nekoliko godina 

javnog djelovanja postao sam profesionalac 

u tome da kažem sve bez da sam 

rekao išta. Ili možda da ne kažem ništa, a 

rekao sam sve. Mislim da dođe na isto. 

Hoće li mi to pomoći ovaj put ili odmoći, 

vidjet ćemo. 

Teško mi je procijeniti kojim redoslijedom 

krenuti, ali moram krenuti odmah 

jer mi je sad palo na pamet da se vjerojatno 

nadate kako ću pisati o nečem drugom, 

a o tome neću nikad i zato idemo 

na temu. Bio sam na ayahuasci i bilo je to 

najteže i najljepše iskustvo u mom životu. 

Bilo je puno mračnije nego što ću opisati, 

ali ne želim vas preplašiti. I bilo je 

puno više ushićenja nego što ću opisati, 

ali ne želim da mislite da sam lud. Držat 

ću se neke pitke i čitljive sredine. 

'Ajmo prvo o tome što je ayahuasca i 

kako djeluje, ali dat ću vam točno onoliko 

"bitnih" informacija i rezultata istraživanja 

koliko bih ja uspio prožvakati da mi 

netko objašnjava. Osim toga, iz vlastitog 

iskustva mislim da je bolje u proces ući 

bez ikakvih očekivanja i bez ičega već 

unaprijed upisanog u ono što biste htjeli 

da se dogodi, jer je prvo pravilo ayahuasce 

da ako pokušavaš gurati do nečega, 

samo će te gurnuti još dalje od toga. 

Ayahuasca je biljka od koje se radi 

južnoameričko psihoaktivno i enteogeno 

(preveo s engleskog, al' ne znam ni što 

znači na hrvatskom) kuhano piće koje se 

tradicionalno koristi kao obredni ili šamanski 

duhovni lijek među domorodačkim 

narodima u amazonskom bazenu, a 

odnedavno i u Sjevernoj Americi i Euro - 

pi. U zapadnoj medicini sve se više počinje 

prihvaćati kao lijek za mnoge stvari, 

od traume do ovisnosti, pa i raka. Pročitajte 

svakako knjigu "Myth of normal" 

Gabora Matea, meni je promijenila život. 

A pročitajte i "Blank" Feđe Štukana, koja 

nema veze s ovim, ali je briljantna. 

Vratimo se na temu. 

Postoje brojni načini da se proba ayahuasca, 

od jednodnevnog iskustva u 

Zagrebu do bogataških retreatova u 

Južnoj Americi s bazenom i masažama u 

kakve milijunaši idu pitati biljku da im 

pokaže kako milijune pretvoriti u milijarde. 

Kako je mene zanimalo nešto drugo, 

odlučio sam se na naj hard core varijantu, 

a to je 10 dana usred džungle u Peruu, 

bez hrane, bez kreveta, bez zidova, doticaja 

s vanjskim svijetom, uz zavjet šutnje, 

bez struje, bez knjige, bez ičega da 

me spasi od vlastitih misli, a ayahuasca 

radi upravo to - otvara vrata između 

podsvjesnog i svjesnog i tjera te na misli, 

tjera te da se suočiš sa svim demonima. 

Ali SVIM. Po meni je to osnova njenog 

djelovanja iako toga ima puno više i 

predlažem da malo guglate za veće razumijevanje. 

U 10 danas koje sam proveo tamo, 

prvi put u životu sâm na putovanju, o 

čemu bih isto htio napisati kolumnu, 

odradio sam četiri ceremonije ayahuasce, 

što na mama-mi-ovo-čita jeziku znači 

- četiri puta sam se baš ono nadrogirao. 

Sve su to nadgledali šamani iz Shipibo 

plemena i vodili me kroz sve horore i sve 

ljepote tripa. 

Bitno je da vam kažem i zašto sam 

išao. Intimno je, ali ako vam to ne kažem, 

onda nema smisla ni da pišem. 

Išao sam zato što sam se izgubio. U 

posljednje tri godine toliko sam puno 

puta morao ostaviti izvanredan prvi 

dojam da sam usavršio tu osobu, tu koja 

ostavlja izvanredan prvi dojam do te 

mjere da sam zaboravio tko sam zapravo. 

A ta osoba koja ostavlja izvanredan 

prvi dojam je bolesno opterećena time 

što će drugi misliti o njoj, bolesno opterećena 

uspjehom, bolesno opterećena 

kontrolom, bolesno opterećena savršenstvom, 

bolesno opterećena time da nikoga 

ne razočara i tu osobu je konstantno, 

ali konstantno sram. Svega. Svoje izvedbe 

na poslu, načina na koji je pružio 

68

uku, priče koju priča za stolom jer je 

sigurno dosadna, suhe kože - sram baš 

svega. A to nakon dvije-tri godine postane 

jebeno strašno. I padneš u mrak. I 

padneš u neke fatalističke, "ali što ako se 

to i to dogodi", scenarije. I nije ugodno. 

Toliko vam mogu dati. Usrao sam se te 

osobe. I morao sam opet naći onog normalnog 

sebe, ako je ikad postojao. 

Morao sam se opet malo više smijati. 

Ispisao sam 200 stranica dnevnika, 

vrlo intimnih, gotovo sramotnih misli, 

isplakao sam sedam amazonskih pljuskova 

suza, smijao se k'o nikad u životu, 

a u jednom trenu i spontano ustao, 

zapljeskao i naklonio se prirodi koliko 

sam bio ganut tim bljeskom sigurnosti u 

to da smo apsolutno svi jedno. 

Pa evo par cenzuriranih zapisa iz 

dnevnika. 

Napominjem, kad negdje kažem "biljka 

mi je rekla", naravno da sam svjestan 

da sam to sam sebi rekao iako ću do 

zadnjeg dana tvrditi da mi je to rekla 

upravo biljka. 

"Na prvi dan svog duhovnog putovanja 

oprao sam se deterdžentom za robu. 

Jebiga. Rekli su mi da se moram prati 

glinom, da glina stoji kraj tuša, a ja sam 

vidio samo neku plavu glinastu smjesu i 

ne znam kako nisam skužio da je to onaj 

starinski deterdžent. Nije ni počelo, a 

već sam nešto zajebao." 

"Držao sam ranjenog kolibrića u ruci. 

Umro mi je na dlanu. Mundo (vođa retreata) 

rekao mi je da ga bacim mačkama. 

Odbio sam, stavio ga dalje na zemlju i 

prekrio cvijećem. Kad bolje promislim, 

to nema veze s mozgom." 

"Prva ceremonija je prošla jezivo. 

Ceremonijom se naziva ta noć kad se 

pije ayahuasca, odnosno svaka druga 

noć dok sam tu. Prvo se ništa nije događalo, 

nisam povraćao, nisam kenjao, što 

je prvo što se mora dogoditi nekih 40 

minuta nakon konzumacije da bi biljka 

mogla početi djelovati, takozvani purging 

ili čišćenje, a onda mi je neki unutarnji 

glas rekao: 'Ne mislim s tobom raditi, 

ti si dno od čovjeka i zli manipulator'. 

Odgovorio sam tom glasu šokirano: 'Ako 

je itko dobar, onda sam to ja'. Na tu rečenicu 

samo mi se negdje u desnom vizualnom 

prostoru, ili kako se to već kaže, 

počela vrtjeti lista manipulativnih, većih 

ili manjih sranja koja sam napravio za 

života. Od podmetanja nekih sličica bratu, 

krađe novca roditeljima, laganja u 

vezi, manipuliranja situacija na poslu da 

sebe izdignem… Ništa pojedinačno 

strašno, usudio sam se pomisliti, pa svi 

radimo greške, ali listi nije bilo kraja. 

Listi sitnih gadarija kojima sam protkao 

ne samo svoj život nego i život onih oko 

mene. Situacija u kojima sam čak ponekad 

uvjeravao sebe da sam žrtva, a 

zapravo bio kriv." 

"Plačem zadnjih 12 sati, ne mogu stati, 

nisam siguran da je ovo za mene. Uopće 

mi nije jasno što se dogodilo, trebao sam 

ovdje naći neko rješenje. Trebao sam 

riješiti svoju socijalnu anksioznost, a na 

kraju mi biljka kaže: 'Ne seri da imaš 

anxiety, toliko stalno osuđuješ druge da 

je normalno da kad se nađeš u grupi ljudi, 

misliš da oni osuđuju tebe. Sredi se, 

pičko.' Da, moju podsvijest je režirao 

Tarantino." 

"Zanimljiv je ovaj zavjet šutnje. Kad 

nemaš s kim srati o procesu, shvatiš da 

se nakon nekog vremena sve smiri. 

Kužim koliko mi je u prirodi žaliti se na 

stvari i koliko je genijalno kad se nemaš 

kome žaliti." 

"Isplakao sam boga oca jučer. Da da - 

nas odem, jesam li napravio ikakav po - 

mak? Osvijestio sam da me greške proganjaju, 

da im se ne mogu sakriti. Osvi - 

jestio sam koliko bi bilo ugodnije živjeti s 

čišćom savješću, ali to nije niti početak 

rada na sebi. Molim te, daj mi večeras 

neku drugu perspektivu, molim te. 

P.S. Džungla je glasnija noću nego 

danju." 

"Bilo je i predivnih momenata na 

prvoj ceremoniji, kad mi je šamanka pjevala 

Ikaros, te neke dječje, nevine, valjda 

sretne suze koje su mi potekle. Ovo će 

zvučati bolesno, ali kad se poklopi zvuk 

nečijeg povraćanja s druge strane prostorije 

i Ikarosa šamana - nešto je jebeno 

pročišćavajuće u tom zvuku. Zapravo, 

pročišćavajuće je biti okružen ranjivim 

ljudima, odnosno onima koji se ne boje 

pokazati svoju ranjivost. Jebote, možda 

je u tome tajna. Možda moram prestati 

stalno glumiti da sam jak..." 

Ovdje moram napomenuti da isti ovaj 

proces sa mnom prolazi još 12 ljudi, ali 

osim toga što smo na istom mjestu u isto 

vrijeme na ceremonijama - ne smijemo 

imati nikakav kontakt. 

"Moram naći način kako odjebati tu 

potrebu za kontrolom, take a step back i 

pustiti da se stvari samo događaju. Pa je 

l' se na kraju krajeva ikad dogodilo išta 

istinski loše?" 

"Trebaju mi razlozi da opet zavolim 

sebe, jasno mi je da sam govno, ali, 

molim te, pokaži mi bar nešto zbog čega 

da se zavolim." 

Neugodno mi je. Neću više prepisivati 

iz dnevnika. Na papiru su stvari definitivne, 

nekako i banalne, a u mojoj glavi je 

previše slojeva iza tih rečenica. A i predugo 

je. Reći ću vam ovo. Biljka mi je drugi 

dan pokazala kako da se zavolim. Nije 

mi pokazala mene. Pokazala mi je ljude 

koje volim. Koji vole mene. Rekla da su 

oni moj lijek. Doslovno je rekla LIJEK. Da 

jedino kroz odnos s njima, pošten, odan i 

nježan, mogu opet voljeti sebe. Pokazala 

mi je u tim noćima i koliko dugujem roditeljima. 

Pokazala mi je i tko su moji roditelji, 

usjekla mi se u glavu rečenica: "Ti bi 

htio da tvoji roditelji zauvijek budu tvoji 

roditelji, a smatraš da s četrdeset godina 

ti više nisi njihovo dijete, pizdo glupa." 

Koliko ste puta to pomislili za roditelje, 

otkud im pravo da se i dalje ponašaju 

kao da sam dijete. A koliko puta ste im 

dali za pravo da ne budu vaši očevi i 

majke? 

A kučka je i duhovita. Na zadnji dan, 

kad sam već bio debelo produhovljen i 

svašta nešto krasno te pljeskao prirodi, 

zamolio sam je da mi pokaže kako privući 

poslove koji osnažuju ljude, liječe ljude, 

jer jebeš uspjeh, ja želim svojim radom 

liječiti duše. Biljka mi je pokazala da 

radim samo dječje predstave. Na što 

sam ja rekao, a ne, ne, ne, krivo smo se 

razumjeli, ne bi me to zadovoljilo. Biljka 

je naravno rekla: "E, onda ne seri, pičko." 

I to je ono što sam izvukao. Ne seri. 

Nikad se nigdje nećeš moći sakriti od 

sebe samog i zato ne seri, ne laži si, ne 

zavaravaj se, ne opravdavaj se, ne pretvaraj 

se, ne laži, ne varaj, ne kradi, ne 

mrzi, ne ogovaraj, ne osuđuj. Ne seri. 

Djeluj tako da ti je savjest čista i mirno 

spavaj, pizdo. I bolji si nego što misliš i 

gori si nego što misliš. Nađi neku sredinu. 

Sredina je novi vrh. 

Vratio sam se 10 kila lakši, što od 

posta, što od povraćanja, što od kamena 

skinutog s leđa. Vratio sam se nasmijan. 

Vratio sam se s blagim očima. Vratio 

sam se ravno mojim ljudima i nisam već 

dugo pomislio što je - sljedeće. Koji 

posao, koji aplauz, koje impresioniranje 

nekoga. Vratio sam se i bez upale sinusa 

i zubnog mesa, jer biljka liječi sve. I dušu i 

tijelo. Ja nisam neki širi-širi-wabu-babu 

lik. Ja sam cinik s brutalnim red-rad-disciplina 

životnim motom, ali čak ni takav 

ne mogu pobiti da je ovo najveći poklon 

koji sam si mogao dati. Ako mislite da li 

da probate, kad dođe vrijeme, znat ćete 

da morate. Ako ne, barem si jednom priuštite 

da odete na putovanje potpuno 

sami. Priuštite si malo tišine da se bolje 

čujete. Imate si što reći, vjerujte mi. 

69

GG DNEVNIK PUTOVANJA 

THE PLAZA 

HOTEL 

Ikona New Yorka smještena je 

na prestižnoj Petoj aveniji, 

etablirano je mjesto za 

raskošne društvene događaje i 

setove filmskih hitova. Već više 

od 100 godina prima goste iz 

cijelog svijeta, koji uživaju u 

čaroliji ovog luksuznog dvorca 

na južnoj strani Central Parka. 

Priuštite si poslijepodnevni čaj 

u elegantno profinjenom Palm 

Courtu i na trenutak se 

osjećajte poput filmske dive. 

NEW YORK 

POSLOVNI PUT ODVEO JE VEDRANU 

ČARAPOVIĆ PROPADALO U GRAD KOJI 

NIKAD NE SPAVA, GDJE JE ZABILJEŽILA 

NEKA NOVA CHIC MJESTA I NEKE STARE 

VIZURE KOJE SU JE PONOVNO ODUŠEVILE 

u 48 sati 

70

TIFFANY & Co. 

Doživljaj nove flagship 

trgovine Tiffany & Co. je 

posebno iskustvo. Apsolutni 

must see! Sada nosi naziv 

Landmark, obilježavajući 

time novu eru američke 

draguljarske kuće koja 

posluje u grupaciji LVHM. 

Prošećite kroz raskošnu 

unutrašnjost i uživajte u 

predivnim komadima 

nakita, uz miris svježeg 

cvijeća maštajte o doručku 

kod Tiffanyja i prepustite se 

ljubaznom osoblju. 

NUBELUZ 

Najnovija koktel destinacija nagrađivanog chefa 

Joséa Andrésa nalazi se u hotelu The Ritz- 

Carlton New York NoMad. Smješten na 50. 

katu, Nubeluz, zamišljen kao svjetlosna kutija na 

nebu, mami goste svojim elegantnim interijerom 

i modernim interpretacijama klasičnih koktela. 

Savršeni sastojak ove miksološke formule 

uključuje i nevjerojatan pogled na Manhattan. 

Cool i stylish gosti i dobra atmosfera - dovoljno 

da osjetite vibracije "pravog" New Yorka. 

VOŽNJA BRODOM 

DO KIPA SLOBODE 

Spustite se do pristaništa uz Battery Park i brodicom se uputite 

na dvosatnu vožnju koja će vas, između ostalog, dovesti i do Kipa 

slobode. Ako ste romantičarka, svakako rezervirajte plovidbu 

predvečer, u vrijeme zalaska sunca ili onu noćnu. 

WEST VILLAGE 

Pitoma četvrt u kojoj na svakom koraku možete 

naići na zanimljive male dućane, popiti koktel ili 

kavu u osebujnom kafiću, pojesti fini ručak u 

nekom šarmantnom restoranu. I, naravno, 

prošetati do najpoznatijih stepenica u gradu, na 

Perry Street 66 u West Villageu - koje vode do 

stana u kojem je živjela Carrie Bradshaw. 

71

HARRIET'S ROOFTOP 

Uživajte u najširem pogledu na Manhattan i Brooklyn 

Bridge s Harriet's Rooftopa, restorana u 1 Hotel 

Brooklyn Bridge. Uređen je obnovljenim i održivim 

materijalima, a na meniju nudi koktele napravljene 

inovativnim tehnikama, neka od najboljih žestokih 

pića, biodinamička vina i lokalna piva te eklektične, 

lagane zalogaje nadahnute Azijom. 

CENTRAL 

PARK 

Odvojite barem nekoliko 

sati za uživanje u Central 

Parku, zelenoj oazi usred 

grada, smještenoj između 

šume nebodera. Prepun 

je rekreativaca, obitelji s 

djecom i svih onih koji 

žele odahnuti od gradske 

vreve. Svakako posjetite 

Belvedere Castle, 

Strawberry Fields, 

Central Park Zoo i 

proveslajte jezerom. 

PETA 

AVENIJA 

Nikako ne smijete 

zaobići najslavniji 

gradski bulevar. 

Osim luksuznih 

dućana svjetskih 

modnih brendova te 

robnih kuća 

Bergdorf Goodman i 

Saks Fifth Avenue, tu 

je i impozantna gradska knjižnica, 

Cartierova zgrada, katedrala sv. Patrika... 

savršena lokacija da mahnete ruku punih 

vrećica i zaustavite kultni žuti taksi... 

GRAND 

CENTRAL 

TERMINAL 

Morate doživjeti grandioznu 

atmosferu željezničke 

postaje sa statusom 

nacionalne znamenitosti. 

Njena unutrašnjost i 

arhitektonski stil Beaux-Arts 

bili su kulisa brojnih serija i 

filmova. 

72

BRYANT PARK 

Vrtuljak u francuskom stilu, 

vanjska čitaonica, sezonske 

izložbe, kulturni programi i 

najfinija kava u gradu - odmorite 

se na predivnom travnjaku jednog 

od ne samo najprometnijih 

gradskih trgova nego i javnih 

prostora na svijetu. 

FANELLI CAFFE U SOHOU 

Jedan od najpopularnijih kafića u Sohou, šarmantnoj 

četvrti New Yorka, mjesto je gdje se okupljaju umjetnici, 

kreativci i ljudi iz modnog svijeta. Nakon kave ili koktela 

uputite se u šetnju ovom četvrti koja je prepuna 

galerija, malih dizajnerskih dućana i cool restorana. 

Sigurna sam da će vas zavesti šarmantna stara 

industrijska arhitektura i šarene fasade. 

EMPIRE STATE BUILDING 

Definitivno jedno od nezaobilaznih mjesta 

svakog posjeta New Yorku. Pogled na 

Manhattan s najpoznatijeg nebodera na 

svijetu - ostavlja bez daha. 

CHELSEA MARKET 

Kultna gastro destinacija te jedna od najvećih 

tržnica u zatvorenom prostoru na svijetu 

smještena je u srcu četvrti Meatpacking. Na ovom 

živahnom mjestu možete pronaći najbolju 

ribarnicu u regiji, najbolje komade mesa, domaće 

sireve, svježe proizvode i talijanske specijalitete. 

73

GG KOLEKCIONARSTVO 

PATRICIA 

ASBÆK: 

'Umjetnost je zapravo 

način rušenja granica 

- znam da možda zvuči 

površno, ali to ne znači da 

je manje istinito' 

74

O UMJETNIČKIM SCENAMA KOPENHAGENA I 

MALLORCE, POSJETU DUBROVNIKU I SKOROJ IZLOŽBI 

U ZAGREBU OTVORENO GOVORI ČLANICA DANSKO- 

FRANCUSKOG KOLEKCIONARSKOG TANDEMA IZ ČIJEG 

UKUSA MOŽEMO PUNO TOG NAUČITI 

razgovarao SRĐAN SANDIĆ 

fotografije PRIVATNI ALBUM 

Povod razgovoru s Patricijom Asbæk, koja sa 

suprugom Jacobom čini fantastičan duo, 

dansko-francuski kolekcionarski par, izložba 

je "Svjetovi unutar svjetova - Sophie Erlund, 

Igor Eškinja, Stephen Kent, Josep Maynou, 

Mark Požlep" čija je kustosica Jelena Tamindžija 

Donnart. Izložba je bila otvorena do sredine lipnja u Um - 

jetničkoj galeriji Dubrovnik te će biti predstavljena i u Za grebu 

od 14. rujna do 15. listopada 2023. u prostorima HDLU-a. 

Patricia je međunarodna galeristica s dugom i renomiranom 

karijerom. Svoju je prvu galeriju, Galerie Asbæk, otvorila 

davne 1975. u Kopenhagenu te CCA Andratx na Mallorci 2001. 

U isto vrijeme sa suprugom Thomasom Asbækom vodila je 

umjetničku konzultantsku tvrtku Asbæk Art Consulting, a bila 

je i članicom školskog vijeća Kraljevske danske akademije 

likovnih umjetnosti, predsjednica Danske galerijske udruge te 

članica Upravnog odbora Art Foruma Berlin. 

Kako je sve krenulo? Kada ste se upoznali? 

- Ja sam se školovala u Francuskoj, a Jacob u Danskoj. Moja 

je pomajka bila kolekcionarka umjetnina pa sam se školovala 

za umjetnosti - studirala sam na École du Louvre u Parizu. 

Jacob je iz Hammela i umjetnik je odmalena. Upoznali smo se 

na Sveučilištu u Aarhusu, gdje sam ja studirala francuski, a on 

medicinu. Zbog našeg zajedničkog interesa za umjetnost 

zapravo mi je pokušao prodati neke svoje radove, ali nisam 

imala novca da ih kupim. Tako smo, umjesto da završimo svoje 

studije, odlučili otvoriti svoju prvu galeriju 1972. i otada radimo 

zajedno. Osim u prodaji umjetnina, uživali smo u njihovoj 

kupnji i zajedno smo postali kolekcionari. Išla bih na sve 

sajmove umjetnosti i uvijek bih svojoj djeci kupovala male i ne 

toliko skupe umjetnine. Zato naši sinovi danas imaju 

nevjerojatna umjetnička djela velikih umjetnika u svojim 

kolekcijama kao što su Joseph Beuys, Jonathan Monk ili David 

Shrigley. Uvijek bismo kupovali u galerijama koje su radile s 

potpuno drukčijim profilima umjetnika od onih koje smo 

prikazali u našoj galeriji. 

Podijelite s nama svoje osjećaje vezane za suradnju s 

Hrvatskom, s ovom putujućom izložbom na relaciji 

Dubrovnik - Zagreb? 

- Ideja projekta nastala je prije nekoliko godina, prije 

pandemije. Do nas je došla jedna od naših bivših 

rezidencijalnih umjetnica u CCA-u, Dankinja Sophie Erlund, i 

predložila nam prilično apstraktan, ali silno uzbudljiv projekt. 

Nakon susreta s kustosicom Jelenom Tamindžijom Donnart 

bili smo uvjereni da je to projekt stvoren za nas. Otvorili smo 

našu rezidenciju za umjetnike na Mallorci 2001. koja je tijekom 

godina postala proizvodno mjesto i platforma koja povezuje 

umjetnike i ljubitelje umjetnosti iz cijelog svijeta, istovremeno 

nudeći poticajan prostor za druženje ne samo interno nego i sa 

svojim bližnjim umjetnicima, kao grupom. Nalazi se u centru 

mjesta svjetske baštine Sierra de Tramuntana na Mallorci gdje 

umjetnici pronalaze jedinstveno utočište koje im omogućuje 

stvaranje u vlastitom ritmu te uživanje u inspirativnoj prirodi 

otoka koja omogućuje da se njihov umjetnički svijet i rad 

stapaju s okolinom. Osjećaj slobode, a ujedno i izolacije, 

inspirirao je svakog našeg rezidencijalnog umjetnika na mnogo 

načina. Dijeljenje iskustva s ostala tri umjetnika dovodi do 

sinergija i umjetničkih razmjena koje često nadilaze i 

inspiriraju nove osobne i profesionalne putove i to je upravo 

ono što su nam Jelena i Sophie predložile. Pet umjetnika dolazi 

iz različitih dijelova svijeta, Stephen Kent je iz SAD-a, ali živi u 

Berlinu, kao i Dankinja Sophie Erlund. Josep Maynou je 

španjolski umjetnik iz Barcelone, Mark Požlep je Slovenac, ali 

živi u Gentu, a hrvatski umjetnik Igor Eškinja živi u Rijeci. 

Poznavali su se nekako otprije jer su prije nekoliko godina bili 

pozvani na umjetničko gastro događanje koje je Jelena 

kurirala u Rovinju u sklopu platforme Nomad, ali ovo je bilo 

prvi put da su zapravo živjeli zajedno. Bilo je jako uzbudljivo 

vidjeti kako grupa radi i raste zajedno. Kuhanje je doista bilo 

ono što ih je u Rovinju spojilo i ujedinilo kao obitelj. Upravo 

sam to ponovno doživjela u Dubrovniku i bilo je prekrasno. Ali 

projekt je za nas imao utjecaja i na drugoj razini, na koju ćemo 

uvijek biti ponosni. To je značilo našu prvu suradnju s 

etabliranim institucijama kao što je Umjetnička galerija 

Dubrovnik i HDLU Zagreb i nismo mogli smisliti nešto bolje. 

Prvi korak projekta bila je postrezidencijalna izložba u CCA 

Andratx, dok je ova druga faza projekta revizija prve izložbe u 

UGD Dubrovnik koja ostavlja bez daha. Iako su radovi isti, 

ovdje su mi se pojavili potpuno novi, intimniji. Jelena 

Tamindžija Donnart je izuzetna kustosica i menadžerica koja 

je vodila ovaj projekt, ali sve u svemu bila je izvrstan domaćin 

kao i cijeli tim Umjetničke galerije Dubrovnik koji je 

75

srdačno ugostio i ravnateljicu CCA Jackie Herbst i mene u 

prekrasnom Dubrovniku. Oduševljeni smo ovom suradnjom, a 

i Jelena i Jackie zajedno su napravile snažan tim - veselim se 

što ću iskusiti uzbudljive buduće zajedničke projekte. 

Kako se njegovala ljubav prema umjetnosti? 

- Jacob i ja imali smo 23 i 25 godina, dakle bili smo prilično 

mladi, ali imali smo zajednički interes za umjetnost. Za oboje je 

umjetnost bila prirodni dio nas, navikli smo živjeti s njom. Od 

djetinjstva sam kod kuće uvijek živjela s umjetnošću, a Jacob je 

i sam bio umjetnik. Tako da je za nas bilo vrlo prirodno da smo 

okruženi umjetnicima i da oni žive blizu. Postali smo dio ovog 

svijeta i on je instinktivno postao dio naših života, sve do 

danas. Umjetnost je zapravo ono što nas je povezivalo i držalo 

zajedno. 

Koliko slične, odnosno različite ukuse imate oko 

umjetnosti? Kako izgledaju "pregovori" o investicijama? 

Kakve su individualne, a kakve zajedničke preferencije? 

- To je nešto o čemu možemo biti vrlo jasni da imamo 

različite ukuse. Jacob je pravi Danac, odrastao je uz CoBrA 

(avangardni pokret) generaciju, uz njihovu ekspresivnost, 

snagu i energiju; tako da su njegovi interesi usmjereni na slične 

interese grupe. On bolje razumije boje i prostore kojima se ja, 

zapravo, ne bavim. On shvaća skulpturu kao objekt koji 

transformira prostor u životni prostor i razumije boju kao 

izraz. To je razlog zašto se može povezati s mlađim 

umjetnicima koji slijede ovu vrstu snage i energije, kao što je na 

primjer mladi danski umjetnik Asger Harbou Gjerdevik. Ja 

imam drukčiji ukus u umjetnosti, više minimalistički i 

konceptualno orijentiran. Jako volim konceptualnu umjetnost 

jer me tjera da se drugačije povežem sa svijetom, daje mi druge 

načine i mehanizme da ga razumijem. Više me zanimaju 

mentalni procesi nego fizički, puno mi je prirodnije baviti se 

umjetnošću na konceptualnoj razini. Na primjer, bila sam 

jedna od prvih koja je kupila djelo dansko-vijetnamskog 

umjetnika Danha Voa. Djelo je bilo višestruko, a sastojalo se od 

pisma koje je francuski misionar napisao svom ocu, a koje bi 

Voov vlastiti otac umnožio i poslao svakom kolekcionaru. 

Dirnula me ljubav između sina i njegova oca koja je prolazila 

kroz godine, postajući uspomena na ljubav i život kroz vrijeme. 

Kada govorimo o konceptualnoj umjetnosti, Jacob i ja smo se 

mnogo puta referirali na priču Hansa Christiana Andersena 

"Carevo novo ruho" - umjetnost ponekad može postati toliko 

složena da se na kraju čini nevidljivom. Osjećam se pogođeno i 

oduševljeno ovim efektom. Ali unatoč tome ja sam uvijek bila 

ona u paru koja je pronalazila nove umjetnike. Na neki sam 

način otvorenija za slušanje ideja od Jacoba, ali njega, budući 

da je i sam umjetnik, umjetnici često više dotaknu nego mene. 

Sviđa mi se taj ying-yang odnos, jer se nadopunjujemo. To je 

nešto o čemu vrlo često razgovaramo. Volimo kupovati radove 

mladih umjetnika. I Jacob i ja možemo vidjeti kvalitetu. 

Međutim, to također zahtijeva da umjetnici mogu evoluirati i 

promijeniti svoj stil u nešto potpuno drugačije; tako da nikad 

ne možeš znati. Vrlo često smo kupovali prerano u nečijoj 

umjetničkoj karijeri, što je djelo učinilo povijesnim, ali ga je 

ponekad teško ponovno prodati. 

Vjerujem da ste donosili i pogrešne odluke? 

- Da, donosili smo i pogrešne ili zamalo pogrešne odluke. 

Još se sjećamo kad sam prije nekoliko godina posjetila studio 

Petera Doiga, kada je imao dvadesetak godina. Vidjela sam 

jednu njegovu sliku i osjetila struju koja mi je prolazila kroz 

vrat i leđa. Odmah sam nazvala Jacoba da se dogovorimo o 

kupnji slike, nije mi vjerovao i umjesto toga je predložio da 

kupim sliku renomiranog CoBrA slikara Carla Henninga 

Pedersena. Odlučila sam kupiti barem mali akvarel za tisuću 

dolara. Poslije mnogo godina prodali smo taj rad na papiru za 

sto tisuća - zamislite da smo umjesto toga kupili sliku… 

Uostalom, jako smo ponosni jer smo i mi prikupili nevjerojatnu 

kolekciju. Zbirka Art Foundation Mallorca izgrađena je od 

radova vrlo mladih umjetnika u to vrijeme, koji su danas 

postali neki od najboljih svjetskih umjetnika. Ključno je bilo biti 

siguran u kupnju i pričekati dok umjetnici ne izgrade karijeru. 

Kako biste opisali kulturne navike u Kopenhagenu, a kako 

na Mallorci? Što je izazovno, a što zabavno na obje lokacije 

po pitanju ovog posla koji radite? 

- Mnogo je sličnosti, budući da su umjetničke scene u 

Kopenhagenu i na Mallorci slične veličine. Obje scene pomalo 

nacionalistički štite umjetnike koji stvaraju karijeru u svojim 

gradovima. Međutim, obje scene također dijele mišljenje da 

umjetnici koji žele postati veliki trebaju razviti dio karijere u 

inozemstvu. Na primjer, umjetnik poput Olafura Eliassona, 

koji se smatra najvećim današnjim živućim danskim 

umjetnikom, morao je otići iz Danske kako bi ga poštovali; na 

neki način to se događa i umjetnicima s Mallorce. Obje su 

lokacije također otvorene za angažman i povezivanje. Na 

primjer, ono što pokušavamo učiniti s Artists' Studios u CCA 

Andratx je okupiti umjetnike iz cijelog svijeta, poput ovog tima 

od nevjerojatnih pet umjetnika, i ponuditi im prostor da se 

ponovno povežu sami sa sobom, da promisle i regeneriraju se. 

Ljudi dolaze iz različitih kultura, ali umjetnost artikulira novi 

jezik u kojem su reakcije slične u svim zemljama. Nama 

ljubiteljima umjetnosti, kad se okupimo, nacionalizam neće 

zamjeriti da radimo ono što želimo. Naravno, jako ćemo voljeti 

naše domaće umjetnike, ali moći ćemo razgovarati zajedno. 

Umjetnost je zapravo način rušenja granica - znam da možda 

zvuči površno, ali to ne znači da je manje istinito! 

Što biste rekli da ponajbolje opisuje umjetničke trendove 

danas? Je li suvremena umjetnost zapravo demokratična 

ili je i dalje u sferi elitnog? Ima li šanse približiti se "malom 

čovjeku"? Treba li to uopće? 

- U svijetu smo umjetnosti već 60 godina i svjedočili smo 

mnogim različitim trendovima. Minimalizam, konceptualna 

umjetnost bila je trend dugi niz godina. Ono što danas opisuje 

svijet umjetnosti je realizam. Posljednjih 20 godina slikarstvo 

je bilo pod upitnikom i revizijom. Čak se raspravljalo je li to 

76

FOTOGRAFIJA: MIHO SKVRCE 

CCA Andratx - centar za suvremenu umjuetnost 

na Mallorci/ Patricia i Jacob Asbæk svoju su prvu 

galeriju otvorili 1972. i otada rade zajedno 

Patricia Asbæk u 

Umjetničkog galeriji 

Dubrovnik 

ČINJENICA DA 

UMJETNOST 

POSTAJE 

REALISTIČNIJA 

NUŽNO ZNAČI I DA 

POSTAJE 

DEMOKRATIČNIJA, 

DOSTUPNIJA 

PUBLICI 

77

poput tada mladog Petera Doiga ili izvanrednog djela 

Chiharua Shiote. Jacob i ja smo jako ponosni na sliku koju 

smo kupili kada smo imali oko 28 godina. Bio je to rad jednog 

od najvećih latinoameričkih umjetnika, Wilfreda Lame. Da 

mogu birati, danas bih voljela imati Alicju Kwade ili djelo 

Claudije Wieser - dvije umjetnice koje pratim godinama. 

Jacob bi definitivno imao skulpturu - vjerojatno Stefana 

Rincka. Ali, naravno, kako starimo, imamo sve manje 

prostora. 

Dansko-francuski kolekcionarski par Patricia i Jacob Asbæk 

mrtav medij - umjetnost je previše konceptualna. Ali danas je 

scena potpuno drugačija. Slikarstvo realistične figuracije vrlo 

se snažno vratilo. Činjenica da umjetnost postaje realističnija 

nužno znači i da postaje demokratičnija, dostupnija publici. 

Stoga umjetnost postaje manje isključiva, manje 

konceptualna. Teže je razumjeti umjetnikovu intelektualnu 

natuknicu u konceptualnom djelu nego osjetiti njegovu 

emociju kroz figurativnu sliku. Tako je nekako umjetnost 

danas više veza "osjećaja" nego veza "uma". Ali kad djelo ima 

obje kvalitete, zakvačeni ste. Na zapadnoj sceni postojao je 

zajednički interes prema afričkim i azijskim umjetnicima, 

umjetnicima koji se bave figurativnim slikarstvom. Lynette 

Yiadom-Boakye bila je prva umjetnica kod koje smo ponovno 

vidjeli figurativne slike. Mislim da je ona bila početak tog 

pokreta prije više od 20 godina, čineći figuraciju ponovno 

dostupnom u sofisticiranijem svijetu umjetnosti koji stvara 

trendove. Dakle, interes zapadnih kolekcionara za afro-azijsku 

umjetničku scenu započeo je ponovno rođenje figurativnog 

slikarstva zajedno s fascinacijom mlađih američkih umjetnika 

europskom umjetničkom scenom 1930. godine. 

Sjećate li se koja je bila prva umjetnina koju ste kupili? Na 

koji ste dio privatne kolekcije posebno ponosni? Što želite, 

a još nemate? Što je izgubilo cijenu, a što dobilo? I kako to 

objašnjavate? 

- Ne mogu se sjetiti. Kao što rekoh, kupovala bih male 

radove mladih i domaćih umjetnika, ali ne mogu se sjetiti kojih 

točno. Ja zapravo znam Jacobov prvi rad. Bio je to rad 

danskog umjetnika Roberta Jacobsena. Kupio ga je jer je bio 

uzbuđen što će početi raditi s njim. Jako smo ponosni na sve 

radove koje smo kupili tijekom života. Svi mi oni nešto znače, 

Postoji li racionalni okvir u validaciji umjetničkog djela 

kada ste kolekcionar ili se pak više vodite instinktom? 

Kojoj podskupini pripadate? 

- Mislim da se radi o mješavini. Što više gledate umjetnost, 

to više imate sposobnost osjetiti što je dobro. Kad idemo na 

sajmove ili u galerije, gledamo i gledamo i odjednom nam 

nešto privuče oko. I tada znamo da je ono što vidimo dobro. 

To je zapravo kao slušanje glazbe. Postoje ljudi koji mogu reći 

jesu li neke note dobro izvedene ili ne. To nije samo urođena 

vještina, već morate istrenirati uho. Na isti način morate 

istrenirati svoje oko, a jedini način na koji ga možete 

istrenirati je gledajući puno umjetnosti. Uza sve navedeno, svi 

kolekcionari rođeni su sa sposobnošću da vide i razviju 

umjetnički instinkt, ali ima tu i puno sluha. To je neizbježno 

još jedan dio svijeta umjetnosti. 

Vaša obitelj je na različite načine uključena u umjetničke 

poslove, a sin Pilou je glumac. Kako se međusobno 

odgajate i što vi učite od njih, a što su oni preuzeli od vas? 

- Između Martina i Thomasa tri su godine razlike i odgojeni 

su na isti način. Umjetnost je bila dio njihova svijeta jednako 

kao što je bila i nama kao roditeljima. Bili su prisiljeni 

posjećivati izložbe, živjeti s umjetnicima i biti dio svijeta 

umjetnosti - bili su vrlo uključeni i izloženi našem svijetu. Kao 

tinejdžeri zapravo su mrzili umjetnost i odbacivali je dugi niz 

godina. Sada su se obojica vratila i imaju uspješne karijere 

umjetničkih galerista. Pilou je drugačiji. I Jacob i ja bili smo u 

drugom trenutku naših života. U to smo vrijeme bili mnogo 

etabliraniji i umjetnička djela - ali manje umjetnici - bila su 

normalno okruženje za Pilouov život. Ali imao je i veliku sreću 

što ga je jedan od najvećih danskih nadrealističkih umjetnika 

Wilhelm Freddie umalo posvojio jer nas je zanio naš društveni 

život i naučili smo ga sve o povijesti umjetnosti od renesanse 

do suvremene umjetnosti. Dakle, privlačio ga je taj svijet i 

nikada ga nije odbijao. Danas je kolekcionar i njegova braća 

jako mu pomažu da izgradi svoju zbirku. Gledajući unatrag 

kroz godine, vidim da smo bili blagoslovljeni što živimo u 

prilično velikodušnom svijetu, jer su umjetnici koji su nas 

okruživali bili velikodušni, ne novcem već svojim umom i 

duhom. Njihovi načini razmišljanja bili su široki i djeca su 

odgajana u tom okruženju te s ponosom mogu reći da su 

izrasli u tri vrlo velikodušne osobe. Dakle, zapravo bih rekla 

da ne učite od djece, ali mi učimo sa svojom djecom. Ona su 

dio našeg svijeta i umjetnost je postala i njihov svijet. 

ZA VALIDACIJU UMJETNIČKOG DJELA MORATE ISTRENIRATI SVOJE 

OKO, A JEDINI NAČIN ZA TO JE - GLEDATI PUNO UMJETNOSTI 

78

GG NOVOSTI 

Multipraktična 'kapa' 

američkog kreatora 

Ricka Owensa ima oblik 

kruna pronađenih u 

drevnim egipatskim 

grobnicama. Seže i 

preko ramena, a krasi 

je rasvjetno tijelo zbog 

kojeg se ona lako 

pretvara i u 

skulpturalnu lampu. 

Laser, 3D printer, zvučni valovi i 

biomimikrija 'alati' su koje nizozemska 

dizajnerska zvijezda Iris Van Herpen 

koristi u stvaranju svojih izvantrendovskih 

kreacija stalno propitkujući odnos tijela i 

prostora te budućnost mode u svijetu koji 

se brzo mijenja. Posljednje tri godine 

predano radi i na pripremi izložbe gdje će 

u pariškom Musée des Arts Décoratifs, 

najavljene za kraj studenog, pokazati 

stotinjak svojih remek-djela. 

strasti 

Moderne surferice u kroćenje 

valova kreću u kostimu 

ukrašenom oslikanim ogrlicama 

dizajnerice Cynthije Rowley. 

Grammyjem ovjenčan 

glazbenik Lenny Kravitz 

zaljubljenik je u satove još 

od djetinjstva kad su ga 

fascinirali očevi kronograi. 

U njegovoj kolekciji satova 

odnedavno je i model 

Reverso manufakture 

Jaeger-LeCoultre koji 

savršeno pristaje uz njegov 

rokerski imidž. 


79

GG X IVA BIONDIĆ 

Pop (sm)Art: 

umjetnost 

proširena 

stvarnošću 

povijesti i 

budućnosti 

FOTOGRAFIJA: BILJANA BLIVAJS / CROPIX 

Moj nedavni artrotting* od Londona preko 

Atene do Bruxellesa oduševio me, zbunio, 

preplašio, rasplesao, natjerao da promislim o 

tome kako promišljam i osjećam art na 

steroidima tehnologije… 

*art + (globe)trotting 

VIRTUALNI PUT U PROŠLOST I BUDUĆNOST 

Tijekom boravka u Londonu ove zime pitala sam jednog 

cool frajera s kojim često razmjenjujem preporuke o knjigama 

koje treba pročitati i predstavama koje treba vidjeti što ne bih 

trebala propustiti kada u proljeće opet dođem u London - i 

kaže on Abba Voyage. Čovjek me zna već više od 20 godina, 

uvijek je imao cool preporuke pa me ovo malo zbunilo. 

