Gloria Glam 88

FOTOGRAFIJE: IMAXTREE (4)
Backstage revije kuće Dior za jesen
2022. (lijevo) / Pre-Fall kolekcija
kuće Dion Lee (desno)
Bikercore
osljednjih nekoliko mjeseci sve je u
znaku ružičaste. Naziva se to, ako vam je
slučajno promaknulo, barbiecore i
počelo je s kolekcijom kuće Valentino,
koju je dizajner Pierpaolo Piccioli
predstavio u Pink PP nijansi. Pokrenulo
je to novu eru manije za ružičastom, pa
su zatim i ostali brendovi izbacili
komade odjeće u toj boji, predlagale su
se manikure u barbiecore stilu, kao i
make-up lookovi i savjeti za uređenje
doma. Ljetos je krenulo i snimanje filma
"Barbie", s Margot Robbie u head-to-toe
Barbie kombinacijama. Nizali su se
tekstovi za tekstom (koje je i ova autorica
producirala), o povijesti ružičaste
boje, načinima kako je nositi... Pritom,
barbiecore zaista nije ništa više nego
estetika koja se temelji na jednoj boji.
Problem ne leži u trenutačnoj opsesiji
ružičastom koja se, u normalnom
modnom ciklusu, javlja i zatim nestaje
kao trend, već u potrebi da baš svakom
trendu nalijepimo sufiks
core, pri čemu i nešto
banalno poput ružičaste
boje postaje cijela estetika. Riječ je o
načinu na koji generacija Z naziva
trendove, ali dosegnuli smo granicu
zasićenja digitalnim estetikama koje su
postale opsesija i u svojoj
hiperproizvodnji potpuno su izgubile
smisao. Takve core estetike se
izmjenjuju na tjednoj bazi, rađaju se
jednog dana da bi već drugog nestale u
digitalnoj džungli silnih trendova. Na
internetu možete pronaći i rječnik s
opisima coreova koji su isplivali na
TikToku i po njemu možete scrollati
dobar dio dana.
Kako onda prepoznati kada je zaista
riječ o modnom trendu u koji se isplati
uložiti, a kad o samo još jednoj estetici
koja će već idućeg dana postati
zaboravljena? Ima li uopće smisla
dešifrirati ih i gdje je u cijeloj priči, ako i
dalje postoji, pojam osobnog stila? Dok
se na društvenim mrežama svi trude
proizvesti novu, drugačiju cool estetiku
koju će nazvati (nešto)core,
individualnost se gubi, a cijela priča više
izgleda kao digitalni cosplay koji možda
ne treba shvaćati suviše ozbiljno, no, s
druge strane, core-manija samo potiče
na proizvodnju, a posljedično i
hiperkonzumaciju odjeće koje ionako na
odlagalištima otpada ima previše.
Pojam core, iako je nastao u
digitalnom prostoru, nije produkt
TikToka. Core prvi put uzima zamah
oko 2013., kada je skovan pojam
normcore. Tada nastaje kao odgovor na
scenu koja je bila zasićena sređenim
outfitima kojima su se svi u masi željeli
istaknuti kao posebni i unikatni. On
temelje nalazi u normalnosti i
jednostavnosti - stil Jerryja Seinfelda je
ogledni primjer. Nakon nekoliko godina
uslijedio je gorpcore, stil namijenjen za
boravak u prirodi - recimo pufer jakne,
cargo hlače te odjeća brendova poput
Patagonije, The North Facea i Salomona.
Javio se nedugo nakon toga i coastal
grandmother chic, poznatiji kao
menocore i neko vrijeme je bio tema
(internetskih) razgovora.
Ipak, čini se da je pravi okidač bila
serija "Bridgerton", srušivši 2020. sve
rekorde gledanosti i pritom iznjedrivši
regencycore, koji je pak svoj vrhunac
doživio s drugom sezonom serije.
Njegove izvedenice su princesscore te
royaltycore, a odnose se na razdoblje
regentstva u Velikoj Britaniji koje je
trajalo od 1811. do 1820. godine.
Regencycore je, među ostalim, u fokus
modne scene vratio korzete koji su se do
danas zadržali kao popularni trend. No,
o njemu se, nakon velikog booma, nije
moglo mnogo čuti posljednjih mjeseci,
jer zanimanje za njim splasnulo je
sredinom ove godine kada se pojavio
146