Gloria Glam 88

06.02.2024 Views

'Vjerujem u dobro. Vjerujem u sebe. Vjerujem u onu najjednostavniju i najčišću filozofiju: kad činiš dobro, vrati ti se dobro. Vjerujem u ljudske vrijednosti. Nije bitna rasa, podrijetlo, seksualna orijentacija. Tako sam nekako odgojen. Ali od najranijeg djetinjstva znam da u realitetu života stvari nisu tako postavljene', ističe Darijo Koji je bio najbolniji period vašeg zajedničkog života? DARIJO: Definitivno priča s dopingom. Tad sam se ugasio. To je bio najveći šok u mojem životu i najveći stres za psihu i tijelo, a prošao sam bol rata i tatinog odlaska. Ovo je bilo nešto sasvim drugačije. Udarac na cijelo moje biće i moju karijeru. Nisam mogao ništa jesti. Otupio sam. Da nisam imao Mirelinu bezuvjetnu podršku, ne znam kako bih to izdržao. MIRELA: Toga mi se mučno prisjećati i danas kada je sve iza nas. Doživjeli smo ogroman šok. Kad u životu ideš u neki rizik, svjestan si mogućih posljedica. A ovako imaš osjećaj da ludiš. Bolno mi je bilo promatrati Darija, koji je uvijek dobre volje, generator pozitivne atmosfere u kući, kako danima gleda u jednu točku ispred sebe i uopće ne vidi ni djecu. Kad živiš s nekim toliko godina i odjednom ga ne prepoznaješ. Pitala sam se hoće li on opet biti osoba kakvu sam poznavala, a istodobno sam i sama strahovala da će nam se život u potpunosti promijeniti. Sve je ipak dokazano i završilo je sretno... DARIJO: Da, ali je bilo traumatično. Ujedno je to bilo nevjerojatno iskustvo u kojem smo naučili puno o samima sebi. Ustvari, to i jest život, simetrično doigravanje dobrih i loših iskustava. Cijelo moje djetinjstvo bilo je slično. Što ti daje uzemljenje i snagu u takvim situacijama? Zanimljiv mi je dio u knjizi u kojem spominješ svoj odnos prema vjeri. Kome se obraćaš u sebi kad ti je najteže? DARIJO: Vjerujem u dobro. Vjerujem u sebe. Nekako vjerujem u onu najjednostavniju i najčišću filozofiju: kad činiš dobro, vrati ti se dobro. Vjerujem u ljudske vrijednosti. Nije bitna rasa, podrijetlo, seksualna orijentacija. Tako sam nekako odgojen. Ali od najranijeg djetinjstva znam da u realitetu života stvari nisu tako postavljene. Često se obratim ocu kao simbolu snage i izdržljivosti u mojem životu. Vjerujem da me iz neke druge dimenzije prati, da me čuva, da mi poručuje da će biti kako treba biti. Ako sam zaslužio da bude loše, neka bude i loše. MIRELA: Jednom su mi rekli da Darijo živi vjeru više nego mnogi drugi, iako se ne izjašnjava kao vjernik. I to je istina. I sama vjerujem da svaki čovjek duboko u sebi zna što je ispravno