Podsjetih ga da nisam neki veliki fan Abbe. No nije odustao od 

nagovaranja tvrdeći da je riječ o glazbeno-tehnološkoj 

inovaciji, nečemu neviđenom u što je uloženo puno truda i 

novca (točnije jako, jako puno - nešto više od 200 milijuna 

funti!) i da bez obzira na to što nisam obožavateljica Abbe, 

moram to vidjeti. Ipak, netom prije nego što sam ponovno 

došla u London, gdje počinjem ovu kolumnu, poslala sam mu 

poruku - stvarno moram ići gledati Abba Voyage?! "You really 

should", odgovara on. 

I tako sam jedne večeri promijenila tri vlaka kako bih došla 

u istočni dio Londona na stanicu Pudding Mill gdje je 

sagrađena Abba Arena. Već to je nevjerojatno. Znači cool je da 

Coldplay može napuniti stadion u Buenos Airesu deset dana 

za redom, da je Harry Styles u Americi 2021. prodao 669 tisuća 

karata, a da je najprodavanija turneja u povijesti ovogodišnja 

turneja Eltona Johna s 278 koncerata diljem svijeta, ali Abba 

već više od godinu dana puni pet dana u tjednu sedam izvedbi 

i 11 mjeseci nakon premijere showa ugostila je milijuntog 

posjetitelja! Kupila sam kartu za Dance Floor jer mi se činilo da 

je to adekvatno mjesto za jednu Dancing Queen (u skladu s 

mojim potpisom na Instagramu), ušla u dvoranu i u trenutku u 

kojem su se ugasila svjetla, ispred mene na pozornici stajali su 

Agnetha, Anni-Frid, Benny i Björn iz 1979.! Danas ova 

najslavnija skandinavska grupa (nisu zapravo svi Šveđani) ima 

70+ godina pa na trenutak iskustvo djeluje poput putovanja 

80

vremenom. Putovanje kroz vrijeme tehnologija još nije 

omogućila, ali je omogućila da plešem s digitalnim avatarima i 

da se na trenutke, baš kao i ostale tri tisuće ljudi, zanesem i 

zaboravim, ili zanemarim, da su ispred mene (samo) 

hologrami. 

Kad Anni-Frid priča o svojoj baki koja ju je sama odgojila na 

sjeveru Norveške, uz magično stvarnu polarnu svjetlost, i ta 

emocija je stvarna jer to je njen glas, njena priča, pa čak i njena 

mimika, stas… Ekipa Abbe radila je s holivudskim majstorima 

vizualnih efekata šest godina i svaki pokret plešućih i 

pjevajućih avatara snimljen je sa živim članovima benda u 

studiju te nakon toga renderiran s njihovim licima i tijelima sa 

snimke koncerta iz 1979. I ima puno stvarnog i teško razlučivog 

u vizualnom doživljaju ovog showa, ali primarna začudnost i 

blaga nelagoda leži u tome što sam prvi put osjetila budućnost 

u kojoj će granica između stvarnog i virtualnog nestajati. Samo 

godinu dana prije sudjelovala sam u Barbican Centru u 

Londonu na "Le Bal de Paris" Blance Li gdje smo opremljeni 

VR naočalama i pokriveni elektrodama za praćenje pokreta 

tijela prvo odabrali Chanel kostime (nažalost virtualne), a onda 

šetali i plesali po dvoranama i vrtovima Pariza. Doduše, taj 

doživljaj je tehnološki još uvijek bio pomalo dražesno 

nespretan. I bilo mi je nekako drago zbog toga. Naravno da je 

španjolska koreografkinja Blanca Li imala na raspolaganju 

znatno manji budžet od jednih od najbogatijih performera na 

svijetu, ali imajući i to na umu, evidentno je kojom se brzinom 

samo u godinu dana razvija tehnologija. 

DRAŽESNO EKSPERIMENTIRANJE S DIGITALNIM I (NE) 

VIDLJIVA PROŠIRENA STVARNOST 

Drugo jutro otišla sam do novog prostora Lightroom, koji je 

otvoren ove zime multimedijalnom retrospektivom Davida 

Hockneyja "Bigger & Closer (not smaller & further away)" koja 

nije baš tako fascinantna, ali svakako je dražesna. Sasvim je 

simpa da najluđi, najšareniji djedica pop arta pokazuje 

ubrzanom videoslikarijom kako je nastala slika njegova vrta na 

njegovu iPadu, interesantno je naći se u projekcijama kulisa 

opera koje je 80-ih i 90-ih radio za Metropolitan i druge, 

većinom američke opere te druge momente njegove 60 godina 

duge karijere. Najbolji dijelovi su oni koji pokazuju njegove 

eksperimente s fotografijama (fotografski kolaži portreta, 

Grand Canyona i materijali za Vogue), ali sve je to jako 

tehnološki šlampavo. Možda je problem u prevođenju, 

transformaciji jednih umjetničkih tehnika - slikarstva i 

fotografije u druge - video, digitalno… jer je u prethodne dvije 

spomenute umjetničko-tehnološke izvedbe riječ o radovima 

koji su kreirani za medij u kojem se i konzumiraju. 

Svaki put kada se pojavio neki prikaz prirode, a Hockney je 

naslikao puno cvijeća, drveća, listića u svojoj karijeri, mislila 

sam na magiju Refika Anadola, koji informacije s milijuna 

on line slika prirode pretvori u plešuće piksele na nekom 

ogromnom ekranu i u potpunosti digitalnom magijom stvori 

iznimno fizičko, mentalno i duhovno iskustvo. I kao da sam ga 

dozvala! Desetak dana kasnije naletjela sam na njegove "Natu - 

re Dreams", a stvarno volim naletjeti na neku dobru art stvar 

slučajno. Prošlog vikenda u Ateni, čekajući autobus i vidjevši 

da imam još 15-ak minuta do njegova dolaska, ušla sam u 

Nacionalne vrtove i zamijetila obavijest o izložbi "Seeing The 

Invisible". Morala sam skinuti službenu aplikaciju izložbe, in - 

ter aktivno sučelje s GPS-om, pa krenuti u šetnju slijedeći ma - 

pu. Prvi rad na koji sam naišla bio je rad mog miljenika Refika 

Anadola. No uživo, fizički ispred mene, nije bilo ničega. Aplikacija 

me uputila da skeniram tlo oko sebe i nakon nekoliko 

sekundi dalo mi je opciju da "lansiram djelo". I ispred mene na 

sučelju mog telefona zahvaljujući AR (Augmented Reality = 

proširena stvarnost) tehnologiji pojavio se poput virtualnog 

sloja njegov rad "Machine Hallucinations: Nature Dreams". 

Nastavila sam fascinirano šetati parkom i skenirati tlo kad 

me aplikacija obavijestila da sam došla do nekog rada - vidjela 

sam prirodu oko sebe kroz "Pneumu" Mel O'Callaghan kao 

kroz neki divni kristalni balon od sapunice, prošetala kroz 

eksploziju cvijeća Orija Gershta pod nazivom "Forget Me Not" 

koju sigurno neću zaboraviti, a na samom kraju šetnje i "Gilted 

Cage", ogromni pozlaćeni kavez Ai Weiweija koji je lebdio na 

jednom proplanku u parku gdje su jedan stariji gospodin i 

njegov unuk začuđeno promatrali ženu koja maše mobitelom i 

slika zrak, potpuno nesvjesni tehnološke uvećanosti moje 

stvarnosti i prisutnosti djela kultnog kineskog suvremenog 

umjetnika koje je lebdjelo ispred njih u zraku. 

VIRTUALNA SREĆA I REPRODUCIRANA (NE)STVARNOST 

Iz Atene sam sletjela u magloviti jesenski Bruxelles i 

nabasala na sreću. U neposrednoj blizini mog hotela u Mont 

des Arts otvoren je Happiness Expo. Nizozemski Studio Irma, 

koji se već dvadeset godina bavi eksperimentalnom 

umjetnošću i instalacijama inspiriran recentnom studijom 

Svjetske zdravstvene organizacije o tome kako nas umjetnost 

može usrećiti i neuroznanstvenim istraživanjima koja 

pokazuju da kulturne aktivnosti utječu na lučenje dopamina - 

"hormona sreće" - kreirao je digitalnu izložbu bojama, 

zvukovima, glazbom i taktilnom interakcijom. I to je jako 

dražesno, ali to stvarno nije umjetnost. Imala sam osjećaj da 

sam se našla u nekom hibridu digitalnog lunaparka i zbirke 

pozadina za Instagram objave. Puno ljudi se oko mene snimalo 

i slikalo i djelovali su sretno. Mene to iskustvo baš nije usrećilo. 

Digitalna i/ili virtualna umjetnost kao umjetnost kojoj 

pristupamo kroz neki tehnološki medij predstavlja 

postkonvergentni oblik umjetnosti - međuovisnost različitih 

medijskih elemenata - slike, zvuka, vremena, umreženosti, 

interaktivnosti.... Kao i uvijek, umjetničke novotarije izazivaju 

prijepore i podjednako se preziru kao što se i nekritički 

konzumiraju. Kao digitalni doseljenik ( jer sam odrasla bez 

digitalnih ekstenzija - mobitela, a dijelom i bez računala i 

interneta), za razliku od novijih generacija digitalnih 

urođenika, možda samo drugačije pristupam stvarnosti, 

odnosno smatram da se mora moći ćutjeti ne samo osjetilom 

vida. A to onda utječe i na to što i kako prihvaćam da ima ili 

nema potencijal umjetničke vrijednosti. 

Moj omiljeni kipar Alberto Giacometti, podjednako 

surrealist kao i ekspresionist, smatrao je da umjetničko djelo 

ne reproducira realnost nego da kreira realnost istog 

intenziteta kao što je realnost sama. Ne znam što bi rekao da je 

sa mnom plesao uz Abbu, promatrao Hockneyjeve igrarije s 

perspektivom ili šetao parkom mašući mobitelom kako bi 

uhvatio piksele virtualnih radova Ai Weiweija ili Refika 

Anadola. Zamislit ću da bi bio zaintrigiran virtualnim 

rekonstrukcijama realnosti, a manje oduševljen samom 

kreiranom stvarnošću. Ali s obzirom na to da zamišljam da 

šećem s djedicom koji bi danas imao 122 godine, možda blaga 

skepsa, nelagoda, neprihvaćanje umjetnosti proširene 

steroidima tehnologije imaju i neku generacijsku odrednicu. 

Možda nisam baš skroz pop smart. 

81

GG ATELIER BEAUTÉ CHANEL 

Što o 

brendiranju 

možemo naučiti 

iz posjeta 

Chanelovoj 

privatnoj 

oazi ljepote u 

New Yorku 

Brend konzalting koji radim 

traži od mene stalnu inspiraciju, 

proživljavanje novih brend 

iskustava i analizu svega kako 

bih u radu mogao primijeniti 

najbolje svjetske prakse. Dok 

sam se pripremao za put u New 

York na TikToku mi je iskočio 

Atelier Beauté Chanel u Sohou i 

odmah sam vidio da je riječ o 

savršenom primjeru iz kojeg 

možemo mnogo naučiti 

tekst i fotografije TOMISLAV PANCIROV 

Brend iskustvo obuhvaća sve 

osjećaje, senzacije i spoznaje 

koje klijenti imaju prije, 

tijekom i nakon interakcije s 

brendom te njihov 

bihevioralni odgovor izazvan 

podražajima koji su dio identiteta brenda, 

pakiranja, dizajna, sveukupne komunikacije i 

fizičkog okruženja. 

Prva stvar koju vidite kada dolazite iz 

smjera ulice Spring je Chanelov butik te red 

koji se najčešće formira ispred njega. Samo 

stotinjak metara dalje je ulaz sa zvonom na 

koje morate pozvoniti za ulazak u Atelier 

Beauté Chanel. Već ovaj kontrast između 

čekanja u redu i zvona za ulazak daje dojam 

privatnog iskustva brenda koje se nalazi na 2. 

katu zgrade. 

Da bi se zaboravilo na doživljaj vanjskog 

svijeta i primilo najbolje iskustvo dobije se 

ormarić u kojem se ostavljaju stvari. Svaki je 

ormarić personaliziran Chanelovim 

storytellingom koji se nastavlja kroz atelje. 

Primjerice, ormarić No 17 je COMÈTE s 

opisom kako su zvijezde i kometi imali 

posebno mjesto u kreacijama Coco Chanel 

sve od prve linije nakita iz 1932. godine, No 11 

je DEAUVILLE, grad za odmor na obali gdje je 

dizajnerica lansirala liniju jednostavnih 

odjevnih predmeta od džerseja i tako 

revolucionarno oslobodila žene korzeta. 

82

Korak iza toga je stvaranje dojma potpune 

čistoće - pranje vaših ruku i lica na elegantnim 

umivaonicima. Ovaj atelje nije prosječna 

trgovina pa nitko nije pod pritiskom da 

odmah kupuje, već se potiče 

eksperimentiranje koje stvara dodatnu 

intimnost s brendom. Moguće je napraviti i 

online profil za lajkanje, spremanje i 

kupovanje favorita te potencijalno 

rezerviranje termina za neku od posebnih 

usluga, poput 60-minutnog šminkanja s 

Master Artistom ili beauty druženje uz 

šampanjac s Makeup Artistom za dvije do tri 

osobe. Ove usluge se plaćaju, ali se cijeli iznos 

može iskoristiti za kupnju proizvoda u ateljeu. 

Odmah pri ulasku u prostor primjećujemo 

paletu boja. Kroz interijer je intenzivno 

korištena crno-bijela kombinacija tipična za 

brend kako bi se stvorila savršena kulisa za 

teatralne proizvode saturirane pigmentima. 

Sami proizvodi prezentirani su na vrlo 

kreativan način, gotovo poput muzeja, a 

podijeljeni su u tri dijela - Skincare, Makeup i 

Perfume, koji se nalazi u odvojenoj prostoriji 

sa zagasitijom rasvjetom i tamnijim tonovima 

od ostatka ateljea kako bi posjetitelji bili više 

fokusirani na olfaktorno iskustvo. 

Baš svaki materijal koji se koristi je 

brendiran uz jasan customer journey. 

Primjerice, proces skincare konzultacije 

točno je opisan na zidu od početka do kraja. 

Zanimljivo je da je čak i toalet u skladu s 

brendom, što je često problem kod fizičkih 

prodajnih lokacija. 

Tvid tkanina koja je korištena u prostoru 

tipična je za brend te odražava njihov brend 

arhetip ljubavnika. Inače, sama inspiracija za 

korištenje ovog materijala i dolazi iz ljubavnog 

Premda su među 

manekenima prevladavali 

muškarci, prije izlaska na 

pistu bilo je hektično, ali 

nakon revije čulo se mnogo 

pozitivnih komentara 

publike i struke 

odnosa Coco Chanel i vojvode 

od Westminstera, čiju je jaknu 

od tvida posudila te kasnije 

ovaj uobičajen materijal 

transformirala u nešto meko, 

podatno i sofisticirano. 

Prostor je vrlo fotogeničan 

s mnogo mogućnosti za 

fotografiranje proizvoda u 

flat-lay stilu te mnogo ogledala s prirodnom i 

dobro balansiranom umjetnom rasvjetom 

savršenom za prenošenje na Instagram. Iako 

je ovdje riječ o globalnoj modnoj instituciji, 

mnogo doživljaja i detalja može se primijeniti 

gotovo u svakom fizičkom prodajnom mjestu 

sve dok klijente stavljamo u fokus te smo 

svjesni svrhe i smjera u kojem je brend arhetip 

pozicioniran. 

Cijelo iskustvo posjeta ateljeu vrlo je 

osnažujuće, nema klasične njujorške žurbe, 

osjećate se privilegirano, osoblje je iznimno 

ljubazno te na Chanelov način pomaže 

posjetiteljima koji grade imidž. To se osjeti od 

samog ulaska gdje stoji veliki neonski natpis 

CREATE YOURSELF, kroz atelje s natpisom 

BEAUTY BEGINS THE MOMENT YOU 

DECIDE TO BE YOURSELF te na kraju s 

izloženom slikovnicom Coco Chanel - Mali 

ljudi, veliki snovi. 

83

GG X ZABA 

ONI 

DOLAZE 

ČULI STE ZA RIJEČ UPCOMER/S? SLANG JE TO KOJI SE 

ČESTO ČUJE UNUTAR KRUGOVA MILENIJACA (25 - 39 

GODINA), ALI I GENERACIJE Z (7 - 24 GODINE). RIJEČ JE TO 

KOJA SVRSTAVA I SMJEŠTA, OBJEDINJUJE ONE KOJI 

PREDANO RADE, AMBICIOZNO I USMJERENO VODE SVOJ 

POSAO, KARIJERE, ALI I ADEKVATAN, POPRATNI IMIDŽ 

razgovarali LEA LADIŠIĆ I SRĐAN SANDIĆ 

fotografije NEJA MARKIČEVIĆ / CROPIX 

UPCOMERI 

Riječ koja označava one koji dolaze, one koji obećavaju, one koji 

će uspjeti ili koji već polagano uspijevaju. Vođeni fascinacijom i 

dubokim poštovanjem prema mladim ljudima koji uspješno 

vode svoja različita poslovanja u kojima nerijetko obnašaju 

nekoliko poslovnih funkcija, odabrali smo četiri potpuno 

različite osobnosti, dva profesionalca i dvije profesionalke: 

Ivana Pervana, frizera i ambasadora PRIMEvision salona, 

Ivanu Pavić, modnu stilisticu i predavačicu na školi za modu i 

dizajn Profokus, Mariju Gauru, pjesnikinju i poduzetnicu u 

HUB7, te slobodnog umjetnika, kipara Mateja Vukovića da s 

nama podijele svoja poslovna iskustva, dvojbe, snove, mjesto u 

kojem se trenutačno poslovno nalaze, pogreške i lekcije koje su 

morali svladati. 

84

MARIJA GAURA 

'Prije svega, 

poduzetnik mora 

biti siguran u sebe. 

Koliko god to nekad 

bilo teško, ako 

vjerujete i sigurni ste 

u sebe kao osobu, 

vjerovat će vam i 

drugi' 

vještina preživljavanja u divljini potrebna je za 

održavanje uspješnog poslovanja", smatra Marija 

Gaura, poduzetnica koja je sa svojih 30 godina 

ostvarila, priznaje nam, svoj cilj. Marija je prije dvije 

godine pokrenula HUB7, studio koji nudi 

marketinške usluge, merch za klijente i project management, primarno za 

IT sektor iako su na listi klijenata i druge industrije, poput turizma, ljepote, 

mode i zdravlja. Ideja se u njezinoj glavi počela komešati još 2018. godine, 

no tada je za početak krenula s brendom Pišem ti po zidu, koji opisuje kao 

"mindset i zajednicu" koja je organizirala razne projekte za publiku, ali i 

odjeću koja odiše feel good osjećajem. 

Kreativka i poduzetnica se u pokretanje HUB7 bacila nakon što je doživjela 

prvi službeni psihički i fizički pad krajem 2021. godine. "Svi koji me poznaju 

znaju da sam jako motivirana, pozitivna i ako padnem, znači da je nečeg 

bilo zaista previše. Tijelo je reklo dosta i zaustavilo me na par mjeseci. 

Hvala mu na tome! Odmorila sam se, napunila baterije i progledala. Nije 

me bilo strah, bila sam jako pozitivna, ali i jako uzbuđena jer su se 

odjednom počele događati velike stvari", govori Marija, koja je ove godine 

predstavila i prvu zbirku pjesama u prozi "Nijanse zelene zrelosti". 

Iz razgovora s njom lako je zaključiti da je riječ o osobi iznimno pozitivne 

energije, koja spremno uzima sve izazove i prepreke u svoje ruke. "Prije 

svega, poduzetnik mora biti siguran u sebe. Koliko god to nekad bilo teško, 

ako vjerujete i sigurni ste u sebe kao osobu, vjerovat će vam i drugi", 

mišljenje je kojim se vodi, a na samim početcima pokretanja poslovanja 

ona je pomoć i savjete potražila u banci, poreznoj upravi i Plavom uredu. 

"Imala sam odlično iskustvo na sve tri strane i savjete koje sam dobila 

mogla sam vrlo lako primijeniti. A kada bih zapela, nakon poziva sam 

dobila koristan odgovor i uputu", govori Marija i svima nam daje savjet: 

"Prigrlite konkurenciju, upoznajte je i pogledajte sebe iz njihove 

perspektive i razmislite biste li nešto tada promijenili? I za kraj, nemojte 

živjeti za vikend, radite dovoljno ili onoliko koliko zarađujete. 'Work hard' 

nije najbolja opcija ako nedostaje 'smart'. Brinite o svom tijelu jer bez njega 

ne možete dalje". 

85

"Hrabrost je vrlina koja se kod mene pojavila još u 

djetinjstvu zbog nekih životnih situacija i tada sam 

radio na relaciji: hrabrost - ludost, a danas na: hrabrost 

- strah. Strah od toga hoću li uspjeti iznijeti ono što 

sam započeo, hoću li biti dovoljno dobar u onome što 

radim. Mislim da bolje funkcioniram pod pritiskom 

nego u kolotečini, no u svakom slučaju, prisutnost 

straha mi govori da radim nešto do čega mi je stalo", 

govori Ivan, a njegova ljubav prema frizerstvu 

otkrivena je slučajno, kada je za džeparac radio u 

sestrinom salonu. Završio je Fakultet političkih 

znanosti, a nakon toga krenuo za svojim snovima, 

završio je večernju školu za frizera stilista i od tada je 

jedna stvar vodila drugoj - od zaposlenja u frizerskim 

salonima do današnje pozicije koja ga ispunjava. 

"Rekao bih da snove treba slijediti, ali i uvijek biti 

spreman na prepreke koje su dio našeg puta. Ostati 

uporan, uzeti neki savjet koji dobijemo i na kraju 

osjećati sebe i napraviti taj korak naprijed, premda i u 

nepoznato - uz malo hrabrosti, straha i odlučnosti." 

kreativni um i dobro poslovanje, smatra se, ne idu 

uvijek zajedno. No, naši sugovornici dokaz su da je 

kreativnost dovoljno pogonsko gorivo za uspješne 

poslovne priče. Ivan Pervan, kreativno vodstvo 

PRIMEvision frizerskog salona i ambasador Nashi Argan Croatia 

brenda dobar je primjer. Priznaje nam u razgovoru da nije onaj 

"štreberski tip", koji sve mora imati na papiru, onaj koji djeluje nužno 

racionalno i posloženo. 

"Nikada nisam funkcionirao tako da se prije bilo kakve odluke 

studiozno pripremam, da stavim na papir činjenice i sve mogućnosti. 

Možda je takav stav pogrešan i nije poduzetan po mišljenju nekih, ali 

tako funkcioniram i ne marim za nametnute okvire. Volim biti 

spontan i otvoren za stvari koje u tom trenutku trebaju doći do 

mene, a zatim bez rezerve uzeti ono što mi je na raspolaganju. Za 

sada sam zadovoljan takvim sistemom donošenja odluka i razvoja 

situacija koje su se dogodile", govori Ivan, koji je 2020. ostvario 

suradnju s Nashi Argan Croatia brendom, a zatim je došla ideja o 

pokretanju PRIMEvision salona. Sredinom ove godine salon je 

preselio u veći, luksuzniji prostor na zagrebačkoj Ilici, a osim rada u 

salonu, Ivan često radi kao stilist kose na snimanjima kampanja i 

modnih editorijala. 

IVAN PERVAN 

'Snove treba slijediti, ali i uvijek biti 

spreman na prepreke koje su dio 

puta. Ostati uporan, iskoristiti 

pokoji savjet, ali na kraju poslušati 

sebe i učiniti taj korak naprijed, 

premda i u nepoznato' 

86

IVANA PAVIĆ 

'Vlastiti posao nije 

obećana zemlja bez 

šefova, nije istina da 

nikome ne moraš 

polagati račune' 

n 

akon deset godina iskustva u medijima kao 

modna stilistica, ispunjavanja novinarskih 

zadataka, do mjesta modne urednice i na koncu 

vlastitog poslovanja, Ivana Pavić je svoje 

poslovno modno carstvo izgradila kroz 

kontinuirani rad, osluškivanje klijenata, 

ustrajnost i pozitivnost. Brojne modne editorijale 

koje svakodnevno vidimo ona je osmislila i 

stilizirala, a danas je vlasnica obrta za modni 

stilizam, umjetničko stvaralaštvo i savjetovanje. 

Pruža usluge individualnog savjetovanja klijenata 

kroz autorske projekte Virtual Stylist i 

edukacijske radionice Stilska jednadžba, a 

također radi i kao dio tima Učilišta Profokus kao 

glavni mentor klase programa "modni stilist". 

"Mislim da sam prvo morala sazreti kao osoba, 

proći kroz puno utakmica kako bih konačno sebi 

rekla: 'OK, sada je vrijeme za početak nove, 

vlastite priče!' Iako se ta ideja kuhala u mojoj glavi 

gotovo od početka bavljenja ovim poslom, uvijek 

je nedostajalo hrabrosti i odlučnosti", priznaje 

Ivana, koja se na takvu veliku promjenu odlučila 

u, recimo, nezgodnom trenutku. 

"Sve bi to bilo divno i vjerojatno puno lakše da se 

moja velika promjena nije dogodila u veljači 

2020., ne sluteći što će se dogoditi svega par 

tjedana nakon toga. U tim trenucima kada su mi 

svi unaprijed dogovoreni angažmani i suradnje 

otkazani zbog covida-19 ipak sam odlučila 

nastaviti s misijom otvaranja obrta i vlastitog 

posla. Hrabrost ili ludost, tada sam se često 

pitala. Ne mogu reći da se nisam bojala, bojim se i 

dalje jer kada ovisiš isključivo o sebi, promijeni se 

mindset. Međutim, vjerovala sam u svoje 

sposobnosti, upornost i to me na kraju održalo 

pozitivnom u tom teškom razdoblju. Zanimljivo 

je da sam tada bila najkreativnija i 

najproduktivnija...", govori nam Ivana i dodaje da 

vlastiti posao nije "obećana zemlja bez 

nadređenih", što je zabluda koja je često 

aktualna. "Nije istina da ne moraš nikome 

polagati račune, niti da radno vrijeme ne postoji 

pa većinu vremena ispijaš kavicu dok se posao 

sam od sebe događa. To nije realna slika". 

Stilistica otkriva da sve u poslovanju radi 

digitalno, što uvelike olakšava posao. Preko 

sustava e-građani, zatim net-bankinga te 

aplikacija i digitalnih alata koje olakšavaju posao 

vezan uz financije, plaćanje i izdavanje računa. "I 

moj posao je jako vezan uz digitalnu sferu s 

obzirom na to da se naručivanje usluga odvija 

putem web stranice, a u vezi toga imam i velike 

planove za iduću poslovnu godinu", otkriva Ivana. 

87

MATEJ VUKOVIĆ 

'Uvijek je prisutna doza straha i 

anksioznosti, to je dio svakog 

kreativnog posla, osobito u ovom 

obliku gdje ne znaš što će se 

dogoditi sutra' 

slobodni umjetnik, kipar Matej Vuković magistrirao je 

kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 

a nakon diplome preselio se u atelje u Velikoj Gorici. 

Voli raditi skulpture u sobi, kaže nam, i snalazi se - radi 

u više smjerova, od prodaje i najmova radova do 

festivala i raznih projekata te povremenih ispomoći u 

realiziranju tuđih radova. Njegova poslovna priča zakotrljala se sama od 

sebe, ali ipak nakon ključne odluke, kada je odlučio nastaviti raditi ono 

što ga ispunjava i veseli. 

"Uvijek je prisutan neki strah i anksioznost, mislim da je to dio svakog 

kreativnog posla, pogotovo u ovom obliku gdje ne znaš što će se dogoditi 

sutra. Ne postoje sigurnost niti stalni prihodi kod vlastitog poslovanja, ali 

upravo to te tjera da ne sjediš po cijele dane na kauču, već si potaknut na 

stalno kreiranje", govori. Uspjeh je za njega sama činjenica da radi posao 

koji voli, a takva sloboda i uopće izrađivanje nečega iz ničega, kreativnost 

u svakom obliku iznimno ispunjavaju. To je meditativan proces, ali je 

nerijetko i stresan. "Treba se odvažiti za tako nešto, za pokretanje svog 

posla, i naravno uvijek možeš odustati i zaposliti se negdje. S druge 

strane, tada te preplavi osjećaj da si odustao od sebe i ogradio se od 

stvari koje te ispunjavaju." 

Smatra da je umreženost i aktivnost u svom polju djelovanja od ključne 

važnosti za uspješno poslovanje, bilo da je riječ o manjem ili većem 

pothvatu. "Kada sam kretao, prvo sam počistio atelje i riješio se smeća. 

Uvijek dobivam dobre savjete od roditelja, i susjed ima dobrih savjeta (i 

nerijetkih špotanja zbog buke). Dosta savjeta i trikova sam dobio od 

drugih kolega umjetnika koji su u 'sličnom sosu' i svi nekako zajedno 

rastemo i sazrijevamo kroz druženja. Najbolji savjeti se ipak mogu čuti 

nakon izložbe u nekom bircu", govori slobodni umjetnik i smatra da naše 

tržište još nije najpovoljnije za umjetnike, no, na sreću, polako se otvaraju 

platforme kao što je Kolekcionart koji autore čine vidljivijima publici i 

kolekcionarima. U budućnosti se pak nada ostvariti karijeru u 

inozemstvu te tako proširiti posao, a do tada drži se pametnih i 

promišljenih poslovnih odluka. Zaključio je: "Za buduće stvaralaštvo 

vodim se najdražim rečenicama domaćih umjetnika: 'Nema goreg od 

sranja na brzaka' (Predrag Pavić) i 'Treba ići' (Ivan Kožarić)". 

88

pZABA MENTOR 

Pretvorite snove u uspješan posao uz prave partnere 

okretanje poslovnog projekta obično sa sobom nosi 

neizvjesnost i strah, dok mladima ponekad nedostaje 

samopouzdanja i odlučnosti za pretvaranje strasti ili 

hobija u posao. Često se nameću pitanja sumnje u 

vlastite sposobnosti, potencijal same ideje i zbivanja 

na tržištu, kao što je ovogodišnji dolazak eura. Ipak, u 

posljednje vrijeme raste broj mladih koji su se odlučili 

na poduzetnički iskorak i hrabro prigrlili brojne prednosti 

koje nosi vlastiti posao. 

Svijet poduzetništva može biti izvanredna prilika za vlastiti 

razvoj i ostvarenje snova. Pritom je od velike važnosti okružiti 

se pouzdanim partnerima na koje se možete osloniti. Među 

njima se ističe Zagrebačka banka – institucija koja pruža 

vrijednu podršku na poduzetničkom putu; od raznih 

proizvoda i usluga prilagođenih potrebama poduzetnika pa 

do savjetovanja pri pokretanju posla, pristupa financiranju, 

naprednih tehnoloških rješenja, izvrsne infrastrukture i još 

mnogo toga. 

Poduzetništvo nije samo san o stvaranju vlastitog posla i 

dosezanju neovisnosti, nego i o doprinosu pozitivnim 

promjenama u društvu. Mladi poduzetnici imaju priliku 

inovirati, rješavati probleme i oblikovati budućnost prema 

vlastitim zamislima. Zaba prepoznaje važnost društvenoodgovornog 

aspekta te podržava i projekte koji imaju 

dimenziju društveno odgovornog poslovanja kroz program 

'Bankarstvo s društvenim utjecajem'. 

Dok vi vodite brigu o razvoju svog poslovnog koncepta, 

stručni i posvećeni Zabini eksperti brinu o financijskoj 

podršci i pružaju vam neophodna znanja i alate za postizanje 

uspjeha. Budite hrabri, budite inovativni i započnite svoje 

poduzetničko putovanje uz prave partnere. 

CIJELI PROJEKT GG UPCOMERS POWERED 

BY ZABA PRATITE NA PORTALU GLORIA.HR 

89

GG NOVOSTI 

Hermèsove marame jednako su poželjne kao ukras oko vrata ili 

slika na zidu. U jesenskoj kolekciji nalazi se razigrani model od 

kašmira i svile s motivom Rocabar preslikanim s pokrivača 

kojima su se u 19. stoljeću ukrašavali trkaći konji. 

Sunčane naočale marke Loewe u 

obliku maske za spavanje 

umjesto tame nude ružičasti 

pogled na svijet. 


Britanska kraljica Elizabetha II. za 

svoj je osamnaesti rođendan 1944. 

godine dobila Boucheronov broš od 

akvamarina i dijamanata koji su 

Claire Choisne, dizajnerici te kuće 

luksuza, poslužili kao inspiracija za 

novu kolekciju 'Like a Queen'. U njoj 

je i komad Hypnotic Blue ukrašen sa 

šest saira koji se može nositi kao 

broš i narukvica. 

Svi su ludi za Elinom, novom 

Ferragamovom sandalom 

koja izgleda kao da prkosi 

gravitaciji. Krase je tanki 

remenčići koji čvrsto drže nogu 

i peta čiji je oblik skinut s vrata 

irentinskog sjedišta brenda. 

90

FOTOGRAFIJA: JAKOV BARIČIĆ 

fashion & beauty 

91

AKO LICE 

OKRENETE 

PREMA 

SUNCU, 

sjena će uvijek 

padati iza vas 

Slavna Coco ženama je otkrila koncept udobne odjeće, 

koja tijelu ogrnutom u vrhunsku eleganciju pruža osjećaj 

slobode. Kreativna direktorica modne kuće CHANEL 

Virginie Viard u ljetnoj je kolekciji savršeno uhvatila 

duh modne ikone, prikazavši suvremenu viziju 

sofisticiranosti i bezvremenske privlačnosti 

fotografije JAKOV BARIČIĆ 

styling ROMANO DECKER 

92

Make-up: tekući puder CHANEL Les Beiges Water-Fresh Tint; bronzer CHANEL Les Beiges Healthy Glow; sjenilo za oči CHANEL Ombre Première Laque u nijansi #Quartz Rose; maskara CHANEL 

Inimitable u nijansi #Black; gel za obrve CHANEL Le Gel Sourcils u nijansi #Transparent; revitalizirajući balzam za usne i obraze CHANEL N°1 DE CHANEL Red Camélia u nijansi #Healthy Pink. 

Naušnice iz kolekcije CHANEL 2022/23 RTW proljeće/ljeto 2023. 

93

94 

Make-up: tekući puder CHANEL Les Beiges Water-Fresh Tint; bronzer CHANEL Les Beiges Healthy Glow; sjenilo za oči CHANEL Ombre Première Laque u nijansi #Quartz Rose; maskara CHANEL 

Inimitable u nijansi #Black; gel za obrve CHANEL Le Gel Sourcils u nijansi #Transparent; revitalizirajući balzam za usne i obraze CHANEL N°1 DE CHANEL Red Camélia u nijansi #Healthy Pink. 

Haljina bez naramenica, naušnice i sat Chanel Première edition original, sve iz kolekcije CHANEL 2022/23 RTW proljeće/ljeto 2023.

Haljina od svilenog žakarda, naušnice, narukvica i prsten te čizmice od plišane mreže i lakirane 

kože, sve iz kolekcije CHANEL 2022/23 RTW proljeće/ljeto 2023. Make-up: sve CHANEL 

95

96 

Kombinezon od višebojnog 

fantasy tvida, ružičasti 

kardigan s blijedoljubičastim 

reverom, ukosnica od metala i 

kristala, ogrlice, naušnice, 

narukvica te čizmice od 

lakirane kože i crne mreže s 

kristalima, sve iz kolekcije 

CHANEL 2022/23 RTW 

proljeće/ljeto 2023. 

Make-up: sve CHANEL

NA SVIJET 

DOLAZIMO 

KAO ORIGINALI, 

NE 

DOPUSTIMO SI 

POSTATI 

KOPIJE 

97

98 

Haljina bez 

naramenica i 

naušnice iz kolekcije 

CHANEL 2022/23 

RTW proljeće/ljeto 

2023. Make-up: sve 

CHANEL

Make-up: tekući puder CHANEL Les Beiges Water-Fresh Tint; bronzer CHANEL Les Beiges Healthy Glow; sjenilo za oči CHANEL Ombre Première Laque u 

nijansi #Quartz Rose; maskara CHANEL Inimitable u nijansi #Black; gel za obrve CHANEL Le Gel Sourcils u nijansi #Transparent; revitalizirajući balzam 

za usne i obraze CHANEL N°1 DE CHANEL Red Camélia u nijansi #Healthy Pink. Naušnice i ogrlice iz kolekcije CHANEL 2022/23 RTW proljeće/ljeto 2023. 

99

LJEPOTA SE 

RAĐA U 

TRENUTKU 

KADA 

ZAVOLITE 

SEBE 

Plašt od crnog svilenog 

šifona, printani T-shirt od 

pamuka s dugim 

rukavima, hlačice od svile 

s detaljima od čipke, broš 

od svile i perja u obliku 

kamelije, naušnice, 

narukvica te čizmice od 

lakirane kože i crne 

mreže s kristalima, sve iz 

kolekcije CHANEL 

2022/23 RTW proljeće/ 

ljeto 2023. Make-up: sve 

CHANEL 

100

101

102 

Make-up: tekući puder CHANEL 

Les Beiges Water-Fresh Tint; 

bronzer CHANEL Les Beiges 

Healthy Glow; sjenilo za oči 

CHANEL Ombre Première Laque u 

nijansi #Quartz Rose; maskara 

CHANEL Inimitable u nijansi 

#Black; gel za obrve CHANEL Le 

Gel Sourcils u nijansi 

#Transparent; revitalizirajući 

balzam za usne i obraze CHANEL 

N°1 DE CHANEL Red Camélia u 

nijansi #Healthy Pink. Naušnica iz 

kolekcije CANEL 2022/23 RTW 

proljeće/ljeto 2023.

Haljina od crnog svilenog šifona s kukičanim detaljima i kristalnim gumbima, naušnice i prsten od metala i smole, remen od kože i 

metala te čizmice od lakirane kože i mreže s kristalima, sve iz kolekcije CHANEL RTW proljeće/ljeto 2023. Make-up: sve CHANEL 

103

104 

Kupaći kostim od bijelog žerseja s 

volančićima, hlačice od rupičastog 

pamuka, naušnice, pojas s 

ukrasnim privjescima te visoke 

čizme od mreže, pliša i lakirane 

kože, sve iz kolekcije CHANEL 

2022/23 RTW proljeće/ljeto 2023.

JEDNOSTAVNOST 

JE KLJUČ 

VRHUNSKOG 

STILA 

Make-up: tekući puder CHANEL 

Les Beiges Water-Fresh Tint; 

bronzer CHANEL Les Beiges 

Healthy Glow; sjenilo za oči 

CHANEL Ombre Première Laque 

u nijansi #Quartz Rose; maskara 

CHANEL Inimitable u nijansi 

#Black; gel za obrve CHANEL Le 

Gel Sourcils u nijansi 

#Transparent; revitalizirajući 

balzam za usne i obraze 

CHANEL N°1 DE CHANEL Red 

Camélia u nijansi #Healthy Pink. 

Naušnica iz kolekcije CHANEL 

RTW proljeće/ljeto 2023. 

make-up SAŠA JOKOVIĆ 

stilistica kose MILENA MARŠIĆ @Salon Glamour 

model ZARA @Legion Model Management 

105

GG IZLOŽBA 

Fotografija manekenke 

Sonie Colmer u haljini 

Madeleine Vionnet na 

stolici-tačkama umjetnika 

Oscara Domingueza (1937.) 

106

AMERIČKI 

VIZIONAR NA 

U BELGIJSKOM 

GRADU ANTWERPENU 

OTVORENA JE 

IZLOŽBA O 

UMJETNIKU 

MANU RAYU, 

KOJI JE SVOJIM 

EKSPERIMENTALNIM 

FOTOGRAFIJAMA 

ŠOKIRAO SVIJET, ALI 

I NADAHNJIVAO 

SUVREMENE MODNE 

STVARAOCE 

tekst ANELA MARTINOVIĆ 

EUROPSKOJ 

SCENI 


107

Umjetnika Mana Raya jedni 

poznaju kao slikara, drugi 

kao kipara, a treći kao 

filmskog redatelja. No, 

svestrani Amerikanac bio 

je i pionir modne 

fotografije, koji je u razdoblju od 20-ih do 

40-ih godina prošlog stoljeća utemeljio 

vizualne trendove aktualne i danas. Tim se 

dijelom njegove karijere bavi izložba ''Man 

Ray and Fashion'', otvorena do 13. kolovoza 

u Muzeju mode u Antwerpenu. Postav je 

koncipiran tako da se fotografije 

Emmanuela Radnitzkog, kako je pravo ime 

tog potomka ruskih Židova doseljenih u 

Philadelphiju, izmjenjuju s kreacijama 

suvremenih modnih dizajnera. I to zato da 

bi posjetitelji odmah povezali aktualne 

tendencije s originalom. Man Ray, naime, 

nije utjecao samo na generacije modnih 

fotografa već i modnih dizajnera. Baš kao 

što se i u njegovom radu i na ondašnjoj 

umjetničkoj sceni Pariza, u koji se doselio 

1921., ispreplitala umjetnost i moda. Tako je, 

primjerice, fotografija "Glava kose" iz 1929., 

na kojoj je ženska figura prikazana 

naglavačke sa slapom raspuštene kose, 

izložena uz sako s vezenim motivom 

pramenova kose, koji je kreirao belgijski 

dizajner Olivier Theyskens za kolekciju 

proljeće-ljeto 1999. Fotografija Madame 

Fotografija 

'Head of Hair' iz 

1929., te njome 

nadahnuta 

kreacija Oliviera 

Theyskensa za 

sezonu proljeće/ 

ljeto 1999. 

Toulgouat iz 1932. u elegantnoj dugačkoj 

drapiranoj haljini, postavljena je uz sličnu 

kreaciju od pamučnog džerseja Belgijca 

Martina Margiele s početka 2000-ih. 

Fotografija Manove muze, talijanske 

markize Luise Casati iz 1922. s tamno 

našminkanim očnim kapcima, nalazi se 

pak uz pozivnicu za reviju belgijskog 

dizajnera Driesa Van Notena za sezonu 

jesen/zima 2016., koja prikazuje ilustraciju 

očiju ocrtanih crnim sjenilom. Premda su 

izložene kreacije više svjetski poznatih 

dizajnera, naglasak je stavljen na belgijske. 

Antwerpen je, naime, poznat po 

"antverpenskoj šestorci", koju su činili 

Walter Van Beirendonck, Ann 

Demeulemeester, Dries Van Noten, Dirk 

Van Saene, Dirk Bikkembergs i Marina Yee. 

