Gloria Glam 89
76 FOTOGRAFIJA: MARE MILIN GG KOLUMNA SLAVKO SOBIN PISMO ZA LELU: 'VRIJEME JE ŽIVOT' Draga Lela, Ovo je prepiska između mog najboljeg prijatelja, odnosno tvog oca i mene, tvog kuma ako dobijem sakramente na vrijeme, na dan kad smo ti otvorili račun za štednju. Ja: To joj je za rođenje, pa ću odsad mjesečno stavit neki nalog. Tata: Kume, kume, iće mala u Japan. Ja: Ubija bi se da mora radit kolko mi radimo. Tata: Ovisi kolko želi bit uspješna. Ja: Može se uspit i s osam sati rada. Negdi. Tata: Ha ha ha, to se slažen. Ja: Ja se prvi put u životu opustija na pragu četrdesete, jebeš to. Tata: Mi ćemo joj pomoć, al sama će morat odlučit. Trebalo mi je točno 38 godina da odrastem. Točno 38. Ni dana više ni dana manje. Dogodilo se to na moj rođendan, 13. 11. 2022. Stao sam pred prozor svoje nove, prekrasne, tople kuće i pomislio na sate, dane, noći posla koji su bili potrebni da je sagradim. Pogledao sam svoje prijatelje, ljude koje kako god da postaviš oko vatre, svi će se međusobno složiti jer su maestralni pojedinci i pomislio na sate, dane, noći propuštenih trenutaka s njima. Inače, samo da znaš, mater i otac ti nisu došli jer si zahtjevna beba, ali ne zamjeramo ti. Pogledao sam jezgru svog života pored mene i pomislio na sate, dane, noći borbi sa svojim i tuđim demonima da bih sad zbog te jezgre svog svijeta imao ne kuću, nego dom. Pogledao sam svoje pse, pse mojih prijatelja, djecu mojih prijatelja, vidio samo ljubav. Udah, izdah, mir. Kakav je osjećaj odrasti? Pa odjednom imaš osjećaj kao da ti ne treba ništa drugo osim sadašnjeg trenutka. Ali vratimo film unazad. Od svoje dvadesete radim k'o konj. Isto kao i tvoj otac. I da, tužan sam što će sad neki čitatelji reći: "A neš ti rada, glumac si." Dira me to, ali na kraju dana, ajde nek probaju oni, pa ajmo sjest i razgovarati nakon što smo oboje stekli neko iskustvo u tome. Nit' je teško nit' je lako. Kao i svaki posao koji čovjek voli. Ali, srećom, ni ne pišem njima, nego pišem tebi, kumče moje predivno, a ti ne osuđuješ. A i osim toga nisam uvijek dobivao priliku glumiti. Kad nisam glumio, pisao sam, kad nisam pisao, režirao sam, kad nisam režirao, učio sam, konobario s tvojim ocem, dok su s druge strane šanka ljudi koji će sutra pisati anonimne komentare o nama u čudu gledali "Pa šta nisu oni u onoj sapunici" pogledom. Pomagao sam, kuhao, stvarao, uvijek, ali uvijek sam nešto radio. Moji roditelji će ti to prvi potvrditi, a moji roditelji su strogi. I zamjeram im cijeli život što su me naučili da prave stvari dolaze teško, da se za sve trebaš maksimalno truditi, a da i to nije dovoljno jer sve može u tren oka biti izgubljeno. Nema opuštanja, samo red, rad i disciplina. Naravno, sve te lekcije dobivao sam uz ljubav koja je dolazila iz vreće bez dna. Neograničeno. Ali svejedno, zamjerao sam im. Jer kad bi mi nešto došlo lako tu i tamo, mislio sam da je greška. Da je prevara. Da će me se razotkriti. I da ću morati sve iz početka. A počeci su ono što je brutalno teško. Trebao mi je doći trideset i osmi rođendan da shvatim da je od njihovih lekcija prošlo trideset i osam godina i da sve ono što je sad kao lako - sve je to zbroj svega teškog odrađenog kroz život. Jer nije trideset osam malo. To je baš onako, odraslo. A moram ti priznati, ako dobro postaviš stvari u mladosti, odraslost je nekako začuđujuće laka. Nisu mene roditelji htjeli naučiti da budem robot koji živi u strahu. Samo su htjeli reći istinu. A istina je da će na životnoj liniji biti i uspona i padova, ne postoji prečac. A sve i da postoji neki tunel kojim možeš šmugnuti do nekog imaginarnog cilja, čemu to? Tuneli su mračni i zagušljivi i Vlada krade na njima, osim ako se to u tvoje vrijeme nije promijenilo, ali sumnjam. I kad uđeš u tunel, nemaš pojma što je na kraju. A dužim putem, uvijek ipak tamo negdje vidiš sunce. I zato, ljubavi, isto kao mater i otac i kum, nećeš raditi osam sati dnevno, radit ćeš šesnaest sati dnevno za premalo para jer ćeš obožavati svoj posao. Voljet ćeš svoje kolege i potegnut ćeš uvijek više da svima bude bolje. Da u trenu kad odrasteš kažeš: "Ok, sad