i što podrazumijeva ono iskonsko poštenje prema drugima i prema samome sebi. Brutalno ste različiti u svakom smislu. Energetski, fizički, karakterno. To se vidi na prvi pogled. Koji dijelovi Darija popunjavaju ono što ti nemaš, a da su ti ispunjavajući i hranjivi? Da to vašoj obitelji daje neku novu dimenziju? MIRELA: Emotivna sam, ali za razliku od njega s godinama sam podigla zid oko sebe, a on u meni pobuđuje da baš taj emotivni dio izađe na površinu. Jako je moralan. Uvijek će napraviti pravu stvar, uvijek je generator dobre atmosfere i jedino me on može dignuti iz bilo kojeg stanja tuge. Beskrajno je duhovit, ima predivno srce i tu neku iskonsku dobrotu. Kad imam neki problem, znam da će on napraviti sve da ga riješi. Znam da ga možda i neće riješiti, ali taj osjećaj da je uvijek tu za mene mi je neprocjenjiv. DARIJO: Mirela je prije svega stabilna i snažna žena. Ona je potpuno svoja i to me je oduvijek privlačilo. Uvijek igra na sigurno, dok ja volim riskirati. Potpuno joj vjerujem, znam da će ona pronaći najbolju školu za djecu, najboljeg doktora za sve nas. Ona savršeno hendla život i nevjerojatno je zrela i odgovorna. Nikad me nije razočarala. Ja sam više onaj koji lebdi, brzoplet sam. Kakav je Darijo kao tata, kako bi ga opisala? MIRELA: Mi u tom smislu imamo atipičnu situaciju s obzirom na njegov posao. On nikad nije bio s djecom u kontinuitetu poput mene. On je otac koji je barem polovinu njihova života bio na poslovnom putu. Dakle, automatski im nedostaje i kad dođe, on im je sve na svijetu. Tada ja koja svakodnevno čitam i pišem zadaće s njima, koja se borim za disciplinu i red, odmah padam u drugi plan jer je on tu ta dvatri dana i ne može im ništa zabraniti, popušta im u svemu. Znači, ja držim red, strukturu i disciplinu života, a on je čista emocija. I on je taj koji će se uvijek s njima igrati, za što ja često nemam snage nakon svih dnevnih obaveza. Njemu nikad ništa nije teško. On će ih strpati u auto i voziti na kraj svijeta samo da se zabave. On ruši sve što ja u smislu discipline sagradim dok ga nema. Ali to je čista ljubav i što da radim. A Mirela kao mama? DARIJO: Ona je najbolja mama na svijetu. Stvarno najbolja. To sve što ona daje djeci, ja ne bih mogao. Tako da se savršeno nadopunjavamo u roditeljskim izazovima. Mi se volimo i tu nema laži. Mislim da je to za Kasiju i Karla ipak najvažnija dimenzija u njihovu odrastanju. A kakvi su Kasia i Karlo karakterno? MIRELA: Potpuno različiti, iako su oboje Rakovi po horoskopu. Kasia je velika emotivka, a Karlo samoživ i 38