Ti diplomanti Kraljevske akademije lijepih 

umjetnosti tijekom 80-ih su proslavili 

belgijski dizajn diljem svijeta te 

pozicionirali Belgiju kao zemlju 

avangardnih modnih ideja. 

Man Ray je suvremenik avangardnih 

umjetnika kubizma, futurizma, dadaizma i 

nadrealizma: Tristana Tzare, Salvadora 

Dalija, Jeana Cocteaua, Marcela 

Duchampa i Pabla Picassa, pod čijim je 

utjecajima radio fotografije sa zamućenim 

prizorima, nestvarnim osvjetljenjem i 

Man Ray je autor slavne 

fotografije francuske 

dizajnerice Coco Chanel 

(1935.) 

Instalacija s vješalicama za 

odjeću 'Obstruction' iz 

1920. (lijevo) 

108

Fotogram 'Kiki' iz 1922., te kreacije 

belgijskog dizajnera Dirka Van Saenea za 

sezonu jesen/zima 2008. 

nadrealnom atmosferom nalik na san ili 

noćnu moru. U radu je koristio tada 

napredne tehnike fotografiranja kao što je 

dvostruka ekspozicija kojom se dobivaju 

slike "s pomakom" i drugi nadrealni efekti 

te solarizacija - za fotografije na granici 

pozitiva i negativa. Sam je pak slučajno 

upalivši svjetlo u tamnoj komori tijekom 

razvijanja fotografija izumio fotogram (on 

ga je nazvao rayograph, prema svom 

imenu), tehniku fotografiranja bez 

upotrebe kamere: objekt se stavi direktno 

na fotopapir koji se potom izloži svjetlu. 

Takvim se radovima suvremenih 

fotografa dive i današnji čitatelji modnih 

časopisa, a Man Ray ih je osmislio prije sto 

godina! Modni povjesničari smatraju da je 

Elsa Schiaparelli, s kojom se upoznao u 

New Yorku 1919., pod dojmom Rayovih 

fotograma osmislila slavne pletene 

pulovere s optičkom iluzijom ovratnika. S 

dizajnericom, koja se gotovo istodobno kad 

i on preselila u Pariz, imao je još nešto 

zajedničko: dijelove lica i tijela kao 

nadahnuće u svojim djelima. Man Ray je 

početkom 30-ih naslikao "Vrijeme 

promatranja - Ljubavnici", koja prikazuje 

nebo s oblačićima i velikim ženskim 

usnama. Elsa je pak motiv usana aplicirala 

na odjevne i nakitarske kreacije, a isto je 

bilo i s motivom oka i ruku. Prijateljevao je i 

s dizajnericom Coco Chanel, za koju je 

radio reklamne fotografije kolekcija, ali i 

njezine portrete. Cocoina fotografija iz 

profila, na kojoj je slavna francuska 

dizajnerica odjevena u malu crnu haljinu s 

dugačkom niskom bisera oko vrata i 

cigaretom među usnama, upravo je 

njegovo djelo iz 1935. Inače je prvi 

fotografski angažman dobio od pariškog 

dizajnera visoke mode Paula Portea, s 

kojim ga je upoznala Gabrielle Buffet, 

supruga slikara Francisa Picabije. Družio 

se i s kabaretskom plesačicom i slavnim 

slikarskim modelom Kiki de 

Montparnasse, bogatašicom Peggy 

Guggenheim, manekenkom i 

fotografkinjom Lee Miller... Sve je njih, 

odjevene u kreacije visoke mode, 

ovjekovječio na svojim fotografijama. 

Bivajući dijelom živahne pariške društvene 

scene, fotografirao je balove, zabave i 

koncerte pa su njegovi radovi i vrijedna 

dokumentacija tadašnjih ljudi, običaja i 

načina odijevanja. 

I premda je zbog umjetničkog pristupa 

modnoj fotografiji bio hvaljen i tražen, Man 

Ray se smatrao slikarom. Fotografiranje je 

za njega bilo tek obični posao koji mu je 

omogućavao boravak u francuskoj 

prijestolnici te kupovinu slikarskih platna, 

boja i kistova. No, moda mu je bila suđena. 

Njegova majka je bila šivačica rođena u 

Kijevu, a otac krojač iz Minska pa je Man 

odrastao okružen krojačkim lutkama, 

šivaćim mašinama, iglama i koncima. Iako 

nikad nije eksplicitno rekao da je time bio 

nadahnut, jedan od najpoznatijih radova 

na tu temu je fotografija "Vješalica za 

kapute", koja prikazuje kombinaciju golog 

modela i kartonske lutke, skulptura glačala 

s čavlima "Poklon" te instalacija s 

vješalicama "Opstrukcija". 

Prvi posao kao 

modni fotograf, 

Man Ray je dobio 

od Paula Poireta, 

francuskog 

dizajnera visoke 

mode, a potom su 

uslijedile narudžbe 

za reklamne 

fotografije 

kolekcija Else 

Schiaparelli, Coco 

Chanel i Madeleine 

Vionnet 

Fotografija 'Stalak za 

kapute' iz 1920. 

izložena je uz kreaciju 

Jonathana Andersona 

za Loewe iz kolekcije 

jesen/zima 2022. 


109

GG #FASHIONINSIDER 

PRIČA O DVIJE 

SESTRE: 

KAKO JE NASTAO 

NAKIT NAMIJENJEN 

ONIMA KOJI GA NE 

VOLE NOSITI 

KOLUMNISTICA ANA IVANČIĆ PREDSTAVLJA LIÉ STUDIO, 

BREND KOJI SU POKRENULE BLIZANKE AMALIE I CECILIE 

MOOSGAARD S IDEJOM DA PONUDE JEDNOSTAVNE I 

PRILAGODLJIVE KOMADE KOJE BI I SAME VOLJELE NOSITI 

fotografije LIÉ STUDIO PRESS 

Uoči Tjedna mode jesen/ 

zima 2023. u 

Kopenhagenu u veljači 

ove godine među brojnim 

pozivima koji tjedno 

pristižu u moj inboks 

pažnju mi je privukao jedan e-mail. Naslov 

je upućivao na još jedan od brojnih 

brendova nakita, na koji ljubazno 

odgovaram riječima zahvale objašnjavajući 

da u ovom trenutku ne planiramo širiti 

ponudu Garderoba Concept Storea. 

Naravno, i ovaj sam put prije slanja 

odgovora odlučila baciti pogled na 

prezentaciju brenda… I tu sam zastala, 

odgovorila da dolazim u Kopenhagen i 

dogovorila sastanak. 

Nakon sastanka na kojem sam upoznala 

Cecilie Moosgaard i vidjela LIÉ STUDIO 

nakit uživo uzbuđeno sam javila svojim 

kolegama u Martićevoj da u Zagreb 

donosim još jedan dragulj iz ponude 

skandinavskih brendova. I taj je dan stigao. 

Sestre… Imati sestru… 

Oduvijek sam gotovo zavidjela 

prijateljicama koje su imale sestru i bila 

sretna što moje kćeri imaju jedna drugu. Tu 

posebnu povezanost, energiju i 

potencijalno veliku snagu sestrinskog 

odnosa nisam nikada osobno osjetila, ali 

sam joj mnogo puta svjedočila. 

Amalie i Cecilie Moosgaard su blizanke, 

fotomodeli i zaštitna lica velikih modnih 

kuća, influencerice s više od milijun i pol 

pratitelja, skandinavske IT djevojke, 

studentice Poslovne škole u Kopenhagenu i 

pripadnice generacije Z te konačno - 

dizajnerice nakita. Dvije Dankinje koje 

110

111

NJIHOV STIL JE MINIMALISTIČKI, UDOBAN, BEZVREMENSKI 

danas privremeno žive i rade u 

Brooklynu svoj su brend nakita LIÉ 

STUDIO pokrenule krajem 2021., da bi 

već nakon godinu dana bio globalno 

popularan i danas dostupan na 50-ak 

probranih adresa u Europi, SAD-u i Aziji. 

Od svoje 16. godine bave se 

modelingom i bile su jedan od "alata" u 

realizaciji vizije raznih kreativnih 

direktora, od Miuccie Prade čiju su SS16 

kolekciju ekskluzivno nosile u Milanu 

2015., sve do Valentina i Burberryja te 

poznate GUCCI SS23 revije u jesen 2022. 

koja je postala viralna, a sada je poznata i 

kao oproštajna za kreativnog direktora 

brenda Alessandra Michelea, na kojoj su 

Amalie i Cecilie sudjelovale zajedno sa 

68 parova blizanaca. 

Vogue Scandinavia predstavio ih je 

kao manekenke i fotomodele koje su 

stvo rile nakit namijenjen onima koji ga 

zapravo ne vole nositi ili ga vrlo rijetko 

nose, odnosno onima koji traže klasične 

komade nakita koje bez puno truda i 

razmišljanja mogu uklopiti u baš sve 

odjevne kombinacije. Pokretanje brenda i 

ulazak u privatni biznis opisuju kao "ludu 

vožnju", što je i opravdano s obzi rom na 

to da su u vrlo kratkom roku postigle 

puno više i od svojih najluđih snova. 

Nisu bile svjesne pravog utjecaja 

koji su kao višegodišnje 

influencerice imale na 

društvenim mrežama, pa su u početku 

očekivale da će njihov nakit kupovati tek 

bliski prijatelji. Nasuprot tome, 

stvarnost ih je demantirala i nakon 

manje od dvije godine prodaja nakita LIÉ 

STUDIO mjeri se u milijunima eura. 

LIÉ je službeno pokrenut u 

studenome 2021., iako su Amalie i Cecilie 

puno prije počele razmišljati o stvaranju 

nečega prema vlastitoj zamisli što bi 

predstavilo upravo njih same, a ne ono 

što u njima vide dizajneri čije modele 

nose na revijama. Kada se pojavila prilika 

za realizaciju njihovih planova i želja, 

nastao je autorski brend nakita LIÉ 

STUDIO. Željele su stvoriti 

bezvremenske komade nakita koji se 

iznova nose, upotpunjuju svaku 

kombinaciju i mogu se nositi u svim 

prigodama. 

Kako same kažu, Cecilie i Amalie su 

bliske od rođenja, tako da im je vrlo uska 

suradnja u poslu potpuno prirodna. 

Rade i putuju zajedno od 15. godine, pa 

su kao blizanke vrlo rano naučile kad je 

potrebno između sebe napraviti odmak, 

ali i prepoznati trenutak kada jedna 

drugoj trebaju pružiti ruku podrške. Sve 

to njihovo partnerstvo čini jedinstvenim, 

a s vremenom su shvatile da na tome 

trebaju biti zahvalne. 

Rođene su u kolovozu 1999. u obitelji 

kojoj je dolazak blizanki bio veliko 

iznenađenje. Nikada nisu ni pokušavale 

živjeti drugačije nego upravo kao 

identične blizanke, rastući i razvijajući se 

jedna uz drugu. U ranom su ih 

djetinjstvu razdvajali po različitim 

112

- SVE ONO ŠTO PREPOZNAJEMO KAO 'SKANDINAVSKI' 

frizurama i bojama odjeće te su ih 

neprestano uspoređivali. U toj ranoj dobi 

im je činjenica da su blizanke izuzetno 

smetala i gotovo da su se borile protiv 

toga, iako su voljele iste stvari, imale isti 

ukus i iste vrijednosti. Kako to obično 

biva s braćom i sestrama, tek su u 

odrasloj dobi shvatile sve prednosti toga 

što nikada nisu bile same. 

Koncept i ideja LIÉ STUDIO nastali su 

tek godinu dana prije pokretanja 

brenda, a ime brenda dolazi od zadnja tri 

slova oba imena sestara Moosgaard - 

LIE. Kao i kod većine poduzetničkih 

projekata, odabir imena brenda bio je 

jedan od najtežih koraka. Željele su da 

ime upućuje na njihovu povezanost, a da 

to opet ne bude previše banalno. 

Konačno rješenje bilo je zadnja tri slova 

imena uz dodatak apostrofa čime se 

dobila riječ LIÉ - franc. povezanost. 

Amelie i Cecilie nikada nisu nosile 

puno nakita, tako da je i njihov pristup 

njegovu dizajnu bio jedinstven - stvoriti 

malu kolekciju nakita koji pristaje svakoj 

prigodi, izuzetno je jednostavan, nosi se 

svaki dan i prilagodljiv je svim odjevnim 

stilovima. LIÉ STUDIO nakit je vrlo 

jednostavno međusobno kombinirati, 

lišen je svih trendova. Kolekcija je 

inspirirana New Yorkom 1920-ih godina, 

poznatom po upadljivoj, blještavoj i 

ženstvenoj modi, s time da je nakit 

prilagođen potrebama suvremene 

poslovne žene koja želi profinjen izgled. 

Svoj osobni stil sestre Moosgaard 

opisuju kao minimalistički, 

udoban i bezvremenski, upravo 

ono što uvrije ženo smatramo 

skandinavskim stilom. Zagovaraju 

investiranje u kvalitetne komade odjeće 

koje nosimo više godina, a kao najdražu 

uniformu navode dobar par traperica u 

kombinaciji s bijelom majicom ili 

košuljom, crnim čizmama ili 

balerinkama. 

Sadržaj na društvenim mrežama 

sestre Moosgaard kreiraju same i glavne 

su ambasadorice svog nakita. U tome im, 

naravno, koristi iskustvo koje su stekle u 

poslu modela, a odlične reakcije dobivaju 

upravo zato što slike i kratki videi 

izgledaju potpuno stvarno, kao da su 

osobe uhvaćene u svakodnevnim 

situacijama na ulici, trgovini, baru ili 

komociji vlastitog životnog prostora. 

Glavna lekcija koju su, kako kažu, dobile 

u svom poslu je da na snimanju budu što 

autentičnije i vjerne sebi, što onda 

ostavlja najbolji dojam. Uz to su 

zahvaljujući svojim pratiteljima stvorile 

zajednicu koja stvara i dodatni sadržaj 

na društvenim mrežama i time širi 

popularnost brenda. 

Garderobina obitelj skandinavskog 

nakita postala je tako bogatija za još 

jedan brend koji u ponudu donosi novu 

energiju i novu životnu priču, a moje 

ladice s nakitom dobivaju nove najdraže 

komade. Dok ja ponovno istražujem 

nešto novo… 

113

PREOKRENITE, OBRNITE, 

IZVRNITE, SROLAJTE, 

ZAČVORAJTE - 

DEKONSTRUIRAJTE 

ODJEVNE KOMADE I 

IZGRADITE NOVE, ZABAVNE 

RAZINE OSOBNOG STILA 

FOTOGRAFIJE 

FRANJO MATKOVIĆ 

STYLING 

MARKO PLUKAVEC 

114

Haljina od žakarda s 

predimenzioniranim puf 

rukavima ROTATE, Nicolas 

Concept Store, rukavice 

iz fundusa stilista 

115

116 

Predimenzionirana jakna i 

bermude XD KSENIA DESIGN; 

predimenzionirane japanke od 

gume AXEL ARIGATO, 

Garderoba Concept Store

Haljina od svilenog 

kepera s višebojnim 

printom LA DOUBLEJ, 

Heraldi for Women; 

šešir od svilenog šifona 

iz fundusa stilista 

117

118 

Gornji dio kupaćeg kostima od 

metalizirane tkanine CALZEDONIA; 

maksi suknja cvjetnog uzorka od 

radzimira PHILOSOPHY DI LORENZO 

SERAFINI, Heraldi for Women; šilterica 

SHERIFF AND CHERRY, marama od 

svile FREY WILLE; predimenzionirane 

japanke od gume AXEL ARIGATO, 

Garderoba Concept Store

Bodycon haljina 

naglašenih ramena i 

cvjetnog printa 

PHILOSOPHY DI 

LORENZO SERAFINI, 

Heraldi for Women 

119

120 

Karirana mini haljina s 

prorezima GANNI, 


gume AXEL ARIGATO, sve 

Garderoba Concept Store; 

satenske rukavice iz fundusa 

stilista; čarape CALZEDONIA

Top od finog svilenog organdija VICTORIA 

BECKHAM, Heraldi for Women 

121

122 

Predimenzionirana košuljahaljina 

od polka dot popelina i 

midi suknja s printom krugova 

SPORTMAX, Max Mara

Majica s Prince de Galles uzorkom 

DELIGHT; rukavi od rastezljivog tila 

XD KSENIA DESIGN; maksi suknja 

od radzimira s Toile de Jouy 

printom PHILOSOPHY DI 

LORENZO SERAFINI, Heraldi for 

Women; predimenzionirane japanke 

od gume AXEL ARIGATO, 

Garderoba Concept Store 

123

124 

Top od brokata obrubljen perjem LA DOUBLEJ, 

Heraldi for Women; suknja od gužvane točkaste 

svile GANNI, Garderoba Concept Store

Prugasta predimenzionirana košuljahaljina 

MARK KENLY DOMINO 

TAN, balon haljina od brokata 

nošena kao suknja GANNI i 


gume AXEL ARIGATO, 

sve Garderoba Concept Store 

125

Pletena haljina prugastog dezena 

nošena kao majica JIL SANDER, Heraldi 

for Women; suknja punog kruga od 

brokata DELIGHT, predimenzionirane 

japanke od gume AXEL ARIGATO, 

Garderoba Concept Store 

kreativno vodstvo 

ROMANO DECKER 

model 

AMRA @J'S Management 

make-up 

SAŠA JOKOVIĆ 

stilistica kose 

MILENA MARŠIĆ 

@salon Glamour 

asistent fotografa 

IGOR DUGANDŽIĆ 

Zahvaljujemo g. Vinku Grubišiću i 

Jadran filmu na pomoći i ustupljenom 

prostoru za snimanje editorijala. 

126

127

GG JEZIK MODE 

Gwyneth Paltrow je na 

suđenju nosila luksuzne 

komade brendova Céline, 

Prada i The Row, u nježnim, 

neutralnim tonovima koji 

emaniraju nevinost 

128

Stilske igre u 

PALAČAMA 

PRAVDE 

Suđenja slavnima uvijek su 

privlačila pažnju javnosti, pri čemu 

su uz sudske presude jednako 

važne bile i one - modne porote 

tekst JORDAN CVETANOVIĆ 

Sudske dvorane postale su uobičajeno mjesto 

pokazivanja crtica iz života slavnih, a bez 

obzira na to kojoj strani pravde pripadali, 

publika će na kraju promatrati i suditi samo 

to kako su se za vrijeme procesa odjenuli. 

Čini se da smo pronašli novi hobi - praćenje 

sudske modne scene na kojoj ćemo vidjeti više uzbudljivih 

outfita nego na nekom prestižnom tjednu mode. 

Posljednji u nizu takvih slučajeva, koji je privukao pažnju 

svih medija, suđenje je Gwyneth Paltrow koja je optužena za 

nesreću na skijalištu davne 2016. godine. Da se ne radi o 

stvarnom događaju, to demonstriranje ekstremnih 

privilegija, prepirke bogatih ljudi oko uništenog godišnjeg 

odmora, sudar bizarnih likova, mračni humor, a uza sve to i 

sjajna moda, mogli bi nas navesti na pomisao kako se radi o 

zapletu najnovijeg nastavka serije "White Lotus" iz kreativne 

kuhinje Mikea Whitea. Međutim, riječ je o stvarnosti. 

Ono što je nosila ova holivudska diva, poznata po svom 

gigantskom lifestyle biznisu Goop, veličanstveni su primjeri 

kako se oblači netko tko želi sakriti broj nula na računu, a 

ipak ljudima dati do znanja da nema šale: minimalistički, 

luksuzni komadi brendova Céline, Prada i The Row u nježnim 

tonovima odašiljali su sliku nevinosti, a Gwyneth ih je 

kombinirala s avijatičarskim naočalama, preskupim 

rokovnikom marke Smythson i staklenom bocom za vodu. 

Čini se kako ni ona vlastito suđenje nije doživljavala kao bitan 

trenutak, sve dok cijeli svijet nije počeo pričati o skupim 

komadima koje nosi, sasvim sigurno namjerno lišenim 

logotipa te biranim u neutralnim, puderastim bojama, zbog 

kojih su oči promatrača bile prikovane za ekrane. Uostalom, 

netko je lijepo rekao da je ovo možda jedna od njenih najboljih 

uloga, koja dokazuje njezin talent da se pred kamerama 

ponaša sasvim suvereno i ostavlja dojam nekoga tko uvijek 

pobjeđuje. 

FOTOGRAFIJE: GETTYIMAGES (1), PROFIMEDIA (2) I AFP (1) 

129

FOTOGRAFIJE: GETTYIMAGES (1), PROFIMEDIA (7) 

Supermodel Naomi 

Campbell zabavljala 

je javnost modnim 

odabirima za 

odlazak na 

odsluženje kazne - 

čišćenje ulica grada 

New Yorka 

Odijevanje slavnih osoba za odlazak u sudnicu daleko je 

od lakomislenog - radi se o svojevrsnoj umjetnosti i 

znanosti. To je zapravo prvo oružje koje koriste sve 

PR službe i stilisti kada je njihov klijent "slučajno" uhvaćen u 

vožnji pod utjecajem alkohola, konzumiranju nedopuštenog 

praha na javnom mjestu, utaji poreza ili maltretiranju 

zaposlenih. Sve to zahtijeva dobro promišljanje cijelog tima s 

obzirom na to da je sudnica, kada su posrijedi poznati ljudi, 

idealno mjesto za iskupljenje i pokajanje u direktnom 

prijenosu. Ima li išta bolje od trenutka u kojem se Martha 

Stewart na sudu za financijske malverzacije pojavila držeći ni 

manje ni više nego krem torbu Hermès Birkin? Ili kada je 

Winona Ryder ušetala pored tužitelja u puloveru Marc Jacobs, 

optužena za kleptomaniju u istoimenoj trgovini? Ili kada je 

Michael Jackson mrtav hladan došao ispred suda u donjem 

dijelu pidžame, misleći da je to dovoljan znak da je upravo 

došao iz bolnice? 

Ali ni jedan od svih poznatih 

slučajeva u povijesti povlačenja 

poznatih po sudovima ne može 

se usporediti s euforijom koju su 

prošle godine izazvali napori 

Johnnyja Deppa da tuži bivšu 

suprugu Amber Heard za 

klevetu. Čini se da se zaista 

nikada nije dogodilo da se ljudi 

žure kući s posla, naruče hranu 

za van i gledaju streaming sa suđenja kao seriju, tretirajući 

cijeli spektakl kao reality show, a ne kao uporni trud da jedna 

osoba uništi i javno ponizi drugu. Ako ste i vi bili jedan od tih 

brižnih pratitelja strašnog suočavanja dvoje bivših partnera 

pred kamerama, onda ste sigurno primijetili minimalistički 

izbor Kate Moss u njezinu online svjedočenju da je njen bivši 

ljubavnik Johnny Depp nikada nije gurnuo niz stepenice. Kako 

bi povećala kredibilitet svojih riječi, nije odabrala edgy 

kombinaciju po kojima je poznata, već je svoje izlaganje 

odradila u teškoj klasici: smoking sako Saint Laurent, bluza s 

razvezanom mašnom i jako malo šminke, što jamči dojam 

prirodnosti i običnosti, a to svi vole kada su poznati u pitanju. 

Čini se da je upravo Kate Moss, uostalom kao i u mnogim 

stvarima, održala kratak 10-minutni tečaj kako se treba 

ponašati i što odjenuti na terenu na kojem morate imati 

integritet i snagu koja istinu obara s nogu. 

Za razliku od Kate, njena najbolja prijateljica Naomi 

Campbell suočila se s nekoliko suđenja u životu, većinom zbog 

optužbi za nasilje prema zaposlenima, a nakon jednog od njih, 

2007., dobila je tjedan dana društveno korisnog rada koji je 

ona pretvorila u svoj najbolji modni defile do tada. Svakog 

dana kada je služila kaznu u odjelu za čišćenje grada New 

Yorka Naomi je iz crnog kombija izlazila u nizu nevjerojatnih 

odjevnih predmeta, među kojima su bili top Etro, bunda 

Pologeorgis, kapa Knicks te haljina Dolce & Gabbana 

prekrivena šljokicama. 

130

STYLING SLAVNIH ZA ODLAZAK U SUDNICU JE MOĆNO 

ORUŽJE SVAKE PROMIŠLJENE PR KAMPANJE, SNAŽNA 

PORUKA POKAJANJA U DIREKTNOM PRIJENOSU 

Kada je riječ o izgledu u sudnici, najupečatljivija je bila njena 

pojava u pletenoj haljini s odgovarajúim kardiganom, oboje u 

krem boji, iz proljetne kolekcije Azzedine Alaïa, izabrana da 

svjedoči na suđenju za ratne zločine bivšem predsjedniku 

Charlesu Tayloru 2010. Da bi upotpunila stil šezdesetih, 

Naomi se odlučila za minimalnu šminku, frizuru u obliku 

pčelinje košnice i ogrlicu s privjeskom urokljivih očiju, što je 

svakako davalo na težini njene pojave s obzirom na to da su oči 

cijele javnosti bile uprte u nju. 

Sviđalo se to nekima ili ne, ono što poznati nose na sudu 

zaista može utjecati na ishod suđenja, bez obzira na 

njihovu nevinost. Problem je u tome što nikada ne 

možemo biti sigurni kako ́e sudnica 

percipirati optuženog, pa se čak ni pažljivo 

odabrana odjéa katkad née mnogo 

isplatiti. Nošenje odgovarajúeg outfita 

pred sucem sigurna je karta na koju mnogi 

igraju, ali i neka vrsta ekshibicionizma u 

kojem fanovi mogu uživati. Kao neko oṕe 

pravilo, sasvim je izvjesno da se ne može 

pogriješiti s krojenom haljinom tamne 

boje. Stvari krenu po zlu kada slavne 

osobe pokušavaju izgledati pretjerano u 

trendu ili seksi. Odlazak u palaču pravde 

iziskuje mnogo više promišljanja nego 

izlazak na crveni tepih, jer izbor odjeĆe 

jednostavno može prikazati neku vrstu 

sofisticiranosti koja je potrebna svakoj 

osobi koja se igra sa zakonom. 

Međutim, kad se dogodi da o 

nečemu niste ni razmišljali jer ste 

bili uvjereni da se née ni vidjeti, 

baš kao što je to bila 

skandalozna manikura Lindsay 

Lohan na suđenju 2010., kada 

su paparazzi fotografije 

otkrile što piše na njenim 

noktima. Nakon 

objavljivanja tih 

fotografija i sudac je 

mogao vidjeti što piše 

sitnim slovima, ne 

očekujúi baš frazu 

"fuck off", s obzirom 

na to da je riječ o 

osobi nestabilnog 

karaktera, što je 

svakako pojačalo 

sumnje svih 

prisutnih da se radi 

o osobi konfliktne 

prirode. Još jedna 

Lindsay Lohan poslala je 

poruku manikurom, 

Kate Moss se na 

svjedočenju pojavila u 

neočekivano čednoj 

kombinaciji, a jednako 

pažljivo svoju je odjeću 

za odlazak na sud birala 

i Paris Hilton; Amy 

Winehouse je pak uvijek 

ostajala vjerna svojem 

stilskom izričaju 

u nizu osveta iz sudnica bila je ona 

Paris Hilton, koja je 2007. osuđena na 

trogodišnju uvjetnu kaznu zbog 

nesavjesne vožnje. Morala je platiti 

kaznu od 1500 dolara i íi na grupne 

terapije za liječenje od alkoholizma. 

Očigledno joj to nije ništa značilo, jer je 

ponovno sjela za volan automobila s 

oduzetom vozačkom dozvolom i dala 

gas do daske. Za svoj čuveni dan na 

sudu odabrala je zapravo sofisticiranu 

kombinaciju, daleko od palete njenih 

haljina za ludovanje po partyjima, 

poručujúi svima da je to vrijeme iza 

nje. Međutim, čak i taj izgled čedne 

djevojke koja pohađa prestižnu 

privatnu školu nije ju mogao spasiti 

kazne od 45 dana zatvora. 

Koliko god se trudili da ih odjéa 

maksimalno izvuče ili možda čak 

lansira u nove ikone stila, izgleda da je 

i u slučaju biranja odjevne kombinacije 

na sudu presudno ostati dosljedan sebi i biti svoj. Ne truditi 

se ostaviti dojam nekoga tko nisi, jer se to uvijek vidi iz 

aviona. Dobar primjer je preminula glazbenica Amy 

Winehouse, koja se nikada nije suzdržavala, pa ni pred 

sudom. Odijevala se baš onako kakva je bila i ona sama, u 

nastojanju da pokaže da nema što skrivati. Njezin outfit i 

držanje odavali su dojam da nije savršena, ali i da u isto 

vrijeme nije kriva za zločin za koji je optužena. Čini se da je 

to možda najbolji pristup pravdi, jer što vam vrijedi sva 

visoka moda kada skupóa i raskoš vašeg ormara ne 

može izbrisati mrlje iz vaše biografije. 

131

GG TIJELO MODE 

Neodrživa 

održivost 

Imala sam priliku sudjelovati na 

Modnoj konferenciji koju je pod 

pokroviteljstvom predsjednice 

Europske unije Ursule Von der 

Leyen u Frankfurtu organizirala 

i ugostila Njemačka modna 

komora. Skup se održao kao jedan od 

prvih susreta predstavnika nacionalnih 

modnih udruga iz gotovo svih europskih 

zemalja, s ciljem uspostavljanja 

permanentne i djelotvorne platforme s 

koje bi se mogao vršiti pozitivan utjecaj 

na industriju. Čitav je projekt osmišljen 

kao jedan od najvažnijih u okviru 

ambicioznog naslova: Novi europski 

Bauhaus! Cilj akcije činio se još 

ambicioznijim: upozoriti, predočiti, 

objasniti, pojasniti, elaborirati i 

predložiti načine, strategiju i koncepciju 

smanjenja štetnog utjecaja koji sve ono 

što pod svojim skutima objedinjuje 

modna industrija vrši na okoliš, prirodu, 

ljude i sav živući svijet. 

Podijeljeni u radne skupine, dva dana 

smo procesirali i artikulirali široku 

lepezu problema, nastojali ih primjereno 

verbalizirati i oblikovati u manifestne 

intencije s diplomatskom dozom 

ozbiljnog upozorenja, utemeljenog u 

popularnim znanstvenim 

analizama. Ciljali smo visoko, 

koliko god su naše ujedinjene 

modno zemaljske spoznaje 

mogle vinuti plemenite misli, 

tamo negdje gdje se u 

nedodirljivim visinama donose 

presudne odluke kako će se, u 

kolikoj mjeri i na koji način 

nastaviti funkcioniranje 

sveobuhvatnog procesa 

proizvodnje modne industrije. 

Simultana struja pametno 

oblikovanih zaključaka i 

prijedloga isto se tako 

manifestno odnosila na drugi 

pol binarnog potrošačkog društva: na 

potrošače, zapravo na sve nas - da 

trošimo manje, recikliramo više, 

popravljamo, krpamo, zašivamo, 

dijelimo, poklanjamo i primamo, 

suzdržavamo se i štedimo, ulažemo bolje 

i dugotrajnije pa onda neće biti ni toliko 

otpada i sve tako, odmjereno i svjesno i 

zeleno! Imala sam dojam kako smo se svi 

nekako osjećali bolje, kao da smo prošli 

svojevrsnu katarzu suočavajući se s 

prekomjernim željama za gomilanjem 

nepotrebnih stvari u čijem volumenu 

odjeća zasigurno zauzima ponajveći dio. 

Sjećam se kako je predstavnica 

Belgije rekla da bi trebalo vrlo jasno i 

decidirano objasniti kako je bolje kupiti 

jedan kvalitetan kaput koji košta više od 

tisuću eura nego nekoliko jeftinijih jer je 

razlika u kvaliteti neusporediva te je pri 

tome izgovorila ime poznatog dizajnera 

kao nekoga čije kapute ona cijeni. Bilo je 

nešto u njenim riječima što me 

podsjetilo na glasoviti uzvik: Neka jedu 

kolače! No, da sad ne pretjerujem: 

batrgali smo se u kompleksnoj 

izazovnosti, pokušavajući donijeti neke 

suvisle premise kako bismo opravdali 

sudjelovanje na skupu i kako bismo i 

Postoji li zaista rješenje tog važnog 

problema, pita se naša kolumnistica, 

teoretičarka mode i dizajnerica Nataša 

Mihaljčišin. Da se i dalje proizvode i 

odjeća i dodaci, nosi moda i zarađuje od 

nje, da proces bude održiv s 

minimalnim zagađenjem, nevidljivim 

ugljičnim otiskom, a svi sudionici 

primjereno plaćeni za poslove koje u 

tom lancu sreće obavljaju 

sebe i druge uvjerili da se nešto može 

učiniti, nečemu doprinijeti, barem malo. 

Na kraju drugog dana pozvani smo na 

skupnu večeru u jednom fancy 

restoranu koji se nalazio na udaljenosti 

od točno sedamsto metara od hotela u 

kojem se održala konferencija. Bilo je 

vrlo neobično svjedočiti odluci o 

angažiranju tridesetak taksija za 

prijevoz sudionika od hotela do 

nedalekog restorana. 

Gdje počinje, a gdje završava osobni 

zeleni proces i kolika je njegova moć i 

utjecaj na mikro i makro planu, moralno 

je pitanje koje grebe po površinama 

različitih aspekata modne održivosti, 

koja misiju održivosti često promovira 

površno i amblematski. Takav atribut 

svoj klimaks popularnosti manipulira ne 

bi li osigurao ideološku podlogu na kojoj 

će, u prvom redu, ostvariti rast i 

osigurati profit, zadržati moralni komfor 

i podnijeti što manje žrtve u energetskim 

restrikcijama. Naoko podobno, sa 

šarmantnom dozom aktivizma i 

osviještenosti, bez prave i autentične 

želje za promjenom ako njena realizacija 

diktira korjenitu promjenu životnih 

stilova, pa se onda sve zaustavi na 

minimalno strogim regulama 

i preporukama, a često i na 

falsificiranju podataka kod 

proizvođača s velikim 

ugljičnim tragom. 

U dokumentarnom filmu 

"Fashion Reimagined" 

pratimo Amy Powney, 

vlasnicu i kreativnu 

direktoricu moderne 

britanske etikete Mother of 

Pearl, dok pokušava stvoriti 

odjevne predmete koji su 

organski, transparentni u 

procesu proizvodnje, 

društveno odgovorni i koji 

132

STELLA MCCARTNEY 

nisu ostvareni nauštrb dobrobiti životinja; 

proizvedeni u najmanjoj mogućoj 

geografskoj regiji, korištenjem mini malne 

količine vode i kemikalija, uz to i vizualno 

atraktivni. Upozorenje: nije lako! 

Kao što film objašnjava, pamučna će 

košulja proći kroz otprilike osam koraka 

od kojih mnogi uključuju štetne 

kemikalije prije nego što se pošalje 

kupcu, a prosječni odjevni predmet 

proputovat će barem pet zemalja. 

Dizajnerica sa suradnicom započinje 

putovanje s više pitanja nego odgovora. 

Među njima: "Što je održiva tkanina?" i 

izjave u smislu: "Molim vas, možemo li 

doći i vidjeti vaše ovce?" Tako počinje 

poduži dio detektivskog rada, putujući 

od Urugvaja do Perua te od Austrije do 

Turske na otkrivanju složenih i 

zamršenih opskrbnih lanaca i 

pronalaženju vune, pamuka i ljudi koji ih 

uzgajaju i prerađuju na načine koji 

zadovoljavaju njihove stroge kriterije. 

Razlozi zbog kojih je etičnija 

industrija hitna potreba općenito su 

TOVE 

GABRIELA HEARST 

dobro poznati, a film nas na njih 

uvjerljivo podsjeća. Pokušavajući 

objasniti delikatnost pozicije održive 

mode kao ekskluzivnog luksuza, sugerira 

način na koji izbjeći skretanje u snobizam 

i predlaže svojevrsni asketizam u 

konzumiranju mode, što zapravo ne 

rješava problem u korijenu. 

Alarmantne su statistike koje 

naglašavaju utjecaj mode na naš 

planet: da je modna industrija 

država, bila bi na trećem mjestu po 

emisiji ugljika nakon Kine i Sjedinjenih 

Država. Kupujemo tri puta više odjeće 

nego 1980. i nosimo je upola kraće. Uza 

sve ove statističke podatke, najtužnija je 

činjenica kako samo dva posto ljudi koji 

izrađuju našu odjeću zarađuje plaću 

dovoljnu za pokriće osnovnih životnih 

potreba. Potrebno je osvijestiti 

zahtjevnost procesa transformacije 

modne industrije i pronaći nove načine 

održivosti unutar sustava koji se duboko 

boji promjena. 

U posljednje četiri godine broj odjeće 

koja se opisuje kao održiva se 

učetverostručio. Ipak, utjecaj mode 

postaje sve gori. Brendovi se domišljaju 

označavajući svoju odjeću zelenom 

bojom, ali ono što to zapravo znači često 

je nedostatno i varljivo kao što je i 

činjenica da su koristili organski pamuk, 

što još uvijek može ostaviti prostora za 

sve vrste iskorištavanja ljudi i planeta 

unutar tako deklariranog postupka. Ne 

možete kupiti majicu kratkih rukava za 

dva eura i misliti kako je to u redu samo 

zato što je riječ o organskom pamuku 

to je jednostavno nemoguće po svim 

parametrima etične proizvodnje. 

Time dopiremo do srži problema: 

održivost postaje etiketa koja se lijepi na 

bilo što; istina je, ako ćemo biti dosljedni 

i istinoljubivi, da ništa nije potpuno 

održivo! Sve što je proizvedeno ostavlja 

trag, dakle ima ili posjeduje komponentu 

neodrživog. Što znači da svi proizvodi 

imaju svoju cijenu. Ali neki imaju mnogo 

veću cijenu od drugih. Potrebna je iskrena 

procjena količine štetnosti u svakom 

proizvodu, u svemu što radimo. Održi 

vost time postaje način razmišlja nja, 

održavanje prakse koja sadrži mo ralnu 

namjeru, a koja često nije podudarna sa 

stvarnim rezultatom. Potreban je su 

stavan rad u razvoju proizvoda i tran 

sfor maciji procesa njegove proizvodnje 

kako bi se ostvarila što veća i sadržajnija 

održivost. Upravo zbog ovako zahtjevnih 

i kontradiktornih uvjeta modnog 

sustava zelene akreditacije mnogih 

modnih marki vrlo su groteskne i 

neuvjerljive. U gotovo svakom glasno 

deklariranom zelenom proizvodu nalazi 

se visoki postotak neodrživosti. Koliko je 

taj postotak vezan uz širi društvenopolitički 

model, govori činjenica kako je 

stvarni rezultat smanjenja nepovoljnog 

utjecaja modne industrije na okoliš 

dosad zanemariv. Porazno. 

Autentična održivost polako krči svoj 

put kroz prašumu neodrživih interesa 

jednih na račun drugih, utopijskih i 

romantično nerealnih snoviđenja koja 

negiraju dinamiku socijalnih relacija, 

pomodno neodgovornog etiketiranja 

proizvoda realiziranog tako da se 

prašina gura pod tuđi tepih, ostvarujući 

se najprirodnije na lokalnom nivou, u 

prirodnom okolišu i nadohvat ruke. 

Kako je teško zamisliti da će se globalno 

selo lokalizirati ne bi li očuvalo svoje 

prirodno stanište, ostaje za vidjeti i 

osmisliti kako živjeti lokalno i održivo u 

kontekstu globalnog tržišta kapitala. 

133

GG STREET STYLE 

Geometrijske sunčane naočale CELINE 

Torba s pletenim detaljem LORO PIANA 

Stilske tajne 

jedne urednice 

Modna savjetnica i GG suradnica 

Nikolina Lacković otkriva nam 

njemačku modnu ikonu, novinarku i 

poduzetnicu Annette Weber 

Sandale sa 

zlatnim 

detaljima 

CELINE 

Midi haljina s 

printom 

ALÉMAIS 

FOTOGRAFIJA: GETTYIMAGES 

Lanena košulja 

TORY BURCH 

Sandale s 

kristalićima 

MAX MARA 

Široke hlače 

od trapera 

CITIZENS OF 

HUMANITY 

Ružičasta haljina 

s prorezima 

COSTARELLOS 

Rose Gold naušnice 

s dragim kamenjem 

POMELLATO 

Moja draga poznanica, dugogodišnja 

urednica njemačkog InStylea, Annette 

Weber, jedna je od najstylish žena 

Njemačke. Ona svaki trend ili pak klasični 

outfit kombinira na sebi svojstven i 

originalan način. Već desetljećima je prava 

inspiracija ženama, a pokazatelj koliko je njezin rad cijenjen je i 

činjenica da na Instagramu ima gotovo 300.000 pratitelja. 

Njezina ljubav prema modi rodila se još u djetinjstvu, u 

vrijeme kada se igrala s barbikama. Iako zvuči kao kliše, već 

otada rasli su njezini modni afiniteti, a glavna inspiracija bile su 

joj majka i baka. Ta se ljubav gradila i kroz karijeru - od 1995. 

bila je glavna urednica modnog magazina BURDA, dok je na 

čelu njemačkog InStylea bila od 2007. do 2015. godine. Annette 

se istaknula i kao vrsna modna savjetnica, a autorica je i knjige 

"Moj stil - Modne tajne jedne urednice". Osnovala je i vlastiti 

brend glam-o-meter, koji je dobio naziv po njenom blogu, a dio 

svake kolekcije, koju je realizirala u suradnji s brendom Juvia, 

su trenirke i oversized majice. 

Ipak, Annette smatra da je udobna odjeća rezervirana za 

ležerne prilike te da poslovna moda mora biti elegantna i chic. 

Kada opisuje svoj stil, uvijek istakne da je on prije svega 

elegantan, s minimalnim odmacima. Potpetice su za Annette 

must have modni dodatak, dok kao temelj svake garderobe 

ističe traperice te bijele i prugaste majice. 

134

GG NAKIT 

1 

2 3 

Kendall Jenner zaštitno je 

lice Messikine D-Vibes 

kolekcije dijamantnog 

nakita koji savršeno 

prianja uz obline tijela 

4 

5 


7 

6 

8 

San ljetne noći 

9 

/ 1 FOSSIL Val Blue Crush Ombre naušnice od sedefa / 2 CHAUMET Jeux de Liens privjesak od ružičastog zlata, plavog ahata s 

dijamantom / 3 ZAKS Lei fancy privjesak od žutog zlata i sedefa s dijamantima / 4 PIAGET Possession dijamanti i zlato na lančiću i 

privjesku / 5 ZLATARNA CELJE Remember Me zlatni prsten s rubinima/ 6 CARTIER prsten Ondule od bijelog zlata i dijamanata 

/ 7 DAMIANI Margherita dijamantna narukvica s cvjetnim motivom / 8 BACCARAT Talleyrand apstraktni prsten koji potpisuje 

francuski industrijski arhitekt i dizajner Philippe Starck / 8 PRAHIR naušnice iz kolekcije Alhambra 

135

GG KULTURA DUPLIĆA 

FOTOGRAFIJA: LAUNCHMETRICS.COM/SPOTLIGHT 

136

Lažnjaci su - 

FAN 

TAS 

TIČNI? 

