Gloria Glam 89
Ne razumijem, ne podržavam, ne želim u svojoj blizini. Svi smo tu iz nekog razloga, bez obzira na spol i pripadnost. Svi nešto znamo, možemo i stvoreni smo da nečim što dobro radimo na prihvatljiv način oblikujemo svijet u kojem živimo. Pri tome ponekad trebamo pomoć i prožimanje. Ovisimo jedni o drugima. Živimo jedni s drugima. Spol nema ništa s tim. Baš ništa. Ljudi bi trebali ravnopravno živjeti jedni s drugima. Ali ne, jer zašto netko ne bi, s jedne strane, iskorištavao komparativne prednosti suprotnog spola, a onda ih zbog istih ugnjetavao i mučio? Nisu mi jasni muškarci koji preziru spol koji ih je u bolnom procesu rađanja donio na svijet. Ili odbacuju žensko dijete. Pa tko će vas rađati, budale jedne? S druge strane, žena osuđuje drugu ženu zbog iste patnje koju i sama doživljava. Što, ako je izgovori kao tuđu, njena se umanjuje? Opet ne razumijem. Simbioza i suradnja - svete riječi. Šovinizam - ružna riječ. Tvoja usamljenost - tvoja samoća... U predvečerje, iznenada, Ni od kog iz dubine gledan, Pojavio se ponad grada Oblak jedan. Vjetar visine ga je njiho, I on je stao da se žari, Al oči sviju ljudi bjehu Uprte u zemne stvari. I svak je išo svojim putem: za vlašću, zlatom il za hljebom, A on - krvareći ljepotu - Svojim nebom. I plovio je sve to više, Ko da se kani dići do boga; Vjetar visine ga je njiho, Vjetar visine raznio ga. Oblak, Dobriša Cesarić Dijagnoza hrvatskog društva, bez anestezije... Ako na ovo odgovorim po savjesti, morat ću izmoliti 100 Očenaša i 100 Zdravomarija, trčeći oko zgrade i na 6. kat, jedno 100 puta. Jer odgovor bi imao bar 100 stavki i oko 5000 psovki. Tako da, dat ću dvije, koje su možda i polazna točka za mnoge druge: 1 - Jedna od najlošijih varijanti kapitalizma. Uzeli smo sve najgore. Prosječan hrvatski kapitalist, pogotovo ex goljo koji se toga stidi, napravit će sve da se nagrabi, da ponizi, ukrade, pokrade, potplati, zaprijeti, uništi, prevari i da uvijek i u svakom trenu istakne mišlju riječju, djelom - da je Gazda i gospodar. 2 - Uništeno i srozano novinarstvo, a ono je ogledalo i edukator društva. Poslovi novinara dobivaju se po vezi i prijateljstvu. Na kavama. Studenti 3. godine novinarstva u Zagrebu ne znaju tko je Inoslav Bešker, to sam čula od jedne novinarske legende, svojim ušima, ljetos. I tako, mnoge tiskovine donose nečitljive, instant tekstove, pisane po receptu: upali internet, prokopaj, kopiraj i zalijepi. Dodatno obogati pejorativima i eufemizmima u naslovu i podnaslovima jer takvi naslovi su najprivlačniji. Znači, palimo se na ružnoću. Bolesno. I huškački, usuđujem se reći. 86
Takve tekstove mlad (a i stariji) Hrvat koji se tek uči životu shvaća kao zdravo za gotovo i nema potrebu za ikakvim širenjem vlastitih horizonata, jer nedostatak ambicije koje ti netko kroz takav uradak stavlja ravno u usta, a ti ga spremno gutaš, parazitski nastani u tijelu. Sve ovo vrijedi i za televizijsko novinarstvo, čast iznimkama, ali znamo o kakvom kalibru govorim. Sreća pa mali broj vrhunskih novinara koji imaju tu sreću, ipak rade, inače ne bih već četiri dana odgovarala na ova pitanja. Pokora: 1x trčanje oko zgrade