Gloria Glam 88

Svaki STEREOTIP može biti lako preveden u
KARIKATURU, no vizualno je po meni to najprije
stereotip seksepilne žene, jer je se veže uz njezine FIZIČKE
ZNAČAJKE, odnosno izgled, a prvenstveno njezine
obline
Što vam u prikazu žene predstavlja
najveći izazov?
- U počecima svoje karijere jako sam
se mučila s anatomijom jer su mnogi
projekti na kojima sam radila zahtijevali
realističan prikaz ženske figure u
najrazličitijim pozama. Iako je takav
prikaz meni osobno manje zanimljiv,
takoreći "školski", on je izazovan i kroz
njega sam jako puno učila. U projektima
u kojima sam imala slobodu za stilizirani
prikaz mučila sam se zaboraviti
anatomiju i sve naučeno. Mislim da mi je
najveći izazov bio odlučiti se za jedan
pristup, za jedan stil koji me zadovoljava
i koji me u budućnosti neće ograničavati.
Osim toga, nisam htjela crtati očekivane,
stereotipne "ljepotice", već žene s
karakterom, a nisam za to imala
hrabrosti. Ipak, velika većina nedostatke
u izgledu ili čudan izgled figure
poistovjećuje s nedostacima vještine u
crtanju. U posljednje sam vrijeme više
fokusirana na priču, gotovo sam u
potpunosti izbacila sve razlike između
prikaza ženske i muške figure. Za ono
što želim ispričati, ti atributi su mi
postali sekundarni.
Vaše su ilustracije više situacijske
nego što je riječ o portretima. Kako
odabirete trenutak koji želite
prikazati, je li riječ o "instant"
inspiraciji ili nečemu što dugo leži,
razvija se i "kuha"?
- Moje ilustracije imaju veću
tendenciju ispričati neku priču, crticu,
neki trenutak iz svakodnevice. Volim
stvoriti atmosferu oko svojih likova, koji
su najčešće žene. Ne volim predugo i
previše razmišljati o tome unaprijed.
Iako krećem raditi s nekom jako grubom
idejom, najviše uživam odlučivati u
procesu rada koji više nalikuje
"hvatanju" nekog interesantnog
momenta koji se putem dogodi.
Stvaranje ilustracije je za mene proces
koji se sastoji od mnogo malih odluka u
nizu. Ilustraciju ne vidim prije početka
stvaranja, već odlučujem o njoj putem.
To je sjajna igra.
Je li bavljenje umjetnošću uvijek
autorefleksivno? Donosi li
autorefleksija kroz crtež bol, sukobe
ili neku vrstu mira?
- Rekla bih da ne može biti drugačije.
Za mene svijet umjetnosti predstavlja
sigurno utočište za igru, znatiželju,
spontanost, kreativnost i slobodu da se
izrazim i da budem autentična.
Definitivno mi donosi veselje.
Na koji su način vaše ilustracije odraz
vas samih?
- S obzirom na to da sam vrlo
senzibilna, empatična i sklona dubokom
i možda pretjeranom analiziranju svijeta
oko sebe, ilustriranje mi pomaže da se
povučem u jedan samo moj, izolirani
svijet u kojem se resetiram od sve te
"buke" koja me s vremena na vrijeme
preplavi i opterećuje. Mislim da moje
ilustracije većinom prikazuju upravo
takve zamišljene trenutke, trenutke
resetiranja, povlačenja i jednostavnog
bivanja. S time da je većina ilustracija tek
odraz pokušaja da se izrazim na pravi
način i u skladu s onime kako želim da se
moj rad percipira. Svakom umjetniku
treba jako, jako puno vremena i vježbe da
postane vješt u artikulaciji svojih ideja i
njihovu pretakanju u zreli likovni jezik.
Vašim crtežima dominira stilizacija.
Žene nemaju grudi ni bokove ni
zanosne obline ili usne, nisu seksualizirane
na konvencionalan način...
- Na prvu bih odgovorila da seksepil
nije moja tema niti preokupacija i da
moju maštu pokreću zanimljiva priča,
ljudske sudbine i njihov karakter, ali
koliko je zapravo to odvojeno jedno od
drugog? Rekla bih da seksepil vidimo u
još neosvojenom, u novom. U
emotivnom. Njega emitiramo u govoru
tijela koji prihvaćamo i u kojem se
osjećamo ugodno. Osobno, uvijek
nanovo otkrijem da ljudi emitiraju
seksepil dok rade nešto kreativno, nešto
što ih duboko ispunjava, dok su u to
strastveno zadubljeni, uzbuđeni i
zapravo zaljubljeni. Ono što mene
zanima je upravo ta poetika trenutka u
kojem osjetimo da smo ulovili komadić
spokoja, sreće ili uzbuđenja, trenuci u
kojima se osjećamo povezani sa samima
sobom i sa svojom okolinom. S druge
strane, ako seksepil poistovjećujemo s
erotičnošću, onda je to malo drugačija
perspektiva. Erotičnost je vrlo teško
postići u ilustraciji. Kad bih išla za time,
vjerojatno bih se odlučila na
ekspresivniji stil koji živim linijama
asocira na ples i gibanje.
Velik je broj vaših radova prožet
dvjema instancama: romantikom i
melankolijom. Što za vas znače te
dvije riječi?
- Oko svojih figura želim stvoriti
atmosferu koja prikazuje njihovo
unutrašnje stanje i emociju trenutka u
kojem su uhvaćene. Taj svijet u koji
uranjam i koji nastojim izraziti kroz rad
zapravo je vrlo delikatan, nježan i ranjiv.
Sadržaj mojih ilustracija nije toliko bitan
kao ukupna atmosfera koja pobuđuje
nostalgiju, vraća nam one prve impresije
koje su nas oblikovale u našem
djetinjstvu. Moj rad je na prvom mjestu
ženstven, dok je melankolija jedna od
mojih glavnih karakternih crta.
Još jedna stvar ­ prikazujete vrlo
različite tipove žena. Je li riječ o
različitim likovima ili, na neki način,
različitim licima svake od nas?
- Upravo tako! Različite tipove žena
vidim kao osobnosti koje se često
natječu unutar svake žene. Moj pristup
vrlo često ovisi o mom trenutnom
raspoloženju i dominaciji neke od tih
osobnosti.
200