Oscar Wilde je rekao: 'Imitacija je najiskreniji oblik 

laskanja koji prosječnost može dati velikanima'. 

Ispostavilo se da je postala i jako unosan posao 

tekst LEA LADIŠIĆ 

137

Naši su budžeti sve tanji, a tržište poželjnih inačica 

originala sve veće. Nećemo se zavaravati, svatko je 

od nas barem jednom bacio oko na dobru repliku ili 

zapeo na društvenim mrežama pregledavajući 

videa kojima je zajednički #dupe (duplić) 

Kultura kopiranja ne 

pokazuje znakove 

usporavanja, no nije 

riječ o novom konceptu. 

Kopije su na 

tržištu prisutne 

desetljećima, a s novom, digitalnom 

generacijom samo smo dobili suvremeni 

naziv. Umjesto "kopija" ili "duplić", 

popularno je povoljne verzije luksuznih 

modnih, lifestyle ili beauty proizvoda 

nazivati dupes. Tiktokeri se njima 

ponose i dijele informacije o njima kako 

bi pratiteljima olakšali potragu za 

povoljnijom verzijom popularnog (i 

skupljeg) originalnog proizvoda. Potraga 

za dupe sima tako je danas svojevrsna 

potraga za blagom i digitalna utrka koja 

entuzijastima podiže adrenalin. Sjetimo 

se, ne tako davno bilo je sramotno nositi 

kopiju i ako ste posjedovali neki knockoff, 

niste se njime baš hvalili niti 

naglašavali kako ste pronašli "jeftini 

Gucci za sitan novac". Situacija se 

promijenila, a osim modne industrije 

gdje su do sada bili najzastupljeniji, 

duplići napadaju i industriju ljepote. No 

jesu li ozbiljna prijetnja velikim igračima 

na sceni? 

Za početak, treba naglasiti da je 

problem plagijata u modnoj industriji 

nešto drugačiji nego na beauty sceni. Od 

strane giganta brze mode najčešće 

stradaju neovisni i mali dizajneri čiji se 

dizajn doslovno krade, a preslabi su da bi 

ulazili u sudsku bitku za svoja 

intelektualna prava. Na udaru su 

razvikani luksuzni brendovi koji lansiraju 

trendovske komade, primjerice Bottega 

Veneta s Jodie torbicom, Gia Borghini sa 

svojim popularnim natikačama ili 

Balenciaga s Hourglass torbom. Veliki 

broj duplića može se naći na Amazonu, a 

jedan od najvećih proizvođača je kineski 

brend Shein, ali i drugi high street 

brendovi koji više ili manje doslovno 

kopiraju njihov dizajn. Tek ponekad 

zarade tužbu i završe na sudu, no ni to ih 

ne sprječava u lansiranju novih kopija. 

Tržište će uvijek biti gladno za novom 

kopijom onaj tko si ne može priuštiti 

original, posegnut će za dupesom. 

Najčešće je riječ o sezonskim trendi 

komadima, a većina kupaca ne vidi 

ekonomski smisao u ulaganju novca u 

original koji će nositi tek jednu sezonu. 

Kvaliteta proizvoda u ovom slučaju nije 

presudna tko kupuje kopiju, ne želi je 

imati zauvijek, već će je nositi dok je 

zanimljiva i aktualna. 

Situacija je drugačija kada govorimo o 

parfemima, koji su također malo, ali 

skupocjeno zadovoljstvo kojim se volimo 

počastiti. Za razliku od modnih 

dizajnera, parfemski nosovi ne mogu 

staviti prava ili logo na određeni miris 

koji su razvili. Ono što je nepoznato jest 

da kod skupog parfema ne plaćamo 

samo ime nego i opširno istraživanje 

sastojaka, njihov razvoj i proces koji je u 

pozadini finog mirisa. U njih je uložen 

dugogodišnji rad, dok oni koji ih kopiraju 

samo preuzmu formulu i na tržište 

lansiraju sličan miris. Kultni Maison 

Francis Kurkdjian Baccarat Rouge 540 

dobio je nekoliko dupe verzija. Poznat je 

brend Dossier koji nudi parfeme 

inspirirane dizajnerskim mirisima pa u 

ponudi ima i inačicu Baccarat Rouge 540 

parfema (235 eura), imena Ambery 

Saffron, koji košta 50 eura, a miriše 

jednako. I Zara je također sklona 

kopiranju parfema pa se pročulo za 

njihovu verziju Baccarat Rouge 540, YSL 

Libre, Chanel Paris parfema... Ono na 

što bi parfemski brendovi trebali 

obratiti pažnju kako bi izbjegli prelazak 

kupaca jeftinijim inačicama jest edu kacija 

kupaca koji nisu upoznati s pozadinom 

nastajanja mirisa, a ona je ta koja 

mu između ostalog daje na vrijednosti. 

Za kozmetičkim i makeup dupesima 

trenutno vlada najveća pomama, a često 

nije riječ o čistom kopiranju drugog 

brenda već jednostavno o jeftinijoj 

varijanti popularnog proizvoda od kojih 

oba daju iste ili jako slične rezultate. 

Superuspješan Charlotte Tilbury 

Flawless Filter puder od 46 dolara bio je 

toliko popularan da je bio rasprodan i 

nedostupan mjesecima, što je korisnike 

potaknulo na pronalazak njegove 

zamjene. Recenzije su pokazale E.l.f 

Halo Glow Liquid Filter od 14 dolara daje 

iste rezultate po povoljnijoj cijeni. 

Dupesi jesu svojevrsna opasnost za 

renomirane brendove višeg cjenovnog 

ranga koji, kako bi zadržali kupce, ipak 

moraju krenuti ukorak s novim 

zahtjevima tržišta. Oni koji se obraćaju 

isključivo dobrostojećim klijentima i 

visokim cijenama zadržavaju 

ekskluzivnost već osjećaju pad prodaje, 

s obzirom na to da nove generacije 

potrošača neće platiti proizvod samo 

zbog razvikanog imena. Posjedovati 

kozmetiku luksuznog brenda nekada je 

imalo težinu i smatralo se prestižem, što 

kupcima danas nije presudno. Kvalitetni 

sastojci, ekološka ambalaža i 

učinkovitost vrijede više, neovisno o 

kojem je brendu riječ. Ne žele nužno 

platiti ime, već dobiti dobar proizvod koji 

je istovremeno cjenovno povoljan. 

Uz toliko opcija na tržištu i uz stalno 

izbacivanje "must have" noviteta 

neprestano nam se stvara želja za 

isprobavanjem. Ako je riječ o 

skupocjenim proizvodima, mala si 

skupina može priuštiti originale, a 

duplići su prečac do hajpa kojeg želimo 

biti dio. I to je jedna od glavnih motivacija 

koja nas tjera prema kopijama, svi 

želimo biti u trendu i usklađeni s onim 

što vidimo na društvenim mrežama, a 

trendovi se, nažalost, izmjenjuju brže 

nego što nova plaća sjedne na račun. 

Osim udara na novčanik, negativna 

strana kopija o kojoj se toliko ne govori 

jest stvaranje stalne potrebe za 

138

ORIGINAL 

Natikače Gia 

Borghini 

ORIGINAL 

Puder Charlotte 

Tilbury Hollywood 

Flawless Filter 

ORIGINAL 

Parfem 

Maison 

Francis 

Kurkdjian 

Baccarat 

Rouge 540 

ORIGINAL 

Balerinke Alaïa 

KOPIJE VAS NE ŽELE 

PREVARITI PRAVEĆI 

SE DA SU ORIGINALI, 

VODE SE EGIDOM - 

ISTO, SAMO ZA NIŽU 

CIJENU 

DUPLIĆ Parfem 

Dossier Ambery 

Saffron 

DUPLIĆ 

Balerinke 

Mango 

kupovanjem i gomilanjem novih stvari, 

što ostavlja negativne posljedice na 

okoliš. Ni toliko spominjani pokret 

minimalizma nije to uspio promijeniti. 

Teško je racionalno donijeti odluku o 

kupovini dok povoljna cijena i činjenica 

da je riječ o kopiji nečeg inače 

nedostižnog dodatno potiču želju za 

posjedovanjem. Istina je da svi volimo 

naići na dobru priliku, a u današnjoj 

ekonomskoj klimi tražimo ju intenzivnije 

nego inače. Nova generacija kupaca 

odrasla je uz recesiju i inflaciju, a pritom 

je nahranjena sadržajima koji prikazuju 

silnu raskoš u kojoj pojedinci žive. Putem 

se skinula stigma s nošenja ili korištenja 

kopije i za neke nove klince - dupes su 

pozitivna stvar. Konotacija koju nosi riječ 

kopija sada govori da ste pronašli 

povoljnu zamjenu za proizvod koji želite 

ili već volite. 

A na svakom, osobito na beauty 

tržištu treba razlikovati i znati što 

kupujemo. Radi li se o čistoj kopiji 

kozmetičkog proizvoda koji vizualno 

prati izgled proizvoda kojeg imitira, 

DUPLIĆ 

Puder E.l.f Halo 

Glow Liquid Filter 

DUPLIĆ 

Natikače Zara 

riskirate li alergijsku reakciju ili još gore 

zdravstvene probleme, ulažući u 

proizvod koji je zapravo ilegalan. A takve 

kopije danas i ne zanimaju većinu tržišta. 

Zanimljiviji je pak pronalazak proizvoda 

koji daju slične ili jednake rezultate, a 

dolaze iz ponude drugog, također 

pouzdanog brenda. Imitacije brendova 

ne navode na pogrešan trag niti vas žele 

uvjeriti da je riječ o originalu, već su 

jednostavno u kulturi koja stalno potiče 

na potrošnju logičnija opcija - mantra je 

"ista kvaliteta za nižu cijenu". 


139

GG BEAUTY GURU 

Savršeno 

postojan 

ljetni 

make-up 

Kako ne biste izgubili 

dragocjeno vrijeme 

kreirajući elaborirani 

make-up look za vrući 

ljetni dan, da bi vam se 

savršeni uradak, 

pomiješan sa znojem, već 

do podneva otopio niz lice, pročitajte savjete naše 

kolumnistice Simone Antonović, doktorice savršene njege i 

vrhunske šminke, koja kaže da, iako klimu ne možemo 

kontrolirati, itekako postoje načini i tehnike kako spriječiti 

da se šminka otopi na visokim temperaturama 

140

Od pravilne pripreme kože odgovarajućom njegom do 

korištenja proizvoda koji nam pomažu da lice ostane 

netaknuto pod visokim temperaturama, od podloge pa sve 

do maskare, postoje trikovi za rješavanje problema 

znojenja tijekom nošenja šminke ljeti. Ovo su tehnike za 

održavanje šminke otpornom na znojenje, uz nekoliko 

dodatnih, korisnih savjeta 

1 

1. PRIPREMA JE NAJVAŽNIJA 

Njegu kože ljeti započnite minimaliziranom jutarnjom rutinom, preskačući sve 

korake i proizvode koji bi je mogli otežati. Što manje proizvoda koristite, 

šminka će biti postojanija i jednostavnija za održavanje. Anti age rutina 

uključuje čišćenje, serum s vitaminom C kao što je SKINCEUTICALS C E 

Ferulic vitamin C, koji je odličan za svakodnevnu upotrebu, te hidratantnu 

kremu poput lagane formule BIODERMA Sébium Mat Control Cream. 

Neizostavan je i SPF s razinom zaštite minimalno 30 - svakako isprobajte 

ORIGINS A Perfect World SPF 40 Age-Defense Moisturizer kremu s bijelim 

čajem. Nakon što nanesete hranjivu kremu i SPF, neka odstoje nekoliko minuta 

prije nego što prijeđete na šminkanje. 

2 

2. VODOOTPORNI STRAŽARI 

Zamjena svakodnevnih proizvoda vodootpornim formulama jednostavan je 

način kako se uhvatiti u koštac sa znojenjem. Važno je koristiti vodootpornu 

maskaru, osobito kada ste na otvorenom, na mjestima poput bazena ili plaže. 

Predlažem INGLOT AMC Gel Eyeliner, moj omiljeni proizvod koji se ne mrvi 

niti briše u prilikama kada želim stvoriti grafičku liniju ili izgled mačkastih 

očiju. Kada radim na setu, uz vlagu u zraku i jako sunce, ovaj je proizvod 

apsolutni heroj na koji uvijek mogu računati. MAYBELLINE NEW YORK 

Lash Sensational Waterproof Mascara vodootporna je formula koja u 

trenutku podiže trepavice - treba je nanijeti u nekoliko slojeva te kroz 

trepavice proći četkicom kako se ne bi slijepile. 

3 


3. KVALITETNA BAZA 

Nanošenje primera prije pudera ključno je kada želite izgraditi postojanu 

šminku koju znoj neće isprati. Budući da postoji nekoliko različitih vrsta, 

ponovno se fokusirajte na one vodootporne. HOURGLASS Veil Mineral 

Primer prikladan je za sve tipove kože i kompatibilan sa svim vrstama formula 

pudera, od tekućih do kremastih i praškastih. 

4. FORMULE ZA SVJEŽINU 

Ako primijetite da se šminka topi, razmislite o tipu pudera i korektora koje 

koristite. Iako postoji široka ponuda, određene su formule prikladnije za 

korištenje tijekom ljetnih mjeseci, a pomoći će vam da zadržite svjež izgled 

kroz cijeli dan. Preporučujem toniranu zaštitnu hidratantnu kremu CHANEL 

CC Cream sa SPF 50, puder otporan na znoj TOM FORD Shade And 

Illuminate Soft Radiance Foundation SPF 50 i korektor LANCÔME 

Effacernes Under Eye Concealer koji će izdržati cijeli dan na visokim 

temperaturama. 

5. PUDERI U PRAHU 

Pudere u prahu koristite ako baš morate. Umjesto nanošenja kamenog pudera 

kistom po cijelom licu, pokušajte fino mljevenim puderom u prahu. Nanesite 

ga lagano na dijelove lica na kojima bi se mogao koncentrirati znoj, poput čela, 

oko nosa i područja brade. LAURA MERCIER Translucent Loose Setting 

Powder je ultra lagani, prozirni završni puder u prahu koji odlično fiksira 

šminku za cjelodnevno nošenje. 

6 

4 

5 

6. MAT EFEKT 

Održavanje mat izgleda lica u ljetnim je mjesecima pravi izazov. Pokušajte s 

upijajućim papirićima poput TATCHA Aburatorigami Blotting Papers, koje 

možete koristiti tijekom cijelog dana, ali i prije nanošenja pudera u prahu kako 

biste lakše kontrolirali sebum. 

141

142

BRONČANI ODSJAJI 

ljetA nevinosti 

fotografije JAKOV BARIČIĆ uredio ROMANO 

DECKER make-up SAŠA JOKOVIĆ kosa MILENA 

MARŠIĆ model ZARA @Legion Model Management 

143

144 

Za efekt svježine na lagano osunčanoj 

koži ovlaš dodirnite točke fokusa - 

kapke, obraze i usne - balzamom 

N°1 DE CHANEL LIP AND CHEEK

145

Kompozitori LJEPOTE 

Umjetnost i znanost susreću se u čudesno zavodljivom 

svijetu luksuzne kozmetike modne kuće CHANEL, 

koja je za ljetnu sezonu lansirala iznimno profinjenu 

paletu boja i tekstura proizvoda za naglašavanje 

prirodne ljepote. Zasjajte sunčanim sjajem! 

146

njega 

HYDRA BEAUTY 

Camellia Water Cream - Ultra 

hidratantna tekuća krema, obogaćena 

aktivnim sastojcima bijele 

kamelije. Inspirirana svjetlucavim 

odrazima sunčanih zraka na površini 

vode, njena formula iluminira ten, 

ostavljajući na koži prirodan sjaj. 

ROUGE COCO Baume - 

Hidratantni balzam za usne, ugodno 

meke, transparentne teksture 

koja se lako nanosi i upija u trenu, 

vlaži usnice i pruža im sjaj svježine 

tijekom cijelog dana. 

LES BEIGES 

Sheer Healthy Glow Highlighting 

Fluid N°Sunkissed - Fluid za lice i 

tijelo, koji u trenu osvjetljava ten 

efektom suptilne osunčanosti. 

Lagana, bisernobrončana emulzija 

u dvije nijanse ravnomjerno se upija 

u kožu, čineći je blistavom do 8 sati. 

oči 

OMBRE PREMIERE LAQUE 

Longwear Liquid Eyeshadow - 

Dugotrajno tekuće sjenilo u nijansama 

koje evociraju duh putovanja, 

kapke prekriva intenzivnim metalik 

efektom u savršenoj sinergiji kože, 

svjetla i sjene. 

N°22 Rayon nijansa slonovače, 

N°24 Rising Sun nijansa marelice, 

N°26 Quartz Rose nježna ljubičasta 

nijansa 

LE GEL SOURCILS 

Longwear Eyebrow Gel N°350 

Transparent - Gel u tri nijanse njeguje, 

zgušnjava i učvršćuje obrve, a 

mala četkica omogućuje jednostavno 

i precizno nanošenje za savršeno 

kontroliranu liniju. 

INIMITABLE 

Definition Mascara N°10 Noir 

Black - Maskara koja nudi trenutni, 

prirodni 3D rezultat s poboljšanim 

volumenom, duljinom, uvijenošću i 

razdvajanjem trepavica. U dvije 

nijanse, precizno i bez grudica. 

LES 4 ROUGES 

Yeux Et Joues N°957 Tendresse 

Ekskluzivna paleta sjenila i rumenila 

iz kolekcije za ljeto 2023. slavi 

crvenu boju, reinterpretirajući je u 

nijansama od duboke do svijetle. 

Dolazi u dvije palete jedinstvenih 

tekstura za oči i obraze za nesputano 

kreiranje make-upa u rasponu 

od nježnog i suptilnog do snažnog i 

intenzivnog. 

baza 

LES BEIGES 

Water Fresh Complexion Touch 

N°B40 - Svestrana formula za lice 

prožeta mikrokapljicama 

koncentriranog pigmenta. Kao 

delikatno tkanim, svilenim velom u 

osam osunčanih nijansi, precizno 

prekriva nepravilnosti kože, a 

osvježavajuća, lagana tekstura 

održava je hidratiziranom i 

zaštićenom tijekom cijelog dana. 

LES BEIGES Healthy Glow 

Bronzing Cream N°392 Soleil 

Meduim Bronze - Kremasti gel 

bronzer čija se lagana for mula u tri 

nijanse lako “blenda”, ostav ljajući 

prirodno osunčan trag na koži. 

PINCEAU BLUSH N°110 

Zaobljene linije jednostavnog i 

funkcionalnog dizajna kista za 

nanošenje rumenila idealne su za 

definiranje jagodica i naglašavanje 

kontura jednim potezom. 

N°1 DE CHANEL 

Lip and Cheek Balm - Ulje crvene 

kamelije ključni je sastojak N°1 DE 

CHANEL, višenamjenskog balzama 

za usne i obraze. Ovaj cvijet 

izuzetne energije, kao nijedan drugi, 

svojom revitalizirajućom moći 

usporava faktore starenja i 

produljuje mladost kože. Hranjiva 

tekstura dolazi u šest nijansi, koje, 

njegujući ih, usnama dodaju nježan, 

diskretan akcent zdrave boje. 

N°1 Red Camellia, 

N°2 Healthy Pink, 

N°3 Vital Beige, 

N°4 Wake up Pink 

usne 

147

GG ETIČKI BEAUTY 

Male stvari 

ZA VELIKA 

DJELA 

Svjesni da životnu ravnotežu na Zemlji ugrožavaju 

otpad, kemikalije, iscrpljivanje okoliša i razni drugi 

faktori za koje je umnogome 'zaslužna' i kozmetička 

industrija, sve više brendova pridružuje se trendu 

društveno odgovorne proizvodnje 

tekst SONJA MLINAR 

Već i mala djeca znaju da smo došli do ruba s kojeg možda 

neće biti povratka - ako stanovnici Zemlje ne promijene 

potrošačke navike. To se, među ostalim, odnosi i na one što 

nemilice kupuju i troše proizvode kozmetičke industrije, koja 

ima veliku ulogu u zagađenju kopna i mora te stoga vapi za 

hitnim promjenama. Svake godine oko osam milijuna tona 

plastike završi u oceanima, a za veći dio tog otpada zaslužna je upravo 

industrija ljepote. Ponajprije zbog ambalaže - kozmetički brendovi mnogo 

ulažu u raskošna pakiranja, jer što je atraktivnijeg izgleda, više privlači pažnju 

kupca. A kad se proizvod potroši, kupac baca ambalažu - koja čini čak 70 % 

otpada iz kozmetičke industrije. Plastični otpad je ozbiljan ekološki problem jer 

nije biorazgradiv, i uz to prolazi kroz proces fotodegradacije, što znači da se 

plastika raspada na mikroskopske veličine. Tu mikroplastiku u morima i 

oceanima gutaju ribe, a ako prije toga ne umru od začepljenja probavnog 

trakta, završavaju na nečijem tanjuru - i u nečijem probavnom traktu. 

Osim plastike, životnu ravnotežu na Zemlji ugrožavaju kemikalije, 

neizostavan sastojak kozmetičkih preparata - primjerice oksibenzon, koji se 

nalazi u većini standardnih krema za zaštitu od sunca. I dok zaštićeni od UV 

zraka plivate u moru, s kože otpuštate sastojke koji uništavaju koraljne 

grebene, planktone, ribe... Ukratko, ugrožavaju biokemiju vodenog života. Ista 

stvar se događa dok se tuširate i perete kosu, pa sapunica prepuna 

148

TATA HARPER Amerikanka 

koja na farmi u Vermontu 

proizvodi prirodnu kozmetiku 

sinonim je za beskompromisnu 

ekološku njegu 

BIRKENSTOCK Natural 

Skin Care hidratantna 

krema sa suberinom, 

nusproduktom u 

proizvodnji pluta - od 

kojeg se rade potplati za 

obuću Birkenstock 

APIVITA Grčka kozmetika, koju od 1979. razvija bračni par 

Koutsianas, temelji se na pčelinjim proizvodima - i 100% je 

prirodna po sastavu i s ekološki prihvatljivom ambalažom 

SOPHIE'S GARDEN Novi austrijski brend, iza 

kojeg stoji Barbara Sandner-Troll, u teglicama 

koje imaju mogućnost ponovnog punjenja 

149

2 

/ 1 PATYKA Pariški brend još je 

prije 20 godina krenuo putem 

prirodne i ekološki čiste kozmetike 

/ 2 SVR Proizvodi francuskog 

dermokozmetičkog brenda nastoje biti 

višenamjenski, da jedna krema 

zadovoljava više potreba kože - i to je 

jedan od doprinosa čistijem svijetu 

/ 3 UP CIRCLE BEAUTY Serum za lice s 

uljem dobivenim od taloga kave - 

upcycling je temelj filozofije 

londonskog brenda 

/ 4 LOLI Plum Elixir serum od koštica 

šljiva - ostatka iz prehrambene industrije 

1 

3 

kemikalija odlazi najprije u odvod da bi na kraju sve to završilo u 

nekoj rijeci i moru. 

A jeste li ikad pomislili koliko je šuma iskrčeno da bi se zasadile 

plantaže na kojima se uzgajaju biljne vrste za korištenje u 

kozmetičkoj industriji? I koliko je životinja uginulo zbog testiranja 

pojedinih kemijskih spojeva koji bi mogli biti efikasni u 

preparatima za njegu i uljepšavanje... 

Potrošačke navike se teško mijenjaju, ne možemo trošiti 

manje sapuna nago što nam je potrebno, ali možemo voditi 

računa kakav sapun, šampon, kremu za lice ili maslac za 

tijelo koristimo. Stoga sve više kozmetičkih tvrtki nastoji okrenuti 

novi list, pridružujući se trendu osviještene konzumacije koja 

znači – najmanje moguće iscrpljivanje okoliša. Više nije dovoljno 

samo jamčiti da kozmetika ima prirodne sastojke, da ne sadrži 

potencijalno štetne tvari, da nije testirana na životinjama... - 

društveno odgovorne tvrtke, koje vode računa o ekologiji i 

održivom razvoju, sastojke nastoje nabavljati sa što bližih lokacija 

(zbog smanjenja potrošnje goriva u transportu), u izradi ambalaže 

koriste materijale koji se mogu reciklirati, ali i primjenjuju 

takozvano upcycling načelo prenamjene već korištenih proizvoda. 

Naime, u prehrambenoj, poljoprivrednoj, drvnoj i drugim 

industrijama odbacuju se goleme količine biomaterijala, koji bi se 

mogao upotrijebiti na koristan način. Zahvaljujući vizionarima koji 

su shvatili da se s nekima od tih odbačenih biomaterijala mogu 

učiniti čuda baš u kozmetici, nastao je by-product beauty – 

napredna generacija njege dobivena od nusproizvoda. 

Predvodnici tog trenda su Anna i William Brightman, sestra i 

brat čiji je kozmetički brend UpCircle Beauty nastao na – talogu 

kave. Ideja se rodila dok su u Londonu još držali kafić i svaki dan se 

pitali što bi mogli učiniti s tim silnim količinama ostataka od 

kuhanja kave. Kako je poznato da je talog od kave dobar za piling, 

na toj su ideji provedena ispitivanja i pokrenuta je proizvodnja 

kozmetike – a 'repromaterijal' dobivaju iz 

stotinjak londonskih kafića. Počeli su s 

SASTOJCI SE NASTOJE 

NABAVLJATI SA ŠTO BLIŽIH 

LOKACIJA, KAKO BI SE ŠTO 

MANJE TROŠILO NA 

TRANSPORT - NE SAMO ZBOG 

POTROŠNJE GORIVA NEGO I 

ZBOG SMANJENJA EMISIJA 

CO2 

4 

pilinzima od 'zoca' i iz njega dobivenog 

ulja, potom su proširili asortiman na 

razne preparate za njegu lica i tijela, u 

kojima koriste ostatke iz prehrambene i 

drvne industrije, a proučavaju i kako 

upotrijebiti odbačeno cvijeće iz 

cvjećarnica. 

Na by-product filozofiji temelji se i 

kozmetika Birkenstock Natural Skin 

Care – nova divizija njemačkog 

proizvođača obuće, čiji se legendarni 

pluteni potplati dobivaju od hrasta 

plutnjaka. U procesu prerade stvara se 

suberin – za koji je otkriveno da izvrsno 

obnavlja kožu, pa je upravo stoga Birkenstock krenuo u 

proizvodnju anti-aging kozmetike. Naravno, u ambalaži od 

bioplastike i pluta. 

U Americi je Tata Harper sinonim za prirodnu njegu bez trunke 

umjetnih dodataka. No, njezin pristup daleko je od 

minimalističkog – u kozmetiku "ukrcava" nevjerojatno obilje 

sastojaka, koje uzgaja na golemoj eko-farmi u Vermontu. S mužem 

je 2010. pokrenula brend Tata Harper, koji gotovo religiozno slijedi 

pravila beskompromisne ekologije. To znači da je njen tim u 

Vermontu zadužen za cijeli proces – od nastanka formule, 

proizvodnje, punjenja i pakiranja do transporta i distribucije 

kozmetike. To im omogućuje, kaže Tata Harper, potpunu kontrolu 

150

kvalitete i kontrolu emisije ugljičnog dioksida – jer se sve događa 

na jednom mjestu pa nema potrebe za prijevozom i potrošnjom 

benzina. Uz to, od jednako odgovornih proizvođača hrane 

otkupljuju neiskorištene dijelove ekološki proizvedenih namirnica, 

poput sjemenki voća od kojih se dobivaju dragocjeni sastojci za 

njegu kože. Što se ambalaže tiče, to je uvijek staklo – koje se može 

reciklirati u nedogled – ili bioplastika proizvedena od kukuruza i 

šećerne trske. 

Francuski brend Patyka još je prije 20 godina krenuo putem 

prirodne, organske i ekološki prihvatljive njege, a danas čak imaju 

osobu zaduženu za provođenje svih tih načela. To je Melia Roger, 

direktorica održivog razvoja, koja vodi računa o tome da se 

sastojci nabavljaju s eko-farmi ne tako udaljenih od Pariza (zbog 

optimizacije transporta), da se u proizvodnoj praksi primjenjuje 

načelo up-cyclinga – pa tako za liniju Clean izvlače ono najbolje iz 

koštica marelica, a ulje dobiveno od koštica šljive glavni je sastojak 

linije Nutri. 

Za kreatore dermokozmetike SVR (također francuski brend) 

ekološka etika znači, među ostalim, lansiranje manjeg broja 

proizvoda – ali trebaju biti višenamjenski, odnosno, da jedna 

krema zadovoljava više potreba kože. Svake godine, naime, na 

tržište dođe 180.000 novih kozmetičkih proizvoda, a kako svaka 

roba nađe svoga kupca, za pretpostaviti je kolika je to količina 

krema, seruma, čistača, šminke, šampona, sprejeva... i kolika je 

količina otpada! Osim ograničavanja broja proizvoda, u SVR-u 

smatraju da je bitan faktor ekološkog pristupa – ambalaža s 

mogućnošću ponovnog punjenja, materijali koji se mogu 

reciklirati, odabir sastojaka koji nemaju utjecaj ni na ljudsko 

zdravlje, ni na okoliš ili morski ekosustav. 

Zna se koliko je važna uloga pčela u održavanju ekološke 

ravnoteže – jer oprašivanjem kultiviranog i samoniklog 

bilja održavaju biljnu raznolikost i time sudjeluju u lancu 

proizvodnje hrane i održanju eko sustava. A upravo na pčelinjim 

proizvodima počiva grčka kozmetika Apivita. Njeni osnivači, 

bračni par farmaceuta Niki i Nikos Koutsianas, još od 1979. 

razvijaju ovu plemenitu priču – jer ona ne znači samo brigu za 

kožu nego i brigu za pčele! Proizvodnja je smještena u 'pametnu' 

zgradu (sa solarnim pločama uštede 8000 Kwh godišnje) 

nedaleko od Atene, a sastojke nabavljaju od mladih ekopoljoprivrednika 

i pčelara s Krete te podnožja Olimpa. Nikos 

Koutsianas smatra da tvrtke koje profitiraju crpeći resurse iz 

prirode, dio toga trebaju vratiti prirodi, odnosno planetu – stoga je 

Apivita postala članica organizacije "1% za Planet", koja okuplja 

društveno odgovorne tvrtke što odvajaju 1 posto prihoda za 

zaštitu okoliša. 

I austrijski brend Sophie's Garden – iza kojeg stoji Barbara 

Sandner-Troll – svoj osnovni sastojak nabavlja iz predjela u koje 

ljudska noga rijetko zalazi. Riječ je o Funarineu, dobivenom od 

mahovine iz visokih Alpa. Iako je kozmetika koju je Barbara 

stvorila čisti luksuz, ona je istodobno moderna i ekološki 

prihvatljiva. To znači da se do formula svih petnaestak preparata 

došlo bez testiranja na životinjama, nijedan ne sadrži ftalate, 

sulfate i ostale štetne sastojke, ambalaža ima mogućnost 

ponovnog punjenja i nema suvišne potrošnje papira – uputama za 

uporabu pristupa se preko utisnutog QR koda. 

U kontekstu klimatskih promjena i svih opasnosti koje uslijed 

njih prijete životu na Zemlji, možda se čini malo i beznačajno 

kupiti proizvod u recikliranoj ambalaži – ali to je samo prvi korak u 

malom pokretu za bolji svijet. I ne treba zaboraviti da su mali 

pokreti uvijek ostvarivali velika djela. 

AKO VEĆ NIJE OD STAKLA, 

KOJE SE MOŽE NEOGRANIČENO 

RECIKLIRATI, AMBALAŽA BI 

TREBALA BITI OD BIOPLASTIKE 

- DOBIVENE OD KUKURUZA I 

ŠEĆERNE TRSKE 

/ 5 ELEMIS Cijela kolekcija Superfood 

počiva na ostacima iz prehrambene 

industrije - primjerice fermentiranog voća 

/ 6 CIRCUMFERENCE s kampanjom Waste 

- Not Sourcing poziva industriju ljepote da 

koristi bioderivate drugih industrija - radi 

što manjeg opterećenja okoliša 

/ 7 MELVITA Argan Bio-Active krema za 

lice iz limitirane kolekcije posvećene 

morskim kornjačama - u čiju je zaštitu 

uključen brend Melvita 

/ 8 LEONOR GREYL proizvodi ne testiraju 

se na životinjama, ekološki su prihvatljivih 

formula te dolaze u ambalaži koja se može 

reciklirati 

6 

7 

5 

8 

151

GG BEAUTY 

pripremila IVANA VODOGAŽEC 

osim što popravljaju raspoloženje, lijepo otvaraju pogled 

nabrijanih i žarkih nijansi, a u tome prednjači šminka za oči jer vedre boje, 

Mnogi se slažu da je za podizanje raspoloženja često 

dovoljno već neko malo zadovoljstvo poput šminke u 

vedrim bojama - štoviše, neki to duhovito nazivaju 

moralnom potporom i antistresnom terapijom. 

Možda se takve tvrdnje doimaju banalnima, no 

postoje čak i znanstvene teorije o poticajnom učinku 

šminke - počevši od crvenog ruža za usne, za kojim je u proteklih stotinu 

godina potražnja najviše rasla u kriznim i neizvjesnim vremenima. Make 

up u živahnim nijansama itekako može uljepšati dan, a efekt je sličan 

modnom trendu poznatom kao dopamine dressing (odijevanje u izražajne 

boje što povoljno utječu na osjećaj zadovoljstva i dobrobiti). 

Trend je nazvan prema dopaminu, svojevrsnom hormonu sreće koji se 

pojačano stvara u mozgu kada se bavimo nečim što nam godi. Kad je riječ 

o zdravlju, visoka razina dopamina u organizmu nije uvijek povoljna, jer u 

nekim slučajevima može biti povezana s ovisnostima. No, u svijetu ljepote 

posve je drukčije – slobodno se možete "predozirati" intenzivnim bojama. 

Pritom šminka nije samo vizualno privlačna, nego je i posebno ugodna 

za kožu zahvaljujući "bestežinskim" teksturama. Unatoč tome što su 

"nabijeni" pigmentima, proizvodi su vrlo fini, prozračni i pogodni za 

slojevito nanošenje ako želite pojačati intenzitet boja. U pravilu su i (vodo) 

otporni kako bi tijekom dana ostali postojani bez "curenja" i 

"preslikavanja". 

Ovosezonski beauty kolorit izrazito je sveobuhvatan, od "sladoledno" 

pastelnih do totalno "nabrijanih" i žarkih nijansi. U trendu je slobodno 

eksperimentiranje sa šminkom u bogatim nanosima boje i odvažnim 

višebojnim kombinacijama. 

Predvodnici su sjenila, tuševi i maskare u živopisnim nijansama što 

efektno "otvaraju" pogled. Često se na očima meko pretapaju dvije ili više 

sličnih ili kontrastnih boja, pri čemu nestaje granica između sjenila i 

rumenila. Usne su sočne čak i s mat ruževima koji zahvaljujući visokoj 

tehnologiji više nisu suhi, nego "slasni". 

Priča je, naravno, zaokružena lakovima za nokte, koji se baš kao i 

šminka hvale iznimnom otpornošću i kolorističkim intenzitetom. Krasno 

izgledaju u jednobojnoj manikuri koja je mnogima najomiljenija jer je vrlo 

jednostavna, a dojmljiva. 

Make-up kolorit ove je sezone izrazito sveobuhvatan - od sladoledno pastelnih do totalno 

DOPAMINSKE BOJE ZA LJEPŠI DAN 

152

2 

3 

1 

4 

5 

6 

7 

8 

9 

10 

13 

11 

12 

/ 1 TOM FORD Eye Color Quad Electric Cherry paleta sjenila / 2 MAC Hi-Fi Colour paleta sjenila / 3 GUERLAIN Ombres G Summer Jean 

paleta sjenila / 4 NAJ OLEARI olovka za oči Sunset Delight Cute Colour - Orchid / 5 GUCCI Palette de Beauté Quatuor Wild Bouquet paleta 

sjenila / 6 OPI lak za nokte Silicon Valley Girl / 7 ARTDECO Eyelights Ocean Obsession paleta sjenila / 8 TOO FACED rumenilo Cloud Crush 

Blush - Watermelon Rain / 9 MORGAN TAYLOR lak za nokte Leaf It All Behind / 10 DIOR 5 Colour - Eden Roc paleta sjenila / 11 NYX Vivid 

Brights - Had Me at Yellow tuš za oči / 12 SHISEIDO TechnoSatin - Red Shift ruž / 13 MORPHE 18H Heatseeker paleta sjenila 

153

GG LJEPOTA I TEHNOLOGIJA 

2 

1 

FUTURISTIČKE 

SPRAVICE ZA BLISTAVO LICE 

5 

4 

3 

Dr. Dennis Gross DRx SpectraLite 

Eyecare Max Pro LED maska za 

područje oko očiju (1). FAQ Swiss 

202 LED maska s punim svjetlosnim 

spektrom 'pokriva' najrazličitije 

potrebe kože (2). Lyma hladni laser 

za obnavljanje i učvršćivanje kože - 

dolazi u setu s aktivirajućim 

serumom i maglicom (3). Environ 

roller za lice s 14-karatnom 

pozlatom i efektom microneedlinga 

(4) Solawave revitalizirajući 'štapić' 

s LED svjetlom, mikrostrujom i 

vibracijama (5) 

154

Lift-mie Premium Beauty 

Roller, kozmetički 

masažer s mikrostrujnom 

tehnologijom i 3D valjcima 

Svjetlosne LED maske za lice često 

nalikuju oklopima kakve imaju likovi 

u znanstvenofantastičnim 

filmovima i videoigrama. Premda su 

prilagođene za kućnu uporabu, riječ 

je o prilično "glomaznoj" aparaturi, 

nerijetko s priključnim kabelima, pa se tretmani 

provode sjedeći ili ležeći. No, u najnovijoj generaciji 

LED maski – sve je to stvar prošlosti. Bežične su, vrlo 

lagane i udobne, pa se mogu nositi tijekom 

svakodnevnih aktivnosti. 

Predvodnica novog trenda beauty gadgeta što se 

potpuno slobodno nose na licu, futuristička je 

kreacija brenda FAQ 

Swiss koji je visoko 

podigao letvicu u skintech 

domeni nedavnim 

lansiranjem LED maske 

dizajnirane poput 

modnog dodatka. Sparili 

su je s najraznolikijim 

stilskim kombinacijama, 

od ekstravagantnih 

haljina do poslovnih 

odijela i kompleta za 

tjelovježbu. Jer, kako 

tvrde, gadgeti za 

uljepšavanje sve više će se 

koristiti u pokretu i viđati 

posvuda. 

Nova maska doslovno se pojavila u punom sjaju - 

može svijetliti u čak osam boja, odnosno osam valnih 

dužina što "pokrivaju" najrazličitije potrebe kože 

(primjerice žuta umiruje, crvena zaglađuje, plava 

otčepljuje pore, a zelena ujednačuje ten). Maskom se 

upravlja putem mobilne aplikacije: ima već unaprijed 

programirane tretmane, a postavke se mogu i 

personalizirati... Znakovit primjer koliko je LED 

tehnologija uzela maha u domeni ljepote, i čini se da 

neće posustati – jer bezbolna je, praktična i zabavna. 

LED je među glavnim adutima i mnogih drugih 

beauty gadgeta, uključujući novu "mačkastu" verziju 

proslavljene maske za područje oko očiju s potpisom 

holivudskog dermatologa dr. Dennisa Grossa, te 

"čarobni štapić" SolaWave - uređaj veličine olovke 

TheraFace PRO ujedinjuje 

osam različitih tretmana, 

uključujući LED, mikrostruju 

i masažu lica 

FaceGym Medi 

Lift elektrostimulirajuća 

maska za 

učvršćivanje i 

lifting 

Njega u udobnosti vlastitog 

doma sveopći je hit, a 

BEAUTY GADGETI - najdraži 

kućni ljubimci. Tehno malci 

već u nekoliko minuta mogu 

'resetirati' i učvrstiti kožu 

na bezbolan, superpraktičan 

i zabavan način 

tekst IVANA VODOGAŽEC 

koji kombinira LED, 

mikrostruju i vibracijsku 

masažu što "razbuđuje" i 

učvršćuje kožu već u pet 

minuta. I SolaWave ima 

status hit pomagala za 

izlazak na crveni tepih – 

njegovim učinkom pohvalile 

su se Megan Fox, Reese 

Witherspoon, Nicole Kidman, Sydney Sweeney... U 

šoubiznisu se sve češće spominje i luksuzni 

svjetlosni uređaj Lyma – mini verzija hladnog lasera 

koji tvrdi da je sto puta učinkovitiji od standarnog 

LED svjetla, a navodno ga koriste Hailey Bieber, 

Jennifer Lopez i Gwyneth Paltrow. 

Veliki hit su i gadgeti na bazi mikrostruje u 

kombinaciji s drugim tehnologijama. Takvi uređaji 

su futuristička alternativa vježbama za lice - među 

najrazvikanijima je TheraFace Pro koji na osam 

načina podiže i učvršćuje kožu i mišiće lica i vrata, a 

sličan učinak ima i elektrostimulirajući FaceGym 

Medi Lift koji je zbog "opakog" izgleda duhovito 

prozvan nindža-maskom. 

Posljednja riječ tehnologije su i nove mućkalice i 

prskalice za lice. Samo 30 sekundi traje tretman 

uređajem Réduit Boost koji pospješuje "ulazak" 

njegujućih sastojaka u kožu, čime se uvelike 

povećava djelotvornost kozmetike - tim više što se 

rad gadgeta može personalizirati prema tipu i stanju 

kože. Brend Droplette lansirao je pak istoimeni 

mikroinfuzor što pretvara serume u maglicu koja 

tijekom jednominutnog tretmana u kožu ulazi 20 

puta dublje nego uobičajena kozmetika. 