snalažljiv. Pravi frajer. Promatrala sam ga ovo ljeto kako i kad padne, iste sekunde ustaje energično kao da se ništa nije dogodilo. Dok je ona više mirna promatračica. DARIJO: Djeca su nam puna energije, sretna i vesela. Imaju sve što im je potrebno i puno više od toga, ali u životu se nikad ne zna što nas čeka, tako da nam je najvažnije da dobiju kvalitetno obrazovanje i sposobnost da samostalno biraju svoj put jednog dana. I oni su nomadi poput nas. Od Kijeva do Zagreba pa do Londona i Metkovića. Mislim da su kroz sve te dimenzije dobili jednu širinu i slobodu. Moja baka, uz koju sam iznimno vezan i koja me odgajala jedan dio djetinjstva, živi pet kilometara od Metkovića i dandanas kad Karlo dođe, prvi dan ide u to selo. Prije tri godine poslali smo ga iz Zagreba u Metković i lijepo ga obukli za posjet rodbini, a on čim je došao, otišao direktno u stado krava i ovaca (smijeh). Bio je k'o mali princ među ovcama! Mi smo odgajani najnormalnije i došli smo iz normalnih obitelji pa tako i njih odgajamo. Osim što su, kao i sva djeca, umjetnici laganja. Nekidan sam ih vozio i pronašao zalijepljenu žvaku u autu. Pitam ih tko je to napravio. Karlo optuži Kasiju, a Kasia Karla. Naravno da je Karlo. Vas dvoje evidentno imate strastveni odnos? Doživljavam vas kao dva suprotna pola. Ta različitost je uvijek neki prostor za intenzitet u razgovorima i sukobima mišljenja. MIRELA: On će za svakog napraviti sve i uvijek mu je stalo do mišljenja drugih ljudi, dok ja toliko ne držim do toga. Nemam kočnicu i kad nešto govorim, idem do kraja, do najsitnijih detalja, iskreno. DARIJO: Ma ni "do kraja" nije rješenje. MIRELA: Možda nije uvijek, ali ja se nemam potrebu svidjeti svima kao ti. Darijo je tip koji mene pusti, ali tako da ja znam koje su njegove granice i do koje granice mogu ići. On sve kao "Može, može, može", ali kad je "Dosta", onda to poštujem. DARIJO: Znam da ako ja nju i povrijedim na neki način, ona će to prihvatiti u tom trenutku, ali kasnije će me duplo više povrijediti. Ja ću se naljutiti, ali nikad kao ona. MIRELA: Možda sam glasnija i intenzivnija, ali i ti se znaš naljutiti. Kakav odnos imate prema novcu i materijalnome? DARIJO: Ja bih ga nazvao jednim zdravim i umjerenim hedonizmom. Volim dobre restorane, putovanja, odjeću i dobro uređen prostor u kojem živimo, ali novac mi nema težinu i nije mi opsesija. Da ga ponovno nemam, bio bih ista osoba i spreman da ga zaradim ispočetka. Vjerojatno ima nešto u toj satisfakciji da sam ga pošteno i samostalno zaradio. MIRELA: Ja se nekako više bojim nego on jer mi novac ipak predstavlja neku dugoročnu sigurnost i stabilnost. Ali, mislim da ni jedno od nas nije definirano ni opterećeno materijalnim kao preduvjetom životne sreće. I oboje znamo da smo ga sposobni svojim radom steći. Darijo, iako ne govoriš o tome, znam da si iznimno aktivan u humanitarnim akcijama... DARIJO: Jesam. Veliki sam humanitarac i pogađa me kad vidim teške situacije, osobito u dječjim životima. Organizirao sam sad pomoć dječaku iz Mariupolja koji je u napadima ostao bez roditelja. To mi je jako teško palo. Kada to ispričaš nekom, brzo se na to zaboravi, a ja to baš duboko proživljavam. Ne moram ti reći da mi je malo nedostajalo da ga dovedem u Hrvatsku i kažem Mireli da on odsad živi s nama. Teško mi je kad pomislim da to dijete sutra mora samostalno živjeti i imati budućnost bez podrške roditelja. Smeta mi taj nedostatak empatije, to mi je neprihvatljiva patologija vremena u kojem živimo. Zanima me kako planirate ostarjeti. Postoji li neki idealni fragment te slike? MIRELA: Postoji. Prije pet godina kupili smo zemlju pokraj Dubrovnika i kad sredimo papire, tamo planiramo sagraditi kuću. Zamišljam starost na terasi te kuće, s knjigom u ruci, bocom vina na stolu. Djeca su negdje daleko, ali im je sve dobro i sretna su. Gledamo more, čitamo knjige, Darijo peče roštilj i iz čistog gušta odleti na pokoju utakmicu pa se vrati u našu oazu. DARIJO: Ja sam u toj slici. Nakon svega što si prošao, a tek kad čitatelji pročitaju knjigu, bit će im jasno o čemu govorim, postoji li išta čega se Darijo Srna boji? DARIJO: Samo bolesti. Ljudi često preburno reagiraju i boje se svega, a onda se nađeš u životnoj situaciji kad vidiš da se ne vrijedi živcirati zbog sitnica. Kad vidiš čovjeka koji se cijeli život borio za sebe i svoju obitelj i kad vidiš što je sve prošao kroz život pa još dođe i bolest, onda shvatiš što je bitno, a što nebitno. Bez obzira na materijalnu situaciju pred životnim izazovima si i dalje nemoćan. Čak i smrt doživljavam kao dio života, samo me agonija bolesti užasava. I više se bojim za svoje bližnje nego za samog sebe. Sve ostalo je zapravo smiješno. 'Emotivna sam, ali za razliku od Darija podigla sam zid oko sebe, a on u meni pobuđuje da baš taj emotivni dio izađe na površinu. Jako je moralan. Uvijek će napraviti pravu stvar, uvijek je generator dobre atmosfere i jedino me on može dignuti iz bilo kojeg stanja tuge. Beskrajno je duhovit i ima predivno srce', kaže Mirela 39

