Gloria Glam 88

Bio je petak, jedan od
onih dana za koje se
čine da nikad neće
završiti. Ipak, dojam se
promijenio kada je Ema
Kovač stigla u naš
studio na snimanje editorijala. U casual
kombinaciji, u sivoj trenirci i tenisicama,
s koferom u ruci stigla je direktno s
aerodroma, doletjela je iz New Yorka. S
osmijehom na licu, bez trunke umora
nakon 15 sati provedenih u avionu...
Ema Kovač je model, glumica i
poduzetnica, 27-godišnjakinja
podrijetlom iz Čakovca koja je živjela,
studirala i radila u Milanu, Miamiju,
Rimu, Hamburgu... Studij financija
upisala je na milanskom Katoličkom
sveučilištu Svetog srca, a prije tri godine
pokrenula je vlastiti brend kupaćih
kostima Ambìnca, u kojem kao materijal
koristi recikliranu plastiku. Zbog
trenutačnih obaveza ne stiže mu se
posvetiti koliko želi, ali joj je to u planu,
govori mi dok joj vizažistica make-up
kistom prolazi po obrazima. Trenutačno
je rijetko u Italiji zbog angažmana u
filmovima - uskoro izlazi onaj o osnivaču
Lamborghinija, a o njemu govori s
velikim uzbuđenjem. Priprema i ostale
projekte - poput filma "The Palace",
redatelja Romana Polanskog - ali detalje
još drži u tajnosti. Nedavno je zasjala i na
Filmskom festivalu u Veneciji, u haljini
Ivana Alduka, što pamti kao
nezaboravno iskustvo. Iako je "vidjela
svijeta", obožava vratiti se u Čakovec,
provesti vrijeme s obitelji, s prijateljima i
u prirodi - tada se najviše opušta, u
okruženju koje je zapravo suprotnost
glamuroznim ulicama modnih
metropola i setovima na kojima boravi
ispred i iza kamere i više od 12 sati na
dan. Razgovarale smo o glumi, životu
ispred i iza objektiva, o (ne)površnosti
suvremenog lifestylea, samopouzdanju...
Gluma
Glumom se bavim od pete godine,
kada sam krenula u Dječje gradsko
kazalište u Čakovcu. Mislim da me je to
formiralo kao osobu, a naš mentor nas je
odgojio i, na neki način, pripremio za
život. Kroz glumu sam prebrodila strah
od javnog nastupa, a od 18te krenula
sam putovati. Tada sam se uz studij
počela baviti i modelingom, da bih do
danas napravila puni krug i vratila se
glumi. Ne mogu zamisliti da radim išta
drugo. Želim se nastaviti razvijati uz
glumu jer se na setu osjećam kao da
tamo pripadam.
Modeling
Zaista smatram da je to jedna od
najtežih profesija. Kada imaš desetak
castinga dnevno i na svakom od njih ti
ukazuju na tvoje mane, ili ti govore da
nisi dovoljno dobar iz raznih razloga,
teško je ostati siguran u sebe, osobito
ako nemaš podršku pravih ljudi oko
sebe. Vidjela sam mnoge djevojke koje je
to uništilo. Meni je pomoglo da shvatim
kako određene kritike nemaju veze s
mojim izgledom niti karakterom i mislim
da sam kroz modeling izgradila
samopouzdanje, ili se barem na van
činim samopouzdanom i sigurnom u
sebe, čak i onih dana kada se ne osjećam
tako. Svi se svakodnevno borimo sa
svojim nesigurnostima, ništa drugačije
nije ni u svijetu glume i modelinga.
Predrasude
Negativna strana modelinga je
predznak koji dolazi s tim poslom, a
kojeg se teško riješiti. U mnogim
situacijama kao da ti nije dopušteno
osjećati se loše ili izraziti svoje
nesigurnosti i rijetki te pritom shvaćaju
ozbiljno. Ne želim da me ljudi prepoznaju
kao modela, tim više što ljudi od tebe
često ne očekuju više u smislu
obrazovanja ili poduzetničkog duha.