Cyro-Stick 

brenda 

Biologique 

Recherche 

hladni su štapići 

za umirivanje 

reaktivne kože 

155

GG INTERVJU 

FRANCIS 

KURKDJIAN 

Jedan od najvećih noseva današnjice samo za Gloriju Glam govori kako su 

nastale njegove najpoznatije kreacije, zašto mu radni dan počinje u 6 

ujutro te priznaje da se najbolje opušta vrtlareći na terasi svog pariškog 

stana te svirajući Chopina i Bacha 

razgovarala SONJA MLINAR 

fotografije JEAN-PHILIPPE HOMÉ-SANFAUTE 

156

f 

Neka vas ne 

iznenadi - 

ja ne koristim 

parfeme 

Posljednja kreacija Francisa 

Kurkdjiana - Aqua Media, četvrti dio 

njegove kolekcije Cologne forte 

Francis Kurkdjian jedan je od onih 

genijalaca koji sve što dotaknu pretvore 

u zlato, a u njegovu slučaju, riječ je o 

parfemskim hitovima. Prvo pa muško - 

bio je danas već kultni Le Male, koji je 

1995. kreirao za Jeana Paula Gaultiera, i 

to tek što je diplomirao na 

Međunarodnom institutu za parfeme 

(ISIPCA) u Versaillesu. Bilo mu je samo 

25 godina tada (kao i Gibonniju kad je za 

Olivera napisao "Cesaricu") i ubrzo je 

shvatio da je stvorio bestseler za kojim je 

poludio cijeli svijet. Poslije toga je kreirao 

još četrdesetak parfema za velike tvrtke 

(među ostalima neodoljivi Narciso 

Rodriguez za istoimenu modnu kuću, 

Elie Saab Le Parfum, Green Tea za 

Elizabeth Arden), a 2009. je s 

libanonsko-francuskim poduzetnikom 

Markom Chayom otvorio Maison 

Francis Kurkdjian. Vlastiti brend 

usmjerio je u niche parfumeriju i tu 

stvorio nekoliko antologijskih djela: 

postoji li osoba koju nije oduševio njegov 

uniseks Baccarat Rouge 540 koji je, 

treba li uopće isticati, također postao 

globalni hit?! 

Rođen u obitelji armenskih 

doseljenika u pariškom predgrađu 

Gournay-sur-Marne, 54-godišnji Francis 

Kurkdjian od djetinjstva je bio okružen 

umjetnošću, plesao je balet, svirao klavir 

i - izoštravao čula. Upravo ga je njegova 

tankoćutnost učinila jednim od najvećih 

kreativaca u parfemskoj industriji, a 

dobro obrazovanje proširilo mu 

horizonte - pa danas ne radi samo na 

razvoju novih mirisa nego i osmišljava 

razne projekte kojima svoju profesiju 

održava relevantnom u suvremenom 

dobu. Tako je ovog proljeća u Versaillesu 

otvoren Vrt parfema, rezultat projekta 

kojem je on pokrovitelj: u srcu imanja 

Trianon zasađeno je nekoliko stotina 

biljaka, čije se esencije koriste u 

proizvodnji parfema, a neke od njih dio 

su formule njegova najnovijeg mirisa 

Aqua Media. To je četvrti dio kolekcije 

Cologne forte, kroz koju se kao lajtmotiv 

provlači nota talijanskog bergamota, a u 

posljednjoj "akvatičnoj" kreaciji osjećaju 

se njemu omiljeni anis, pa slatki komorač 

i zelena verbena. 

Francis Kurkdjian ima silnu energiju, 

a uz to i radnu etiku potrebnu da može 

preuzimati više poslova istodobno pa, 

osim za vlastiti brend, radi i kao 

kreativni direktor parfemske sekcije u 

kući Dior. 

Može li se biti jednako kreativan i 

produktivan na dva kolosijeka? 

- Zašto se ne bi moglo biti? Ovo jest 

jedinstvena situacija u parfemskoj 

industriji, ali za mene nije novost jer sam 

tijekom karijere uvijek radio za nekoliko 

kuća istodobno. Dani su mi isprekidani, 

ali su bogati - susretima, željama, 

postignućima... Balansirajući između 

Diora i vlastite kuće, moj kreativni i 

intelektualni svemir postaje sve širi i 

raznolikiji. 

Kako izgleda vaš radni dan? 

- Prednost mojeg posla je u tome što 

nemam uobičajen radni dan, surađujem 

s mnogo ljudi iz različitih područja! 

Počinjem vrlo rano, između 5.30 i 6 

ujutro, odgovaram na e-poštu, 

razrađujem ideje... Ako sam usred 

stvaralačkog procesa, najbolju 

koncentraciju imam u svom kućnom 

uredu, a u glavni ured odlazim radi 

sastanaka sa svojim poslovnim 

partnerom, osobnim asistentom i svim 

članovima tima koji su uključeni u 

projekt. Najljepši dio mog posla je 

upravo stvaranje novih kreacija, koje će 

pružiti zadovoljstvo onima koji su ih u 

stanju osjetiti. 

A što radite kad ne radite? 

- Često odlazim u parišku Operu, 

volim klasični i moderni balet, odlazim 

na koncerte, na izložbe u muzeje i 

galerije... Kad imam vremena, sjednem 

za klavir i sviram Bacha, Debussyja i 

Chopina, Ravela i Mozarta, oni su moji 

omiljeni skladatelji. U svom novom domu 

imam terasu na kojoj sam zasadio razne 

biljke i uživam u vrtlarenju. To mi donosi 

mir i puno radosti. Također volim kuhati 

i organizirati večere i zabave! 

Kako ste se kao 25-godišnjak osjećali 

kad ste shvatili da ste stvorili parfem 

za kojim je poludio cijeli svijet - Le 

Male koji ste kreirali za JP Gaultiera? 

- Tek sam bio završio obrazovanje za 

parfumera i nakon toga upisao tečaj iz 

marketinga. Tamo sam upoznao Chantal 

Roos, izvršnu direktoricu Gaultierove 

parfemske divizije, koja mi je ponudila 

"naukovanje", meni dobru priliku za 

stjecanje iskustva jer me uključila u 

projekt stvaranja novog mirisa. Kad sam 

joj izložio svoje ideje, ona ih je proslijedila 

Jeanu Paulu Gaultieru, a njemu se 

svidjela jedna od njih - i nakon osam 

157

Ne mislim da parfumer mora imati neke posebne 

kvalitete ili znanja - osim tehničkog minimuma. No, malo 

tko može biti parfumer i menadžer istodobno. Zato ja 

ovaj posao radim s Marcom Chayom 

FOTOGRAFIJA @FRANÇOIS ROELANTS 

mjeseci razvoja te ideje na tržište je 

stigao Le Male, koji je u kratko vrijeme 

postao hit. U Francuskoj je nadmašio 

uspjeh Diorovog Eau Sauvagea, koji je 

bio najprodavaniji muški parfem više od 

tri desetljeća. Sve skupa za mene je bilo 

posve nestvarno. 

Koju svoju mirisnu kreaciju smatrate 

najvažnijom? 

- Ne mogu na to odgovoriti, kao ni na 

pitanje - koji mi je miris najdraži. Uvijek 

gledam naprijed, svaka sljedeća 

parfemska kreacija za mene je uvijek 

najuzbudljivija, najintrigantnija i 

najprivlačnija. 

Koja je tajna uspjeha vašeg MFK 

Baccarat Rouge 540, zašto ga danas 

svi žele imati? 

- Baccarat Rouge 540 je 

višegeneracijski miris, bez dobnih, 

spolnih i rodnih granica. Vrlo je 

suvremen, a u njemu opet ima nešto 

svevremensko. Mislim da se ljudima 

sviđa zbog jedinstvenog olfaktornog 

potpisa, temeljenog na cvjetnoj 

jantarno-drvenastoj kompoziciji. Snažan 

je, intenzivan, ali nenametljiv i izdvaja se 

od svih drugih parfema. Mnogi mi kažu 

da kad ga stave na sebe, privlače pažnju i 

dobivaju komplimente. Od 2016., kad je 

nastao kao rezultat moje suradnje s 

proizvođačem kristala Baccarat, u 

povodu njihove 250. obljetnice, njegova 

privlačnost ne jenjava. Moja ideja je bila 

da mirisom dočaram osjećaj finoće i 

prozračnosti kristala, za čiji nastanak su 

potrebne tri komponente - mineral, 

vatra i ljudski faktor. A njegovo ime, 

Baccarat Rouge 540, opisuje proces 

nastanka prozirnog kristala 

pomiješanog s 24-karatnim zlatnim 

prahom, koji se postupno topi na 540 °C 

i tako postiže blistavu grimiznu boju. 

Koje kvalitete mora imati kreator 

parfema - osim dobrog nosa? 

- Parfem se stvara mozgom, a ne 

nosom! Kreiranje parfema je ozbiljan 

posao za koji je potreban predani rad, 

rad i samo rad. A uz to znatiželja, 

otvorenost prema svijetu i prema 

drugim ljudima. Meni je, primjerice, 

bitna i sposobnost verbalnog 

izražavanja: riječi su mi iznimno važne u 

kreativnom procesu jer one prenose 

moje emocije i doživljaje, one imaju svoj 

ritam i odjekuju. Njima opisujem svoje 

mirise, dajem im imena - a naziv parfema 

je poput naslova knjige ili bilo kojeg 

drugog umjetničkog djela. Inače, ne 

mislim da parfumer mora imati neke 

posebne kvalitete ili znanja - osim 

tehničkog minimuma. No, moram 

istaknuti da malo tko može biti 

parfumer i menadžer istodobno, zato ja 

ovaj posao radim s Marcom Chayom. 

Kako izgleda vaš kreativni proces - od 

nastanka ideje do gotovog proizvoda? 

- Prvo tražim inspiraciju, a to je period 

istraživanja, osluškivanja, zapažanja... U 

toj fazi još ne tražim olfaktivne 

komponente, nego razmišljam o svrsi i 

značenju budućeg mirisa. Potom 

razmišljam o imenu, koje će sažeti sve 

ono što želim reći i opisati moje emocije. 

Kad smislim ime, počinjem stvarati 

formulu, a svaka komponenta, svaki 

sastojak je poput jedne riječi u rečenici. 

Samo što ta rečenica nastaje - u 

laboratoriju. 

Zašto neki parfemi postanu hit, a 

drugi brzo padnu u zaborav? 

- Najveći parfemi su rezultat nečijih 

iskrenih emocija i majstorski ispričane 

priče. Odličan parfem ne miriše dobro, 

on miriše fantastično! Nakon 25 godina 

iskustva u stvaranju mirisa sa 

sigurnošću mogu reći da nitko nikad ne 

može unaprijed znati hoće li neki miris 

biti uspješan ili ne. Uspjeh je nepredvidiv, 

to je čar našeg zanata. 

Prosuđujete li osobu po njenom izboru 

parfema? 

- Tko sam ja da sudim o ljudima na 

temelju njihova mirisa? Istina, postoje 

parfemi koji mi se sviđaju više od drugih, 

ali taj izbor je vrlo osoban i individualan. 

Možda odabir mirisa govori nešto o 

vama, ali čovjek je previše složeno biće 

da bi se opisao samo mirisom koji ima na 

sebi. 

A što vi najčešće stavljate na sebe? 

- Možda ćete se iznenaditi, ali ja ne 

koristim parfeme otkako sam ih počeo 

raditi. To mi omogućuje da se u 

slobodno vrijeme odmaknem od posla, 

da odmorim nos, ali i potaknem neku 

vrstu gladi za stvaranjem novih ideja. 

Dakle, nikad na sebe ne stavljam miris - 

osim onog na kojem trenutačno radim. 

Koliko su društvene mreže bitne za 

promociju i prodaju parfema - s 

obzirom na to da u virtualnom svijetu 

ne možete ništa ponjušiti? 

- Bitne su za širenje informacija, 

primjerice, da mi kao robna marka 

nudimo uzorke svih mirisa po 

pristupačnim cijenama - za 14 eura 

možete kupiti 4 uzorka od 2 ml, što je 

izvrstan način da otkrijete mirise i 

odlučite koji želite nabaviti u "prirodnoj" 

veličini. 

A koliko vama osobno znače 

Instagram, Facebook, Tik-Tok...? 

- Da budem iskren, ja nisam baš 

osoba za društvene mreže, pokušavam 

se držati podalje od toga. Svoj privatni 

život želim održati privatnim, ali 

svjestan sam da su društvene mreže dio 

naše svakodnevice pa se moram nositi s 

njima - kroz svoj profesionalni život. 

Marc Chaya i ja imamo digitalnu 

strategiju za svoj brend pa na 

Instagramu imamo gotovo 450 tisuća 

pratitelja. 

158

GG IZBOR 

1 

2 

3 

BEAUTY KARTA 

za ljetne 

destinacije 

4 

5 

pripremila LEA LADIŠIĆ 

6 

7 

8 

9 

10 

11 12 

/ 1 KIEHL'S Ferulic Brew Rejuvenating Facial Essence pomlađujuća esencija za lice / 2 LEONOR 

GREYL L'Huile de Leonor Greyl hranjivo ulje za kosu / 3 KORRES Greek Yoghurt Probiotic 

Superdose maska za lice koja hladi i hidratizira / 4 GOLDFIELD&BANKS AUSTRALIA Pacific Rock 

Moss miris s morskim notama / 5 L'ADRIA Restorative Mist hidratantna maglica za lice i tijelo / 6 LA 

ROCHE POSAY Anthelios 50+ hidratantna zaštitna krema / 7 SOL DE IBIZA maslac za zaštitu kože 

od sunca / 8 EUCERIN Hyaluron-Filler booster krema za noćnu njegu / 9 PHILIP B. Maui Wowie Beach 

Mist maglica za valove i volumen kose / 10 CHANEL Les Beiges paleta sjenila / 11 ESTÉE LAUDER 

Double Wear 24h olovka za oči / 12 ENVIRON Body EssentiA ulje za njegu kože s vitaminima A, C i E 

Nižu nam se na 

društvenim 

mrežama 

fotografije naše 

obale i plavog 

mora, talijanske 

obale Amalfi, kupaćih kostima koji 

se suše za vrijeme popodnevne 

fjake... pa neovisno o tome jeste li 

već krenuli na godišnji odmor ili ga 

tek očekujete, pomoću proizvoda 

za ljepotu pobrinut ćemo se da 

osjećaj ljeta traje baš svakog dana. 

Dekorativna i preparativna 

kozmetika te mirisi i slična mala 

zadovoljstva koja izgledom, 

teksturom i kolorom asociraju na 

more, ljeto i sunce spremamo u 

kozmetičku torbicu, kako bismo ih 

iskoristili kao podsjetnik na tople 

krajeve. Krećemo s njima na 

putovanje prema lijepim stvarima. 

159

GG X JANA NAILS 

HOT 

STUFF 

IZGLED RUKU MNOGO GOVORI O POJEDINCU, A 

MANIKURA, KAO I PEDIKURA, ZATO SU NAM OD 

IZNIMNE VAŽNOSTI. PRILIKOM ODABIRA LAKOVA, 

BILO DA JE RIJEČ O TRAJNOM ILI KLASIČNOM LAKU 

ZA NOKTE, BIRAMO ONE PROVJERENE KVALITETE 

KOJI IMAJU NAJBOLJU REPUTACIJU NA TRŽIŠTU 

fotografije PROMO JANA NAILS 

160

161


b 

Brzo rastući brend koji se bavi proizvodnjom i 

prodajom proizvoda za nokte namijenjenih za 

profesionalnu upotrebu te visoko kvalitetnih 

kozmetičkih preparata je Jana Nails, čiji su 

proizvodi dostupni u više od 25 zemalja. 

Riječ je o gradivnim gelovima, trajnim i gel 

lakovima, metalnom i elektroničkom priboru, 

kozmetičkim preparatima te Jana Nails gadgetima, 

a svako ljeto izbacuju i nove kolekcije koje prate, ali i 

nameću beauty trendove. U prilog tome ide i što 

njihov tim osluškuje prijedloge ambasadora te 

pratitelja s društvenih mreža, što Jana Nails timu 

služi kao izvor inspiracije prilikom kreiranja novih 

proizvoda. 

Dio ponude je i linija JN Beauty koja je osmišljena 

kako bi se uklopila s kolekcijom uz koju izlazi, a tu 

su i Jana Nails gadgeti koji uz kolekcije dolaze kao 

svakodnevni pribor: od privjeska za ključeve, torbi 

za plažu, ručnika pa do sitnica koje mogu poslužiti 

kao ideja za poklon - kemijske olovke i mirisi za 

aute. 

Ove godine u izdanju trajnog laka J.-Laque, Jana 

Nails tim se odlučio za osam nijansi koralja, među 

kojima se mogu naći žarke boje, kao i poneka 

zagasita. Riječ je o kolekciji "Poolside heaven", čiji 

tonovi pristaju uz brončanu, preplanulu put. Uz 

kupovinu cijele kolekcije Jana Nails je dostavlja u 

posebno dizajniranom J.-laque logomania boxu uz 

savršen ljetni poklon - Lip Oil Crush, hranjivo i 

nježno ulje za usne koje pruža jaku zaštitu, a blagi 

miris odgovara atmosferi vrućih, ljetnih dana. Izbor 

za upečatljive manikure može biti i glitter kolekcija 

imena "Sparkling coral" koja dodaje svakom beauty 

izgledu dašak glamura. Za one koje teže drugačijim 

tonovima predlažemo "Genie in a bottle", visoko 

162

Dobar izbor za 

upečatljivu 

manikuru je 

kolekcija 'Sparkling 

Coral', a za nježne 

usne ulje 

očaravajućeg 

'ljetnog' mirisa 

163


Manikura u 

jarkim, 

neonskim 

nijansama pravi 

je odabir za 

ljetnu sezonu 

obojanu 

glamurom 

pigmentirani color-gel, s kolekcijom Wet n' Wave 

koja donosi raskoš u plavozelenim nijansama. 

Jarke, neonske nijanse koje asociraju na lude ljetne 

lookove dio su prošlih Jana Nails kolekcija, a 

kombinacija koraljnih, plavih i neonskih tonova 

izbor je za one koje će manikurom privući sve 

poglede. 

Kako bi i kvalitetu usluge održali na zavidnoj 

razini, Jana Nails je predstavio jedinstveni program 

edukacija kojim se nail tehničarima prenose znanja 

stečena dugogodišnjim iskustvom. Svaki proizvod, 

od početne do uporabne faze, tretira se po 

standardima svjetskog tržišta. Za inspiraciju i više 

informacija posjetite njihove društvene mreže, a 

zatim jedino što ostaje je isprobati nove 

kombinacije boja i uzoraka na noktima. 

Sve novosti brenda Jana Nails pratite na web stranici www.nails-jana.com i na društvenim mrežama - 

Facebook: Jana Nails - Edukacije & Prodaja, Instagram: jananails_official, Instagram Shop: jananails_shop 

te TikTok: jananails_shop 

164

165

GG ODNOSI 

FOTOGRAFIJA: ISTOCK 

Naša suradnica, 

psihologinja Eva 

Feldman preispituje 

čestu uzrečicu i 

odgovara na pitanje na 

što sve zapravo ne 

bismo smjeli - 

'zažmiriti' 

Je li ljubav slijepa i bi li 

to uopće trebala biti? 

S 

obzirom na veliku 

popularnost ovog 

reality showa vrlo je 

malo vjerojatno da ne 

znate za Netflixov 

"Love is Blind". Grupa 

single ljudi upoznaje se i unutar tjedan 

dana ima priliku provesti sate i sate u 

međusobnom dejtanju, razgovarajući o 

svemu što im je bitno kako bi na kraju 

odlučili s kim se žele upustiti u brak. 

Jedina caka: sve do tog trenutka, 

uključujući i prosidbu, ne mogu se vidjeti 

jer su izolirani, svatko u svojoj tzv. kabini. 

Nakon toga, u slučaju da su obje strane 

pristale i par se zaručio, vide se prvi put 

uživo i tad kreće avantura: provode par 

dana na medenom mjesecu i tri tjedna 

žive skupa kako bi okusili stvarni život 

prije vjenčanja. Na kraju cijelog procesa 

nalaze se pred oltarom, da odluče hoće li 

odgovor biti da ili ne, kad u jednom 

trenutku voditelj ceremonije kaže 

rečenicu koja je sad već postala 

trademark emisije: "Danas ćemo vidjeti 

je li ljubav slijepa." Ovaj društveni 

eksperiment, kako ga nazivaju njegovi 

voditelji, temelji se upravo na tom 

pitanju i želi preispitati razloge i motive 

zbog kojih parovi ulaze u bračnu 

zajednicu. 

Za što bi to sve ljubav trebala biti 

slijepa? U "Love is Blind" aludira se na to 

da nečiji izgled, težina, rasa i eventualno 

166

stil odijevanja neće, i ne bi trebali, 

interferirati s osjećajima kandidata i da 

se njihova duboka povezanost, koja kod 

nekih dovodi i do ozbiljne odluke o 

vjenčanju, može održati i usprkos tim 

površnim karakteristikama. Ali što je s 

ostalim faktorima? Što je s ostalim 

dijelovima ljudskog bića i ponašanja koje 

ne možemo doživjeti samo u razgovoru 

naslijepo? U ovoj se kolumni želim 

osvrnuti na sve ono što moramo moći 

vidjeti prije nego što odlučimo graditi 

svoj život s drugom osobom. 

Kad god sam čula "Ljubav je slijepa", 

ta je fraza imala negativnu konotaciju. 

Dapače, ne da nije značila "Nije joj bitna 

vanjština nego unutrašnje vrijednosti" i 

"On je voli usprkos njezinu izgledu", 

nego se gotovo u pravilu ta rečenica 

koristila kao završna poanta priče o 

osobi koja trpi svakojake situacije u 

svojoj vezi... zbog ljubavi. Od 

neiskrenosti i prijevare, preko 

manipulativnog i posesivnog ponašanja, 

pa sve do fizičkog nasilja, ljubav nekad, 

dakako, može biti slijepa - odnosno 

ljubav nas može dovesti u stanje zbog 

kojeg odbijamo progledati. Odbijamo 

vidjeti da osobi s kojom jesmo nije važna 

naša dobrobit, odbijamo vidjeti da se ne 

slažemo u najvažnijim aspektima života, 

odbijamo vidjeti da ta osoba nije za nas. 

Pa zašto bismo onda uopće htjeli ostati u 

tom odnosu? To je pitanje za neku drugu 

kolumnu. 

Nadati se da je ljubav slijepa prije 

nego što ulazimo u brak jednako je kao 

da se nadamo da chef kuhinje u čiji 

restoran idemo nema osjet okusa ili 

liječnik kod kojeg se liječimo nije završio 

studij. Nelogično je jer time smanjujemo 

šanse da to u što se upuštamo bude 

uspješno i ugodno iskustvo, bila to večer 

u restoranu, operacija koljena ili brak. 

Vjerojatno smo svi doživjeli da nam se 

osoba sviđa na papiru, ali da uživo odnos 

ne funkcionira. Isto tako, iako je, 

naravno, bitno razgovarati, slušati i čuti 

drugoga i saznati njegove želje i stavove 

prije nego što stupimo u dublji odnos, 

postoje kvalitete i mane koje se mogu 

otkriti tek ako pomno promatramo i ne 

bojimo se vidjeti drugu osobu u cjelini, u 

svakom trenutku dana i života. 

Makar bi prirodno bilo prvo 

sagledati način na koji se naš 

potencijalni partner odnosi 

prema nama, pažnju treba obratiti i na 

to kakav je u ostalim odnosima - kako 

komunicira s obitelji, kakve odnose 

održava s prijateljima i s kolegama na 

poslu. To je važno jer odnos kakav osoba 

ima sa svojim roditeljima i bliskim 

prijateljima vrlo često može biti primjer 

načina na koji stvara povezanost. Vaša 

ljubav ne bi smjela biti slijepa u trenutku 

kad vidite da vaš potencijalni partner 

danima odbija razgovor s prijateljem 

nakon svađe, jer to može ukazivati na 

izbjegavanje konflikta ili nesposobnost 

da se konflikt razriješi. Ljubav ne može 

biti slijepa kad vidite da osoba na bilo 

koji način obezvrjeđuje svoje roditelje ili 

govori nešto što ukazuje na manjak 

određene doze poštovanja, jer se u tom 

trenu treba pitati "Što bih ja to mogla 

učiniti da u njegovim očima također 

zaslužim ružne riječi?" 

Odnos s drugima pokazat će nam 

kako će se odnositi i prema nama, a 

posebno trebamo znati uočiti osjećaje 

koji nam se javljaju u prisutnosti te 

osobe. Osjećamo li sigurnost ili da se 

naše granice prekoračuju? Je li nam 

ugodno dijeliti tišinu? Osjećamo li da nas 

se čuje i onda kada drugoj osobi to ne 

paše? Moguće je da prihvaćamo 

nelagodu za volju ljubavi i taj moment 

treba uhvatiti i proanalizirati. Ako ste 

rekli da morate u ponoć biti kod kuće, 

nagovara li vas da ostanete ili poštuje 

vašu odluku? Time testirate kako se 

osoba nosi s vašim granicama - nečim 

što je od neizmjerne važnosti u zdravom 

i dugotrajnom odnosu. Dok raspravljate, 

čuje li vašu stranu, je li kadar vidjeti 

svijet iz vaše perspektive? Sve su to 

znakovi koje se ne treba bojati vidjeti. 

I zadnje za što ne bismo trebali biti 

slijepi je odnos te osobe prema samoj 

sebi. U taj odnos ulazi samopoštovanje, 

odnos prema svom životu, vrijednosti 

koje njeguje, odnos prema obavezama i 

novcu - sve što će izravno utjecati na naš 

zajednički život jednom kad ga 

započnemo. Kad kaže da će nešto 

napraviti, napravi li to? Možete li se na tu 

osobu osloniti? Kad je pod velikim 

pritiskom i stresom, uspijeva li se nositi s 

time ili ga sve vrlo brzo preplavi? Pored 

svakodnevnih stresora, plaćanja računa i 

ostalog, u braku ćete prolaziti kroz 

svakojake izazove vezane uz obitelj, 

djecu, zdravlje i općenito donošenje 

odluka. Voljeti slijepo, ne vidjeti da će 

određena ponašanja vašeg budućeg 

partnera utjecati na kvalitetu vašeg 

života jednako je kao da se otisnete od 

obale na čamcu bez kormila i prepustite 

sudbini valova. 

Riječi i uzrečice koje koristimo imaju 

značenje, no činjenica da se neke 

stoljećima ne preispituju ne znači da 

nam nužno još uvijek služe. Danas sam 

preispitala izreku "Ljubav je slijepa" jer 

mislim da nam nikako ne služi. Ako je 

slijepa, onda bih to radije nazvala 

zaluđenošću, a ne ljubavlju. Voljeti treba 

širom otvorenih očiju. Voljeti točno tu 

osobu koja se nalazi ispred nas, sa svim 

njezinim dubinama i zavrzlamama, 

znajući vrlo dobro i vrlo jasno kakav nas 

život čeka kada jednom odaberemo da 

ga uz tu osobu provedemo. Sve ostalo 

samo su fantazije, nadanja i čekanje da 

osoba ispuni svoj potencijal. Kad je u 

pitanju nešto tako ozbiljno kao što je 

brak, kao što je zajednički život s tim 

nekim do kraja života, važno je znati da 

naša ljubav nije slijepa, nego da vidi - i da 

je sretna i zadovoljna onim što vidi. 

167

168

lifestyle 

Lampa 

Window 

talijanskog 

dizajnera 

Marcantonija, 

izrađena 

za Seletti 

169

GG 

GG 

DIZAJN 

LICE 

Umjetnik u kreaciji Ritos 

(desno). Luster Monkey i 

vaza u obliku ljudskog 

srca remek djela su 

umjetnika Marcantonija, 

fotelju Kiten potpisuje 

Toiletpaper, a stolnu 

lampu Wonder Times Uto 

Balmoral (sasvim desno) 

( R )EVOLUCIJA 

J E 

JEDINA 

SOLUCIJA 

170

Stefano Seletti 

Vlasnik i umjetnički ravnatelj Selettija, talijanskog brenda 

koji je promijenio povijest produkt dizajna, otkriva 

ilozoiju koja ga uvijek tjera naprijed te kako se zbog 

genijalne ideje ohrabrio okušati i u svijetu mode 

razgovarala ILIANA KLJAIĆ 

fotografije SELETTI PRESS I RITOS PRESS 

SELETTIJEV MANIFEST: 1. OTMJENI SMO, ALI NIKAD 

KLASIČNI. 2. SVOJ POSAO SHVAĆAMO OZBILJNO, A NE 

SEBE. 3. VOLIMO ZABAVE, ALI JOŠ VIŠE VOLIMO NAŠE 

SOFE. 4. FIGURATIVNI DIZAJN JE JEZIK KOJIM SE 

IZRAŽAVAMO, A BOJE SU NAŠE RIJEČI. 5. NITKO OD NAS 

NIJE PAMETNIJI OD SVIH NAS ZAJEDNO. 6. NISMO 

KONFORMISTI: ZA NAS JE ISPRAVNO KAD RAZMIŠLJAMO 

POGREŠNO. 7. CJENOVNO SMO PRISTUPAČNI, ALI NAŠ UKUS 

NIJE ZA SVAKOGA. 8. IMAMO PUNO ISKUSTVA, ALI I DALJE 

EKSPERIMENTIRAMO. 9. DUGA JE NAŠA OMILJENA BOJA. 

171

Kič je velika doza osobnog dojma koji 

dopušta da se netko izrazi i da pritom 

pretjeruje bez žaljenja. TU NEMA 

PREVIŠE PROMIŠLJANJA: možete 

nositi krzno na kupaći kostim i zbog 

toga se osjećati – oslobođeno! 

R(evolution) is the Only 

Solution manifest je koji 

pokreće Stefana Selettija, 

52-godišnjeg Talijana koji 

ima ženu, dvoje djece i jedan 

od najprepoznatljivijih brendova kojim je 

oblikovao svijet dizajna. Njegov miš koji 

drži žarulju, ljudsko srce kao vaza, 

neonska slova, ogledalo oslikano 

ženskom guzom iz koje viri pokeraška 

karta, zubalo kao pepeljara ili špagetima 

"posuta" posteljina samo su neki od 

predmeta koji su stekli legendarni status 

čim su se pojavili na tržištu. Seletti je 

savršeno spojio najrazigranije i 

najkreativnije snage današnjice poput 

produkt dizajnera Marcantonija, Fabija 

Novembrea, Elene Salmistraro i Uta 

Balmorala, brendove Studio Job, 

Toiletpaper i Diesel te, kako otkriva u 

intervjuu za Gloriju Glam, i ponekog 

"umirovljenog" umjetnika. 

Priča o Selettiju počinje u gradiću 

Viadana, smještenom na rijeci Po, 

udaljenom 120 km južno od njihova 

prvootvorenog dućana u Milanu, 

talijanskoj prijestolnici dizajna. Stefanov 

otac Romano 1964. je pokrenuo tvrtku 

koja je uvozila rukotvorine iz Kine, 

Tajlanda i Indije, a krajem 1988. novu su 

energiju u posao donijela njegova djeca - 

Stefano i Maria. Iz svoje male provincije u 

Italiji i dalje osvajaju svijet, a vizionar 

Stefano otkriva da je trenutačno u 

potrazi za savršenim design storeom u 

Zagrebu koji bi prodavao njegove 

proizvode. 

Da kreativnost ne poznaje granice 

najbolje dokazuje i njegov najnoviji 

ulazak u svijet mode, o čemu smo 

razgovarali nakon poznatog milanskog 

Tjedna dizajna na kojem je njegov 

showroom bio jedan od najzabavnijih i 

najposjećenijih. 

- U modu sam ušao gradeći priču na 

istim principima kao što to činim s 

produkt dizajnom: od potpuno nove i 

genijalne ideje za koju znam da je samo 

moja. Baš kao što sam počinjao svoje 

umjetničko ravnanje brendom Seletti - 

kad sam znao da se ne mogu natjecati s 

brendovima koji već godinama uspješno 

posluju, nudeći nešto minimalistično i 

neutralno. Želim svijetu pokazati ideju 

koja u meni tinja već godinama. 

Što znači RITOS i po čemu se razlikuje 

od drugih modnih brendova? 

- Ime RITOS je akronim našeg slogana 

"(R)evolution Is The Only Solution". 

Dizajnirao sam uniseks odjevne 

predmete "za po doma" od tkanina 

posuđenih iz svijeta interijera koji se 

koriste za oblaganje tapeciranog 

namještaja poput sofa, fotelja i stolica. 

Materijale s geometrijskim i cvjetnim 

uzorcima pretvorio sam u majice, 

trenirke i hlače dodajući im neočekivane 

volumene koji dočaravaju slobodu osobe 

koja ih nosi. Ručno aplicirani ukrasi i 

obrubi stvaraju zanimljive kontraste, a 

predimenzionirani patentni zatvarači i 

rese omogućuju da 'otvorite' odjevne 

predmete mijenjajući im oblik. 

Što za vas znači igra riječi u sloganu 

brenda? 

- To je filozofija koja nas tjera da 

uvijek razmišljamo na nov način. 

Kojim se modnim dizajnerima najviše 

divite, koga nosite i koje boje 

dominiraju u vašem ormaru? 

- Mnogima se divim! Imao sam 

različitih faza odijevanja - od Ricka 

Owensa prije više od deset godina - 

unikatnih komada koje je radio samo za 

revije, a obožavao sam Driesa Van 

Notena i Heidera Ackermanna. Sad sam 

u fazi kad rado nosim Sacai. Odabir boja 

podložan je fazama: od potpuno crne pa 

sve do danas kad volim "biti u boji". 

Kako održavate razigranost i 

kreativnost? 

- Sve polazi od činjenice da je moj 

posao i moja strast, dio mog života u 

kojem iznimno uživam. RITOS se 

također rodio iz ideje da svijetu 

pokažem koliko uživam u svom poslu. 

Kad vam posao pruža sreću, krasno je da 

vam vedrim bojama oboji dane jer je 

tako lakše održati kreativnost i 

razigranost. 

Skupljate li umjetnička djela? 

- Sakupljanje je gotovo poput posla: 

moraš se tome potpuno posvetiti. 

Kolekcionarstvo mi nije primarno, ali 

imao sam priliku proizvesti neke 

predmete koji su postali kultni poput 

Boule de neige Maurizija Cattelana - 

ruke koja pokazuje srednji prst 

smještene u snježnoj kugli. "Pospremio" 

sam nekoliko Selettijevih predmeta i na 

taj način postao vlasnik iznimnih 

umjetničkih djela. 

Iz kakve obitelji dolazite? Je li vam 

kreativnost u genima? 

- Potječem iz "obične" obitelji koja se, 

kao i mnoge druge u Italiji, emancipirala 

poslije Drugog svjetskog rata. Roditelji 

mog oca su bili siromašni seljaci, a moj se 

otac odlučio baviti trgovinom 

pokrenuvši tvrtku Seletti. Ne mogu reći 

da je bio kreativna osoba u današnjem 

smislu te riječi, ali bio je vizionar. Prvi je 

otputovao u zatvorenu komunističku 

Kinu 1972. i iz nje donosio predmete za 

kućanstvo. 

Bio je poput Marca Pola koji se 

upustio u sličnu avanturu. Sjećate li se 

neke anegdote s njegovih putovanja? 

- Nezamislivo je siromaštvo tada 

172

Slikoviti tepisi - 

Toiletpaper, stolna 

lampa - Studio Job i 

zlatna sjekira - Max 

Huges, sve Seletti 

Stefano Seletti na 

Design Prideu, paradi 

koja na milanskim 

ulicama promovira 

dizajn i umjetnost 

173

FOTOGRAFIJA: ALBERTO ZANETTI 

Često znam reći: 'NAZOVI ME 

ZA PET MINUTA KAD 

SJEDNEM U AUTO.' U tom 

izoliranom zatvorenom prostoru 

najbolje se koncentriram i na 

poslovne dogovore 

Špageti na jastučnici, Toiletpaper 

174

vladalo u Kini, a moj otac na put nikad 

nije krenuo bez kutija s keksima. Naime, 

hotelske sobe bile su pune miševa, pa bi 

otac kekse ostavio na noćnom ormariću 

kako bi ga glodavci ostavili na miru. 

Trebalo je imati puno hrabrosti da se 

upusti u tako zahtjevan pothvat. 

Je li vas ikad poveo sa sobom? 

- Prvi sam put s njim u Kini bio 1987., 

kad mi je bilo 17 godina. Još se živo 

sjećam prvog kulturološkog šoka koji 

sam doživio čim sam provirio iz aviona. 

Aerodrom je bio velik tek 30-ak 

četvornih metara i na njemu su ručno 

izmjenjivali obavijesti o dolasku i odlasku 

aviona. Čista suprotnost današnjoj 

modernoj Kini. S ocem sam putovao i u 

Indiju, Tajland i Vijetnam, a ta su 

putovanja na mene imala golemi utjecaj - 

svaki bi me put "izbacio iz cipela". 

Selettijevi predmeti često su 

provokativni i ironični. Upoznajte nas 

malo s ljudima koji ih potpisuju. 

- Toiletpaper čine dva genijalna uma 

Maurizio Cattelan i Pierpaolo Ferrari. 

Njihov crni humor obojen je vedrim 

bojama, a u eksperimentiranju im nema 

ravna. Studio Job razveselio je svijet 

foteljama u obliku američkih pop 

simbola - hamburgera i hot doga, a 

njegovi su i provokativni svijetleći paneli 

crkvene ikonografije. Lampa u obliku 

grčkog kipa koji puše žvakaću gumu 

dizajnera Ute Balmorala i 

Marcantonijeve lampe i lusteri u obliku 

žirafa, majmuna, miševa i ptica imaju 

brojne obožavatelje diljem svijeta. 

Što je za vas kič? 

- To je velika doza osobnog dojma koji 

dozvoljava da se netko izrazi i da pritom 

pretjeruje bez žaljenja. Kod kiča nema 

previše promišljanja: možete nositi 

krzno na kupaći kostim i zbog toga se 

osjećati - oslobođeno! 

Kako ste zaradili prvi novac? 

- Radeći u Selettijevom skladištu već 

od rane mladosti. 

Tko je najzanimljivija osoba koju ste 

ikad sreli? 

- Svako razdoblje mog života 

povezano je sa zanimljivim osobama: 

moj otac je bio izniman čovjek, zatim 

njegov poslovni partner gospodin Goglio 

koji je bio nevjerojatan džentlmen i 

osoba s kojom sam putovao na Daleki 

istok kad sam počeo raditi u očevoj 

Neonska zidna lampa 

umjetnika Nice Vascellarija 

tvrtki. Moji prijatelji Maurizio Cattelan i 

Marcantonio pomogli su mi da otkrijem 

mnoga skrivena blaga... Kao što vidite, 

ne mogu istaknuti samo jednoga. 

Što vas može nasmijati? 

- Šale starog prijatelja Beppea iz 

Mantue. Čak i kad mi ispriča isti vic više 

puta uvijek se grohotom smijem. 

Sjećate li se prvog putovanja na koje 

ste otputovali bez roditelja? 

- Sa 16 godina otišao sam na 

kampiranje u Marina di Massu u 

Toskani. 

Jeste li ikad bili u Hrvatskoj? 

- Prije mnogo godina! Proputovao 

sam obalu s prijateljima. Vrijeme je da to 

ponovim. 

Kako počinje vaš savršen dan? 

- S čašom limunade, nakon čega 

vježbam 50-ak minuta. 

Koji je najljepši dar koji ste ikad dali, a 

koji primili? 

- Moje kćeri su najljepši mogući dar 

koji sam mogao primiti. Ljudima volim 

poklanjati svoje proizvode uvijek u 

skladu s duhom i osobnošću onoga koji 

poklon prima. To zna biti prilično 

zabavno! 

Koji je prvi auto koji ste vozili i koji 

vozite danas? 

- Range Rover - uvijek i zauvijek. I moj 

je otac vozio samo njega. To je bio i prvi 

auto koji mi je poklonio, veličanstven za 

18-godišnjaka koji je tek položio vozački 

ispit. Naravno, brinuo se za mene i želio 

mi je dati najsigurniji model. Nikada 

nisam kupio novi Range Rover, nego sam 

uvijek nasljeđivao očev kad bi ga on 

odlučio zamijeniti nakon deset godina 

vožnje. Otac mi je umro prije tri godine i 

još vozim njegov auto. Mnogo vremena 

provodim na relaciji Viadana - Milano i 

na putu mi se često rode genijalne ideje. 

Često znam reći: "Nazovi me za pet 

minuta kad sjednem u auto". U tom 

izoliranom zatvorenom prostoru 

najbolje se koncentriram i na poslovne 

dogovore. 

Koja je najluđa stvar koju ste 

napravili? 

- Trudim se uvijek raditi samo lude 

stvari. Nisam dobar u normalnima. 

U kojoj prigodi otvarate bocu vina? 

- Svaki dan nađem neku prigodu. 

Obično popijem čašu vina uz ručak. To 

mi je jedino zadovoljstvo u životu koje si 

ispunim svaki dan. 

Opišite se u jednoj riječi. 

- Ništaposebno. 

175

176 

GG GASTRO

" 

Franco, znaš li tko ti sad sjedi u pizzeriji? - pitala 

me moja draga prijateljica Faith Willinger u 

telefonskom razgovoru. Odgovorio sam da 

nemam pojma o kome se radi, iako mislim da je 

riječ o novinaru. Faith mi je otkrila da je to 

Johnatan Gold, dobitnik Pulitzerove nagrade i 

novinar glasovitog američkog magazina Food & 

Wine. Gold je platio večeru i otišao u Los 

Angeles. Mjesec dana nakon njegova posjeta 

objavljen je članak u kojem Gold piše kako je kod 

Franca Pepea vjerojatno pojeo najbolju pizzu na 

svijetu", govori nam Franco Pepe, vlasnik 

pizzerije Pepe in Grani kojeg smo upoznali u 

Madridu na dodjeli nagrada najboljim chefovima 

na svijetu gdje je okrunjen titulom najboljeg 

svjetskog pizza chefa po izboru The Best Chef. 

Danas je lako! Franco Pepe najbolji je na 

svijetu, njegova pizzeria Pepe in Grani, 

smještena u malom mjestu Caiazzo nedaleko od 

Napulja, za koje nitko nikad nije čuo, ispunjena je 

FRANCO PEPE 

talijanski pizza maestro 

Danas je najbolji pizza chef, 

ali njegov put do titule nije 

bio jednostavan - uzdrmao je 

korijene obiteljske tradicije 

kako bi stvorio čisti spektakl 

u malom talijanskom selu 

tekst VANA BABIĆ 

fotografije ARHIVA PEPE IN GRANI 

do posljednjeg mjesta, gosti bukiraju karte iz 

Amerike do Rima ili Napulja, voze se i čekaju 

satima samo da bi jeli kod njega. Ukratko, život 

koji Franco Pepe živi danas nekad se činio 

dalekim koliko i dječački snovi da će jednom 

zaigrati u nogometnoj Ligi prvaka i biti najbolji 

na svijetu. 

