Gloria Glam 89

Nataša Mihaljčišin modna je dizajnerica i nagrađena
književna autorica. Njezina je moda osebujna, razigrana,
slobodarska, nedosadna - baš kao i ona sama. Ovaj
razgovor i snimanje prošli su uz mnogo smijeha.
Moda i kultura - kakva je suradnja? Što vam se čini iz
današnje perspektive? Je li progredirao odnos ili...? Pripada li moda
kulturi ako se ograničimo na ovo naše malo društvo?
- Vrlo je važno imati na umu da moda kod nas funkcionira izvan
organiziranog modnog sustava, nije bitan element BDP-a pa samim tim ne
predstavlja relevantan ekonomski faktor, što znači da je isključivo vezana
za kulturu i proizvodnju kulture. To je pomalo stavlja u grotesknu, a ujedno
i subverzivnu poziciju i tu ona, zapravo, može razviti svoju neovisnost i
angažiranost. U tome vidim potencijal svih malih zajednica koje razvijaju
svoj identitet u kontekstu krupnih interesa moći naslonjenih na kasni
kapitalizam.
Kako vidite ulogu dizajnera danas u odnosu na razdoblje kada ste se vi
počinjali? A kako popratne uloge u modnom biznisu? Odnosi su se
izmjestili...
- Uloga modnog dizajnera se promijenila u kontekstu razvoja velikih
modnih korporacija - prije svega. Diktat profita ne dopušta velike otklone,
tako da je modni dizajner, zapravo, u vrlo osjetljivoj poziciji subjekta koji je
objektificiran - i kojem se sloboda dopušta dok donosi novac. Malo je
modnih kuća koje su sam modni dizajn postavile kao cilj i prioritet, a
konačno i kao strategiju svog poslovanja. Ako pogledamo bilo koju objavu,
na bilo kojoj društvenoj mreži, bilo kojeg modnog magazina ili lifestyle
portala, a koja je vezana uz recentne modne tjedne, više je nego očito tko je
u fokusu medijske pažnje - zasigurno ne modni dizajneri.
Je li dizajnerska "moć" disperzirana zbog društvenih mreža i tog cijelog
skupa "javnih kritičara" koji (spontano) određuju "ukus" javnosti?
- Ponajviše je disperzirana zbog sustavne komercijalizacije koja se fino
uklapa na gore navedenu opservaciju. Uronjeni smo u digitalnomrežni
svijet proizvodnje stvarnosti. Stvarnosti koja je stvarna na način koji u
materijalnome ne postoji. Takva narcisoidna virtualnost je samo pojačala
narcisoidnu kulturu u koju smo razvojem medija i masovne potrošnje
zakoračili već u prošlom stoljeću. A ona ne trpi kritiku, barem ne u onoj
mjeri u kojoj bi bila iščitavana, promišljana i percipirana, i to ne zato što
nismo zainteresirani za nju, nego zato što za to, jednostavno, nemamo
vremena. Narcisoidna kultura može podnijeti samo bipolarnu reakciju,
slijepe panegirike ili linč - ono između je dosadno!
Kako biste opisali svoj "lifestyle" i što za vas uopće znači ta riječ?
- Baš lijepa riječ - modna! U otporu sam prema lifestyleu, sviđa mi se biti
spontana i nepredvidljiva samoj sebi, a lifestyle ne trpi nepredvidljivost. To
je potreba za etiketiranjem, kategoriziranjem, ocjenjivanjem i, napose,
snobizmom. Voljela bih proći kroz te zamke bez anestezije bilo kakvog
lifestylea, a često mi ne ide i radim upravo to što sam deklarirala kao
nelijepo.
Pratite li aktualne diskusije o mačizmu/mizoginiji koji se u našem
medijskom i šire javnom prostoru često aktiviraju? Vidite li promjene?
- Žensko tijelo je potpuno komodificirano otkako smo zakoračili u povijest i
sve dosadašnje angažirane prakse nisu uspjele promijeniti tu činjenicu.
Uzroci jesu u društvenopolitičkom sustavu i u kulturnoj konstrukciji koja je
povezana s jedne strane s neupitnim patrijarhatom i religijskim
konzervativizmom, a s druge strane sa suvremenim potrošačkim
društvom spektakla. U tako dizajniranim okolnostima žena pokušava
izboriti samosvijest i osloboditi se naslijeđene podređenosti u gotovo
svakom obliku društvenog života. Nije to jednostavno!
75