Gloria Glam 88

Jakna i hlače od jeansa Klisab
možda i jednolični, ali mi baš takvi daju osjećaj reda i
sigurnosti. Kada nisam u ludom tempu, u krevet se spremam
već oko 22 navečer. Ako se zaredaju novi projekti, koncertne i
studijske obveze i nove pjesme, svemu ovome još pridodam
probe s bendom, snimanja ili probe u kazalištu. Tada iz kuće
znam izaći ujutro, a vratiti se u ponoć. Moram otkriti i jednu
tajnu: od onih sam koji vole kućanske poslove, a pranje WC-a i
kupaonice pričinja mi poseban gušt jer se tamo najbolje vidi
napredak kada sve zablista, a cijeli dan stan miriše na domaću
komišku kvasinu.
Misterij života iz tvoje perspektive?
Tvoji najmoćniji resursi?
- Od malih nogu nas uče da se treba bojati jer je strah
tobože dobra zaštita za kasnije, ne sluteći da će nas to kasnije
koštati. Ljudi se od straha razbolijevaju. Bojati se znači ne
živjeti punim plućima, a ja to nikako ne želim. Ponekad mislim
da smo tu s razlogom i da sve ima svoje zašto, vrlo trezveno i
praktično, a ponekad mislim kako previše ozbiljno
doživljavamo svoj život i da ništa nije tako kako nam se čini.
Sve je to možda proizvod današnjeg kaosa i nerazmjera u
svijetu. Nekome je sve servirano u životu i ne zna što bi s tim, a
netko ima nemjerljiv životni žar i želju, ali ga nemogućnost i
neimaština sputavaju. Ponekad mislim - ma ima Boga, a onda
opet kad vidim golemu nepravdu, ratove, bolesti i patnju,
pomislim da ga nema, da je sve to dio nečije mašte kako bi si
olakšali, dali neke odgovore. Nekoga spoznaja da imamo rok
trajanja odvede u spiritualno, u traganje za unutarnjim mirom,
a neke u pohlepu, ganjanje novca i moći. Teško je živjeti u
današnje vrijeme kada smo sa svih strana bombardirani
vijestima za koje više i ne znamo jesu li lažne ili istinite, kada je
manipulacija medija toliko jaka i kada demokracija više nije
sloboda, nego kakofonija ljudskih misli i stavova. Živimo jedan
vrlo skučeni život u potrazi za apsolutnom srećom prolazeći
pokraj nje da je i ne primjećujemo.
Moje viđenje života je živjeti u miru sa samim sobom i taj
svoj mir projicirati na ljude oko sebe. Živjeti u trenutku sa što
manje očekivanja od sebe i od drugih jer mislim da je život
onda puno lakši. Život je za mene biti dobar prema drugome
čak i kada on nije dobar prema tebi. Želim da, kada ostarim,
moj spomenar bude ispunjen predivnim trenucima s meni
dragim ljudima i da ne žalim ni za čim što sam napravio ili
rekao. Život je za mene živjeti jednostavnost, jer se na kraju
nekako uvijek vratimo na to. Život su za mene male stvari.
Buđenje kraj osobe koju volim, moji nećaci, sestra, mati, otac...
Kada mi se na putu prema Komiži otvori onaj pogled na Biševo
i Svetac, gradele i pečena riba tamo iza kuće s prijateljima,
kada sam prvi put ugledao klifove Mohera, kada sam iz taksija,
vozeći se s aerodroma JFK, ugledao New York i štipao se
misleći da sve sanjam, svaki put kad izlazim na pozornicu,
pred publiku, a drži me tolika trema da bih najradije da u tom
trenutku svijet stane, kada zaronim u dubinu… U tim
trenucima više mi nije bitno ni kako ni gdje nastajemo ni gdje
ću završiti kada umrem.
Osobne borbe u ringu?
- Cijeli život je borba sa sobom, s okolinom, s uzusima, s
nametnutim društvenim normama. Bilo je zidova i barikada za
koje sam mislio da ih nikada neću premostiti, no trudim se biti
iskren, u prvom redu prema sebi. Shvatio sam da sloboda nosi
posljedice koje ne možeš uvijek kontrolirati, ali u svemu treba
ostati dosljedan i nastaviti živjeti po svom. Kad se svi punti
zbroje, važno je da si sretan, jer ako si ti sretan, sretni su i ljudi
oko tebe.
69