Franco Pepe je treća generacija u obitelji koja 

se bavi tijestom. Njegov djed Stefano imao je 

obiteljsku pekaru od 1938. godine koju nije 

zatvorio ni za vrijeme Drugog svjetskog rata kad 

je mogao potrebitima udijeliti samo 150 grama 

kruha. Kasnije obiteljski posao preuzima 

Francov otac Stefano koji je proslavio obiteljsko 

ime glasovitom pizzerijom u kojoj je Franco 

odrastao uz svoju braću Massimiliana i Nina. U 

mladosti je učinio baš sve da izbjegne posao 

177

1 

pizzaiola, što je podržavao i njegov otac pa je tako Franco po 

struci profesor tjelesnog odgoja. Ipak, sve što zna o tijestu 

naučio je od oca u pizzeriji koja i dandanas radi, a nalazi se na 

Piazzi Porta Vetere. Francov otac iznenada je umro 1996. 

godine, ostavivši svoje sinove u šoku i s ključnim pitanjem - 

kako nastaviti obiteljski posao bez oca koji je bio alfa i omega 

pizzerije? Uspjeli su održati obiteljski restoran, ali Franco je 

želio više. 

z 

nao je da pizza može biti prelijepo kreativno 

jelo ako samo malo proširi horizonte. Braća 

nisu dijelila njegovu strast za neočekivanim i 

drugačijim, što nije čudno, s obzirom na to da 

je petljanje s tradicijom u Italiji ravno 

najvećem zločinu. Pekli su oko 450 pizza 

dnevno, radili su kao na traci, što je njega smetalo - jer je znao 

da bi mogao opstati sa 150 prodanih pizza dnevno, što mu je 

postao cilj. Franca Pepea počela je gušiti kruta ukalupljenost u 

zadane okvire, pekao je pizze kao na autopilotu. Čak mi je 

priznao za mog posjeta njegovoj pizzeriji da je u uši, prstima 

masnim od maslinova ulja, stavljao kartoniće samo da ne bi 

slušao upute kako svaka pizza mora biti ista. Svakim danom 

poželio si je slomiti ruke samo kako sutradan ne bi morao doći 

na posao. Odlučio je da više ne može nastaviti tim putem i da 

želi otvoriti malu pizzeriju u potpuno ruševnoj zgradi 

nedaleko od obiteljske pizzerije. Braća su taj potez doživjela 

kao izdaju i potpuno su ga se odrekli, ali Pepe nije odustajao 

od svoje ideje. Svu svoju ušteđevinu uložio je u ruševinu u kojoj 

je vizualizirao da će jednom hodati konobari u ostakljenom 

vrtu i posluživati najbolju pizzu na svijetu. Radio je 18 sati, 

nitko nije htio imati posla s njim, a na tom putu izgubio je 

podršku i supruge Rite od koje se na kraju i rastao, ali i 

naklonost djece, osobito sina Stefana. U potrazi za 

proizvođačima apsolutno su ga svi odbijali uz objašnjenje da 

im se ne isplati ni brati voće, povrće i začinsko bilje za tako 

nisku cijenu. 

Franco je bio shrvan, ali nije odustajao. Živio je u pizzeriji 

šest-sedam godina, potpuno se udubio u posao i pokrenuo 

projekt okrupnjavanja proizvođača u takozvani "klaster". 

Početna suradnja s četiri lokalna proizvođača proširila se na 

mrežu od njih 40 te je time stvorio projekt za revitalizaciju 

teritorija. Iako nerado govori o tome, Francova najdraža 

nagrada je orden Republike Italije za posebne zasluge prema 

naciji na području gastronomije. Malo tko je vjerovao da bi u 

nekom malom mjestu nedaleko od grada Caserte, 

najpoznatijeg po mafijaškom klanu Casalesi, ljudi iz cijelog 

svijeta mogli u redovima čekati kako bi kušali "čudne pizze". 

Danas, desetak godina od otvorenja, Pepe in Grani je 

prepun. Dnevno posluže oko 1000 pizza. Gotovo 30.000 ljudi 

mjesečno dođe kod Franca Pepea u sezoni, za lijepog 

vremena. Tijesto se priprema ručno pa je u vrijeme velike 

navale čak petero ljudi zaduženo samo za zamjes tijesta. 

Naime, Franco smatra da bi se izgubila ljepota različitosti 

pizza i sve bi bile iste kada bi se sva tijesta pripremala strojno. 

Prilikom posjete pizzeriji uvjerili smo se da su namirnice 

koje koriste doista spektakularne. Primjerice, koristi male 

Piennolo del Vesuvio rajčice, Cetara inćune, maslinovo ulje i 

masline iz Caiazza, istog sela gdje je smještena i pizzeria. 

Lardo je od lokalnog uzgajivača svinja Nero Casartano, 

smokve iz Cilenta, a marelice za desertnu pizzu rastu podno 

Vezuva. Pepe nije ni prvi ni zadnji koji se domislio slatke pizze 

iako su svi pokušaji prije njega bili uglavnom katastrofalni i 

svodili se na tešku i masnu pizzu frittu koju je proslavila 

Sophia Loren u kultnom filmu "L´oro di Napoli". Franco nije 

htio u potpunosti pobjeći od tradicije pa je tražio način kako 

da ikonu pizze fritte preoblikuje u zamamno, mirisno i lagano 

tijesto koje neće popiti hektolitar ulja. Uspio je, kreirao 

conetto, male kornete od prženog pizza tijesta nadjevenog 

zamamnom kremom od odležanog parmezana i pesta od 

rikule. Iako rezervacija nije potrebna, ipak je poželjna jer tada 

ne morate satima čekati u redu na stol. Za one koji žele 

ekskluzivnije i posebnije iskustvo, moguće je zakupiti 

degustacijsku salu gdje Franco Pepe osobno peče pizze pred 

vama prenoseći vam svoju životnu priču i važnost namirnica 

za teritorij u kojem djeluje. Ovu inspirativnu priču prepoznao 

je i Netflix i uvrstio ga u svoj megapopularni serijal "Chef´s 

Table" posvećen pizzi. Pomislili smo da je upravo taj trenutak 

bio ključan za globalan prijenos riječi o najboljoj pizzi na 

svijetu iz Caiazza. Ipak, gosti za susjednim stolovima iz 

Nebraske i New Jerseyja samo su odmahnuli rukom na tu 

konstataciju i dodali: "Franco je veći od serijala na Netflixu, 

religiozno hodočastimo ovamo godinama prije nego što je 

postao televizijska zvijezda!" 

178

3 

/ 2 

/ 4 

FRANCO PEPE NAJBOLJI 

JE NA SVIJETU, A NJEGOVA 

PIZZERIA PEPE IN GRANI 

ISPUNJENA JE DO 

POSLJEDNJEG MJESTA 

/ 5 

1/ La Stufata - preklopljena 

pizza bogato nadjevena 

pinjolima, jabukama, 

grožđicama, inćunima iz gradića 

Cetara, dehidriranim kaparima i 

dimljenim sirom scamorza. 

2/ Pizza Sbagliata - vjerojatno 

najpoznatija Pepeova pizza 

nastala po uzoru na klasičnu 

Margheritu. 3/ Za zamjes tijesta 

u vrijeme velike navale zaduženo 

je petero ljudi. 4/ Mozzarellu 

nabavlja od treće generacije 

lokalnog proizvođača 

mozzarelle - Mimmo La Vecchia 

iz Kampanije. 5/ Pizza 

Viandante s kampanijskom 

ricottom di bufala, pistacijama, 

mortadelom i limunovom 

koricom. 6/Rezervacija nije 

potrebna, ali je poželjna jer ćete 

inače satima čekati na stol 

/ 6 

179

GG TRAVEL ALONE 


SLOBODA 

PUTOVANJA SA 

SAMIM SOBOM 

U 

posljednje vrijeme sve češće 

primjećujem objave o tome kako 

neki ljudi putuju sami, mijenjaju 

destinacije kao čarape i, što je 

najčudnije, izgledaju zadovoljno i 

kao da se dobro provode. Tada 

obično pomislim da je to samo lažna slika za 

Instagram ili neku chat grupu koja služi samo da 

izazove salve ljubomore na nečije uživanje, 

međutim izgleda da su solo putovanja postala 

mainstream. Nije baš da to nije viđeno i ranije, 

doduše rijetko i uvijek u nekim ekstremnim 

slučajevima kada se ide jako daleko, u ekspedicije 

po Himalaji ili nekim predjelima za koje nisu baš svi 

zainteresirani. A sada je sasvim normalno otići sam 

i na produženi vikend u Pariz ili na Siciliju, a da se 

vaši prijatelji ne zapitaju što s vama nije u redu... 

Reklo bi se da je samostalno putovanje ili 

putovanje bez ikoga za mnoge još uvijek 

zastrašujući koncept, no njegove prednosti su 

zapravo brojne. Zamislite da ne morate pratiti ničiji 

ritam, već da od točke A do točke B opušteno 

provodite svoje planove, jedete što god želite, 

ostajete duže ili odlazite ranije, razgovarate s 

ljudima koji vam se sviđaju - jednom riječju radite 

što vas je volja. Zapravo, ako se stvari ovako 

postave, to zvuči kao odmor iz snova, idealan 

predah od svega i svih u pravom smislu te riječi. 

180

Sve više ljudi 

odlučuje otići na 

put bez partnera, 

bez društva, jer 

zašto svojim 

tempom i po svojim 

pravilima ne biste 

uživali na ulicama 

New Yorka ili Pariza 

tekst JORDAN CVETANOVIĆ 

Osim toga, ova vrsta putovanja u kojima se 

uglavnom družite sami sa sobom može imati i neke 

druge, mnogo dublje utjecaje na vašu ličnost jer 

udaljavanjem sebe od mjesta boravka radite na 

tome da rastete kao osoba, da se bolje vidite 

izdaleka, i sebe i svoj život, a osim toga možete 

mnogo naučiti i vratiti se kući mnogo sretniji, s 

nekim uvidima za koje niste ni znali da postoje ili da 

se kriju u vama. Uostalom, baš kao što vam kažu da 

je drugu osobu najbolje upoznati na putovanju, to 

se odnosi i na nas same, jer suočeni s raznim 

ograničenjima, stavljamo svoje osobine na test i 

izbliza gledamo kako naš karakter "izlazi" na 

svakom koraku. Mislimo da je teško tolerirati druge 

ljude i njihove hirove, ali probajte to raditi sami sa 

sobom pa ćete vidjeti koliko ste teški. 

Solo putovanja u početku bi mogla izgledati kao 

zastrašujuća ideja, do te mjere da kod nekih mogu 

izazvati iznenadnu anksioznost. Nije važno je li vam 

prvi put ili ste iskusni solo putnik - svi imamo svoje 

strahove koji mogu uništiti momente koji bi trebali 

biti ugodni, a lako se pretvore u pakao. Čak i oni koji 

su najiskusniji u tom smislu, oni koji su navikli 

svugdje ići sami, povremeno postanu uznemireni iz 

čista mira. Ali, uostalom, putovanje u samoći nije za 

svakoga. Međutim, nije to toliki bauk niti približno 

tako opasno i izazovno kao što mnogi 

pretpostavljaju. Kada prijeđete preko ideje da je 

solo putovanje zastrašujuće, otkrit ćete da nudi 

nevjerojatnu slobodu koju do sada niste mogli 

osjetiti putujući u grupi ili društvu. Kada jednom 

osjetite da je sve vrijeme ovog svijeta vaše i da 

možete spavati dokad hoćete ili da ne idete u baš 

svaki muzej koji je na mapi, strah od putovanja bez 

suputnika će brzo proći. 

Jedna od neizbježnih nuspojava solo putovanja 

je velika usamljenost; bez obzira na to kako ga 

provodite, u jednom trenutku garantirano ćete 

upasti u začarani krug i težinu izolacije. Čak i ako je 

vaša priroda ekstrovertna, neizbježno je da osjetite 

pad energije i želju za društvom. Ali u tome je dio 

ljepote solo putovanja jer ste u potpunosti 

odgovorni za to koliko ste vremena s drugima. Ako 

se osjetite usamljeno dok ste na putu, najlakše je 

naći ljude, jer dovoljno je da se uključite u neku 

grupnu turističku aktivnost, na primjer u šetnju i 

obilazak ili tečaj kuhanja, gdje ljudi lako stupaju u 

kontakte. Ponekad je i samo jedan osmijeh ili 

pozdrav dovoljan da steknete sasvim nove prijatelje 

za koje niste ni znali da postoje. Ljudi su otvoreni za 

one koji putuju sami, mnogo više nego što mislimo i 

zainteresirani su da čuju vašu zanimljivu životnu 

priču, koliko god mislili da baš vi vodite dosadan 

život. Nekome će to možda biti otkriće ili poticaj da 

razmisli o svom. Ali, čak i ako vam nije do razgovora, 

ponekad kada ste usamljeni u nepoznatom gradu, 

idite tamo gdje je zaista gužva, poput tržnice ili 

lokalnog trgovačkog centra i nakon nekoliko sati 

lutanja shvatit ćete da vam treba tišina vaše sobe i 

topla kupka uz čašu vina. Bit ćete zahvalni što ste 

opet sami. 

Kada putujemo bez društva, sigurno je da je 

usamljenost ogroman faktor, ali zapravo i ne 

slutimo koliko može postati važan motivator za 

osobnu interakciju i povezanost s novim mjestom. 

Kada smo sami, imamo potrebu da se zbližimo s 

ulicama, trgovinama, restoranima, da osjetimo gdje 

smo došli, mnogo više nego kada putujemo s nekim 

i pokušavamo napraviti konsenzus gdje ići i što 

raditi. Ovako, kada nema nikog oko nas da utječe na 

naše odluke, neizbježno se počinjemo ponašati kao 

i lokalci kojima je to još jedan običan dan u nizu. 

Tako htjeli-ne htjeli postajemo dio nečije 

svakodnevice, daleko od one na koju smo navikli, a 

da nitko ne mora znati zašto smo baš na to mjesto 

došli potpuno sami. To su prilike kada na trenutak 

možemo biti ono što želimo, a da se osjećamo kao 

da smo kod kuće. 

181

GG PUTOVANJE 

Kratki kombinezon od 

lana Massimo Dutti 

Sunčane naočale 

Bottega Veneta 

CHRISTOS 

MICHALAKIS, VLASNIK 

HOTELA COOK'S CLUB, 

OTKRIVA NAM TAJNE 

LOKACIJE I PRIČA O 

STOLJETNOJ 

PRIVLAČNOSTI GRČKE 

Parfem Replica, 

Maison Margiela 

Kupaći kostim s motivom 

cvijeta Magda Butrym 

182 

Špagerice s punom 

potpeticom Gucci

Prirodne, mirišljave, 

povijesne & 

ekološke tajne 

grčkih otoka 

sredina je svibnja, u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj već je dugo 

sivo, kišno, dramatično jesensko vrijeme i ja sam 

konačno u avionu na putu za jednu od svojih omiljenih 

redovitih destinacija - Grčku. Ovaj put ostat ću za vikend 

na kopnu u Ateni, a potom već sljedeći mjesec dokopati 

se jedne od najmagičnijih morskih destinacija - nekog 

grčkog otoka, vjerojatno nekog od Ciklada - meni dragog 

ili nekog na kojem još nisam bila... Ako postojite na bilo 

kojoj društvenoj mreži ili na neki old-fashion način 

konzumirate medijski sadržaj, teško da ste izbjegli uočiti 

ljepote grčkih otoka. Oni su vrlo popularna destinacija 

influencera, celebrityja, modernih nomada, a i stoljetna 

destinacija pasioniranih putnika i turista gladnih sunca, 

mora, fine hrane i povijesnih bogatstava. 

Informacije o trenutačno najpopularnijim lokacijama - 

otocima, restoranima, hotelima, prirodnim i kulturnim 

destinacijama - uvijek je najbolje tražiti od lokalaca. Pa 

smo ih mi potražili kod jednog Grka koji je još k tome i 

direktor jednog od najvećih grčkih turističkih udruženja 

i vlasnik hotela Cook's Club, Christosa Michalakisa. A 

porazgovarali smo s njim i o stoljetnoj privlačnosti Grčke 

kao destinacije, kao i o izazovima koje njegova zemlja, 

baš kao i Hrvatska, ima uslijed silnog broja turista koji ih 

posjećuju. Christos pažljivo i ljubomorno čuva najmilije 

destinacije kao tajnu, ali ipak sam uspjela izvući iz njega 

da otočić Symi ne smijemo propustiti, s čime se slaže i 

Torba od rafije 

i kože Arket 

Oni su već godinama 

omiljena destinacija 

pasioniranih putnika i 

turista gladnih sunca, 

mora, ine hrane i 

povijesnih bogatstava 

tekst IVA BIONDIĆ 

Zara Home ručnik 

Tretman 

za 

beživotnu 

kosu 

Davines 

The 

Spotlight 

Circle 

183

IT cc + nude glow cc 

krema sa zaštitom spf40 

Gigi Burris 

slamnati šešir 

Condé Nast Traveller koji ga je ove godine uvrstio na 

svoju listu otoka koje treba posjetiti. 

Ako ste kao i ja pasionirani putnik, onda znate da 

je letjeti na neku destinaciju direktnim letom bez 

drame gubljenja daha u maratonu trčanja na vezani 

let na nekoj od suvislo povezanih europskih 

prijestolnica jedan od najvažnijih preduvjeta za 

ugodno putovanje. Pa je divno što od kraja svibnja 

do početka listopada s agencijom Integral možemo 

direktno iz Ljubljane (prijevoz iz Zagreba ili parking 

su osigurani) letjeti za osam grčkih otoka - tri u 

Jonskom moru (Lefkadu, Kefaloniju i Zakintos) i pet 

u Egejskom moru (Kos, Karpatos, Samos, Rodos i 

Kretu). Bojim se samo da će biti jako teško odabrati 

samo jedan otok za posjetiti... 

Čarobni krajolici, nestvarne plaže i 

fantastična hrana 

Koja je tajna magije grčkih otoka? 

- Posebni, unikatni krajolici, plaže za svačiji ukus - 

pješčane, šljunčane, velike i male uvale, privatne 

plaže, plaže dostupne samo brodicama te uslužnost 

posebno u selima gdje se lokalni stanovnici raduju 

dolasku gostiju. Uz to svakako i naša hrana i veliko 

bogatstvo lokalnih proizvoda poput maslina, 

maslinovog ulja, vina, mirodija, sapuna, keramike... 

Od kojih brojni imaju velike svjetske nagrade za svoj 

dizajn i/ili kvalitetu. 

Mango x 

Simone Miller 

mrežasta 

haljina 

Mnogo grčkih otoka pokušava naći neku 

posebnu nišu svojom unikatnom turističkom 

ponudom - Santorini i Mykonos su svakako 

pioniri destinacijskog turizma, imate otoke bez 

(duhanskog) dima, ekološke i održive inicijative 

poput onih na otoku Parosu... - koje su još 

unikatne priče suvremenog grčkog turizma? 

- Svaki otok ima svoju posebnu ljepotu i 

jedinstvene karakteristike. Primjerice, Symi sa 

svojim kućama izgrađenim na brežuljcima oko dvije 

luke i svojom spužvarskom poviješću, Chalki je 

UNESCO okarakterizirao kao otok breskvi i 

prijateljstva i prvi je Gr-ECO otok sa zero waste 

reciklažom, 100% električne energije iz solarne 

energije; otok je mirne atmosfere, sanjivih plaža, 

slikovite luke s impresivnom arhitekturom i 

prekrasnim prirodnim krajolicima. Tilos je također 

okarakteriziran kao "zeleni" otok. Astipalea se sada 

naziva "pametnim i održivim otokom", što uključuje 

mobilnost s električnim vozilima, mrežnu 

infrastrukturu za punjenje, uvođenje inovativnih 

usluga najma i dijeljenja automobila i korištenje 

obnovljivih izvora energije za punjenje svih 

električnih vozila. 

Ne zaboravimo Rodos… 

- Rodos ima bogatu povijest i utjecaje osvajača 

koji su bili na otoku, ima jedinstveni srednjovjekovni 

grad s arhitektonskim kompleksom Vitezova s Ro - 

do sa koji je 1988. UNESCO proglasio mjestom 

svjetske baštine. Rodos je i u pilot-programu 

Co-Lab, što znači da će biti prva održiva destinacija 

na svijetu - Zero Waste Plastic, potpuno recikliranje, 

pošum ljavanje i električna energija u cijelosti od 

solarne energije. A Kreta ima svoju unikatnu 

minojsku kulturu koja privlači mnogo gostiju svake 

godine. 

Trebali bi nam sati i dani da opišemo grčke otoke 

i njihove ljepote i sve što se radi u turizmu na njima. 

Imaju četiri grupe otoka u Grčkoj - jonski, Cikladi, 

egejski i Kreta. Svaka od tih grupa otoka ima 

potpuno različite karakteristike, povijest. Ali svi 

dijele ljubav i vjeru u turizam i nude različite 

krajolike, različita iskustva. 

184

Je li teško ostati autentičan kao destinacija i u 

isto vrijeme razviti turističku ponudu te 

destinacije? 

- Da, jako je teško i pretjerani turizam na nekim 

otocima počinje biti problem. Identificirali smo to 

kao važan problem i počeli smo štititi okoliš raznim 

projektima poput onih koje sam spomenuo ranije - 

Co-Lab-a, Gr-ECO Islands, Zero Waste... 

Tajna mjesta 

Imate li vi neko svoje tajno mjesto, otok, zaljev, 

kamo idete, a za koje ne želite da turisti doznaju? 

- Da, postoje skrivena mjesta, to mogu biti male 

plaže, špilje ili čak misteriozni srednjovjekovni 

gradovi. Da biste pronašli ta mjesta, pitajte lokalno 

stanovništvo ili se jednostavno šećući ponekad 

izgubite na stazama raznih otoka. 

Koji su vama najmiliji grčki otoci? 

- To na neki način ovisi o mom raspoloženju i 

potrebama u tom trenutku jer različiti otoci, kao što 

sam rekao, imaju stvarno bitno različite identitete 

pa ću se potruditi odabrati nešto što mi u tom 

trenutku treba. 

A koji su vam omiljeni restorani? Mene su tijekom 

jednog boravka na Santoriniju naučili da samo 

trebam uočiti u kojoj taverni jede lokalni pop i da 

ću tako naći najbolji restoran. 

- Ima mnogo malih odličnih taverni uz more na 

svim otocima kao i još tradicionalnijih u selima koja 

su odmaknuta od glavnih turističkih lokacija. A 

uvijek treba probati suvlaki i gyros. 

Boemska privlačnost 

Cook Club hotela 

Kojim ste se idejama vodili kad ste razvijali 

koncept Cook Club hotela? 

- Željeli smo kombinirati visoko estetiziranu 

opuštenost boemskog stila s modernim detaljima i 

fokusom na Adults Only ponudu i nove generacije 

klijenata. Naš restoran Cantina nudi gostima 

najbolju uličnu hranu na svijetu u kombinaciji s 

lokalnim proizvodima, bar nudi sve vrste pića 

uključujući neke vrlo posebne signature koktele koji 

se pripravljaju koristeći lokalne proizvode. 

Što bi hoteli i druge turističke organizacije trebali 

učiniti za svoje goste kako bi maksimalno uživali 

u odmoru? Što vi radite u Casa Cook hotelima? 

- Super pitanje! Mnogo je stvari na koje se 

turistička ponuda treba fokusirati, ali mislim da su 

tri najvažnije - ponuditi jedinstvena iskustva koja ne 

mogu pronaći drugdje. To može biti nešto vrlo 

jednostavno poput obilaska s dobrim lokalnim 

vodičem ili lekcije kuhanja. Drugo je da se obrati 

pozornost na detalje. Svi se sjećamo sitnica koje naš 

boravak čine posebnim ili ga pokvare. I, naposljetku, 

moramo pružiti iznimnu korisničku uslugu. 

TOP 3 

GRČKA OTOKA KOJA MORATE POSJETITI, A ZA 

KOJE VJEROJATNO NISTE NI ZNALI DA POSTOJE 

KOS - prirodni bazeni ljekovitom vodom uz more 

Opisi ovog otoka uvijek mi zvuče kao bajka. Na njemu je 

šuma s divljim paunovima, potpuno uščuvani templarski zamak, 

cijeli otok je poput open air muzeja s obzirom na artefakte ostavljene 

kroz sve povijesne faze i sve civilizacije koje su prošle kroz njega, a 

jedno je od rijetkih mjesta na svijetu gdje možete kombinirati 

namakanje u toplim ljekovitim izvorima i hladiti se nekoliko koraka 

dalje u moru na Agios Fokas plaži. Druga magična plaža je 

Agios Stefanos s koje je navodno zalazak sunca ljepši nego sa 

Souniona na koji je Onassis vodio Jackie. 

SYMI – opušteni glamur 

Za ovaj otok kažu da ima najljepšu malu luku u Grčkoj. Premali je 

da bi imao aerodrom, ali do njega se može doći za 50-ak minuta 

trajektom od Rodosa. Osim luke koja izgleda kao neka fatamorgana 

koja izranja iz mora u breskvastim nijansama, fasada ima i brojne 

iznimno fotogenične zaljeve i špilje. Otok je nekad bio središte 

trgovaca spužvama i začinima. U šumama borova i čempresa 

skriva se više od sto samostana. Iako je otok još netaknut turizmom, 

popularna je destinacija talijanskih i francuskih jahtaša. 

KEFALONIJA - filmska lokacija za opušteni obiteljski odmor 

Ovo je jedan od manje razvikanih grčkih otoka, ali vrlo 

popularan među zvijezdama - Penélope Cruz je na njemu snimila 

"Mandolina kapetana Corellija", a John Bon Jovi i John Galliano 

obožavaju tjesteninu s plodovima mora u restoranu Tassia gdje se 

služi i rose od organskog muškata loze starije od 100 godina. U 

nacionalnom parku na obroncima planine Ainos mogu se vidjeti 

divlji konji, a male plaže Dafnoudi ili Emplisi smatraju se jednim od 

najljepših lokacija za ronjenje u Europi. Čarobna bjelina plaže 

Myrtos popularna je destinacija i za fotografiranje i za kupanje. 

FOTOGRAFIJE: ISTOCK (3) 

185

186 

GG BUSINESS TALK

PRAVO 

VRIJEME 

ZA IZAZOVE 

Zagrepčanka Anja Valčić otkriva kako je 

nakon troje djece u sebi prepoznala 

zrelost za posve novu ulogu - i otvorila 

luksuzne apartmane u Zadru 

tekst DORA IVANOVIĆ 

fotografije VEDRAN PETEH/CROPIX 

Ženama se u životu često zamjera loš 

tajming. Pritom se tu ne govori o 

kašnjenju na zakazani dogovor - što zaista 

jest boljka nekih - nego o okolini koja 

ocjenjuje i procjenjuje je li određena 

životna odluka bila pravovremena ili nije. 

Ako žena, recimo, ostane trudna u ranim dvadesetima, 

smatra se da je premlada i da ugrožava svoj obrazovni put, 

u tridesetima joj to pak može biti prepreka u poslovnom 

napredovanju, a u četrdesetima, kad je profesionalno 

ostvarena, pita je se zašto se majčinstva nije ranije sjetila. 

Zagrepčanka Anja Valčić, poduzetnica i majka troje djece, 

najstariju kćer rodila je s 18 godina, a sada, s 36 se 

profesionalno ostvarila - kao vlasnica zadarskog La Vista 

Suites, novog i jedinstvenog tipa smještaja za odmor u 

Hrvatskoj. I ništa, kaže, nije napravila ni prerano ni 

prekasno, nego baš u pravi trenutak. 

- Bila sam maksimalno posvećena djeci u ključnim 

razvojnim godinama, a toliko mlada da sam pucala od 

energije pa sam uz djecu stigla i studirati turistički 

187

menadžment te menadžment unutarnje i međunarodne 

trgovine - govori Anja Valčić. Nema dojam niti da je išta 

propustila. Bilo je tu, kaže, i izlazaka i putovanja s 

prijateljicama, a u cjelokupnoj organizaciji puno su joj pomagali 

roditelji i suprug, nekadašnji rukometni reprezentativac Josip 

Valčić, u čijem je rodnom Zadru i pokrenula projekt izgradnje 

luksuznih apartmana. Cijela priča trajala je tri godine, u 

međuvremenu se uplela i korona, a vila s pogledom na otočić 

Ošljak otvorena je prošlog kolovoza pa će joj ovo zapravo biti 

prvo pravo i cjelovito ljeto. 

- Suprug sa svojim partnerom vodi restoran u prizemlju, a ja 

sam zadužena za smještajni dio objekta - nastavlja Anja Valčić 

čija je La Vista pozicionirana na šetnici Karma, u neposrednoj 

blizini plaže Kolovare. Zato i živi na relaciji Zagreb - Zadar, u 

koji odlazi svaki drugi vikend i gdje provodi tri mjeseca ljeti. 

- Naša najstarija kći Zara ima 17 i pol godina pa bez 

problema može ostati tijekom vikenda sama u Zagrebu i 

brinuti se za svog brata Tončija, kojem je 13 godina. Najmlađi 

Duje ima devet pa je on uvijek s nama - govori Anja Valčić, koja 

je svoje apartmane na moru uredila uz pomoć dizajnerice 

interijera Velinde Mršić. 

- Velinda poznaje moj ukus, volim "mirne" boje i prirodne 

materijale, ali i one koji se lako 

održavaju i nisu osjetljivi. Zapravo 

sam kroz majčinstvo najviše naučila 

kako opremiti prostor ugodan za 

boravak. S troje djece definitivno 

nije preporučljivo imati površine 

podložne grebanju, presvlake koje 

nisu perive, osjetljive pločice ili 

podne obloge - kaže Anja Valčić, 

inače ljubiteljica pročišćene estetike, 

kako u uređenju interijera, tako i u 

odijevanju. Omiljeni modni komadi 

su joj traperice i jednobojne košulje. 

Naravno, u posebnim prigodama tu 

su i cipele s potpeticama i haljine. 

Majčinstvo ju je kaže naučilo i brzom 

i efikasnom shoppingu. Zato u 

dućanima rijetko kad kupuje odjeću, nego samo ono što ne 

treba isprobavati - poput modnih dodataka, torbica i cipela. 

Najviše kupi ako je s prijateljicama na putovanju, a u njenim 

ženskim bjegovima najveća joj je podrška - suprug. 

- Josip je svjestan koliko mi je važno moje žensko društvo, 

ali i da mi treba odmak od svakodnevnih obveza s dvoje 

tinejdžera i jednim devetogodišnjim dječakom. Svake godine 

barem jedan vikend s curama otputujem u Dubrovnik, u Italiju, 

one iz Zadra dođu k meni u Zagreb, i tada sam im maksimalno 

posvećena, a ne majčinskim i kućanskim obvezama - govori 

Anja Valčić, koja isto tako planira i vrijeme koje postoji samo za 

nju i njenog supruga. 

- Ja sam i dalje zaljubljena u svog muža, iako smo u braku od 

moje sedamnaeste. Obvezno jednom godišnje putujemo sami. 

Obišli smo stvarno cijeli svijet - od Maldiva do SAD- a, 

Španjolske... A volim i raditi s njim. Međusobno si vjerujemo i 

ne miješamo se jedan drugome u odluke. Da, o svemu 

razgovaramo, ali smo i samostalni. Isto tako, svjesni smo da 

zajednički rad može biti poprilična zamka u braku, zbog čega 

smo se dogovorili da navečer ne smijemo ni spomenuti posao. 

Izađemo na večeru ili gledamo omiljenu seriju nakon što klinci 

odu spavati, a mobitele odnesemo u drugu prostoriju - govori 

Anja Valčić, dodajući da se i karakterno odlično 

nadopunjavaju: on je miran i staložen, a ona energična i 

poduzetna. U svom je društvu, kaže, poznata kao 

organizatorica svih aktivnosti - od tuluma do putovanja. 

- U životu sam naprosto morala postati dobro organizirana 

i pedantna. Jer kao mlada mama, s mužem profesionalnim 

sportašem koji je stalno bio na putu, morala sam imati sve 

isplanirano da bi se stvari obavile na vrijeme, da bi djeca bila 

sita i istuširana, a kuća uredna i pospremljena. Kad ne ide sve 

po planu, znam biti nervozna, ali onda me Josip smiri - govori 

Anja Valčić. Tako je bilo i dok se razvijala priča oko njihove La 

Viste, koju je projektirao arhitekt Zoran Zidarić. Radovi su se, 

naime, neplanski oduljili jer je došla korona, teško su se 

nabavljali materijali i generalno se manje radilo. 

Na ideju otvaranja luksuznih apartmana - s hotelskom 

uslugom te mogućnosti doručka, ručka i večere u restoranu u 

prizemlju - Anja je došla putujući sa suprugom. Vani je, naime, 

takav tip smještaja čest. 

- U Hrvatskoj ima boutique hotela, ali nema vrhunskih 

apartmana. Naprosto smo htjeli ponuditi nešto novo. A isti 

imperativ izvrsnosti i inovativnosti smo nametnuli i u 

MAJČINSTVO ME 

NAUČILO DOBROJ 

ORGANIZACIJI I 

POTAKNULO ME DA 

BUDEM BRZA, 

PRAKTIČNA I 

PRAGMATIČNA 

188

Moj suprug zna 

koliko su mi 

važne 

prijateljice i 

naši ženski 

bjegovi u 

kojima se 

zajedno 

isključujemo od 

svakodnevnih 

obveza 

restoranu, gdje nam kuha mladi chef Bruno Kalmeta i gdje 

nudimo tradicionalne namirnice, ali pripremljene na suvremen 

način. Time smo zaokružili našu ideju o luksuznom odmoru. 

Imamo i konferencijsku dvoranu, planiramo organizirati team 

buildinge, a radimo cijelu godinu - za razliku od većine 

smještaja na obali. Osim toga, važno mi je da se ljudi koji ovdje 

rade osjećaju sigurno, da su zadovoljni i da su timski igrači, da 

uskoče, na primjer, umjesto kolege koji je bolestan. Zadovoljni 

radnici su ključ uspješnog poslovanja - govori Anja Valčić, 

koja je tim ekipirala tako da sve savršeno funkcionira i kad 

ona nije u Zadru. Za Zagreb je, naime, vezana sve dok joj djeca 

idu u školu. 

- Ja sam u prvom redu majka i volim imati kontrolu nad time 

što i kada djeca rade. Kad završi škola, onda svi dolazimo 

ovamo. Naravno, osim kćeri koja je već velika i ima svoje 

interese, bavi se košarkom i priprema se za studij - govori Anja 

Valčić. Nju, za razliku od kćeri, ali i od mame Sanje Ožegović 

Gobac, koja je bila vrhunska košarkašica, nikad nije zaludio 

nijedan sport. No, ipak je u odličnoj formi jer trenira četiri do 

pet puta tjedno na reformeru u jednom zagrebačkom fitness 

studiju. Od majke je naslijedila, kaže, osjećaj za druge i 

empatičnost, a od oca Zorana Gopca, dopredsjednika 

Hrvatskog rukometnog saveza, proaktivnost i strastvenost u 

svemu u životu. 

- Tata me naučio da treba cijeniti svakoga u hijerarhiji. Želim 

da je u našoj La Visti svima ugodno i da vlada dobra energija. 

Ali volim i da se zna kad se i što radi te da je svatko odgovoran 

za svoj dio posla. Slično kao i kod kuće. Povjerenje je baza 

svakog odnosa - zaključuje Anja Valčić, dodajući da je tek na 

početku svog poslovnog puta i da treba još puno toga naučiti i 

usvojiti. No, kaže, spremna je i zrela za sve izazove pred sobom. 

Sad je za njih i za nju - pravo vrijeme. 

189

GG FOTOGRAFIJA 

U znanstvenoj monografiji 'Suvremena hrvatska modna 

fotografija od 1990-ih do 2020-ih' Petra Krpan teorijski je 

utvrdila temeljne konstrukte nastanka žanra na našim 

prostorima i vizualno predstavila njezinu povijest u proteklih 

tridesetak godina. S ovom mladom znanstvenicom s 

SLIKA 

MODE 

190

Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu čiji su interesi 

sociologija mode, teorija mode, novi mediji i moda, 

performativnost mode, suvremena moda i modni dizajn 

razgovarali smo o njezinu radu, istraživanju, ali i intersekciji 

mode, teorije mode i modne fotograije 


Što je suvremena modna fotografija? Kako ste je odredili? 

- Suvremena modna fotografija djeluje kao eksperimentalni 

vizualni esej s mnogo različitih razina značenja. Ima važnu 

ulogu u definiranju modne kulture, utjecaja na estetiku 

društva i stvaranje prepoznatljivog semiotičkog modnog 

koda. Od 90-ih godina moda se sve više arhivira, fotografira i 

muzealizira. Prisutna je posvuda oko nas, u drugačijoj formi. 

Modnu fotografiju određuju danas nove digitalne tehnologije, 

s obzirom na njezin estetski status u mnoštvu slika i 

vizualnosti. Modna fotografija različita je od drugih formi 

likovnosti po tome što se nalazi između umjetničkog i 

komercijalnog. Njezina zadáa nije samo prezentirati odjevni 

objekt ili kolekciju. Ona spaja različite prakse i načine 

prezentacije pa je potrebno povezati pojam fotografije u 

modi s modnom slikom kao novom vrstom ikoničnosti 

suvremenog čovjeka. Nadalje, ona predstavlja odjevne 

predmete oslobođene od elemenata poput udobnosti i 

praktičnosti. Tako je i tijelo modela na fotografiji često 

oslobođeno od reference tjelesnosti, no osnovna zadáa 

modne fotografije i dalje ostaje reklamnog karaktera. 

Tradicionalno, fotografiju se smatralo snimkom bez pokreta 

u kojem je vidljiva samo jedna strana odjevnog predmeta. 

Nasuprot tome, u suvremenoj modnoj fotografiji istražuje 

Mare Milin: editorijal za magazin Storybook, ljeto 2021. 

191

fotografiranje u vanjskom prostoru umjesto u studiju. Željela 

sam se osvrnuti i na modnu industriju i obrtništvo koji su 

odigrali važnu ulogu u reprezentaciji mode. Ova knjiga upućuje 

i na radikalne promjene koje je doživjela tekstilna i modna 

industrija u Hrvatskoj, a bez materijalnog memorijskog zapisa 

modne fotografije to bi bilo vrlo teško istražiti i predstaviti. 

Suvremena hrvatska modna fotografija od 90-ih do danas 

može mnogo toga pokazati, od klasične dokumentarnoumjetničke 

fotografije do eksperimentalnih modnih fotografija 

i editorijala. Sve to čini ovo razdoblje od trideset godina vrlo 

vrijednim i nužno ga je bilo dokumentirati. U razgovorima za 

potrebe ove knjige mnoge fotografkinje i fotografi istaknuli su 

kako su započeli s radom u području modne fotografije sasvim 

slučajno, no kako im je upravo modna fotografija otvorila put u 

neka druga umjetnička i fotografska područja. 

Romano Decker i Dejan Kutić: kampanja za modni 

event Fashion.hr, jesen/zima 2012/13. 

se mogućnost prikaza odjevnog predmeta iz svih kutova 

putem različitih medijskih platformi, dobar primjer je 

britanski fotograf Nick Knight i njegova vizija mode. Vodeće 

shvaćanje takvih platformi temelji se na ideji da je prikazivanje 

cijelog kreativnog procesa, od koncepta do realizacije, korisno 

za umjetnika, publiku, ali i za samu modu. Suvremena modna 

fotografija razvila se kao odmak od klasičnog poimanja modne 

fotografije do 1990-ih godina. Velik utjecaj novih medija 

otvorio je nove tehnološke mogućnosti i osnivanje medijskih 

platformi za reklamu modne fotografije, ali je i promijenio 

reprezentaciju tijela. Zadatak takve fotografije jest dati 

određenu ideju svijesti i potrebe u vrlo kratkom vremenskom 

roku. Osim toga, suvremena modna fotografija jest i 

svojevrsna vizualna čarolija. Modna fotografija kao novi 

vizualni esej predstavlja samu bit suvremene mode - 

eksperimentiranje, promišljanje, kolažiranje pojmovlja i praksi. 

Što vam se čini da karakterizira modnu fotografiju 

posljednjih 30-ak godina u Hrvatskoj? 

- Namjera ove knjige bila je istaknuti rad hrvatskih modnih 

fotografa, njihov specifičan fotografski pristup, metodologiju i 

odnos prema modi i odijevanju, kao i promjenu paradigme u 

modnoj fotografiji. Ono što je obilježilo ovih 30 godina 

hrvatske modne fotografije jest proces eksperimentiranja, u 

umjetničkom, tehnološkom i teorijskom kontekstu. Prijelaz iz 

analognog u digitalno odigrao je veliku promjenu, a potom i 

eksperimentiranje svjetlom, namještanje modela i 

Vaša knjiga objedinjuje tri aspekta: teoriju mode, modu i 

fotografiju. Koji su izazovi te intersekcije? 

- Fotografija pripada različitim umjetničkim područjima, ona 

nije filmska slika, a nije ni puki statični zapis trenutka, iako se 

često tako interpretira. No, u slučaju modne fotografije riječ je 

o estetskom zapisu modnoga tijela iz kojeg možemo iščitavati 

različita značenja o tijelu i odijelu. Moda proizlazi iz nasljeđa 

semiotike i strukturalizma francuskog teoretičara Rolanda 

Barthesa i njegova organiziranog sustava jezika mode. Pritom 

se u interpretaciji više ne inzistira na vladavini jezičnih 

označitelja, već se obrat zbiva u analizi područja moda - slika. 

Kako bismo iščitali što fotografija znači i predstavlja, potrebno 

je raznoliko znanje iz različitih disciplina. Stoga ju je potrebno 

istraživati iz različitih teorijskih aspekata. Modnu fotografiju 

proučavamo iz područja interdisciplinarnih humanističkih 

znanosti, s naglaskom na teoriju mode i teorije novih medija. 

Bio je velik izazov smisleno metodološki složiti ova tri 

područja, ali jedno područje ne funkcionira bez drugoga. Moda 

kao slika dočarava značenje i važnost suvremene mode, ali i 

predstavlja novi pristup tijelu u fotografskom mediju i samoj 

modnoj praksi. 

Budući da je moda kulturalni, umjetnički i društveni 

označitelj - što nam odabrani memorijski zapisi govore o 

stanju društva, umjetničkoj svijesti, ali i kulturi koja se 

iznova gradila? 