snalažljiv. Pravi frajer. Promatrala sam ga ovo ljeto kako i kad<br />

padne, iste sekunde ustaje energično kao da se ništa nije<br />

dogodilo. Dok je ona više mirna promatračica.<br />

DARIJO: Djeca su nam puna energije, sretna i vesela. Imaju<br />

sve što im je potrebno i puno više od toga, ali u životu se nikad<br />

ne zna što nas čeka, tako da nam je najvažnije da dobiju<br />

kvalitetno obrazovanje i sposobnost da samostalno biraju svoj<br />

put jednog dana. I oni su nomadi poput nas. Od Kijeva do<br />

Zagreba pa do Londona i Metkovića. Mislim da su kroz sve te<br />

dimenzije dobili jednu širinu i slobodu. Moja baka, uz koju sam<br />

iznimno vezan i koja me odgajala jedan dio djetinjstva, živi pet<br />

kilometara od Metkovića i dandanas kad Karlo dođe, prvi dan<br />

ide u to selo. Prije tri godine poslali smo ga iz Zagreba u<br />

Metković i lijepo ga obukli za posjet rodbini, a on čim je došao,<br />

otišao direktno u stado krava i ovaca (smijeh). Bio je k'o mali<br />

princ među ovcama! Mi smo odgajani najnormalnije i došli smo<br />

iz normalnih obitelji pa tako i njih odgajamo. Osim što su, kao i<br />

sva djeca, umjetnici laganja. Nekidan sam ih vozio i pronašao<br />

zalijepljenu žvaku u autu. Pitam ih tko je to napravio. Karlo<br />

optuži Kasiju, a Kasia Karla. Naravno da je Karlo.<br />

Vas dvoje evidentno imate strastveni odnos? Doživljavam<br />

vas kao dva suprotna pola. Ta različitost je uvijek neki<br />

prostor za intenzitet u razgovorima i sukobima mišljenja.<br />

MIRELA: On će za svakog napraviti sve i uvijek mu je stalo<br />

do mišljenja drugih ljudi, dok ja toliko ne držim do toga.<br />

Nemam kočnicu i kad nešto govorim, idem do kraja, do<br />

najsitnijih detalja, iskreno.<br />

DARIJO: Ma ni "do kraja" nije rješenje.<br />

MIRELA: Možda nije uvijek, ali ja se nemam potrebu<br />

svidjeti svima kao ti. Darijo je tip koji mene pusti, ali tako da ja<br />

znam koje su njegove granice i do koje granice mogu ići. On sve<br />

kao "Može, može, može", ali kad je "Dosta", onda to poštujem.<br />

DARIJO: Znam da ako ja nju i povrijedim na neki način, ona<br />

će to prihvatiti u tom trenutku, ali kasnije će me duplo više<br />

povrijediti. Ja ću se naljutiti, ali nikad kao ona.<br />

MIRELA: Možda sam glasnija i intenzivnija, ali i ti se znaš<br />

naljutiti.<br />

Kakav odnos imate prema novcu i materijalnome?<br />

DARIJO: Ja bih ga nazvao jednim zdravim i umjerenim<br />

hedonizmom. Volim dobre restorane, putovanja, odjeću i<br />

dobro uređen prostor u kojem živimo, ali novac mi nema<br />

težinu i nije mi opsesija. Da ga ponovno nemam, bio bih ista<br />

osoba i spreman da ga zaradim ispočetka. Vjerojatno ima<br />

nešto u toj satisfakciji da sam ga pošteno i samostalno zaradio.<br />

MIRELA: Ja se nekako više bojim nego on jer mi novac ipak<br />

