Gloria Glam 88

ile popularne. Kad je riječ o divljem, tom "ljigavom" grupnom
seksu, većina ne zna da je 16. stoljeće vrhunac kulture orgija.
Uvukle su se u noćni život "običnih" ljudi, koji su se šuljali na
skrivena mjesta kako bi organizirali seks zabave uz svijeće.
Orgije, ponavljam, nisu ništa novo. Ako je išta u vezi s njima
novo, onda je to da nam se "gade".
Stari Egipat je, primjerice, između tvrdokornih vjerskih
stavova i opsjednutosti zagrobnim životom bio bogato i
plodno tlo za odvijanje seksualnih orgija pa su se tako neke od
najluđih u povijesti odvile u drevnom gradu Bubastisu. Ništa
manje opsjednuti orgijama nisu bili ni Grci. Povjesničar
Herodot piše o svetkovini poznatoj kao Bastet koja se
održavala u čast istoimene božice govoreći da su tada
prakticirali potpuno nesputan seks, uz pohvalno prijateljski
odnos prema konzumaciji vina. Jedi, pij i imaj orgije, čini se da
je bio moto kada bi se ovaj festival zakotrljao. Kad je riječ o
antičkom svijetu seksa, gradovi države antičke Grčke proslavili
su se po tom pitanju. Hedonistički seks im nije bio nepoznat.
Ostaci nekoliko tisuća godina stare grčke umjetnosti, od slika
do keramike, pokazuju da nisu bili sramežljivi u pogledu svoje
seksualnosti te da su bili glasni i ponosni na svoju razuzdanost.
Ipak, od svih kultura u povijesti Zemlje, vrlo malo, ako ijedna
od njih, uspjela je uživati orgije poput starog Rima. Sa svojim
pretjeranim predstavama, nevjerojatnim bogatstvom i
slavljeničkim duhom, Rimljani su radili orgije kao što su radili
sve drugo - ekstravagantno. Kao što se Dioniz transformirao u
rimskog Bacchusa s jačanjem grčke kulture u Rimu, tako su i
seksualne prakse apsorbirane u kulturu koja je započela kao
mali grad, agrarna farma, izdanak starih Etruščana. Bacchus
je bio rimski ekvivalent Dioniza, zajedno s vinom, plodnošću,
slavljeničkim festivalima i da - orgijama. Bacchus je bio Dioniz s
rimskim sjajem, a svetkovine koje su se održavale u njegovo
ime zvale su se bakanalije. Čak i danas na engleskom riječ
"bakanalija" može značiti "orgija". Ova pijana gozba izvorno je
bila mala svetkovina koju su, iznenađujuće, održavale samo
žene, ali kako je Rim rastao, rasle su i bakanalije, a ubrzo je to
bio godišnji festival grupnog seksa u pijanom stanju koji je
Dioniza mogao samo posramiti.
Nemojte dopustiti da vas kršćanski spisi i prikazano
ponizno ponašanje zavaraju; bilo je orgija i kroz srednji vijek,
iako je grupni seks doživio prilično nagli pad popularnosti pod
budnim okom Crkve. Ali siromašne klase općenito nisu imale
društveno lice koje bi mogle sačuvati i stoga su svoje
pustolovine preselile na mjesta u društvu kamo bogata elita
nije išla - što je često, ironično, bila Crkva - sve do talijanske
renesanse, odnosno kad je u orgije ubrizgan novi dašak života
u vidu maskenbala.
Orgije pod maskama održavale su elitne klase, a s obzirom
na to da su sutradan morali spasiti obraz, nakon razvratne
noći pretjeranog opijanja i raskalašenog seksa maske su služile
upravo kako bi osigurale anonimnost - da sačuvaju obraz - jer
svaki drugi odjevni predmet osim maske vjerojatno će se
skinuti. Zaštita identiteta bila je od najveće važnosti, jer su se
svi trebali probuditi i sutradan pretvarati da su ugledni
kršćanski građani visoke klase. Popularnost maskenbala s
vremenom je pala, kao i divlji seks općenito, zamijenjen
puritanskim i razboritim praksama viktorijanskog doba,
zajedno s dugim haljinama i prekrivenom kožom da ne mame
poglede - ili ruku drugoga. Zapadna kultura postala je
nesklona seksu.
Doduše, to je potrajalo do kraja 19. stoljeća kada su
snimljeni prvi filmovi pornografske prirode - barem prema
onome što je "preživjelo". Tako djelomično sačuvan film iz
1880. godine prikazuje ženu koja potpuno gola hoda gore-dolje
stepenicama i šepuri se kao na modnoj pisti. Ipak, tek 40
godina nakon, u vrijeme divljih 1920-ih, snimljeni su filmovi
zbog kojih bi i danas mnogi pocrvenjeli - seks utroje, orgije i
pornografija s dvije djevojke u prvom planu. Čini se da je
FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA
57