Gloria Glam 88
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Julie Pelipas upoznala<br />
sam 2013. u Kijevu na<br />
svečanoj večeri povodom<br />
pokretanja ukrajinske<br />
verzije portala Buro 24/7.<br />
U moru predivnih<br />
djevojaka te večeri isticala se svojom<br />
visinom, gracioznošću, stilom, ali i<br />
posebnom energijom. Imala je faktor X,<br />
bilo ju je nemoguće ne primijetiti.<br />
Kasnije smo surađivale u uredništvu<br />
Voguea i s godinama postale prijateljice.<br />
Danas ponovno živimo u istom gradu - u<br />
Londonu, a ovaj put ja njoj pomažem da<br />
se snađe kao što je ona meni nekada<br />
pomagala u Kijevu. Život piše romane, a<br />
moja je želja približiti vam njezin svijet.<br />
Mariupolj, grad o kojem danas svi<br />
pričaju zbog rata, tvoj je rodni grad u<br />
kojem si živjela sve do odlaska na<br />
fakultet. Kako je odrastanje u<br />
mariupoljskoj sredini utjecalo na to<br />
tko si danas?<br />
- Mariupolj je kulturno, ekološki,<br />
ekonomski specifičan grad i razlikuje se<br />
od ostatka Ukrajine. Drugačiji je zbog<br />
velikog broja Grka i drugih etničkih<br />
skupina koje prevladavaju jer je<br />
Mariupolj luka. Moja baka je porijeklom<br />
iz Grčke i sa mnom je razgovarala na<br />
grčkom jeziku, na jedinstvenom<br />
dijalektu koji se danas koristi samo na<br />
tom području. Kada njezine generacije<br />
više ne bude, s njom će nestati i taj<br />
dijalekt. Mariupoljska kulturna scena<br />
bila je uvijek veoma drugačija od ostatka<br />
ukrajinske i bliža ruskoj. Ukrajinski jezik<br />
bio je na margini pa sam zbog toga<br />
počela ozbiljno učiti ukrajinski tek kad<br />
sam otišla na studij novinarstva u Kijev.<br />
Ipak, važno je naglasiti da nikada nisam<br />
osjećala pritisak zbog toga što govorim<br />
ruski.<br />
Kako je multikulturalno okruženje u<br />
kojem si odrasla odredilo tvoju<br />
estetiku?<br />
- Moj kulturni kod razvijao se<br />
samostalno, bez lokalnih uzora, ali uz<br />
maksimalni utjecaj obiteljskog nasljeđa.<br />
Moje šukunbaka, prabaka i mama bile su<br />
vrsne krojačice. Prehranjivale su se šijući<br />
uniforme i odjeću. Iako nikada nisam<br />
učila dizajn, taj kod kao da živi u meni pa<br />
sam još u školi prekrajala djedove hlače<br />
koje bi si on kupio u Lenjingradu. Sjećam<br />
se toga jer mi je moda 90-ih bila užasna<br />
pa sam njegove košulje i kapute, ali i<br />
maminu odjeću, prekrajala za sebe. To<br />
su bili sami počeci moje ljubavi prema<br />
modi, ali kasnije sam počela raditi u<br />
svojoj profesiji, kao novinarka, pa je<br />
moda ostala u drugom planu.<br />
Počela si raditi u Kijevu kada si<br />
krenula na fakultet?<br />
- U Kijev sam došla sa 17 godina i nisam<br />
znala apsolutno nikoga u gradu. Dobro ti<br />
je poznat taj osjećaj, zar ne? Bila sam<br />
potpuno izvan svoje zone komfora, u<br />
prvom redu zato što su moje financijske<br />
mogućnosti bile vrlo ograničene. Nisam<br />
imala nikakvu podršku: oca nisam nikad<br />
imala, a mama se odselila u Grčku kako<br />
bi financijski pomagala. Bila sam sama,<br />
gotovo još dijete, a morala sam biti<br />
odgovorna za sve u svom životu. Godinu<br />
dana sam čak radila kao model, ali sam<br />
ubrzo shvatila da ne mogu paralelno<br />
raditi i studirati, a obrazovanje mi je bilo<br />
prioritet. Najveća motivacija u svemu mi<br />
je bila moja mama koja je uvijek puno<br />
radila i trudila se da mi omogući što bolji<br />
život, ona je moj heroj.<br />
Ti si kći jedinica?<br />
- Jesam. Imam bratića koji mi je poput<br />
brata jer je živio s nama - oca nije imao, a<br />
majka mu je rano preminula. On je sad u<br />
Mariupolju i ne znamo je li živ. Gledajući<br />
majku kako naporno radi za nas dvoje,<br />
odlučila sam da ću se školovati kako ne<br />