Imala sam sreće što su moji roditelji
ulagali u moje obrazovanje i što sam
imala priliku krenuti samostalno u
poduzetničke vode. U tom svijetu teško
je biti žena, jer se predrasude najčešće
vežu uz izgled, dok će pojedinci vrlo rado
iskoristiti tvoju empatiju ili pokazivanje
ljudskosti. Okružena sam malim krugom
osoba kojima vjerujem i smatram da je to
dugoročno jedan od elemenata za
uspjeh. Pritisak ipak najčešće dolazi od
mene same jer sam radoholičarka i
uvijek su mi na umu nove ideje koje želim
ostvariti, ne znam mirovati. Volim raditi i
na kraju dana uživam u svakom poslu.
Moda
Modu obožavam i oduvijek sam znala
da ću se baviti poslom vezanim uz
industriju mode, ne nužno modelingom.
Ljubav prema kreacijama bila je jasna od
samog djetinjstva i to je jedan od razloga
zašto sam pokrenula brend kupaćih
kostima. Vjerujem da ću se u budućnosti
posvetiti prije svega njemu. Trenutačno
se razvija, doduše sporijim tempom
zbog ostalih obveza koje imam. No,
posvećena sam svim malim detaljima i
gledam na njega kao na svoje prvo dijete.
Sve komade izrađujemo od reciklirane
plastike skupljane na obali Italije i
Španjolske. Ekološki aspekt i održivost
su budućnost mode i želim razvijati
brend u tom smjeru, uz neizostavnu
visoku kvalitetu i dobar dizajn koji traje
godinama.
Javno/privatno
Vjerujem da većina osoba u
showbizzu ima dva lica - ono javno i ono
privatno. Gledam na to kao sustav
zaštite, ali ja tako ne mogu funkcionirati.
Iako nisam sigurna je li to dobro, uvijek
sam transparentna i prava ja, želim da
me ljudi upoznaju, vide pravu mene.
Gluma mi to više dopušta jer oko lika koji
utjelovim uvijek gradim priču, dok se u
modelingu znalo dogoditi da se na
finalnim fotografijama kampanja ne
prepoznajem, kao da to nisam ja.
Problem u industriji mode je taj što, ako
nisi pažljiv, možeš izgubiti svoj identitet
ili pak dobiti neki sasvim novi koji nije
tvoj.
Ne/površnost odnosa
U fazi sam averzije prema društvenim
mrežama, što se pojačalo posljednjih
godina s razvijanjem karijere. Naravno,
one imaju svojih prednosti, ali ljudi,
osobito mlade generacije, zaboravljaju
da na društvenim mrežama vidimo samo
ono što drugi ljudi žele da vidimo. One
nisu realna slika života, a toga si i
svjesniji ako se nalaziš iza kulise
blještavila. Manje ih koristim, ali i pazim
da pratiteljima ne nudim površnost,
želim da upoznaju moje stavove i
vrijednosti za koje se zalažem. Istina je i
da bez mobitela u rukama više
primjećujem svijet oko sebe,
jednostavnije je ostvariti smisleni
kontakt s ljudima i upoznati ih kroz
osobne priče. Na koncu, filmovi su
inspirirani ljudskim životima, a oni se
mogu "upoznati" samo kroz razgovor.
Italija
Italija se zaista može opisati kao la
dolce vita, volim je kao jednu od
prijestolnica mode, ali na neke
kulturološke razlike još se nisam
potpuno priviknula. Talijani su kao
narod dramatični (smijeh), život se u
njihovom okruženju čini kao sapunica.
Kod nas su ljudi spremni "baciti se na
glavu" i riskirati, dok su Talijani više
vezani uz mjesto iz kojeg dolaze i teško
ga napuštaju u potrazi za novim
izazovima. Dugoročno se ne vidim u
Italiji, ali u ovom trenutku još ne znam
kamo će me put odnijeti. Ipak, voljela bih
se jednom vratiti u Hrvatsku.
155