predstavlja neku dugoročnu sigurnost i stabilnost. Ali, mislim<br />

da ni jedno od nas nije definirano ni opterećeno materijalnim<br />

kao preduvjetom životne sreće. I oboje znamo da smo ga<br />

sposobni svojim radom steći.<br />

Darijo, iako ne govoriš o tome, znam da si iznimno aktivan<br />

u humanitarnim akcijama...<br />

DARIJO: Jesam. Veliki sam humanitarac i pogađa me kad<br />

vidim teške situacije, osobito u dječjim životima. Organizirao<br />

sam sad pomoć dječaku iz Mariupolja koji je u napadima ostao<br />

bez roditelja. To mi je jako teško palo. Kada to ispričaš nekom,<br />

brzo se na to zaboravi, a ja to baš duboko proživljavam. Ne<br />

moram ti reći da mi je malo nedostajalo da ga dovedem u<br />

Hrvatsku i kažem Mireli da on odsad živi s nama. Teško mi je<br />

kad pomislim da to dijete sutra mora samostalno živjeti i imati<br />

budućnost bez podrške roditelja. Smeta mi taj nedostatak<br />

empatije, to mi je neprihvatljiva patologija vremena u kojem<br />

živimo.<br />

Zanima me kako planirate ostarjeti. Postoji li neki idealni<br />

fragment te slike?<br />

MIRELA: Postoji. Prije pet godina kupili smo zemlju pokraj<br />

Dubrovnika i kad sredimo papire, tamo planiramo sagraditi<br />

kuću. Zamišljam starost na terasi te kuće, s knjigom u ruci,<br />

bocom vina na stolu. Djeca su negdje daleko, ali im je sve dobro<br />

i sretna su. Gledamo more, čitamo knjige, Darijo peče roštilj i iz<br />

čistog gušta odleti na pokoju utakmicu pa se vrati u našu oazu.<br />

DARIJO: Ja sam u toj slici.<br />

Nakon svega što si prošao, a tek kad čitatelji pročitaju<br />

knjigu, bit će im jasno o čemu govorim, postoji li išta čega<br />

se Darijo Srna boji?<br />

DARIJO: Samo bolesti. Ljudi često preburno reagiraju i<br />

boje se svega, a onda se nađeš u životnoj situaciji kad vidiš da<br />

se ne vrijedi živcirati zbog sitnica. Kad vidiš čovjeka koji se cijeli<br />

život borio za sebe i svoju obitelj i kad vidiš što je sve prošao<br />

kroz život pa još dođe i bolest, onda shvatiš što je bitno, a što<br />

nebitno. Bez obzira na materijalnu situaciju pred životnim<br />

izazovima si i dalje nemoćan. Čak i smrt doživljavam kao dio<br />

života, samo me agonija bolesti užasava. I više se bojim za svoje<br />

bližnje nego za samog sebe. Sve ostalo je zapravo smiješno.<br />

'Emotivna sam, ali za<br />

razliku od Darija podigla<br />

sam zid oko sebe, a on u meni<br />

pobuđuje da baš taj<br />

emotivni dio izađe na<br />

površinu. Jako je moralan.<br />

Uvijek će napraviti pravu<br />

stvar, uvijek je generator<br />

dobre atmosfere i jedino<br />

me on može dignuti iz bilo<br />

kojeg stanja tuge.<br />

Beskrajno je duhovit i ima<br />

predivno srce', kaže Mirela<br />

39

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!