- Odabrani fotografski zapisi govore o duhu vremena u kojem 

se moda stvarala. Kada uzmemo 30 godina mode i fotografije 

u Hrvatskoj, vidimo velike pomake u raznim područjima. Moda 

i dalje zrcali društvene, kulturalne i političke promjene. Stanje 

društva i način kako se moda reprezentira radikalno se 

mijenjaju kada prelazimo iz analognog u digitalno doba. Tu 

vidimo najsnažnije promjene u kontekstu modne fotografije. 

Suvremena moda medijski je konstruirana, u stalnom je 

procesu preobrazbe, ali takvo je i naše doba - fragmentirano, 

brzo, neuhvatljivo. 

Iako djeluje preopćenito - koje biste sličnosti i razlike u 

stvaranju hrvatskih fotografa u odnosu na svjetske 

istaknuli? 

- Suvremene modne prakse kod nas nastaju krajem 80-ih 

godina i uvode pojmove poput kolaža, eksperimenta i hibrida. 

Pojam kolaža odnosi se na preslagivanje različitih motiva i 

fotografskih zapisa, kao i na intervenciju u negativ fotografije, 

na primjeru fotografa Borisa Berca. Intervencija u digitalni 

192

JAKOV BARIČIĆ: editorijali za magazin Gloria Glam; zima 

2022. (gore lijevo) i ljeto 2022. (gore desno) 

SUZANA HOLTGRAVE: 

editorijali za magazin Gloria 

Glam; proljeće 2021. (gore) i 

ljeto 2021. (desno). 

FILIP 

KOLUDROVIĆ: 

editorijal za 

magazin Gloria 

Glam, zima 2020. 

(dolje) 

'Fotografski zapisi 

govore o duhu vremena 

u kojem se moda 

stvarala, a zrcale 

društvene, kulturalne i 

političke promjene' 

FRANJO MATKOVIĆ I 

SENJA VILD: 

editorijali za magazine 

GG Pop Up Paper 

05/2021. i L'officiel 

Vietnam, 02/2019 

(gore); editorijal za 

magazin Gloria Glam, 

jesen 2020. (lijevo) 

193

ROMANO DECKER I DEJAN KUTIĆ: editorijal za magazin Gloria Glam, ljeto 2022 (lijevo); 

editorijal za magazin Storybook zima 2012. (desno) 

MARE MILIN: modna kampanja za 

Charlie Design, proljeće/ljeto 2013. 

(desno); editorijal za magazin 

Storybook, ljeto 2020. (dolje). 

BRUNA KAZINOTI 

PETRIĆ: editorijal za 

magazin Oyster, 2012. 

(lijevo) i 'Par na konju' 

iz 2015. (dolje) 

'Bez modne fotograije nema ni mode, modna fotograija daje 

nam uvide u drugačije vrste stvarnosti. Moda je memorijski 

zapis, ali bez fotografskog traga teško bismo je mogli istraživati' 

JELENA BALIĆ: editorijal 

za magazin Gloria Glam, 

proljeće 2020. (lijevo) i 

proljeće 2019. (desno) 

SANJA BISTRIČIĆ SRIĆA: kampanja za modnu 

marku Dioralop, jesen/zima 2013/14. (gore) i 

editorijal za magazin Nakid, 2015. (dolje) 

194

negativ, eksperiment, igra svjetlom, promjene u reprezentaciji 

tijela mode, sve su to procesi i postupci kojima se hrvatski 

fotografi mogu uspoređivati u odnosu na svjetske. Također 

posjeduju veliko znanje i u drugim područjima fotografske 

prakse, što može biti korisno kada se fotografira moda. 

Razliku čine veliko međunarodno tržište, a time i velike 

naklade modnih časopisa kojih ima mnogo više, kao i 

internetske platforme. U nas su mnogo manje naklade, 

posljednjih godina manje se fotografiraju editorijali te su i 

financijska izdvajanja manja. Ne zaboravimo tjedne mode, 

kojih kod nas, nažalost, više nema. Upravo je fotografiranje 

"vanjske" mode koja se zbiva na ulici ispred takvih događanja 

postala jedna od temeljnih preokupacija pojedinih svjetskih 

modnih fotografa. 

Kakav "svijet" i kakvu "stvarnost" nudi modna 

fotografija? Iako "nerealna" - ipak ima nekakve zadatke? 

- Bez modne fotografije nema ni mode. Modna fotografija daje 

nam uvide u drugačije vrste stvarnosti te omogućuje 

razumijevanje zašto je svaka fotografija svojevrsna svjedodžba 

o prisutnosti. Još je Barthes dobro ustvrdio kako "fotografija 

(naravno) ne kaže čega više nema, nego jedino i sigurno što je 

bilo". S Barthesom je suglasan i John Berger koji opisuje modu 

i odijevanje na portretima triju muškaraca njemačkog 

fotografa Augusta Sandera iz 1914. godine. Opisujući njihovo 

odijevanje, Berger se pita jesu li fotografije svojevrsno 

svjedočanstvo o prošlosti, ne samo subjekata već i mode toga 

vremena. Moda je memorijski zapis, ali bez fotografskog traga 

teško bismo je mogli istraživati. Modna fotografija postaje 

autonomna, čak i kad je naizgled posve reklamna, i na taj se 

način pokazuje kako ono simboličko ili kulturalno u 

semiotičkom poretku odlučuje o moći mode kao simboličkoj 

konstrukciji stvarnosti. Modeli u modnoj fotografiji, koja može 

biti i reklamna, ne nose odjeću zbog prodaje u smislu 

potrošnje materijalnog objekta, već izvode svojim tijelom ono 

što postaje vodeći performativ duha vremena u medijskoj 

konstrukciji stvarnosti - stil života kao estetska izvedba. To je 

razlog zašto modna fotografija nadilazi reklamnu funkciju u 

cjelini. Susan Sontag o stvarnosti fotografije navodi kako "ono 

što fotografija čini nije puko reproduciranje stvarnog, ona ga i 

reciklira - a to je ključni postupak modernog društva". Bez 

fotografije jednostavno ne možemo živjeti jer živimo vizualno i 

radimo "očima". 

Reklamna modna fotografija u industriji i obrtništvu kod 

nas je bila osobito važna - kako historijski tome pristupiti? 

Koliko su bili u komunikaciji sa svijetom, odnosno 

trendovima? 

- Reklamna modna fotografija u industriji i obrtništvu 

predstavlja važan trag društvenog, kulturalnog i modnog 

identiteta. Odlične primjere imamo kod Željka Koprolčeca i 

njegovih fotografija za Varteks, koje su bile ukorak s 

vremenom. Vidljivo je to po fotografiranju na otvorenom 

prostoru, eksperimentiranju položajem tijela. Koprolčec je 

pratio trendove, znao je što je popularno, a da opet naglasi 

odjevni predmet. Također, zahvaljujući manifestacijama 

Zlatna igla i Tjedan mode hrvatski dizajneri imali su priliku 

predstaviti svoje viđenje mode, a samim time i fotografi. 

Naime, Zlatna igla, najdugovječnije modno događanje u nas, 

održava se od 1931. godine, kada je Zagreb bio važno središte 

obrtništva zahvaljujući cehovskim udrugama. Od 1933. godine 

bilježimo modne revije proljetnog sajma Zagrebačkog zbora, 

dok su se u narednim godinama modne revije održavale na 

različitim lokacijama poput Zagrebačkog velesajma te u 

hotelima Esplanade i Intercontinental. Postoji odličan arhivski 

materijal Udruženja obrtnika grada Zagreba i mnoge od tih 

fotografija snimio je Ivan Cobra Balić. Sedamdesete godine bile 

su uzbudljivo razdoblje u povijesti hrvatske mode, jer je došlo 

do ekspanzije butika, a time i do popularizacije modne 

fotografije. Zlatna igla održava se i danas i potiče obrtnike na 

promociju domaćeg modnog dizajna te djeluje kao svojevrsna 

platforma za obrtnike, dizajnere i krojače. Kako se s 

vremenom industrija smanjivala, tako je i izostao vizualni 

materijal pa danas imamo samo nekoliko primjera tvrtki koje 

još proizvode. Zahvalna sam što sam imala prilike istražiti 

preostali arhivski materijal za potrebe ove knjige. 

Moć modne prakse i reklamne slike je jako političko oružje 

- i ne smije se zanemariti. Valja se sjetiti samo utjecaja 

talijanskog Voguea pod vodstvom France Sozzani, 

Benettona, pa i današnjeg portugalskog Voguea? 

- Reklamna fotografija otkriva mnoštvo značenja o stanju 

društva. Razumijevanje modnih fotografija, otkrivanje njihovih 

značenja i skrivenih ideoloških poruka uključuje promjenu 

njihovih semiotičkih struktura, kako bismo ih dekodirali. U 

slučaju Benettona, posebno u vrijeme Oliviera Toscanija 

sredinom 1990-ih godina, reklamne fotografije prikazivale su 

šokantne, zazorne prikaze ljudske patnje i smrti. Gotovo su 

sve modne fotografije istovremeno u prostoru umjetničkoga, 

ali i reklamnog, a iako se često nalaze u prostoru efemernog i 

frivolnog, njihov je značaj nedvojben. Toscani je u tome uspio 

jer je u prostor modne reklame postavio teme o kojima se na 

taj način nije govorilo, a kamoli prikazivalo. Odlično je 

iskoristio platformu mode za pokretanje važnih pitanja 

tadašnjeg društva i vremena. Meni najdraži, talijanski Vogue 

imao je prepoznatljiv semiotički kod, posebno u vrijeme rada 

fotografa Stevena Meisela. Kada vidimo talijanski Vogue, 

odmah prepoznajemo ono "talijansko", kako bi rekao Barthes, 

upravo zahvaljujući modnim fotografijama. Moda posjeduje 

veliku moć, ne smijemo to zaboraviti, a fotografije nam 

otvaraju neke nove neistražene prostore, u koje ponekad 

nemamo hrabrosti zalutati. 

Velika urednica Đurđa Milanović rekla je da je u modnoj 

fotografiji utemeljena postojana kolektivna memorija, i to 

ne samo odjeće, stilova i tkanina nego i svjedočanstva o 

društvenoj i kulturnoj klimi i duhu vremena u kojem žena 

živi i odijeva se. U tom procesu modni fotograf ima 

dvostruku ulogu - svjedoka i redatelja. Kako vi danas 

vidite i razumijete ulogu modnih fotografa? 

- Sjajno je to tada konstatirala Đurđa Milanović. Fotograf ima 

ulogu kreiranja modne slike, a ne samo fotografije. On slaže 

cjelokupnu kompoziciju, jednako kao što modni dizajner slaže 

odjevnu. Bez modnih fotografa ne bismo mogli svjedočiti 

povijesti mode, jer vrlo često nemamo pristup modnim 

arhivima. Osim toga, fotografije mode su estetski zanimljive, 

raznolike, često eksperimentalne. Rekla bih da je fotograf 

svjedok i stvaratelj te da ima vrlo važnu ulogu u kreiranju 

mode kao slike. Kako je i zaključila Susan Sontag: "Nitko 

nikada nije otkrio ružnoću kroz fotografije. Ali mnogi su kroz 

fotografije otkrili ljepotu". Zahvaljujući modnim fotografima 

svi mi imamo prilike otkriti i vidjeti ljepotu mode. 

195

GG SOUNDTRACK 

THOMAS 

ZANATLIJA 

U SVIJETU 

GLAZBE I FILMA 

GOLUBIĆ 

196

Jedan je od najvažnijih kotačića golemog 

mehanizma američke ilmsko-glazbene 

industrije. Već nekoliko desetljeća radi kao 

uspješan glazbeni supervizor i zaslužan je za 

nezaboravne soundtrackove nekih od najvećih 

televizijskih proizvoda u povijesti - serijala 

poput 'Breaking Bad', 'Better Call Saul', 'The 

Walking Dead' i 'Six Feet Under'. Za svoj rad bio 

je četiri puta nominiran za nagradu Emmy, dva 

puta za Grammy, a u ovom intervjuu otkriva 

nam pozadinu svog hrvatskog porijekla, 

detalje svoje bogate karijere i najdraže ilmove. 

tekst OZREN K. GLASER 

Kako je izgledalo vaše djetinjstvo? Koliko ste često 

putovali u Hrvatsku u mlađim danima? 

- Moj je tata rođen i odrastao u Zagrebu, a majka u 

gradu Kielu na sjeveru Njemačke. Tata je morski 

biolog, a susreli su se i zaljubili u Münchenu 1965. 

Vjenčali su se i na kraju preselili u Sjedinjene 

Države zbog profesorskog posla na Sveučilištu 

Yale. Rođen sam pak u New Havenu, u državi 

Connecticut. Nekoliko godina kasnije rodio se i moj 

brat André, a zatim se obitelj preselila u Boston, jer je 

moj otac postao profesor na Sveučilištu u Bostonu, 

gdje je predavao sve dok se nije umirovio prije 

nekoliko godina. 

Kad sam bio mlađi, posjećivali smo baku koja je 

živjela u stanu u centru Zagreba, blizu današnjeg Trga 

bana Jelačića. Tamo je živjela sve do svoje smrti 1980. 

godine, a bila je živahna žena koja je voljela piti kavu, 

pušiti cigarete i razgovarati o umjetnosti i kulturi. 

Nakon njezine smrti uslijedila je obiteljska "razmjena 

kuća", kako to već biva, što je dovelo do toga da smo 

brat i ja ljetovali na otoku Ižu, u zadarskom arhipelagu. 

Mali Iž zauzima posebno mjesto u mom srcu. Odatle 

potječu mnoge moje najdraže uspomene: učenje 

ronjenja, bosonogo lutanje po otočkim selima sa 

svojom družinom ljetnih prijatelja, kupanje i 

flertovanje s djevojkama koje su dolazile na ljetovanje 

iz Slovenije i kontinentalne Hrvatske. Kasne večeri bile 

bi obilježene dugačkim razgovorima tijekom kojih 

bismo pričali na hrvatskom, engleskom, ponekad čak i 

na talijanskom; svi su bili sretni što osjećaju 

povezanost s otokom i što su zajedno kod kuće. To je 

za mene poseban raj. 

197

Umjetna inteligencija je sjajna nova igračka, 

ali mislim da su ljudska bića uvijek 

potrebna kada se stvara velika umjetnost 

Jeste li tada imali san raditi u 

glazbenoj, odnosno filmskoj 

industriji? 

- Kad sam bio dijete, nisam imao 

razumijevanja za glazbenu industriju, ili 

filmsku industriju, ili zapravo bilo koju 

industriju. Znao sam da volim pisati i da 

me pričanje priča uistinu zanima. Oba su 

moja roditelja bila posvećena odgoju 

odgovorne i financijski neovisne djece. 

Malo je vjerojatno da smo ja ili moja 

braća i sestre ikada pomislili da je 

karijera u umjetnosti opcija. Kad sam 

išao u srednju školu, moji prijatelji i ja bili 

smo opsesivni kolekcionari ploča i 

entuzijasti za živu glazbu. Trenutačno 

zajedno vodimo podcast - "Deep Cuts 

Lost and Found" - i nastavljamo 

međusobno dijeliti glazbu. Dok sam bio 

na koledžu, odustao sam od filozofije i 

prebacio se na filmsku školu na 

Sveučilištu u Bostonu, što je nekako 

usmjerilo moju ljubav prema pisanju, 

filmovima i pripovijedanju. Mislim da me 

ta osobna strast - uz sva posrtanja koja 

su se dogodila putem - samo dovela do 

toga gdje sam sada. Kad gledam 

unatrag, pretpostavljam da sve to ima 

smisla. 

Kako ste dobili prvi posao i što je to 

značilo za vas? 

- Radio sam kao glazbeni koordinator 

za divnog veterana, glazbenog 

Serijal 'Better Call Saul', 

koji je nastao kao spinoff 

'Breaking Bada' 

supervizora G. 

Marqa Roswella. 

Gilly je topao i 

dobrodušan 

mentor i mnogo 

sam naučio od 

njega. Kad sam 

osjetio da sam 

spreman, počeo 

sam raditi kao 

samostalni 

supervizor glazbe, 

uglavnom na 

niskobudžetnim, 

ali izazovnim 

projektima. Posao 

sam shvatio vrlo 

ozbiljno i taj 

naporan rad kroz te projekte doveo je do 

prilike da sa svojim prijateljem Garyjem 

Calamarom glazbeno nadgledam HBOov 

serijal ''Six Feet Under''. 

Biste li onda rekli da je ''Six Feet 

Under'' bio vaš prvi značajan posao? 

Kakvo je bilo iskustvo rada na tom 

serijalu? 

- Gary i ja voljeli smo raditi na ''Six 

Feet Under''. Mislim da nismo mogli 

tražiti veći projekt u toj ranoj fazi naših 

karijera. ''Six Feet Under'' prati obitelj 

Fisher, koja vodi pogrebno poduzeće u 

Los Angelesu. Gary i ja smo u to vrijeme 

vodili radioemisije na radiopostaji 

KCRW 89.9 FM u Los Angelesu. Za nas 

je pričanje priče o 

obitelji Fisher 

kroz glazbu bio 

savršen način 

suradnje, 

potaknut 

glazbom oko koje 

smo bili uzbuđeni 

i koju smo dijelili 

kroz naše tjedne 

radijske emisije. 

Tvorci serijala 

Alan Ball i Alan 

Poul bili su 

fantastični 

pripovjedači i bili 

su otvoreni za 

Scena iz 

američkog serijala 

'Six Feet Under' 

stvarnu raspravu o glazbi za svakog lika 

i našoj priči do detalja. Zajedno smo 

održavali glazbene spotting sesije 

(sastanci redatelja s odjelom za zvuk i 

glazbu na kojima se raspravlja o 

zvučnim, odnosno glazbenim 

elementima u filmu ili serijalu, op. a.) i 

glazbene mikseve, zahvaljujući kojima 

smo mnogo naučili o svakoj fazi 

televizijske produkcije. 

Vašim riječima - što radi glazbeni 

supervizor? 

- Ukratko, glazbeni supervizor je 

vodeća osoba glazbenog odjela, a ima 

zadatak pomoći u upravljanju svim 

glazbenim potrebama filma, televizije ili 

drugog medijskog projekta. Često smo 

uključeni u najranijim fazama, dok se o 

idejama za glazbu raspravlja u fazi 

scenarija, zatim kroz proces produkcije - 

uključujući pisanje pjesama, produkciju 

glazbe i potrebe produkcije na setu - kao 

i na samom kraju, u postprodukciji, što 

uključuje pretraživanje glazbe, 

licenciranje i miks glazbe u projektu. Sve 

što je povezano s glazbom je pod našom 

ingerencijom. Svaki projekt je jedinstven 

i ima različite potrebe. Na svakom 

glazbenom supervizoru je da nauči kako 

se prilagoditi potrebama i obaviti posao. 

Jedan od izazova za moje kolege 

glazbene supervizore i mene jest sve 

veći popis obaveza, koji rijetko rezultira 

povećanjem honorara. 

198

Razvijaju li glazbeni supervizori, 

poput skladatelja, vlastiti stil? 

- Sebe doživljavam kao zanatliju koji 

nastoji raditi s filmašima koji potiču 

moju kreativnost i umjetnost. Kada se 

stvari stvarno poslože - a ja sam dovoljno 

sretan da imam takvo iskustvo - to se 

odražava kroz uistinu radosnu 

umjetničku suradnju. Za mene je 

kreativnost zaranjanje duboko u priču, 

intimno upoznavanje likova i 

pronalaženje načina na koje moja ljubav 

prema glazbi i senzibilitet u 

pripovijedanju mogu pridonijeti tim 

pričama. 

Jedan od najpopularnijih i 

najhvaljenijih serijala 

današnjice 'Breaking Bad' 

Kakvo je bilo iskustvo na velikim 

serijalima kao što su ''The Walking 

Dead'' i ''Breaking Bad''? Osjećate li 

težinu odgovornosti rada na tako 

velikim projektima? 

- Volio sam raditi na tim serijalima. 

Oba su bila posebna. Sretnik sam zbog 

prilike da radim s kultnim filmašima i 

producentima poput Franka Darabonta 

i Gale Anne Hurd. Mnogo sam od njih 

naučio, pogotovo u smislu kako komunicirati 

jasno, učinkovito i djelotvorno. A 

od najranijih dana na ''Breaking Bad'', 

preko ''Better Call Saul'', ''El Camino'' i 

uskoro na novom projektu za Apple, od 

Vincea Gilligana (tvorca navedenih 

projekata, op. a.) naučio sam više o 

snimanju filmova nego od bilo koga 

drugoga. Dok sam bio u filmskoj školi, 

bio mi je san učiti od majstora kao što je 

Stanley Kubrick. S Vinceom Gilliganom 

osjećam kao da se taj san ostvario. 

Kako se rad na serijalu ''Better Call 

Saul'' razlikovao od ''Breaking 

Bada''? Je li bilo izazovno postaviti 

potpuno novi ton, a opet ostati u 

sličnoj glazbenoj paleti? 

- Rad na ''Better Call Saul'' nakon 

''Breaking Bad'' bio je poput prelaska iz 

sviranja u nevjerojatnom rock bendu na 

iznenadnu promjenu instrumenta i 

početak sviranja u jazz kvintetu. Priča je 

bila uzbudljiva od prve stranice i 

eksperimentirali smo s glazbom na 

''Better Call Saul'' na potpuno nove 

načine. Iskreno, mislim da odražava 

neke od naših najboljih radova u karijeri 

u tom serijalu. Oba serijala blistaju na 

testu vremena. 

Na čemu trenutačno radite? 

- Upravo sam završio prvu sezonu 

''Poker Face'', prvog TV projekta Riana 

Johnsona koji je stvorio ''Knives Out'' i 

''Glass Onion'' i mislim da je jedan od 

najboljih filmaša koji danas rade. Nisam 

mogao zamisliti bolji nastavak rada 

nakon završetka ''Better Call Saul''. Moj 

tim i ja trenutačno radimo na ''Silo'', SF 

serijalu za Apple koji se upravo emitira, a 

uskoro slijedi još jedan Appleov serijal 

pod nazivom ''Constellation''. 

Očekujemo nove sezone ''Poker Facea'', 

''Mayfair Witchesa'', ''Seal Teama'' i 

ostalih, ali sve je odgođeno zbog štrajka 

scenarista i vjerojatno neće početi dok 

štrajk ne završi. 

Kakvo je vaše mišljenje o aktualnom 

porastu korištenja umjetne 

inteligencije, vidiš li već njezin učinak 

na industriju? 

- Umjetna inteligencija je sjajna nova 

igračka za koju svi vjeruju da može 

dovesti do armagedona ili utjecati na 

svaki dio kreativne industrije. Nisam 

tako siguran. Mislim da su ljudska bića 

uvijek potrebna kada se stvara velika 

umjetnost. Umjetna inteligencija može 

podržati procese, omogućiti veću 

učinkovitost i čak pomoći u stvaranju 

dobrih ideja, ali mislim da šalica dobre 

kave, naporan rad s prijateljima mogu 

biti jednako učinkoviti i mnogo zabavniji. 

Imate li vremena za gledanje serijala i 

filmova? Koji su ti favoriti? 

- Imam. Volim ono što je trenutačno 

na televiziji. Živimo u zlatnom dobu. FX 

ima fantastičan program s inovativnim i 

uzbudljivim serijalima kao što su 

''Atlanta'', ''The Bear'' i ''Reservation 

Dogs''. HBO je također uvijek pouzdan. 

Moji nedavni favoriti su ''Barry'', 

''Succession'', ''Chernobyl'' i ''The White 

Lotus''. Od pandemije više ne idem u 

kino kao prije. Moja nedavna omiljena 

filmska iskustva uključuju ''The 

Banshees of Inisherin'', ''Decision to 

Leave'' korejskog redatelja Chan-wook 

Parka, ''Dune'' Denisa Villeneuvea, 

francuski film ''Titane'' i ''Triangle of 

Sadness'' Šveđanina Rubena Östlunda. 

Moj najdraži film prošle godine je ''Tár'' 

Todda Fielda za koji mislim da je remekdjelo. 

Volim i glazbene dokumentarce o 

Davidu Bowieju i The Velvet 

Underground. 

A jeste li gledali neki hrvatski film koji 

vam se svidio? 

- Jesam! Imam kolekciju Zagrebačke 

škole crtanog filma iz 1950-ih i 1960-ih, 

kojoj se često vraćam. Također volim 

puno filmova koji su došli iz bivše 

Jugoslavije, uključujući eksperimentalne 

filmove Dušana Makavejeva poput 

''Slatki film'' i ''WR: Misteriji organizma''. 

Bogata je kinematografska kultura koja 

dolazi s Balkana i s nestrpljenjem 

iščekujem pogledati ''Murinu'' koja će 

me vjerojatno vratiti u moja ljeta na 

otoku Ižu. A to je uvijek dobrodošlo 

iskustvo. Volio bih da sada mogu 

posjetiti Morske orgulje u Zadru i samo 

slušati more kako mi pjeva. 

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (3) 

199

GG X SKECHERS 

Nema 

MORAMO MOĆI OSTAVLJATI 

SVOJ TRAG DA BISMO MOGLI 

PROGOVORITI, A TO NAJBOLJE 

ZNAJU MLADI VIZUALNI 

UMJETNICI S DOISTA 

IMPRESIVNIM BIOGRAFIJAMA 

- KLASJA HABJAN, IVAN 

OŠTARČEVIĆ, ALBA MIOČEV I 

DIANA TROHAR 

nedužnog oka 


fotografije NEJA MARKIČEVIĆ / CROPIX 

Diana Trohar samostalna je umjetnica koja 

se, osim slikarstvom, bavi grafikom, 

ilustracijom, keramikom, dizajnom i 

fotografijom, a svoja je djela dosad izlagala 

na preko dvadeset skupnih izložbi u 

Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je 

natječaja Erste fragmenti 15 za otkup djela u sklopu kojeg je 

njezin rad 2019. godine predstavljen na skupnoj izložbi u 

Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Osim u galeriji i 

ateljeu, njezini su se radovi mogli vidjeti i u javnom prostoru - 

2021. godine dobitnica je natječaja za izlaganje umjetničkog 

djela na pročelju zgrade tvrtke Croz. O istraživanju svog 

umjetničkog procesa i rada aktivno promišlja: - Kontinuitet je 

bitan da bi istraživanje bilo što preciznije i detaljnije. Sve 

ostalo je hodanje po površini. 

Najproduktivniji pomaci u radu događaju 

se kada se akumulira sve ono što se s 

vremenom skupljalo i bilježilo. Svaka slika 

skica je za iduću. Važno je i biti prisutan u 

svoja četiri zida, kada nastojiš napraviti i 

najmanji korak naprijed, ali prisutan i u 

odnosu na kulturu i umjetnost koja te 

okružuje ili za kojom tragaš. 

Što se segmenata rada u kojima uživa 

tiče, posebno su joj važni rutina i 

disciplina. - Tako je, a drugo, posebno mi 

'ZANIMLJIVO JE 

VIDJETI SVOJ 

RAD KOJI 

REZONIRA S 

ULICOM, 

PRIRODOM I 

LJUDIMA' 

je važno osluškivati svoje potrebe i udovoljiti si kroz dan 

malim stvarima koje me vesele i opuštaju. Dobra volja ima 

pozitivan utjecaj na kreativnost. Većinu vremena u radnom 

regularnom danu provodim sama, tako da se uvijek volim 

počastiti s malo dobrog društva, prije, poslije ili za vrijeme 

svog boravka u ateljeu. To može biti samo izlazak iz radnog 

prostora, među ljude i sunce, ne mora biti nužno interakcija. 

Tako si punim baterije. Neki drugi važni segmenti kojima 

pridajem pažnju su interakcija s publikom, izlaganje i 

menadžiranje svojih ideja. Nastojim biti dostupna za suradnju 

i neke nove izazove. Oni teži, a posebno važni su trenuci kada 

mi ništa ne ide od ruke, kada padne motivacija i počinju 

preispitivanja. Nakon toga je sve dvostruko lakše - iskreno 

priznaje ova multitalentirana umjetnica. 

Svojim radom ponajviše ili najčešće želi 

komunicirati jednostavnost, krhkost, grubost 

i snagu, živost i samoću, a svoj umjetnički 

izlazak na ulicu, proizvodnju intervencija i 

znakova doživljava kao nužnost. - Biti dio te 

pozornice i biti dio uličnog sadržaja gdje se 

nameću potpuno novi kriteriji i pravila 

vrednovanja za mene su potrebna i nužna 

komunikacija. Zanimljivo je vidjeti svoj rad 

koji rezonira s ulicom, prirodom i ljudima. 

Kada je potpuno prepušten uvjetima u kojima 

živi grad, a ne institucija. 

200

Kombinezon ZARA, nakit 

MANGO, čarape i tenisice 

SKECHERS 

201

GG X SKECHERS 

Majica ZARA, hlače 

PULL & BEAR, čarape 

i tenisice SKECHERS 

202

Ivan 

Ivan Oštarčević crtač je, grafičar, slikar i muralist. Do sada je 

izlagao na devetnaest samostalnih i više skupnih izložbi u 

Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima se ističu bijenale slikarstva, 

trijenale kiparstva, trijenale grafike i galerija Karas. Zbog aktivnog 

bavljenja oslikavanjem murala sudjelovao je na raznim 

programima Art parka, oslikavanju u Laubi za vrijeme 

Nesvrstanih, 2020. na festivalu Zen Opuzen, a u veljači 2019. oslikava 

prostor unutar zatvora Remetinec u sklopu HDLU-ovog projekta 

"Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću". Stereotipna uputa koju 

dobivaju iz povijesti kulture, ali i na umjetničkim školama nerijetko je 

slavna latinska poslovica da niti jedan dan u životu umjetnika ne smije 

proći bez nacrtane linije (Nulla dies sine linea) - zanimalo nas je, vrijedi li ta 

mantra i kod njega? 

- Vrijedila je u jednom ranom periodu, kad sam se tek počeo ozbiljnije 

obrazovati u vizualnim umjetnostima jer nas se uči tim nekim 

romantičnim izrekama iz prošlosti. Zanimljivo je kako novih izreka više 

nema, a naizgled je u svijetu više kreativaca nego ikad. Život te nauči da su 

to izjave ljudi koji su imali najveći 

luksuz stvaranja kroz povijest. Ne 

brojim dane na takav način jer sam 

shvatio da ponekad uistinu treba 

stati ako si ušao u neku vrstu 

kolotečine, ali sam isto uočio kako 

ta izreka nema smisla na doslovan 

način. Kako smo mi likovnjaci 

spojeni na određeni način, čak i 

kad ne crtaš ili modeliraš, u glavi se 

vrte scenariji i planovi, tako da bih 

izbacio dio s crtom i ubacio dio s 

namjerom ili planom i onda bi 

izreka vrijedila za mene - duhovito 

priznaje ovaj umjetnik. S obzirom 

'SHVATIO SAM 

DA PONEKAD 

UISTINU TREBA 

STATI AKO SI 

UŠAO U NEKU 

VRSTU 

KOLOTEČINE' 

na to da uz svoju umjetničku praksu radi i kao nastavnik likovne kulture u 

jednoj osnovnoj školi, pitali smo ga kako se u stvarnoj praksi odgaja 

pogled? 

- Smatram da mora postojati neka predispozicija u tebi da ti to ide lakše 

nego ostalima. Moraš se usmjeriti i osloboditi kad se odlučuješ na učenje, 

primati informacije i mišljenja od ljudi s kojima se možda ne bi nikad našao 

u istoj prostoriji i cijeli taj jedan svijet pustiti u sebe - govori nam i otkriva 

kako je doživio izlazak na ulicu, proizvodnju tih intervencija i znakova. 

- Možda sam je shvatio preozbiljno, a onda ponekad kao da nisam ispao 

dostojan. Postoje ta neka ograničenja s vremenom koja imate kad radite 

na ulici i radovi moraju nastajati u kraćem roku nego bi htjeli. 

Oštarčević 

203

Klasja 

'SKLONIJA SAM LIKOVIMA I SVJETOVIMA KOJI 

FUNKCIONIRAJU PO VLASTITIM PRAVILIMA' 

Klasja Habjan bavi se ilustracijom, grafičkim dizajnom i pisanjem, a uvrštena je 

kao jedna od deset hrvatskih ilustratora čija su djela u katalogu Illustrators 

from Croatia/Illustrateurs de Croatie. 

Sklonost ilustriranju vlastitih priča ili pisanju prema grafičkim 

predlošcima obilježava njene samostalne izložbe ("Otapanje" u Galeriji 

Kranjčar, Zagreb, 2022., "Napokon netko!" u Galeriji Rigo, Novigrad, 2020., 

"Crtice" u Galeriji Šira, 2019., Zagreb). Strip "Duh Bauhausa" (MSU, 2020.) Klasjina je druga 

knjiga, s kojom, odlukom Hrvatske sekcije IBBY-a, sudjeluje na međunarodnom Bijenalu 

ilustracije u Bratislavi 2023. godine, a ilustrirala je i dječju slikovnicu "Piccola con Piccolo" 

autora Brune Mezića (Mala Zvona, 2021.) te "Tminice", autora Igora Rajkija (Mala Zvona, 2023.). 

Zajedno sa Zitom Nakić i Andreom Šumberac vodi dizajnerski studio klasja&zita&andrea. Kao 

vizualna umjetnica, razvila je i odnos prema kulturi street arta. 

- Čini mi se da je ta kultura podcijenjena, ali ne samo od strane promatrača već i autora. 

Grad bi mogao biti više poput galerije o kojoj svi brinemo i koja nas veseli. Umjesto da se 

prostori za intervencije više-manje otimaju i privremeno osvajaju, zamišljam grad koji nudi i 

unaprijed predviđa plohe za takav izričaj, grad koji je svjestan svoje galerijske dimenzije i 

značaja te razmjene. Ali u realnosti, prema listi prioriteta, Zagreb treba prvo statičku, a potom 

estetsku obnovu - pojašnjava ova umjetnica. 

Kao umjetnicu "opsjedaju" je motivi i narativi koji nisu nužno u suglasnosti s pravilima svijeta 

koji poznajemo i u kojem živimo. - Sklonija sam likovima ili svjetovima koji funkcioniraju po 

vlastitim pravilima, pomalo izolirano ili u pomaku od očekivanog. Privlači me i magični realizam 

u jednoj mjeri, pa i apsurd. Kraće forme kad je riječ o tekstu, a minimalizam što se grafike tiče. 

Od motiva često crtam siluete pojedinaca ili parova koji poput duhića promatraju okolinu, njoj 

suprotstavljeni ili uklopljeni. Privlači me i crtanje biljnih formi, toliko da ponekad pomislim da bi 

misli bile krošnja da postoje u figurativnoj formi. 

204ABJAN

GG X SKECHERS 

Košulja RESERVED, hlače 

SANDRO, tenisice SKECHERS 

205

GG X SKECHERS 

Hlače MANGO, top ZARA, 

tenisice SKECHERS 

206

ALBA 

'NE MOGU SI POMOĆI 

Miočev 

DA SE NE DODIRUJEM 

TEMA PROLAZNOSTI 

VREMENA, MEMORIJE 

I SVRŠENIH 

DOGAĐAJA' 

Alba Miǒev za vrijeme studija na Likovnoj akademiji u Zagrebu 

dio vremena provela je u sklopu programa Erasmus+ na Ulster 

sveǔilištu u Belfastu, a nakon završenog preddiplomskog 

studija u sklopu Erasmus prakse radila je na rezidenciji 

GlogauAir u Berlinu. Izlagala je na mnogim grupnim izložbama. 

Bavi se slikanjem murala te sudjeluje na festivalima murala, neki 

od njih su Graffiti na gradele, Re:Think Sisak, KvartArt, Zen Opuzen, Festival 

Fasada. Živi i djeluje u Zagrebu. 

- Glavni pokretǎ ideja je uglavnom dnevnik ili bilo kakvi zapisi i skice koji su 

nastali više kao bilježenje i pražnjenje nego u obliku skice za konkretan rad. Kada 

sam spremna za rad, profiltriram sve i odaberem iz ̌ega mogu nastaviti prǐu. 

Veliki dio vadim iz memorije i volim se vraćati u trenutke i kopati po njima, kako bih 

došla do što manjih detalja - iskreno nam demontira svoj proces ova mlada 

umjetnica. 

S obzirom na to da je slika kreator naših žudnji i potreba, zanimalo nas je kako 

komentira ovaj hiper medijski trenutak u kojem slika dominira? 

- Ovo je teško pitanje jer svi pokušavamo zadržati iskrenost u radu, kao i 

skromnost, a s druge strane, svijet društvenih medija je dosta kompetitivan i brz. 

Priznajem da i sama zapnem u dugometražno scrollanje. Nekad se osjećam loše 

radi toga, ako mi oduzima vrijeme koje sam predvidjela za rad, ali mnogo puta me 

inspiriralo i zapravo spojilo s drugim umjetnicima. Smiješno je što kad nisam na 

signalu uopće ne razmišljam o ekranu i tada skupim najviše inspiracije. Idite izvan 

signala! - ozbiljna je naša sugovornica. 

Svojim radom isprepliće melankoliju i zabavu. - S jedne strane jako volim da se 

ljudi dobro osjećaju kada uđu u prostor u kojem se nalaze moji radovi, a ne mogu si 

pomoći da se ne dodirujem tema prolaznosti vremena, memorije i svršenih 

događaja koji mogu biti oživljeni samo kada ih naslikam. Nadam se da ljudi mogu 

uživati u toj kombinaciji koliko i ja dok ih slikam - govori ova talentirana umjetnica. 

Svoj umjetnǐki izlazak na ulicu, kao i proizvodnju intervencija i znakova ostvarila 

je dosta mlada, jer joj je to bila jedna od većih tinejdžerskih želja: 

- Jako rano sam dobila želju slikati na ulici. Uzbuđivala me pomisao da uopće 

stavim kist na zid, a ne na papir u sobi ili ǔionici. Kasnije, kada sam pǒela raditi 

murale i stala na skelu, shvatila sam da je to malo teži fizǐki posao i da zahtijeva 

puno energije, fokusiranja i planiranja. Više slikam u ateljeu, a na svaki mural 

gledam kao na malu misiju koju obavljam. 

styling 

ANA NIKAČEVIĆ 

make-up 

SAŠA KNEŽEVIĆ 

kosa 

IVAN PERVAN 

@Prime Vision 

207

GG INTERVJU 

BEZ NOVCA 

NEMA ŽIVOTA 

Mlada španjolska književnica Elena Medel 

u svome romanu prvijencu 'Čudesa' piše o 

ženama na margini, njihovoj tragičnoj povijesti, 

ali i snazi, igri sudbine te o tome kako nasljeđe i 

porijeklo određuju našu budućnost 

razgovarala LIVIA ČVELJO 

fotografija BILJANA BLIVAJS/CROPIX 

Što nas čini onima što 

jesmo, što nas oblikuje i 

definira?Je li to zemlja iz 

koje dolazimo ili jezik 

kojim govorimo? Ili spol i 

seksualna orijentacija? 

Generacijski ili politički sustav u kojem 

smo rođeni? Možda posao, klasa kojoj 

pripadamo ili obrazovanje koje smo 

dobili ili nam je uskraćeno? Prvi roman 

38-godišnje španjolske pjesnikinje Elene 

Medel "Čudesa", objavljen u nakladi 

Hene, ne daje odgovor ni na jedno od 

ovih pitanja, ali je vrlo jasno na što 

autorica aludira. Naime, roman 

započinje citatom engleskog pjesnika 

Philipa Larkina: Očito novac ima veze sa 

životom. Ispreplećući priče tri generacija 

žena iz iste obitelji kroz pola stoljeća - od 

50-ih do Francove smrti 1975. i štrajka 

žena u Španjolskoj 2018., roman sugerira 

da se sve u životu vrti oko novca. 

- Novac zaista pokreće svijet, bez 

njega ne možemo, a danas je jasno da je 

mladim generacijama koje ne dolaze iz 

bogatih obitelji ugrožena egzistencija. 

Osim što je nemoguće kupiti nekretninu, 

život je postao jako skup, a mogućnosti 

je sve manje - kaže Elena Medel, koja je 

svoj roman završavala u Zagrebu gdje je 

bila na rezidenciji. 

Zagreb joj je ostao u lijepom sjećanju, 

bilo je to godinu dana prije potresa, pan - 

demije i nove krize. Tad joj se sve činilo 

puno optimističnije, ali svako vrijeme, 

kako kaže, donosi određene izazove. 

Što ljudi mogu očekivati kada počnu 

čitati vaš roman "Čudesa"? 

- "Čudesa" su roman o novcu, o tome 

kako nedostatak novca definira naše 

živote. Dva glavna lika Maria i Alicia 

pripadaju različitim generacijama. No, 

puno je stvari koje ih povezuju: neke 

očite, druge nešto suptilnije, ali također 

važne. Primjerice, nedostatak novca ili 

nesigurnost, ne samo kad je riječ o poslu 

i financijama, nego i emocionalno. Željela 

bih vjerovati da je riječ o univerzalnoj 

priči ispričanoj iz perspektive dviju žena, 

na politički način. 

Kad spominjete politički aspekt svog 

romana, on se bavi dubokim 

nejednakostima i reperkusijama 

političkih sustava, ali je napisan na 

nježan, poetski i lirski način. Je li vam 

kao pjesnikinji bilo lakše o političkim 

problemima pisati kroz fikciju? 

- Za mene je proces pisanja u 

potpunosti drukčiji između ta dva žanra, 

pa mi je teško usporediti to iskustvo. U 

slučaju poezije, postoji trenutak kada 

ideja, glazba ili neka slika iskoči. 

Zapišem je i s vremenom se pojavi druga 

zamisao, glazba, slika, pa pjesma 

208

Elena Medel nedavno je posjetila Zagreb gdje je 

promovirala svoj roman 'Čudesa' u izdanju kuće 

Hena.com i u prijevodu Ele Varošanec Krsnik 

209

polako počinje dobivati oblik. To je vrlo 

spor proces pisanja. Kad je roman u 

pitanju, moram planirati, znati što ću 

reći i na koji način, i raditi na romanu 

svaki dan kako bih izbjegla odvajanje od 

priče i likova. Politička komponenta bila 

je prisutna u pjesmama koje sam pisala 

kao mlađa. Možda ne u mojoj prvoj knjizi 

poezije, koja je tinejdžerska bez 

društvene svijesti, ali u drugoj zbirci 

objavljenoj 2006. obuhvaćene su 

univerzalne teme kojima sam dala 

ženski glas. U mojoj trećoj knjizi poezije 

iz 2014. koja se bavi ekonomskom i 

radnom nesigurnosti, pojavljuje se ideja 

emocionalnog kapitalizma sociologinje 

Eve Illouz. Mnogo tih elemenata 

materijaliziralo se u "Čudesima". Ne 

mislim da je lakše ili teže pisati o politici 

u poeziji ili fikciji, barem ne za mene. 

