You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
'SVOJ PRIVATNI INSTAGRAM DOŽIVLJAVAM KAO NEKU VIZUALNU IGRU<br />
KOJU IGRAM SA SAMOM SOBOM. INFLUENCERICOM TE PROGLASE<br />
PUTEM. U MOJEM SLUČAJU TO NIJE ŽIVOTNI STATEMENT'<br />
osjetila komplekse vezane uz svoje tijelo točno takvo kakvo<br />
jest, ali odrastala sam u švicarskom društvu koje od najranijeg<br />
djetinjstva naglašava važnost vježbanja i kontakta s prirodom.<br />
I to je definitivno formiralo moje stavove o ljepoti i odnos<br />
prema tijelu.<br />
Što biste vi rekli na temu - misterij trudnoće?<br />
- Naslušali smo se rajskih priča o ljepoti trudnoće i nekako<br />
ih stavljam u polje intimnosti svake žene. Svaka žena zasigurno<br />
je na svoj način doživjela i proživjela taj period. U duhovnom<br />
smislu doživjela sam jedno proširenje. Teško je verbalizirati<br />
misterij donošenja živog bića na svijet. Bila sam istinski<br />
fascinirana tim doživljajem. To je kao stvarno doticanje neke<br />
nove dimenzije. S druge strane, s trudnoćom dolaze i neki novi<br />
strahovi i osjećaj iznimne odgovornosti. Kroz trudnoću<br />
neizbježno brzinski sazrijevamo jer se i tijelo i psiha spremaju<br />
za brigu o djetetu. U osmom mjesecu trudnoće dobila sam<br />
koronu i završila u bolnici. Ne mogu reći da nije bilo<br />
traumatično i neočekivano. Iako sam se istinski veselila<br />
prirodnom porodu, bila sam prisiljena roditi carskim rezom iz<br />
objektivnih razloga. Susret sa sinom brzo je izbrisao svu<br />
nelagodu i zabrinutost i ostavio okus trudnoće kao predivnog<br />
iskustva. Sličan scenarij je i dojenje. Iako ga beskrajno<br />
podržavam i dojila sam, ne mogu reći da mi na trenutke nije<br />
bilo bolno i neugodno.<br />
Kako bi nam opisali svojeg dvogodišnjeg sina?<br />
- Ivan je jedna mala energetska bomba. Živahan, stalno u<br />
pokretu, veseo i brbljav. Osim kad spava, rijetko ga se može<br />
vidjeti u mirnom položaju. Stalno skače. Budući da fotografija<br />
često govori više od riječi, pogledajte prizor iz aviona u kojem<br />
nad sjedalima radi sklekove. (smijeh) To su tipični dnevni<br />
prizori. Vidim u njemu jednog vibrantnog pozitivca koji najviše<br />
voli kad je cijela šira obitelj na okupu. Ima tu neku iskru<br />
otvorenosti prema životu.<br />
A kad pričamo o vašem brendu odjeće Lunilou…<br />
- U mikrodetalje se sjećam trenutka kad je nastala ideja za<br />
Lunilou. Sestra Ivana i ja sjedile smo u dnevnom boravku<br />
obiteljske kuće i igrale se s njezinom kćeri. Obje smo oduvijek<br />
zaljubljene u kreiranje, dizajn i arhitekturu. I oduvijek nešto<br />
kreiramo, stvaramo, maštamo i promatramo. Sestra je<br />
arhitektica u duši, a ja dizajnerica. Tata je došao umoran s<br />
posla i izjavio kako je došao trenutak da nas dvije preuzmemo<br />
posao građevine kojim se bavi jer osjeća da želi usporiti. Nama<br />
se to činilo nerealno jer godinama svjedočimo kolika je to<br />
odgovornost. Priča našeg brenda nastala je iz stvarne životne<br />
situacije. Taj dan smo pričale o organskim bodijima za djecu<br />
koji se u tom trenutku nigdje na svijetu nisu mogli kupiti osim<br />
u skandinavskim zemljama. U našim krajevima bilo je<br />