bih morala tako teško raditi, a i kako bi<br />
moja djeca bila sretnija. U 10. razredu<br />
sam sudjelovala u Kijevu na prototipu<br />
UN-ove konferencije i tada sam shvatila<br />
da je to grad u kojem želim živjeti.<br />
Preostala dva razreda pripremala sam<br />
se za upis na fakultet, odlučna da ću<br />
upasti na listu onih koji ne plaćaju studij,<br />
a ti su u velikom slučaju, nažalost,<br />
unaprijed poznati. To što nisam imala<br />
velike mogućnosti, što sam rođena na<br />
obiteljskoj farmi gdje nikada nikome nije<br />
palo na pamet da ću živjeti u velikom<br />
gradu, to me nije spriječilo u mojem<br />
naumu i upravo to danas nedostaje<br />
mladima. Da sami donose odluke, da<br />
realno i trezveno sagledaju život i da<br />
shvate da bez obrazovanja i rada na sebi<br />
nema uspjeha. To je prokletstvo "nježne<br />
generacije", kako je ja nazivam, koja se<br />
stalno na nešto žali, a ne zna raditi.<br />
Ne znam ne znaju li, ali<br />
definitivno ne žele.<br />
- Da, ne žele. A ako ne radiš, nećeš ni<br />
naučiti raditi. Ponosna sam na svoje<br />
porijeklo, na to što sam odrasla na farmi i<br />
što sam s bakom uzgajala organske<br />
proizvode. Meni je rad oduvijek bio pri<br />
samom vrhu prioriteta. Nakon<br />
modelinga, na drugoj sam godini počela<br />
raditi na televiziji, u kulturnom programu.<br />
Radila sam intervjue, ali nikada nisam<br />
stala ispred kamere jer sam bila<br />
sramežljiva. Po završetku studija shvatila<br />
sam da ne želim raditi na televiziji jer<br />
tamo pobjeđuje onaj čije su ambicije veće<br />
od pameti. Željela sam se dalje razvijati u<br />
nekoj zdravijoj medijskoj shemi.<br />
Jesi li već tada znala da te zanima baš<br />
moda ili je novinarstvo bilo glavni<br />
interes?<br />
- Kroz umjetnost, svoj prvi interes,<br />
shvatila sam da je moda njezin<br />
suvremeni jezik. Svoju karijeru stilista<br />
počela sam tako što sam sama snimala<br />
testne fotografije s modelima. Nije bilo<br />
Instagrama, vodila sam life journal i<br />
planirala pokrenuti kulturni časopis u<br />
suradnji s Anatolijem Uljanovim, koji je<br />
bio važna ličnost u ukrajinskom<br />
medijskom svijetu, ali je protjeran zbog<br />
slobodoljublja, postao je politički azilant<br />
u SAD-u jer je govorio protiv vlasti. Drugi<br />
naš partner iste je godine preminuo,<br />
tako da ideja nije zaživjela. Ipak, tu moju<br />
ideju čuo je Kozbek, poznati ukrajinski<br />
urednik, koji me pozvao da radim s njim.<br />
To je trajalo šest dana, sedmi sam dala<br />
otkaz jer se nisam bila u stanju nositi s<br />
njegovim grubim liderstvom. Već<br />
sljedeći dan sam, sasvim slučajno, dobila<br />
posao u Harpers Bazaaru koji se tek<br />
počeo izdavati u Ukrajini, a zahvaljujući<br />
preporuci ukrajinske dizajnerice Lilie<br />
Poustovit. Cijeli ću joj život na tome biti<br />
zahvalna. Tamo sam prošla cijeli put od<br />
modnog asistenta, preko nižeg urednika<br />
pa sve do višeg urednika mode. Taman<br />
kad sam stigla do funkcije višeg<br />
urednika, ostala sam trudna i otišla na<br />
Bali.<br />
Postojao je neki razlog ili...?<br />
- Oduvijek sam smatrala da je trudnoća<br />
poseban period u životu žene. Nikada<br />
nisam požalila tu odluku. Svima govorim<br />
da u trudnoći ne trebaju stavljati karijeru<br />
na prvo mjesto, već sebe. Ako si pametan<br />
i želiš raditi, nikada nećeš izgubiti posao.<br />
Ne mislim da s djetetom treba biti do<br />
punoljetnosti, ali trudnoća i prve godine<br />
djetetova života vrlo su važne. Treba biti<br />
smiren, prisutan i povezan s djetetom i to<br />
je ono što nedostaje modernom<br />
majčinstvu. Zbog toga sam odlučila da ću<br />
trudnoću i prve godine s djetetom<br />
provesti u raju, vježbajući jogu, živeći uz<br />
ocean… Kad sam se vratila s Balija,<br />
84