You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
FOTOGRAFIJA: LAUNCHMETRICS.COM/SPOTLIGHT (1)<br />
emocionalnog iskustva (tjelesne<br />
senzacije i reakcije na okolinu), a osjećaj<br />
dolazi uz mentalnu elaboraciju toga što<br />
nam se događa (misli i sjećanja vezana<br />
uz emociju, odnosno pridavanje<br />
značenja). Anksioznost, primjerice,<br />
može biti kombinacija fizičkog pritiska u<br />
prsima i misli o stvarima koje nisu pod<br />
našom kontrolom. Osjećaj žalovanja<br />
može se opisati kao osjećaj praznine u<br />
trbuhu i misli o gubitku osobe.<br />
Dakle, kad govorimo o procesu<br />
bivanja, odnosno ostajanja, sa<br />
svojim emocijama, prvi korak<br />
sasvim je sigurno osvijestiti senzacije<br />
koje se javljaju u tijelu. Primijetite osjećaj<br />
u tijelu. Vizualizirajte ga. Gdje se nalazi?<br />
Kakvog je oblika? Je li težak? Lebdi li?<br />
Time što ne trčite u kognitivni dio tog<br />
iskustva, dajete si vremena da razvijete<br />
znatiželju prema emociji koja se javlja.<br />
Ne samo to, od znatiželje je još važnije to<br />
što vježbate suosjećanje prema sebi.<br />
Sam čin svjedočenja i zrcaljenja svojih<br />
osjećaja može djelovati iscjeljujuće ako<br />
ste bez toga odrastali. Šaljete sami sebi<br />
poruku "Vidim te". Zato pustite na tren<br />
svoje misli i fokusirajte se na tijelo.<br />
Budući da mnogi od nas tretiraju<br />
svoje misli kao da su osjećaji, dogodi<br />
nam se da se zapletemo u svojim<br />
mislima. Tada je gotovo nemoguće<br />
spriječiti da nas emocionalno iskustvo<br />
još više potrese. Naime, katkad<br />
emocionalno stanje potakne misli, ali<br />
moguće je i da misli uvećaju emocije.<br />
Ključno je osjetiti razliku između uma i<br />
tijela. "Osjećam kao da me iskorištavaju"<br />
ili "osjećam kao da me ne voliš" su misli.<br />
Naš um komentira situaciju u kojoj se<br />
nalazimo, a taj komentar nisu naši<br />
osjećaji. Što više vježbamo odbaciti<br />
komentar svojeg uma, to smo bliže<br />
uočavanju onog što je ispod toga. Tako<br />
otkrivamo da "osjećam kao da me<br />
iskorištavaju" iza sebe krije frustraciju i<br />
ljutnju, a "osjećam kao da me ne voliš"<br />
krije tugu i osamljenost - i tim emocijama<br />
potrebno je obratiti svoju pozornost jer<br />
one u sebi nose više od ovih izjava.<br />
Drugi, i teži, dio prakse zahtijeva od<br />
nas da svojim emocijama prilazimo<br />
otvoreni i spremni čuti poruku. Bez toga,<br />
riskiramo da upadnemo u mentalitet<br />
žrtve i zaključamo se u osjećaj<br />
bespomoćnosti. Kao što sam spomenula<br />
ranije, naše emocije tu su da od njih<br />
nešto naučimo, one imaju potencijal da<br />
nas preobraze.<br />
Frustracija koju osjećamo kad na -<br />
kon mnogo pokušaja ne uspijemo<br />
u zadatku, značilo to izvesti neki<br />
teški plesni pokret - ili dovršiti kolumnu<br />
u dva dana - nekad nam daje priliku da<br />
učimo kako biti strpljivi, ali nam isto tako<br />
pruža vrlo vrijedan uvid "ovo nam je<br />
važno". Osjećaj srama u situaciji u kojoj<br />
smo pogriješili možda nam govori o<br />
izolaciji koja nam je prijetila dok smo<br />
odrastali kad god ne bismo bili savršeni i<br />
poziva na nježnost, na to da sami sebe<br />
prihvatimo. Kad zamjeramo drugima,<br />
sjetimo se da time dobivamo mogućnost<br />
priznati si da nekad dajemo mnogo više<br />
nego što tražimo, što nas tjera da<br />
naučimo kako tražiti više. Svaka emocija<br />
stvorena je da bismo je pretvorili u ono<br />
što nam treba.<br />
Od nas se jedino traži da od nje ne<br />
bježimo, da je ne racionaliziramo i ne<br />
potiskujemo, nego da joj se prepustimo,<br />
da je svojim najosjetljivijim<br />
instrumentom, tijelom, osjetimo, i da<br />
time čujemo sami od sebe što nas čeka<br />
na drugoj strani toga izazova.<br />
171
Change language