Gloria Glam 89

Problem autorstva i vlasništva možda
je najznačajniji problem automatski
generirane umjetnosti jer nosi sa
sobom najviše upitnika - tko je uopće
autor, odnosno vlasnik djela?
teorije. "Kombinirajući pravu slučajnost
i pseudoslučajnost stvorenu
matematičkim izračunima, Random 63
bavi se upotrebom elementa slučajnosti
u umjetnosti i znanosti, dopuštajući
promatraču da postupno otkriva
numeričke sustave koji su temeljni
principi promjena u svjetlu", zaključuje.
Možemo vidjeti izvjesnu paralelu
između Bonačića u šezdesetima i Allena
u 2022.: obojica su se u svojim djelima
služila matematičkim izračunom koji je
bio izvan njihove autorske kontrole, što
je zapravo glavni temelj funkcioniranja
algoritma. Allen je svoj rad čak prijavio
pod imenom "Jason M. Allen via
Midjourney": u engleskom jeziku radi se
o zanimljivoj frazi čijim se odabirom
programu istovremeno daje
suautorstvo i uloga "kanala" ili tehnike.
Problem autorstva i vlasništva možda je
najznačajniji problem automatski
generirane umjetnosti jer nosi sa sobom
najviše upitnika - tko je uopće autor,
odnosno vlasnik djela? Osoba koja bira i
unosi podatke u program? Dizajner
programa, odnosno autor HTML koda?
Sam program, budući da on generira
umjetnički sadržaj? Odgovor nije
jednostavan. Leila ističe da je u današnje
vrijeme odgovor sve više pitanje pravne
regulacije, odnosno odvjetnika koji će
umjetniku "omogućiti pravo nad
proizvodom". Činjenica da svatko danas
može (i hoće) biti umjetnik naizgled se
može činiti oslobađajućom i
demokratskom, no Leila dodaje da je
vlasništvo nad umjetnosti zapravo samo
naizgled dano pojedincima, a zapravo
pripada većim tvrtkama: "Danas,
umjesto da platim fotografa, plaćam
agenciju stock fotografija. Vrlo brzu ću,
umjesto agencija, ukucati nekoliko
rečenica u program i dobiti željenu
ilustraciju." Na pitanje o vlasništvu Leila
odgovara kroz smijeh: "Vlasništvo?
Pretpostavljam da će vlasnici tih radova
biti velike tehnološke tvrtke čije
programe koristim - a vrlo rijetko
pojedinci".
Pitanje vlasništva tako zapravo i nije
više pitanje tko je rad stvorio, nego
kome je pravno dana punomoć nad
njime, a naravno da će ta punomoć biti
puno dostupnija većim tvrtkama i
bogatijim pojedincima - bez obzira na to
tko je obavio koliki dio "posla". Budući
da se radi o tehnologiji koja se svakim
danom sve više razvija, problem je i to
što ne postoji neki istinski suvremeni
pravni ili etički okvir koji ima u vidu sve
novitete u ovakvoj umjetničkoj
proizvodnji. Leila ističe kako je zbog
ovih razloga izrazito bitno da se razvije
etička regulativa koja će spriječiti
zlonamjernu uporabu generativne
umjetne inteligencije.
Međutim, vodećim
igračima na
današnjem tržištu
to i nije baš
prioritet. Tržišni
divovi kao što su
Meta i Google vode ratove oko promocije
- nikako oko samog umjetničkog
stvaranja. Umjetnička je industrija
danas primarno orijentirana, kao i sve
druge industrije, na maksimizaciju
profita. Komercijalna vrijednost pojedinog
umjetničkog djela tako je definirana
svojom promocijom i marketingom,
odnosno umjetno proizvedenim
kriterijima "potražnje". Ovdje također
ključnu ulogu igraju algoritmi: "sustavi
za preporuke, odnosno algoritmi koji
sintetiziraju vaše osobne preferencije,
imat će još veću moć u promociji
proizvoda koje stvara umjetna inteligencija",
predviđa Leila. Algoritmi će
tako u budućnosti još detaljnije moći
analizirati naš ukus i davati nam "personalizirane"
prijedloge umjetnosti koja
će nam se svidjeti, čime će preuzeti
poslove poput muzejskih kustosa.
Pitanje ukusa i umjetničke vrijednosti
tako će sve više biti pitanje matematičkog
izračuna, a sve manje vezano uz
ljude koji umjetnost izučavaju.
"Umjetnost i kreativnost danas
postaju važne tek kad mogu povećati
zaradu. Ovaj podcjenjivački stav prema
umjetnosti bjelodan je kad pogledamo
koliko se forsiraju kreativne industrije
koje donose dobit, ali ne daju smisao
ljudskoj egzistenciji kao što to daje
umjetnost," ukazuje Leila. Generativna
umjetnost i algoritmi tako i nisu zapravo
znatno drugačiji od ostatka umjetnosti
ili umjetničke industrije - možda je na
njihovu primjeru samo očitije da glavni
problem i nije vezan toliko uz
matematičke kodove koliko uz pozadinu
umjetničke industrije, obrazovnog
sustava i kapitalizma. Razmišljanje o
potencijalnom tržištu, uvjetima prodaje,
promociji ili profitabilnosti umjetničkog
proizvoda tako je ključna odlika
umjetnosti današnjeg doba.
Naravno, i renesansni su slikari radili
freske pod pokroviteljstvom mecena, i
kazalištarci su pisali s određenim
teatrom na umu, i poznati su skladatelji
radili kompozicije po narudžbi. Ono što
se danas čini glavnom razlikom jest to
što suvremeno tržište izmiče kontroli u
čisto etičkom smislu - put do profita sve
manje i manje uzima stvarne ljudske
živote u obzir, a tako i njihov osobni
stvaralački proces te samo iskustvo
umjetnosti kod promatrača. Možda je to
i razlog koji stoji iza dodjele glavne
nagrade Colorado State Faira upravo
Allenovu djelu - ne radi se nužno o
objektivnoj kvaliteti djela, ali radi se o
djelu koje će svojom blagom
kontroverzom izazvati raspravu i samim
time biti dobra promocija za
manifestaciju. Kad pogledamo koliko svi
igrači umjetničke industrije danas
kalkuliraju, jedan se robot ili računalni
program čini kao najmanji problem -
njemu je to barem primarna svrha.
52