i 6 katova penjanja. Bila sam dobra. Za što je kasno u tvojem životu... Za nedostatak hrabrosti i samopouzdanja da presiječem, pustim i ostavim, onda kad je trebalo i kad se moglo. Nisam to napravila iz osjećaja dužnosti i iz zablude da volim nekoga zauvijek. Konkretno, bio bi to odlazak u zemlju u kojoj bih ljepše i češće kreativno cvjetala. I s više poštivanja prema meni i mom radu, bila primjereno plaćena za svoj predan rad, bez prijetnji i ucjena uskraćivanjem daljnje suradnje, jer to se stalno i sve češće dešava. Ova hipsterska varijanta društva (sreća pa polako nestaje) ne voli ljude koji ozbiljno doživljavaju svoj posao. Trebaš biti lepršav, šarmantan, nehajan i ležeran, pomalo drzak i bezobrazan, a produkt tvog rada je manje važan jer ionako svaka informacija traje koliko i jedan prelazak prstom po zaslonu mobitela. Ako primijete da se previše i svim srcem zalažeš, postaješ iritantan i ispadaš. Jebi ga. Kako bilo, trenutak za veliki rez je postojao, bio i prošao. Dobro se sjećam koji. Taj kad se mojim poslom mogao baviti stvarno učen profesionalac, prije ovog cijelog cirkusa s digitalcima i digitalizacijom, internetom, društvenim mrežama, kamerama na mobitelima i tabletima, itd., itd. Tada kada je trebalo znati staviti film u aparat, znati koji i kakav film i zašto, ukratko, poznavati svoj zanat, svjetlo i njihove izražajne mogućnosti, bez korištenja slova A na aparatu. A znači automatika. Eto, zbog toga žalim, jer nisam ni probala. Možda bih se vratila doma podvijenog repa. A možda i ne bih. Kako ćeš izgledati u starosti... opiši nam sekvencu vlastitog starenja... Ajmo jednu idealnu. Imam malu kuću na moru (već sam rezervirala jednu). U Diklu, na šetnici. U sretnoj sam vezi, opuštena i voljena. Večer je, ljetna i opojna od mirisa jasmina i ružmarina u zraku. Taj dan provela sam plivajući u tirkiznoj, pustoj uvali do koje sam se dovezla svojim brodićem. Vraćam se doma, slana i zdravo umorna. U vrtu postavljamo dugačak stol iznad kojeg su upaljene žaruljice koje vise između stabala bora. Dolaze nam prijatelji. Iznosimo na stol jednostavnu hranu i vino, 87
- Page 35 and 36: ouri 35
- Page 37 and 38: Osam do deset ljudi svakodnevno rad
- Page 39 and 40: tim koji mora savršeno sinkronizir
- Page 41 and 42: 41 FOTOGRAFIJA: IMAXTREE
- Page 43 and 44: zatekli pred zidom, a na tom je zid
- Page 45 and 46: GG INTERVJU STOYA 'ČISTU SLOBODU N
- Page 47 and 48: KAKO ĆE SE BUDUĆNOST ODIGRATI OVI
- Page 49 and 50: FOTOGRAFIJA SHANE REYNOLDS moramo b
- Page 51 and 52: Rad 'Théâtre D'opéra Spatial' am
- Page 53 and 54: Harold Cohen, pionir umjetnosti stv
- Page 55 and 56: TikTok Luciano Plazibat 'ŠTO GOD N
- Page 57 and 58: Ema Luketin 'USPJELA SAM JER SAM IS
- Page 59 and 60: Fran Lauš publiku je osvojio fitne
- Page 61 and 62: Drugi LP 'The Long Count' umjetnice
- Page 63 and 64: Putnik svjetlo svjetlo/Passenger Li
- Page 65 and 66: tom ideologijom. Siromaštvo se ne
- Page 67 and 68: Rad 'Zid zemljolinija bazen suton/W
- Page 69 and 70: GG IKONE STILA SMART & STYLISH ŽEN
- Page 71 and 72: ANA PETRIČIĆ GOJANOVIĆ Miss PR i
- Page 73 and 74: najuzbudljivijem mjestu na svijetu.