možda mogu i u miru samo šetati svoje pse šumom i ne misliti ni o čemu par dana". Isto kao otac i mater i kum imat ćeš toksi čne veze. Veze u kojima si ti toksična i veze u kojima je tvoj partner ili partnerica toksičan jer ćeš onda u trenu kad odra steš znati da je osoba pored tebe tvoja jezgra. Isto kao otac i mater i kum nećeš raditi kompromise, nećeš se prilagođavati drugima da te prihvate, zavole, zaposle, bit ćeš toliko konstantno svoja da ćeš svima ići na živce, i muškarcima i ženama jer će im tvoja "svojost" stvarati nervozu, ali ćeš kad odrasteš spavati bez tableta i buditi se bez alarma jer će ti savjest biti mirna i jer nećeš u srednjim godinama imati upitnike nad glavom i krizu identiteta. Isto kao i otac i kum (mater ti je malo pametnija), na dan kad ti uručimo tvoju štednju u ruke, pola ćeš potrošiti na cugu i pizdarije da bi u trenu kad odrasteš rekla: "Ne treba mi ništa od toga više". Kao svi mi mrzit ćeš samoću, jer ćeš je netočno brkat s usamljenošću da bi u trenu kad odrasteš znala da je i tišina izbor. Kao i partijanje do šest. Isto kao otac i mater i kum, cijelo vrijeme ćeš živjeti ubrzano, sramit ćeš se svoje prošlosti kakva god bila, bojat ćeš se budućnosti jer si čovjek i jer će ti govoriti da je vrijeme novac, da bi u trenu kad odrasteš rekla sebi: "Ne, vrijeme je život". I to ti pokušavam reći kad kažem da kad odrasteš, neće ti trebati ništa osim sadašnjeg trenutka. A dobra stvar kod sadašnjeg trenutka je što možeš u njemu što god želiš, već je idući novi. A i ne moraš ništa. I tako mi života, meditirat ćeš. I slušat ćeš muziku na pločama. Jer nema bolje. I bit ćeš carica. Jer su ti takvi i otac i mater. A znaš što ću ti reći, nije ti ni kum za baciti. Jedva čekam da odrasteš, jer je stvarno lijepo, ali nemoj žuriti, ljubavi, imaš dobrih 38 godina da nas strašiš, nerviraš i zamjeraš nam na svemu što te pokušamo naučiti. Jer koliko god bi mi htjeli da za tebe ipak postoji neki savršeni prečac koji smo ti utabali, toliko ti moraš uvijek biti svoja, a ne naša. Voli te kum.
77
- Page 25 and 26: 25
- Page 27 and 28: NAKIT ZARA Prosinac je svakako vrij
- Page 29 and 30: 29
- Page 31 and 32: 31
- Page 33 and 34: tri godine." Uglavnom, zahvaljujuć
- Page 35 and 36: ouri 35
- Page 37 and 38: Osam do deset ljudi svakodnevno rad
- Page 39 and 40: tim koji mora savršeno sinkronizir
- Page 41 and 42: 41 FOTOGRAFIJA: IMAXTREE
- Page 43 and 44: zatekli pred zidom, a na tom je zid
- Page 45 and 46: GG INTERVJU STOYA 'ČISTU SLOBODU N
- Page 47 and 48: KAKO ĆE SE BUDUĆNOST ODIGRATI OVI
- Page 49 and 50: FOTOGRAFIJA SHANE REYNOLDS moramo b
- Page 51 and 52: Rad 'Théâtre D'opéra Spatial' am
- Page 53 and 54: Harold Cohen, pionir umjetnosti stv
- Page 55 and 56: TikTok Luciano Plazibat 'ŠTO GOD N
- Page 57 and 58: Ema Luketin 'USPJELA SAM JER SAM IS
- Page 59 and 60: Fran Lauš publiku je osvojio fitne
- Page 61 and 62: Drugi LP 'The Long Count' umjetnice
- Page 63 and 64: Putnik svjetlo svjetlo/Passenger Li
- Page 65 and 66: tom ideologijom. Siromaštvo se ne
- Page 67 and 68: Rad 'Zid zemljolinija bazen suton/W
- Page 69 and 70: GG IKONE STILA SMART & STYLISH ŽEN
- Page 71 and 72: ANA PETRIČIĆ GOJANOVIĆ Miss PR i
- Page 73 and 74: najuzbudljivijem mjestu na svijetu.
- Page 75: Nataša Mihaljčišin modna je diza
- Page 79 and 80: ŽENA (IZA) OBJEKTIVA U BIJEGU OD O
- Page 81 and 82: Kako izgleda tvoja žena - što te
- Page 83 and 84: I onda netko tko se prvi sjetio odr
- Page 85 and 86: 85
- Page 87 and 88: Takve tekstove mlad (a i stariji) H
- Page 89 and 90: pijemo, plešemo, ljubimo se i sret
- Page 91 and 92: 91
- Page 93 and 94: Hoće li umjetna inteligencija prom
- Page 95 and 96: 95
- Page 97 and 98: 97fashion & beauty Alati koji gener
- Page 99 and 100: 'Your Image Is My Weave and All I W
- Page 101 and 102: SOLL-ova predviđanja modnih siluet
- Page 103: MIRO: Slažem se. Prvo i osnovno -
- Page 106 and 107: 106
- Page 108 and 109: 108
- Page 111 and 112: 111
- Page 113 and 114: 113
- Page 115 and 116: 115
- Page 118 and 119: 118
- Page 120 and 121: 120
- Page 122 and 123: 122
- Page 125 and 126: 125
77