nemoguće pronaći odjeću od prirodnih materijala koja je<br />
prikladna za osjetljivu kožu. Sestrina kći je imala osjetljivu<br />
kožu i svi materijali su joj izazivali osipe i alergijske reakcije.<br />
Tata je naprosto pogurao našu biznis energiju svojim<br />
prijedlogom, ali mi smo izmaštale vlastitu priču. Adrenalin nas<br />
je obuzeo, odmah smo sjele za stol i počele bacati prve ideje.<br />
Misija je bila dovesti 100% organski pamuk i prirodne<br />
materijale u našu regiju. I početi kreirati odjeću. Uskoro smo<br />
počele posjećivati sajmove po Europi i istraživati tržište. Bilo je<br />
izazovno i ponekad teško, ali odustajanje nije bilo opcija. Kad<br />
istinski osjetiš da je to tvoja priča, ništa te ne može zaustaviti.<br />
Materijale smo nabavile u Italiji, osmislile smo brend i<br />
dogovorile dostavljača. Paralelno smo radile i na clothingu.<br />
Što je Lunilou danas?<br />
- Lunilou je nešto o čemu smo sestra i ja dugo sanjale. Kad<br />
se osvrnem na sve što smo prošle, jako sam ponosna na nas i<br />
na cijeli Lunilou tim. Kroz najkvalitetnije tkanine, najmekše<br />
trenirke, najudobnije haljine, Lunilou nas već sedam godina<br />
strpljivo i pažljivo uvodi u svijet ekološki osviještene mode i uči<br />
nas kako su mali koraci potrebni da bi se učinile velike stvari.<br />
Uspjele smo pokrenuti brend koji svoju filozofiju temelji na<br />
estetskom minimalizmu, jednostavnosti i osjećaju za lijepo.<br />
Iznimnu važnost pridajemo ekološkoj održivosti i cijeli proces<br />
proizvodnje i prodaje je u skladu sa zaštitom okoliša te je čak i<br />
ambalaža od recikliranih i biorazgradivih materijala. Svaka<br />
naša kolekcija i svaka kampanja rezultat je istraživanja i<br />
pomnog odabira materijala. Iz osobnog iskustva znamo da je<br />
roditeljstvo beskrajna krivulja učenja koja vrvi širokim<br />
spektrom izbora. Ovaj ogroman broj izbora potaknuo je<br />
mnoge roditelje da razmotre alternativu i izbjegnu kemijske i<br />
obmanjujuće proizvode. I time je naša misija ostvarena.<br />
I vi i vaš suprug, nogometni reprezentativac i igrač Chelsea<br />
Mateo Kovačić iznimno ste uspješni u svom poslu. Otkud<br />
dolazi snažna motivacija za humanitarni rad kojim se<br />
aktivno bavite?<br />
- Moja nećakinja Nikol rođena je prije osam godina sa<br />
sindromom Down. Ona je u našu obitelj donijela toliko radosti i<br />
sreće da je to gotovo nemoguće opisati. Sve nas je promijenila<br />
nabolje i dodatno povezala kao obitelj. Najljepše životne lekcije<br />
o bezuvjetnoj ljubavi naučili smo upravo od te naše čudesne<br />
djevojčice. I suprug i ja zasigurno bismo se u životu bavili<br />
nekim oblikom humanitarnog rada jer to smatramo<br />
prirodnom ljudskom potrebom. Tako smo odgojeni i tako bi<br />
društvo trebalo funkcionirati. Ne radi se samo o materijalnim<br />
mogućnostima za takav rad, dovoljno je na bilo koji način biti<br />
uključen, barem volontiranjem. Naš fokus primarno je<br />
usmjeren na rad s djecom koja imaju posebne potrebe.<br />
Sigurno su nas izazovi koje je briga o Nikol donijela u naše<br />
živote dodatno motivirali za osnivanje udruge kroz koju smo<br />
osnovali zakladu kroz koju smo sponzorirali brojne projekte,<br />
39
Change language