- Page 75 and 76: Nataša Mihaljčišin modna je diza
- Page 77 and 78: 77
- Page 79 and 80: ŽENA (IZA) OBJEKTIVA U BIJEGU OD O
- Page 81 and 82: Kako izgleda tvoja žena - što te
- Page 83 and 84: I onda netko tko se prvi sjetio odr
- Page 85: 85
- Page 89 and 90: pijemo, plešemo, ljubimo se i sret
- Page 91 and 92: 91
- Page 93 and 94: Hoće li umjetna inteligencija prom
- Page 95 and 96: 95
- Page 97 and 98: 97fashion & beauty Alati koji gener
- Page 99 and 100: 'Your Image Is My Weave and All I W
- Page 101 and 102: SOLL-ova predviđanja modnih siluet
- Page 103: MIRO: Slažem se. Prvo i osnovno -
- Page 106 and 107: 106
- Page 108 and 109: 108
- Page 111 and 112: 111
- Page 113 and 114: 113
- Page 115 and 116: 115
- Page 118 and 119: 118
- Page 120 and 121: 120
- Page 122 and 123: 122
- Page 125 and 126: 125
- Page 127 and 128: 127
- Page 129 and 130: 129
- Page 131 and 132: Pionirka znanstvenofantastične mod
- Page 133 and 134: 4 / 3 BIOMORFNI OBLICI Dizajnerica
- Page 135 and 136: 135
Takve tekstove mlad (a i stariji) Hrvat koji se tek uči životu<br />
shvaća kao zdravo za gotovo i nema potrebu za ikakvim širenjem<br />
vlastitih horizonata, jer nedostatak ambicije koje ti netko<br />
kroz takav uradak stavlja ravno u usta, a ti ga spremno gutaš,<br />
parazitski nastani u tijelu.<br />
Sve ovo vrijedi i za televizijsko novinarstvo, čast iznimkama,<br />
ali znamo o kakvom kalibru govorim.<br />
Sreća pa mali broj vrhunskih novinara koji imaju tu<br />
sreću, ipak rade, inače ne bih već četiri dana odgovarala na<br />
ova pitanja.<br />
Pokora: 1x trčanje oko zgrade i 6 katova penjanja. Bila<br />
sam dobra.<br />
Za što je kasno u tvojem životu...<br />
Za nedostatak hrabrosti i samopouzdanja da presiječem,<br />
pustim i ostavim, onda kad je trebalo i kad se moglo. Nisam to<br />
napravila iz osjećaja dužnosti i iz zablude da volim nekoga zauvijek.<br />
Konkretno, bio bi to odlazak u zemlju u kojoj bih ljepše i<br />
češće kreativno cvjetala. I s više poštivanja prema meni i mom<br />
radu, bila primjereno plaćena za svoj predan rad, bez prijetnji i<br />
ucjena uskraćivanjem daljnje suradnje, jer to se stalno i sve<br />
češće dešava.<br />
Ova hipsterska varijanta društva (sreća pa polako nestaje)<br />
ne voli ljude koji ozbiljno doživljavaju svoj posao. Trebaš biti<br />
lepršav, šarmantan, nehajan i ležeran, pomalo drzak i bezobrazan,<br />
a produkt tvog rada je manje važan jer ionako svaka informacija<br />
traje koliko i jedan prelazak prstom po zaslonu mobitela.<br />
Ako primijete da se previše i svim srcem zalažeš, postaješ<br />
iritantan i ispadaš. Jebi ga.<br />
Kako bilo, trenutak za veliki rez je postojao, bio i prošao.<br />
Dobro se sjećam koji.<br />
Taj kad se mojim poslom mogao baviti stvarno učen profesionalac,<br />
prije ovog cijelog cirkusa s digitalcima i digitalizacijom,<br />
internetom, društvenim mrežama, kamerama na mobitelima<br />
i tabletima, itd., itd. Tada kada je trebalo znati staviti film<br />
u aparat, znati koji i kakav film i zašto, ukratko, poznavati svoj<br />
zanat, svjetlo i njihove izražajne mogućnosti, bez korištenja<br />
slova A na aparatu. A znači automatika.<br />
Eto, zbog toga žalim, jer nisam ni probala. Možda bih se vratila<br />
doma podvijenog repa. A možda i ne bih.<br />
Kako ćeš izgledati u starosti... opiši nam<br />
sekvencu vlastitog starenja...<br />
Ajmo jednu idealnu.<br />
Imam malu kuću na moru (već sam rezervirala jednu). U<br />
Diklu, na šetnici. U sretnoj sam vezi, opuštena i voljena.<br />
Večer je, ljetna i opojna od mirisa jasmina i ružmarina u zraku.<br />
Taj dan provela sam plivajući u tirkiznoj, pustoj uvali do<br />
koje sam se dovezla svojim brodićem. Vraćam se doma, slana i<br />
zdravo umorna. U vrtu postavljamo dugačak stol iznad kojeg<br />
su upaljene žaruljice koje vise između stabala bora. Dolaze<br />
nam prijatelji. Iznosimo na stol jednostavnu hranu i vino,<br />
87
Change language