Gloria Glam 89

Što ti izaziva bijes i agresiju... vlastite ljutnje...
Nemoj, Pandorina kutija. Ja sam ti mala, prgava Dalmatinka
kojoj je posao kolerički se ljutiti. Međutim, kolerici brzo zaboravljaju.
Planu, smire se i onda se cijelo stoljeće ispričavaju.
Ja pamtim. K'o slon.
Po tom znam da Aristotel nije bio 100% u pravu dijeleći ljudske
karaktere na 4 vrste. Jer svi smo mi puno više od toga. Ja
bih da sam samo flegmatik. To bi bio blažen život.
Svjesna sam ožiljaka koje nosim u sebi, jer me netko nepravedno
povrijedio toliko da sam reagirala bijesom, agresijom,
ljutnjom.
Taj osjećaj da ti netko ruje po živoj rani, ne da je bolno pročisti,
nego da je još više produbi, zagnoji, to je ono što me ubije,
srećom nakratko. Kratak pad u mrak, iz kojeg je bez puštanja
pare malo teže izaći. Para te digne na površinu, izbaciš je i snalaziš
se s posljedicama.
Ljuta sam uvijek najviše na sebe, jer sam nešto dopustila.
Nešto što nisam trebala.
Ali koja je korist od ljutnje, bilo na sebe ili druge, na duge
pruge? Gle, rimuje se. A odgovor je: nikakva. Umiremo pamteći
loše, zamjerajući, to nije čisto. Nije dobro. Nije zdravo.
Kako osuđuješ...
Na kraju dana, sa sramom, jer sam si dopustila osuđivati. Ali
tješim se izgovorom - osuđivanje, to je ljudski, ma koliko god
bilo ružno. Mali smo i hoćemo biti veliki i zapamćeni. Često na
kriv način. Volimo se igrati gospodara i onih koji lupaju šakom o
stol. To nam daje neku moć. Kakvu?, pitam se, kad se saberem.
To uopće nije moć. To je generalna proba za ulogu Boga, u
teatru Bogu iza nogu. Sreća pa sam rođenjem dobila šus empatije
u sistem, pa vrlo brzo shvatim da sam osudila, i osjetim se
prljavom, šporkom. Nije dobar osjećaj.
Živi i pusti druge da žive. Bilo bi bolje da ljudi shvate dubinu
ove jednostavne izreke.
Osuđivanje je zarazno. Kad osjetiš tuđi sud na sebi, kao da
si se zarazio, hoćeš vratiti i kreneš i ti. Dobro je da su ljudi sposobni
osvijestiti i pokajati se, ali ako se to ne dešava, ne, ne
želim takve uza sebe. Takvim ljudima nemoguće je udovoljiti i
oni te nikada neće voljeti, ako nije po njihovom.
Dva nabrijana dida iz The Muppet Showa trebaju ostati
tamo gdje jesu. Na televiziji.
Život, tjelesnost, seksualnost:
reprodukcija, užitak ili kultura...
Daj se odluči što od ovoga, inače prisvajam cijeli magazin.
Taman si lijepo izlistala dijelove ozbiljne tiskovine. Dajte mi
godinu dana, dobru mjesečnu plaću i krećem.
Vrlo sam iskompleksirana (da ne kažem zajebana) po pitanju
svoje tjelesnosti jer smatram da može bolje, ta odgajana
sam da uvijek mora bolje i više.
Teško se mirim sa svim promjenama po pitanju vlastite
pojavnosti, one neželjene prihvaćam teško ili nikako, bijegom i
jakim osjećajem ne-voljenja. Ne upotrebljavam riječ mržnja.
Već par godina bespomoćno (iako se trudim) promatram
divljanje hormona u svom tijelu - koji su u finoj suradnji sa stresom
u nekom trenu doveli do jedne bolesti, pa do jakog gubitka
kose, zatim debljanja (ima tu i nešto inercije, ne samo hormona),
promjena na mom licu. A imam odličnu genetiku, lijepu
kožu, malo bora. Vitalna sam i fleksibilna. Svi udovi rade, i to
dobro. Pravilno sam građena. Čvrsta.
82