Gloria Glam 88
Share Embed Flag

Gloria Glam 88

HanzaMediaHR
from HanzaMediaHR More from this publisher
06.02.2024 Views

64 Košulja Versace

Život je borba sa sobom, okolinom, uzusima, nametnutim društvenim normama. Bilo je zidova i barikada za koje sam mislio da ih nikada neću premostiti, no trudim se biti iskren, prije svega prema sebi pada u nesvijest - čista euforija. U meni se probudio osjećaj kakav do tada nisam osjetio. Buljio sam kao hipnotiziran u Michaela Jacksona koji je u to doba bio na vrhuncu karijere. Taj moment za mene je bio presudan ili mi se iz današnje perspektive barem tako čini jer sam od tog trenutka znao da se želim baviti glazbom. Za mene je Michael Jackson tada bio superjunak koji spašava svijet, a upravo sam to htio biti - junak koji spašava svijet svojom glazbom. Ako zagrebemo dublje, kako bi nam opisao tranzit Luka - publika - glazba koju stvaraš? Možeš li malo secirati sebe kao umjetnika? - Jedna me gospođa nedavno po izlasku iz trajekta zaustavila i rekla: "Joj, Luka, ova nova pjesma mi je spasila život, vaša glazba mene liječi". Bio sam zaista sretan zbog toga. Ne analiziram previše svoju glazbu, jednostavno radim što mi se sviđa, biram pjesme na prvi osjećaj i ne kalkuliram. Prepuštam se potpunoj vjeri u slobodu izražavanja i individualnost pa tako glazba postaje autentična i moja. Kao umjetnik sam poput djeteta, ne mogu se zadržati dugo na jednom mjestu, volim istraživati, eksperimentirati, testirati svoje granice, izlaziti iz zone komfora. Imam sreće što od glazbe živim od svoje dvadesete godine, kada sam počeo svirati sa svojim splitskim bendom. S 23 godine se dogodio moj prvi album i pjesma "Proljeće" s kojom sam postao vidljiv svima. Ona je postala moja osobna iskaznica i na neki način me usmjerila kojim stilom dalje ići, iako je u tom trenutku moje viđenje glazbe bilo nešto drugačije. Tada sam volio balade, pisao tužne pjesme, više sam volio mol nego dur. Ali kako se ono kaže: Mi planiramo, Bog nam se smije. Publika me u tom trenutku doživjela kao veselu, razigranu osobu koja unosi optimizam i veselje u domove, kao tipa koji nema briga, hoda po oblacima i jede šećernu vunu. To mi je u neku ruku smetalo jer sam bio mlad, buntovan i htio sam da me se doživljava ozbiljno. Tek danas shvaćam da je to ozbiljno - svojom glazbom uveseljavati ljude, osiguravati im radosno iskustvo i zabavnu večer, na trenutak ih udaljiti od učmale svakodnevice. Na pozornici je vrlo intenzivno, publika vam šalje energiju i u tom činu istinski uživam. Kemija je nešto što se ne može kupiti, to je magija koja se dogodi ili ne dogodi. Danas sam, nakon 20 godina rada, zadovoljan svojom ulogom, gdje nije riječ samo o glazbi već svojim radom i djelovanjem predstavljam i sebe na neki način. Ponekad sam i nesiguran i nesretan, okupiraju me crne misli i ne da mi se izaći iz kuće, ali uvijek nekako imam snage da ljude oko sebe učinim sretnijima, bilo privatno ili na pozornici. Zato sam valjda i izabrao glazbu, ili ona mene, kao kanal kojim ću širiti pozitivu. To mi je zapravo postao i način života. Splitski mali Luka. Atmosfera odrastanja u pravoj dalmatinskoj familiji? S kim si se družio? Što si se igrao? Čega si se bojao? Je li bilo strastveno i glasno? Povezanost sa sestrom Petrom? - Odrastao sam na Mertojaku, tada je to bio novi kvart na samom izlazu iz grada. Zgrade a la mravinjak. Djetinjstvo iz snova. Roditelji su kao i danas bili požrtvovni, pravedni, radišni, a sestra i ja imali smo popriličnu slobodu. Kažnjavali bi obično samo Petru jer je znala biti nemoguća, a i ja kao mlađi brat često sam bio predmet iživljavanja njoj i njezinim prijateljicama. Tipična priča, starija sestra - mlađi brat. Danas smo najbolji prijatelji i bezuvjetna podrška jedno drugome. Od jutra do mraka bili smo na ulici, bosi, kući bismo samo došli prezalogajiti, i to tek nakon dvadesetak majčinih poziva s balkona. Doživljavao sam ulicu kao Disneyland. Sami smo osmišljavali igre, bili kreativni, radili susjedima nepodopštine. Punili bismo vrećice vodom pa s balkona gađali prolaznike i ćirili kakve će biti reakcije. I tako do '91. idila, a onda je došao rat i cijela banda iz kvarta se raspala. Nestali su prijatelji preko noći. Roditelji su nam govorili da su otišli nakratko pa će se vratiti. Nikad se nisu vratili. Koliko su djetinjstvo, Mertojak i Split ostavili na meni traga, govori i činjenica da dandanas kada sanjam, lokacija je uvijek Mertojak. Čak i ako sanjam New York, to je u mom stanu ili školi "Mosorski partizani" ili u parku. Kad smo kod strahova, jako sam volio hororce, ali sam se isto tako jako bojao tih likova i priča, svih osim Freddyja Kruegera. On mi je bio cool, kao neka pop zvijezda. Moja baka Vjeročka, koja je imala veliki utjecaj na nas kao djecu jer nas je čuvala kad bi roditelji radili, govorila bi: "Luka, to ti je samo film i glumac koji nosi masku", a ja bih joj govorio: "Ali, baba, ja se ne bojim, meni ti je Freddy prijatelj". Moja obitelj je tipična dalmatinska obitelj, sve je vrlo intenzivno, glasno pričamo, raspravljamo, volimo se i svađamo, uvijek je neka žurba, nema previše tišine i mira. Koja god je tema za stolom, uvijek se nađu kontra stavovi i eto ti razloga 65

64<br />

Košulja Versace

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!