Samo je drukčije u pristupu. 

Novac igra važnu ulogu u životima 

glavnih likova Marije i Alicije i nikad 

ga nije dovoljno. Mislite li da su 

problemi s novcem i lošije plaćeni 

poslovi češće rezervirani za žene? 

- Nije riječ samo o spolu već o velikim 

razlikama u društvu. Sve je veći jaz 

između bogatih i siromašnih, ljudi su 

preumorni, a diljem Europe se povisuje 

granica odlaska u mirovinu, pa ispada da 

morate raditi do kraja života. Do 

posljednjeg daha. U svome romanu 

pišem o iskustvima žena i njihovih 

novčanih briga. Nažalost, prekarni rad i 

problemi s novcem nadilaze spol i puno 

su dublji problem. Novac, odnosno 

nedostatak novca pogađa mnoge. U 

svom romanu sam željela pisati o 

mogućnosti života. 

Maria i Alicia, glavne junakinje 

romana, ustvari ne trebaju muškarce 

u svom životu. Obje imaju partnere, 

ali se bolje osjećaju bez njih. 

- Maria je navikla sama brinuti o sebi i 

ne osjeća se dobro ako mora ovisiti o 

ne kome. Alicia pak opsesivno želi 

muškarce, ali ne kako bi s njima dijelila 

nešto dublje. Moje junakinje ne samo da 

ne trebaju muškarce, one ne trebaju 

nikoga. 

Pročitala sam da vas je odgojila baka 

jer su vaši roditelji iz Cordobe otišli 

raditi u veći grad. Jeste li se osjećali 

napuštenom i je li vaše iskustvo 

poslužilo kao inspiracija za roman? 

- Nisam se osjećala napuštenom, 

živjela sam s bakom, a moji roditelji su 

bili prisutni u mome životu - vikendima, 

praznicima... To je bilo uobičajeno za 

moju generaciju, nisam jedina čiji su 

roditelji otišli raditi u veći grad. Moji 

roditelji si nisu mogli priuštiti da me 

povedu sa sobom - nisu imali novca za 

dadilje ili vrtić, ili da mi plate neku 

aktivnost. To je vrlo uobičajeno za 

Španjolsku, pogotovo ako dolazite iz 

radničke obitelji, kao što je bila moja. 

Moja baka me učila pisati i čitati. Imam 

jako lijepa sjećanja na to razdoblje. Ona 

mi je bila veoma važna osoba. 

Postajemo li emancipirani 

zahvaljujući školovanju, oslobađa li 

nas ono od nasilja i lošeg života? 

- Ljudi koji su rođeni 80-ih u 

radničkim obiteljima odgajani su tako da 

vjeruju kako će im školovanje omogućiti 

bolji život i bolje prilike. Da će si moći 

priuštiti vlastiti stan, ljetovanja, dobar i 

stabilan posao. No, kriza 2008. učinila je 

svoje, pa su mnogi s diplomama i 

magisterijem radili poslove za koje nije 

bila potrebna kvalifikacija. Od konobara 

do čistačica. Mnogo ljudi koji su rođeni u 

radničkim obiteljima u svojim ranim 

20-ima su se našli u sličnoj situaciji. Ja 

sam radila sve što su roditelji tražili od 

mene: stekla sam diplomu, magistrirala, 

učila jezike, a opet to nije bilo dovoljno. 

Ljudi su prije vjerovali u važnost 

obrazovanja. Ja pišem o ljudima koji su 

na margini, jer joj i sama pripadam. Pisci 

koji dolaze iz bogatih obitelji ne mogu 

pisati o ljudima iz radničke klase jer ne 

znaju dovoljno o takvom životu, jer ga 

nisu doživjeli. Za pisanje trebate imati 

vrijeme, a za to vam je potreban novac, 

kao što je rekla Virginia Woolf. I ako 

radite puno poslova, poput mene, onda 

se ne možete u potpunosti posvetiti 

pisanju i potrebno je puno dulje da 

dovršite roman. U cijeloj toj jednadžbi, 

ako imate novac, imate više vremena 

raditi ono što volite. Svoj sam roman 

pisala pet godina. Radila sam sve 

moguće poslove za koje sam mogla 

dobiti novac. 

Istražujete li svoj ženski identitet kada 

pišete? 

- Kad pišeš, nemoguće je odvojiti se 

od onoga što jesi, bilo da je riječ o spolu 

ili nasljeđu. Ja živim u južnom Madridu, 

u istoj četvrti gdje živi i moj lik Maria. Ja 

sam dio tog svijeta, pa je nemoguće 

odvojiti se od toga kad pišem. 

SVE JE VEĆI JAZ 

IZMEĐU BOGATIH I 

SIROMAŠNIH, 

LJUDI SU 

PREUMORNI, A 

DILJEM EUROPE SE 

POVISUJE GRANICA 

ODLASKA U 

MIROVINU, PA 

ISPADA DA 

MORATE RADITI 

DO KRAJA ŽIVOTA 

- DO POSLJEDNJEG 

DAHA 

210

Alicia sanja svoga oca otkako je 

umro. Što je s vašim snovima, 

zapisujete li ih? 

- Imam dnevnik u koji ih zapisujem i 

ponekad neki zanimljiv san upotrijebim 

za roman. Moja baka je rođena prije 

Španjolskog građanskog rata, odrasla je 

u siromaštvu i često mi je znala reći da 

ništa u životu ne treba baciti. Pa tako i ja 

ono što imam iskoristim za svoj roman, 

pa makar to bili moji snovi. 

Morate li se truditi više od svojih 

muških kolega kako biste napisali 

nešto što se neće okarakterizirati kao 

ženski roman. Postoji li razlika 

između muškog i ženskog pisma? 

- Po meni nema razlike. Moje teme su 

isključivo vezane uz moja iskustva. Da 

sam rođena u bogatoj obitelji, svakako 

ne bih birala ovakve teme ili bi ih možda 

obradila iz drukčijeg kuta. 

Do koje mjere osoba može pobjeći od 

svog podrijetla, male sredine u kojoj je 

odrasla i nanovo se stvoriti? 

- Pitanje migracije unutar Španjolske 

je i moja priča. Puno je žena iz Marijine 

generacije odlazilo raditi na sjever. To su 

bili ljudi koji su išli trbuhom za kruhom, a 

s krizom se ponovo aktiviralo. Maria ne 

traži novi identitet, nju je otac poslao u 

grad kako bi mogla slati novac za svoju 

kćer. Alicia pak odlazi u grad izgraditi 

novi život, prekidajući sve veze sa 

sredinom iz koje odlazi. Istovremeno, 

svjesna je toga da ne može promijeniti 

svoje podrijetlo, background... 

Na koji način je vaše pisanje 

uvjetovano zemljom u kojoj živite, 

odnosno koliko mjesto radnje utječe 

na priče i živote likova? 

- Roman je povezan s mjestom. Kad 

sam ga pisala, nisam razmišljala o tome 

da pišem španjolski roman. Nisam ni 

sanjala da ću ga završiti, a kamoli 

objaviti. Bilo mi je zanimljivo vidjeti da su 

ga željeli objaviti i strani izdavači. Moji 

likovi nemaju lak život, ali mi se čini da je 

njihovo iskustvo, pogotovo Marijino, 

blisko ljudima bez obzira na to gdje žive. 

Vaši likovi imaju kompliciran odnos 

sa svojom obitelji. Jeste li se željeli 

odmaknuti od ideje nuklearne obitelji 

kao pogonskog goriva svoga romana 

i zamijeniti je prijateljstvom? 

- Željela sam istražiti što nam obitelj 

znači i predstavlja. Neke obitelji počivaju 

na podršci, neke ne. Recimo, Marijin 

brat Chico vjeruje u obitelj i pokušava 

biti njezin zaštitnik. U kontaktu je sa 

svojom sestrom i nećakinjom. Pokušava 

održati obitelj. U Marijinom slučaju, 

njezina obitelj je donijela odluku umjesto 

nje, pa je ona odlučila sebi stvoriti 

drukčiju obitelj - onu koja se sastoji od 

ljudi koji joj nisu rod, ali su joj svejedno 

podrška. Alicia se pak ne može nositi sa 

svojom obitelji pa odlazi. Za nju je to 

jednostavnije. U svome romanu željela 

sam istražiti nove oblike obitelji. 

Na koji način ljudi mogu preživjeti 

razočaranja? 

- Maria vjeruje u snagu zajedništva. 

Radi kao čistačica i okružena je ženskim 

kolektivom. Svjesna je da ne može promi 

jeniti svijet, ali može utjecati na promjene 

u svojoj okolini, u svom mikro svijetu. 

Imala je težak život, ali se trudi biti 

sretna, ne sažalijeva se, već je snažna. 

Žensko prijateljstvo zna biti 

bremenito. Za razliku od muškaraca, 

žene jedna drugoj otkrivaju svoje 

najdublje tajne. Intimnost je naša 

veduta, ali vaše junakinje nisu takve. 

Zašto? 

- Pri kraju romana Maria se otvara 

nepoznatoj ženi u WC-u. Taj trenutak je 

bio dosta moćan. Roman sam završavala 

s dva urednika. Moja španjolska 

urednica bila je oduševljena tim 

dijalogom, dok moj njemački urednik, 

muškarac, nije razumio taj dio. Nije mu 

bilo jasno zašto Maria o tako intimnim 

stvarima razgovara sa strancem. A 

takvu priču ima gotova svaka žena. Taj 

mali ženski razgovor započet u nekom 

javnom WC-u. Lakše se ponekad otvoriti 

nepoznatoj osobi, jer vas ona neće 

osuđivati. Maria nikada nije žudjela za 

tradicionalnom obitelji, za nju to nije bilo 

moguće. Željela je biti sa svojom kćeri, ali 

njih dvije su bile stranci i ne znaju ništa 

jedna o drugoj. A ako je ne spominje 

nikome, onda ona i ne postoji. 

Vaš roman je intiman, s jasnim 

socioekonomskim pečatom pod kojim 

su vaši likovi formirani. Možete li nam 

reći što je utjecalo na stvaranje vaše 

političke svjesnosti? 

- Ovo je socijalni roman, ali i politički, 

jer je za mene novac političko pitanje. 

Kada sam počela pisati roman, radni 

naslov je bio Ideologija. No, brzo sam 

odustala od njega jer sam shvatila da bi 

to moglo odbiti ljude da ga pročitaju. 

Moja svijest o politici formirala se još u 

formativnim godinama, a kako dolazim 

iz radničke obitelji, bilo je jasno da je 

moje podrijetlo odigralo presudnu 

ulogu. 

Maria i Alicia kao da su zapele u borbi 

između prošlosti i budućnosti, 

tradicionalnog i modernog, 

konvencionalnog i 

nekonvencionalnog. To je borba 

poznata većini žena posljednjih 

generacija. Što mislite gdje su danas 

žene - u Španjolskoj i globalno? 

- Prolazimo kroz teško i neizvjesno 

vrijeme - štrajkovi se održavaju diljem 

Europe i svijeta. Prije pet godina, kad 

sam počela pisati roman, odlučila sam 

ga započeti sa ženskim prosvjedom za 

Dan žena. Sjećam se kako su žene iz svih 

madridskih kvartova bile na istome 

mjestu. Sad smo u drugom političkom 

momentu, jer krajnja desnica jača. 

Postoje prava i zakoni, ali iluzorno je 

misliti je to dovoljno. Prošlost se uvijek 

može ponoviti, kao što svjedočimo u 

SAD-u. 

Vaš se roman dijelom bavi i krajem 

ere u europskoj kulturi: kolapsu 

socijalno demokratskog rješenja i 

mobilnosti stanovništva te prilikama 

za ostvarenje kvalitetnog života. Je li 

želja da odgovorite na te društvene 

promjene bila motiv za pisanje ovog 

romana? 

- Statistike pokazuju da će moja 

generacija živjeti bolje od generacije 

naših prabaka rođenih krajem 19. 

stoljeća. Naše prabake bile su 

siromašne, imale su težak život koji ja 

nisam iskusila. No, bez obzira na to, 

teško se uspeti na ljestvici ako nemate 

dobar background. Za razliku od 

Španjolske, u Francuskoj je bitno 

drukčije. Primjer je pisac Edouard Louis, 

koji je primjer da unatoč tome što dolazi 

iz siromašne obitelji, ipak postiže uspjeh. 

Imamo zajednička iskustva, ali je opet 

drukčije. Ovu knjigu ne bi mogao 

napisati netko iz Danske, primjerice. 

Koja je svrha romana u današnjem 

kontekstu. Što nam je značio u 

prošlosti, a što danas? 

- Želim pisati o knjizi u kojoj se 

postavlja puno pitanja. Ako znate 

dovoljno o svojoj prošlosti, više ćete 

znati o svojoj budućnosti. Ako niste 

živjeli u Španjolskoj, ne možete u 

potpunosti doživjeti našu povijest i naša 

iskustva. 

211

GG DOSSIER 

ÉDOUARD 

LOUIS - čovjek 

preobrazbe 

O autoru čije je odrastanje bilo neprestana 

metamorfoza u osobu koja će po svaku 

cijenu htjeti pobjeći što dalje od siromaštva, 

od svojih korijena, obitelji i prijatelja 

podrške i deklamacije koje je ona u stanju 

javno dijeliti i zastupati, nerijetko 

zaboravlja klasnu dimenziju tih politika. 

Drugi put smo razgovor vodili preko 

telefona, povodom knjige posvećene njegovoj 

majci - "Borbe i metamorfoze jedne 

žene" (OceanMore, 2022.) - koja se 

velik dio života borila sa siromaštvom i 

muškim nasiljem. Dok ju je gledao kao 

dijete, sjeća se: "Njezin je život zauvijek 

izgledao predodređen: selo, bijeda, toksična 

prisutnost mojeg oca. U svojim tridesetima 

bila je poput sjenke, a ja sam 

sanjao o tome da je zamijenim, da imam 

drugu mamu, nasmijanu i veselu. 

Pobjegao sam od nje i od cijele obitelji na 

studij u Pariz. Između nas šutnja se produbila. 

Nisam je više poznavao. No jednoga 

dana, na njezin 45. rođendan, 

nazvala me i rekla mi: 'Gotovo je. Učinila 

sam to.' Napustila je mojeg oca. Otišla je 

od njega i našla posao. Preselila se u veliki 

grad, počela se šminkati i putovati. 

Kad sam je vidio u Parizu, nisam mogao 

vjerovati da je to moja majka koju poznajem 

iz djetinjstva. Smijala se, zbijala šale, 

ispričala mi čak da je upoznala Cathérine 

Deneuve. Ovo je priča o njezinu oslobođenju. 

O ženskom oslobođenju." 

Oba puta sam ga cinično pitao - radi li 

se odista o autobiografiji/ma,a on je svatekst 

SRĐAN SANDIĆ 

fotografija MARKO TODOROV / CROPIX 

Édouard Louis, rođen 

1992. kao Eddy 

Bellegueule, odrastao je 

u selu Hallencourtu na 

sjeveru Francuske. Prvi 

je u široj obitelji maturirao, 

a potom završio prestižnu École 

Normale Supérieure u Parizu. Godine 

2013. službeno je promijenio ime u 

Édouard Louis. Njegov prvijenac 

"Raskrstimo s Eddyjem" (2014.) doživio 

je nesvakidašnju medijsku pozornost i 

brojne pohvale zbog književne iznimnosti, 

ali i izazvao kontroverze zbog načina 

prikazivanja radničke klase i vlastite obitelji. 

Od 2019. predaje na Visokoj školi za 

scenske umjetnosti La Manufacture u 

Lausannei. 

Rad Édouard Louisa u izvjesnoj je mjeri 

povezan i sa sociologijom: prisutnost 

Pierrea Bourdieua prožima njegove 

romane koji se pozivaju na teme društvene 

isključenosti, dominacije i siromaštva. 

Utjecaj je tu i Williama Faulknera, koji se 

nadaje u Louisovoj sveznajućoj perspektivi, 

u istoj rečenici koja zna spojiti različite 

razine diskursa - stavljajući puk u srce 

njegova pisanja. Autor kaže da radnim 

jezikom želi koristiti nasilje kao književni 

subjekt: "Želim nasilje u književnom prostoru, 

kao što je Marguerite Duras stvorila 

književni prostor ludila ili kao što je 

Claude Simon ratovao u književnom prostoru 

ili kao što je Hervé Guibert to učinio 

s bolešću". Najveći utjecaj na Louisa, 

pak, dolazi od francuskog sociologa 

Didiera Eribona, čiju bi knjigu "Povratak 

u Reims", kako kaže Louis, "označio kao 

prekretnicu za svoju budućnost pisca". 

Također je uključio Jamesa Baldwina i 

Simone de Beauvoir kao "pisce koji su mu 

najviše značili". 

Roman "Raskrstimo s Eddyjem" 

nastavio je razvijati kroz druge romane 

"Povijest nasilja","Tko je ubio mog oca", 

"Borbe i metamorfoze jedne žene" te 

kroz posljednju koja djeluje kao kruna 

ovog književnog poglavlja, tematski vrlo 

usmjerenog dijela njegove karijere, kod 

nas prevedenu kao "Preobrazba: metoda". 

Svi romani prevedeni su i ukoričeni 

kod izdavača OceanMore, dok je izdavačka 

kuća Multimedijalni institut objavila 

knjigu koja je dijalog njega i velikog 

Kena Loacha. S Louisom sam razgovarao 

prije nekoliko godina, kada je prvi 

put posjetio Zagreb u sklopu Subversive 

Festivala. Tada smo razgovarali o spomenutom 

prvijencu "Raskrstimo s 

Eddyjem", koji je išamarao europsku 

intelektualnu, lijevu publiku. Naime, 

podsjetio ju je da, uz sve identitetske 

212

ki put samouvjereno, sa smiješkom 

rekao - da. 

"Imam osjećaj da se u autobiografiji 

krije nešto duboko subverzivno. To 

posebno vidim kada izjavljujem da je o 

autobiografiji riječ. Postoji nešto revolucionarno 

u autobiografiji. Ona liječi, ona 

je neizbježna, pogotovo ako ste suočeni s 

nasiljem, klasom, opresijom, maskulinom 

dominacijom, homofobijom. Tada 

ne možete koristiti sigurne zone koje 

inače nudi fikcija svojim izvođačima. 

Autobiografija ima moć prisiliti ljude u to 

da se zagledaju u ono što gledaju, čuju 

tekst na drugačiji način. Ipak, valja reći 

da ona, unatoč svim kritikama o njezinoj 

sveprisutnosti i dalje nije nagrađena kao 

žanr. Većina ju je relevantnih nagrada u 

posljednjih desetak godina zaobišla. 

Nekada imam osjećaj da se ljudi osjećaju 

napadnuti ili porobljeni autobiografskim 

diskursom. Kao kada rasisti vide jednu 

crnu osobu na ulici, oni se naprosto počnu 

osjećati napadnutima. Ili kada se 

medijski progovara o trans temama, 

puno transfoba to osjeća kao napad, 

odnosno počinju osjećati izvjesnu paranoju 

sveprisutnosti trans osoba i tema u 

njihovim životima. Ista takva ili slična 

paranoja prati i autobiografiju danas u 

književnom svijetu. A ona je dobar znak. 

Zato na njoj i inzistiram." 

Meni kao, umišljam si, 

kompetentnom sugovorniku - 

element inherentne fikcije u 

autobiografskom diskursu je 

nezaobilazan, ta činjenica da je svaki naš 

govor o nama samima, o našemu 

iskustvu nužno u ispostavi 

fikcionaliziran jer se koristimo jezikom, i 

zato što su sjećanja, naprosto, 

nepouzdana. Louis mi je i na tu tezu 

spremno odgovorio da je zaista uvjeren 

da je ovaj moj stav, preuzet od 

obrazovnih institucija, upravo ekspresija 

staromodnog pogleda na 

književnost. 

"Znamo da je književnost duboko 

povezana s klasnim poretkom, da ju 

uglavnom privilegirani čitaju te da ju 

uglavnom isti takvi i proizvode, odnosno 

objavljuju knjige. Iz marksističke smo 

perspektive naučili da dominantna klasa 

razvija oružja i oruđa i strategije koje 

onemogućavaju promjenu poretka u 

kojem smo se zatekli. U našim životima 

postoje trenuci koje možemo proglasiti 

objektivnim događajima, a to možemo 

napraviti i preko autobiografije", objasnio 

mi je tada Louis. 

Knjiga o njegovu ocu - "Tko je ubio 

mog oca?" bila je također u fokusu medija, 

napadali su ga da se služi ucjenjivačkim 

književnim postupcima jer izlaže 

"tijelo" kao dokazni materijal svoje priče, 

tijelo koje je provjerljivo, tijelo koje je 

žrtva sustava, tijelo zbog kojeg nitko 

neće odgovarati. Louis je tu kritiku okrenuo 

na svoju stranu ustvrdivši da je to 

istina i da upravo preko književnosti traži 

takve prostore i takva tijela koja će biti 

depoziti društvenog nasilja. Tijelo je 

krajnja instanca napada različitih socijalnih 

mehanizama i struktura koje žele njime 

ovladati, Louis objašnjava svoj postupak: 

"Služim se svojim tijelom, tijelom 

svoje majke, tijelom svog oca kako bih 

pozvao na gledanje, kako bi ih pozvao da 

sagledaju što sve ta obdukcija može 

ponuditi. Obdukcija je to koja raskrinkava 

sve nevidljive mehanizme nasilja u 

našim životima. Tijelo konfrontira." 

Jedna od tema njegove književnosti 

svakako je i ideja o spasu života, odnosno 

promjena životnog smjera koji je njegova 

majka učinila u svojem životu, a 

moja ili naše majke to nikada nisu uspjele. 

"Metamorfoze moje majke su me na 

samom početku posramljivale. Bojao 

sam ih se ispisati jer sam bio svjestan 

koliko priča postoji koje nisu nimalo lijepe 

ni inspirativne. Tako da je i ova knjiga 

u svojoj esenciji puna stida. Svaka riječ. 

Svaka rečenica. I pokušaja nadilaženja 

tog srama. Kada sam stvarao ovu knjigu, 

želio sam da bude lijepa, baš zato što sve 

druge moje knjige to nisu uspjele stvoriti", 

pojasnio mi je. 

Kao mladi homoseksualac, uspješan 

pisac koji nas je kroz veći dio svojeg 

romana prvijenca (kao osnovnoškolac i 

srednjoškolac) upoznavao sa svojom disfunkcionalnom 

obitelji, potom sa svojom 

"disfunkcionalnošću" unutar nje, odnosno 

intimno, ali sasvim jasno iskonstruiranim 

osjećajem neadekvatnosti koja se 

manifestira kroz nedovoljnu "muškost / 

muževnost", pretjeranu feminiziranost, 

"afektiranost" pokazao je i kako su mu 

se kazne za narušavanje tog "poretka" 

isporučivale kroz emocionalno, psihološko 

i vrlo konkretno fizičko nasilje. Akteri 

tog nasilja bili su redovito školski drugovi, 

otac i braća, majka. Roman je tada 

otvorio nekoliko pitanja na koja valja i 

danas obratiti pozornost i ovdje ću ih tek 

navesti: tko zapravo konzumira dvadesetstoljetni 

koncept adolescencije? Tko 

na isti zapravo ima pravo? Zlostavljanje 

je funkcionalno tek onda kada nije javno? 

Zlostavljač o žrtvi puno manje misli 

negoli žrtva o zlostavljaču. Je li nasilje 

moguće zaustaviti? Njegov prijenos unutar 

obitelji? Kako skinuti stigmu uzroka, 

ali i posljedicu nasilja? Ima li izlječenja od 

autohomofobije? 

Ovaj "sadašnji" Louis djeluje kao 

da je nadišao te teme i kao da je 

"oprostio svima sve". U 

posljednjem mi je razgovoru naglasio 

kako mu se čini važna jedna "pravična" 

promjena: "Ljudi koji su u mojim 

prethodnim knjigama i životima najviše 

patili, danas su na drugoj strani. Ne pate. 

Postali su pobjednici u svojem životu jer 

su uspjeli pobjeći iz života koji ih je 

osporavao. Dominacija uvijek nekoga 

isključuje, a to su u mojim romanima i 

životima bili žene i homoseksualci. Njima 

je bilo posebno teško vidjeti kako 'igra 

funkcionira' zapravo." 

U zadnjemu romanu "Preobrazba: 

metoda" vraća se u djetinjstvo, mladost i 

odrastanje koje za njega nije bilo samo 

postajanje odraslom osobom, već prije 

svega neprestana metamorfoza u osobu 

koja će po svaku cijenu htjeti pobjeći što 

dalje od siromaštva, od svojih korijena. 

I dalje se predano pita - što zaista znači 

biti "klasni prebjeg", je li uopće moguće 

odbaciti svoje podrijetlo te koja je cijena 

samoostvarenja i slobode? Na samom 

početku, tekst jasno ograničava i usmjerava 

naš pogled ka zaključku "da ništa 

nije onakvim kakvim se čini": 

"Bio sam – barem fizički – blizu aristokracije, 

večerao kod vojvoda i princeza, 

jeo kavijar i više puta tjedno s njima 

pio vrhunski šampanjac, praznike provodio 

po vilama u Švicarskoj kod gradonačelnika 

Ženeve koji mi je postao prijateljem. 

Upoznao sam život dilera droge, 

volio muškarca koji je popravljao željezničke 

pruge i jednoga drugog koji je, s 

jedva nešto više od trideset, trećinu života 

proveo u zatvoru, spavao sam u 

naručju trećega u jednom od najopasnijih 

gradova u Francuskoj. Malo nakon 

dvadesete službeno sam promijenio ime 

i prezime, preobrazio lice, dao presaditi 

kosu, podvrgnuo se raznim operacijama, 

promijenio način kretanja, hod, govor, 

otarasio se sjevernjačkog naglaska iz 

djetinjstva." 

Tema je (eto još jedna), ako ćemo biti 

dovoljno slobodni, gotovo pa uvijek ista: 

možemo li si oprostiti ne imanje sretne 

prošlosti? Svi mi koji je nismo imali i svi 

mi koji smo se odlučili izboriti... za sebe 

spram društveno konstruiranog sebe? 

Kojeg nismo uspjeli zavoljeti... 

213

GG GADGETI 

Digitalni 

supermodeli, 

Uber brodovi i 

plaćanje dlanom za 

FOTOGRAFIJA: VEDRAN PETEH/CROPIX 

luksuzno tehnološko ljeto 

Naš kolumnist Tomislav Pancirov vodi nas kroz 

novitete i zanimljivosti iz svijeta tehnologije 

LUKSUZNE TORBICE ZA 

AIRPODS PRO SLUŠALICE 

Želite li se i dalje držati 

najprodavanijih klasičnih 

Appleovih AirPods Pro slušalica, 

možda ćete za njih trebati 

dizajnerski modni dodatak. 

Hermès je najavio svoje torbice 

za AirPods Pro slušalice u četiri 

boje - Gold, Bleu Navy, Vert 

Criquet/Vert Bambou i Bleu Lin/ 

Étain. Kontrastno su prošivene, 

pričvršćene na dugačko kožno 

uže koje se može nositi oko 

vrata, a na poleđini imaju 

Hermès Paris oznaku. Ako vam 

je Hermèsovo rješenje previše 

jednostavno, a želite svoj gadget 

imati u francuskom luksuznom 

dodatku, potražite Chanelov 

lanac s biserima koji doslovno 

nazivaju nakitom za vaše 

AirPodse iz 2021. godine. 

1 

TESLA 

HUMANOIDNI ROBOTI 

Elon Musk je u videu predstavljenom 

tijekom Teslinog posljednjeg sastanka 

dioničara pokazao koliko su Tesla 

humanoidni roboti napredovali. Pet 

prikazanih prototipova robota nježno 

podižu i okreću objekte, analiziraju 

okolinu koju pamte te polako hodaju u 

različitim okruženjima, među ostalim 

pokraj i dalje dugoiščekivanog 

minimalističkog električnog Cybertruck 

2kamioneta najavljenog još 2019. godine. 

AKO SVOJE FEEL GLAM URATKE ŽELITE PODIJELITE S NAMA - UZ 

#FEELGLAM OZNAČITE @GLORIAGLAMMAGAZINE 

214

UBER BOAT NA MIKONOSU 

Slično kao što ste mogli naručiti 

Uber Boat i voziti se brodom na 

području Splita, Hvara i 

Dubrovnika od ovog ljeta moći 

ćete ploviti i na Mikonosu. Uber 

Boat će prevoziti do osam osoba u 

privatno unajmljenim čamcima, a 

prethodne vodene inicijative iz 

Ubera uključuju mogućnost 

prijevoza na posao iz San 

Francisca te alternative 

trajektnom prijevozu iz Londona. 

BEATS STUDIO BUDS+ 

SLUŠALICE 

Apple je lansirao nove Beats Studio 

Buds+ bežične slušalice koje uz crnu i 

boju slonovače dolaze prvi put u 

potpuno transparentnoj verziji koja 

podsjeća na retro gadgete s početka 

2000-ih. Ove slušalice možemo gledati 

kao nešto povoljniju alternativu 

Appleovima AirPods Pro 2 slušalicama 

s istim značajkama kao što su 

pronalazak lokacije, brzo povezivanje 

s uređajima, aktivna blokada buke, 

ocjenu otpornosti na znoj i vodu IPX4 

te prostorni zvuk. Razlika je dodatna 

mogućnost Fast Fuel 5-minutnog 

punjenja koje osigurava sat vremena 

upotrebe, ali i nedostatak bežičnog 

punjenja kućišta na ovim slušalicama. 

3 

45 

DIGITALNI SUPERMODEL 

Supermodel Eva Herzigová ima jedno od 

najprepoznatljivijih lica na svijetu, a nakon 30 godina rada 

kreće u digitalni modeling sa svojom trodimenzionalnom 

verzijom koju je razvila s virtualnim produkcijskim studijem 

Dimension Studios i agencijom Unsigned Group. 

Kako bi to postigli, njezino lice i tijelo skeniralo je čak 70 

kamera, s ciljem rekreiranja i najmanjeg pokreta te izraza 

lica. Rezultat je Evin MetaHuman koji se može ponovno 

obući, pozirati i osvijetliti, promijeniti frizuru i šminku, a 

njezino tijelo i izrazi lica spremni su za animiranje pomoću 

snimanja pokreta ili tradicionalne animacije. Eva je prva od 

supermodela koja se odlučila na ovaj bezvremenski 

poslovni pothvat, što bi moglo pokrenuti cijelu industriju u 

meta modeling smjeru. 

PLAĆANJE DLANOM – AMAZON ONE 

Amazon je proširio svoj alat za identifikaciju dlana koji sada provjerava 

dob korisnika te tako omogućava, među ostalim, i kupovinu alkoholnih 

pića. Amazon One je plaćanje bez gotovine, mobitela, pametnog sata ili 

kartica, a u SAD-u trgovine poput Whole Foodsa, Panere, kioska u 

zračnim lukama i drugih već nude ovu mogućnost, za koju kupci 

moraju prethodno obaviti registraciju i unijeti osobnu iskaznicu. 

215

GG PROMO 

Pripremite 

kožu za 

neodoljiv sjaj 

ovog ljeta 

Za blistavi ten bez 

nepravilnosti ključna je 

priprema: tretman 

HydraFacial idealan je 

multifunkcionalni 

postupak za sve tipove 

kože i jamči zdrav sjaj 

cijele sezone 

HydraFacial tretman primjenjuje se 

na suhoj, umornoj koži, ali i masnoj, 

aknastoj, reaktivnoj koži kojoj je 

potrebna dubinska njega i obnova. To je 

multifunkcionalni tretman kože jer 

kombinira čišćenje, piling, ekstrakciju i 

hidrataciju, kako bi koža izgledala 

zdravo i blistavo. Ovaj tretman je 

pogodan za sve tipove kože i pruža 

brojne prednosti koje će vam pomoći da 

zablistate. 

Prije nego što započnete s 

HydraFacial tretmanom, važno je 

konzultirati se s profesionalcima, 

odnosno medicinskim kozmetolozima iz 

Poliklinike Sinteza. Oni će procijeniti 

vašu kožu, pružiti personalizirane 

savjete i odrediti najbolji pristup za 

postizanje optimalnih rezultata. 

Prvi korak svake njege individualna je 

analiza kože uz Observ. Nakon 

dobivenih rezultata trenutnog stanja 

bira se vrsta HydraFacial tretmana te 

dodatni serumi tzv. boosteri sukladno 

vašim personaliziranim potrebama. 

Riječ je o bogatim aktivnim sastojcima 

koji zbog svojih malih molekula prodiru 

u najdublje slojeve kože i prenose visoke 

koncentracije aktivnih sastojaka. 

Izvrstan su odabir kod liječenja široke 

palete problematika kože. 

Kada se naprave ovi ključni koraci u 

pripremi kreće se na sam tretman. 

MULTIFUNKCIONALNO 

ZA SJAJ 

HydraFacial je neinvazivan tretman 

lica koji na vrlo brz način dubinski čisti i 

pomlađuje kožu. Provodi se pomoću 

aplikatora koji funkcionira na principu 

vakuuma te dubinski pročišćava pore, 

istovremeno vlažeći kožu 

revitalizirajućim sastojcima. 

Uz spinalne nastavke stvara se blagi 

vrtlog koji omogućava tri glavna koraka 

tretmana – nježan piling kože, 

uklanjanje nečistoća i hidrataciju te u 

konačnici regeneraciju kože s 

antioksidansima i peptidima za 

pojačani sjaj. 

HydraFacial tretman je siguran, 

ugodan i ne zahtijeva nikakvo vrijeme 

oporavka. Odmah nakon tretmana, 

primijetit ćete poboljšanju teksturu 

kože, blistavi sjaj te pročišćene pore. 

Vaše će lice odisati svježinom i 

zdravljem. Važno je pripremiti kožu prije 

izlaganja suncu kako bi je ojačali i 

zaštitili, a ujedno uz pomoć 

HydraFaciala napravili eksfolijaciju 

(uklonili mrtve stanice) da koža 

ravnomjernije tamni. Također, 

smanjujemo mogućnost 

hiperpigmentacija, ojačavamo je uz 

pomoć antioksidanta i dubinski 

hidratiziramo. 

OMILJENI TRETMAN 

JENNIFER LOPEZ 

Velvet Skin tretman za lice dodatno 

će potaknuti sintezu kolagena, pojačati 

mikrocirkulaciju i potaknuti limfni 

sustav. Tretman dubinski hidratizira 

kožu, uklanja nečistoće, potiče obnovu 

stanica i vraća joj mladenački sjaj. 

Ako niste osoba 'od igala i invazivnih 

tretmana', a voljeli biste se malo 

pomladiti, podignuti lice i zategnuti ga 

tako da djelujete odmorno i mladoliko – 

ovo je pravi tretman za vas! Tretman se 

izvodi aplikatorom koji može inducirati 

porast dermalne temperature te koji 

stimulira stvaranje novog kolagena i 

elastina, tako da će regenerativni učinci 

na tretiranu zonu biti vidljivi od prvih 

tretmana, što je i dovoljan razlog zašto je 

upravo ovo omiljeni tretman i Jennifer 

Lopez i Kim Kardashian. 

Sigurni smo da ste dobili dovoljno 

razloga da posjetite kozmetološki odjel 

Poliklinike Sinteza, stoga požurite i 

pripremite svoje lice za dugo toplo ljeto. 

REZERVIRAJTE SVOJ TERMIN PUTEM TELEFONA +385 1 5005 970 ILI SE JAVITE 

NA MAIL: INFO@SINTEZA.HR ZA VIŠE INFORMACIJA O TRETMANIMA 

PROČITAJTE NA WEBU POLIKLINIKE SINTEZA: WWW.SINTEZA.HR 

216

GG PROMO 

Biologique Recherche 

donosi proizvod koji je 

jedinstvena kombinacija 

zaštite i korigiranja 

nepravilnosti. Emulsion 

PIGM 400 SPF 15 

omogućuje 

posvjetljivanje kože s 

pigmentacijskim 

nepravilnostima te 

pruža višestruku 

zaštitu, ali i čuva sjaj 

kože. 

Ljetna 

inspiracija 

Restoran Tapasake srce je resorta 

One&Only Portonovi, koji u uvali okruženoj 

veličanstvenim gorjem Kotorskog zaljeva 

oduševljava ljetnim programom 'Sake 

Sunset', u sklopu kojeg možete uživati u 

najinijim koktelima sa sakeom. 

U učinkovitost 

programa Z Field 

Dual uvjerila se 

vizažistica i 

inluencerica Klaudija 

Kelemović, poznata 

kao Clo up. 'Odradila 

sam šest tretmana u 

Poliklinici Sinteza i 

uspjela sam učvrstiti 

mišiće donjeg dijela 

trbuha koji mi, iako 

sam mnogo trenirala, 

nikada nije bio 

dovoljno čvrst. 

Tretman je ugodan i 

daje brze rezultate', 

otkrila je Clo up. Sve 

informacije o 

tretmanu možete naći 

na www.sinteza.hr. 

Luksuzni, svilenkasti gel za 

tuširanje Forever Shine 

novitet je brenda Philip B 

koji nježno čisti i revitalizira 

kožu te je hidrira. Obogaćen 

je L-aminokiselinama i 

peptidima graška, a 

oduševit će vas i nježnim 

mirisom ouda. 

Brend MBR predstavio je 

THE BEST Eye Serum za 

njegu područja oko očiju s 

ekskluzivnim i vlastitim 

MBR ®FibroBoost 

kompleksom za 

mladenačku blistavost. 

Serum hrani osjetljiva 

područja kože, sprječava 

prerano starenje i pruža 

dugotrajan učinak 

učvršćivanja. 

217

GG CRTEŽ NA KRAJU 

Je li hot girl 

summer postao 

toksičan? 

Ilustratorica Maya Beus u novoj kolumni 

pokušava odgovoriti na pitanje je li koncept 

koji je popularizirala Meghan Thee Stallion 

došao svome kraju baš kao i nekad 

obožavani girlboss? 

Otkako je 2019. Meghan Thee 

Stallion skovala hot girl summer, 

ova fraza se takvom brzinom 

proširila kroz jezik i u našu 

svakodnevicu da se nekad 

pitam jesmo ikada bili 

bez nje. Mora da smo i 2007. godine imali 

hot girl summer, zar ne? Nažalost, 

nismo, ali rekla bih da je hot girl 

summer za generaciju Z ono što je 

bio girlboss za milenijce. 

Sveprisutnost ovog izraza i 

stava definitivno je proizvod svog 

vremena. Nastao je tik prije 

pandemije što je na neki način 

produljilo njegov životni vijek. 

Sljedeće dvije godine pandemije, 

ekonomskih potresa i požara, 

doslovnih potresa i požara, političkih 

previranja, ratova i klimatskih 

katastrofa ostavile su nas gladnima 

svijeta, druženja, slobode i bezbrižnosti. 

Hot girl summer je naizgled bio rješenje 

za sve naše anksioznosti. U svojoj 

originalnoj formi, hot girl summer je više 

stanje uma nego estetika koju moramo 

ispunjavati. Da bismo imali hot girl 

summer, nije potrebno da smo 

savršeno vitki ili čak da smo uopće 

konvencionalno privlačni. Ne 

morate biti ni mladi, ni bogati, 

ni popularni. Ne morate biti 

ni žensko što se toga tiče. 

Hot girl je osoba koja 

zrači karizmom i 

samopouzdanjem i živi 

autentično, u skladu 

sa svojim 

uvjerenjima. U intervjuu za Variety sama Meghan kaže 

da biste bili hot girl, morate "biti voljni biti duša 

zabave, samopouzdani, ljubazni, podržavati svoje 

prijatelje i glasati". 

No, kad su se brendovi dočepali ove ideje, ona se 

pretvorila više u to kako izgledamo i što konzumiramo 

nego kako se osjećamo. Činjenica je ipak da bi nam se 

nešto prodalo, to mora biti aspirativno, a "imati 

samopouzdanja točno takvi kakvi jeste" jest sve samo 

ne aspirativno. Ako se osjećate dobro i ništa vam ne 

nedostaje, što da vam se proda? 

No, jaki okusi ne odgovaraju svima i zato tržište vrlo 

rado razvodni ideju i servira nam je u obliku koja je 

svima probavljiva. To najčešće dođe u obliku slogana 

na majicama i kojekakvim uporabnim predmetima. 

Gore spomenuti girlboss izraz je koji dolazi od Sophie 

Amoruso i njene istoimene knjige iz 2014. godine. U 

svom originalnom obliku predstavljao je ženu koja je 

(najčešće) mlada, neovisna i poduzetna, sama svoj šef, 

samopouzdana i probitačna. Ali baš negdje oko 2019. 

godine, netom prije pojavljivanja fraze hot girl 

summer, biti girlboss izašlo je iz mode. Odjednom je to 

počela biti uvreda koja se koristila da se omalovaže 

žene koje su trčale za uspjehom nauštrb morala i ljudi 

oko sebe. Žene koje su jednom predstavljale uzore 

kojima smo trebale težiti najednom su postale u 

najmanju ruku toksične, a neke i zakonski gonjene za 

ilegalnu praksu u svojim tvrtkama. 

Događa li se slična stvar sada s hot girl summer 

idejom? Možda. Fraza je od svog originalnog značenja 

- uživanja u životu - i toga da seks i muškarci nisu 

nužni za to, polako prešla u nešto što većinom stoji 

za biti zgodna, oskudno odjevena i otvorena barem 

laganoj promiskuitetnosti. Ne želim reći da je išta 

loše ili pogrešno u ovom pristupu životu, ali čini 

mi se kao da ova verzija mnogo više podilazi 

muškarcima od originalne zamisli. 

Postoji i pitanje koje je, nažalost, veće od ove 

kolumne: zašto i kako se tako često dogodi 

da ideje koje su originalno zamišljene da 

osnaže žene i daju im širu ideju toga 

kako živjeti i uživati u životu 

postanu gotovo uvrede i 

kontradikcije samima 

sebi? Postoji li način 

da sačuvamo ideju 

i ne dopustimo 

kapitalizmu, 

patrijarhatu i 

generalnoj 

mizoginiji da naprave 

od nje nešto što opet 

ponižava ženu? 

Na ovo u ovom trenutku 

nemam odgovor, ali što se tiče 

pitanja iz naslova, ja bih rekla da. 

Na kraju krajeva, na nama je da 

sami za sebe definiramo što je 

naš osobni hot girl summer i 

uživamo ga ne samo ove 

nego svake godine. 

218

219

220

Gloria Glam 91

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?