Gloria Glam br. 92

Ispunjenju. Ako takva bude starost i ako je dočekam,<br />
bit ću sretan. Ali prvo ću nastojati da danas budem<br />
sretan. Moj svaki dan je potpuno drugačiji. I svaki takav<br />
traži neki drugi comfort. Volim i one koji ne traže<br />
comfort nego rad i akciju. Samo tako mi dođu sa<br />
zaslugom i oni za čisto odmaranje. Ja istinski volim<br />
raditi. Naravno da se volim i odmarati, ali volim da mi ti<br />
dani dođu nkao zasluga. Kako se mijenjam, mijenja se i<br />
ono što me čini sretnim i što me opušta. Nekako sam od<br />
pandemije zavolio kućevanje. Volim biti doma. Manje i<br />
izlazim. Dosta manje. Ne kažem da će tako i ostati. I<br />
opet dobro. Zadnjih mjeseci sam dosta čitao. Uživao.<br />
Gledao serije i filmove. Tu je uvijek tolika disproporcija<br />
između moje želje i količine dostupnog sadržaja. Uvijek,<br />
a vjerojatno kao i svi, kasnim. Liste su mi puno duže od<br />
mogućnosti njihova ispunjavanja. Gladne oči vazda.<br />
Odrastanje u Širokom Brijegu u središtu prirode uz gomilu<br />
djece i bezgraničnu igru. Zdrava, čvrsta obitelj prosvjetitelja...<br />
konture iskonske ljubavi. Četiri brata i dvije sestre. To nosi u<br />
svojim temeljima. Bio je dosta mirno dijete, povučeno, sklono<br />
maštanjima. Više neki osjetljivi dječak nego ekstrovertni<br />
mangup.<br />
- Smatram se sretnim zbog ljudi koje imam oko sebe.<br />
Ustvari, ja sam baš bogat čovjek. Od ulice u mom<br />
rodnom Širokom Brijegu i ožiljaka koje imam na glavi<br />
od razbijanja u borovini, šumi na pecari gdje sam<br />
odrastao. Zidića pored stadiona gdje sam hladio<br />
hormone puberteta. Gimnazije na brijegu pored crkve.<br />
Dramske sekcije pri Franjevačkoj mladeži i folklorne<br />
sekcije. Do moje prve zagrebačke zime od -22 stupnja<br />
na Kozari boku pa preko Ferenčice pješke do<br />
Ekonomskog fakulteta. Civilne vojske na Prometnom<br />
fakultetu, Akademije dramske umjetnosti, seljenja u<br />
Beograd, Sarajevo, Ljubljanu. Sve je to posuto<br />
šljokicama raznih prijateljstva. Nekih boljih - nekih<br />
gorih. Da ne mudrujem o broju ljudi koje čovjek može<br />
imati za prijatelje. Može ih imati koliko ih može<br />
podnijeti i ponijeti. Što je tu mudro? Biranje? Da, i<br />
trebalo bi biti. Znam. Ali! Nisam taj. Ja sam više kao<br />
zagrizli kockar kroz život skupljao prijatelje ili su oni<br />
skupljali mene. Pijano ne misleći i na razočarenja i na<br />
nedostajanja. Davao se grlom u jagode. Jer osjetljiv<br />
sam neopisivo. Ne govorim da se pohvalim. To mi je<br />
najveća mana. Usprkos razočaranjima i ubodima u<br />
srce i dalje sam širio ruke i tražio ljude. Nije više tako.<br />
Sada sam umorniji. Više vremena drugujem s kaučem.<br />
Mudrujem. Skupljam snagu za nove valove<br />
oduševljenja. Prijatelji su super. Super su za dijeljenje<br />
tegoba. Više se koraka s njima može prijeći.<br />
Divi se nekim besmrtnim filmskim scenama koje zna<br />
napamet. Nekim bravurama pred kojima mu svaki put<br />
proključa krv.<br />
- "Carstvo sunca" Stevena Spielberga, na primjer.<br />
Kada mladi Christian Bale pjeva u logoru salutirajući<br />
svom prijatelju Japancu koji se sprema za svoj prvi i<br />
posljednji let. Ta me scena odvali. Ima ih milijun.<br />
Obožavam filmove. Pa Geoffrey Rush u "Sjaju" kad gol<br />
skače na trampolinu i kad hvata onu tetu za sisu.<br />
Debeli Brando u "Apokalipsi danas" i Brando<br />
općenito, uvijek i svugdje. Nick Nolte u "Ratniku" kad<br />
poklekne i počne piti u sobi slušajući audioknjigu<br />
"Moby Dick". Tom Hardy uleti u sobu i polegne ga na<br />
krevet, a on se raspadne. Bože, kako su to iskrene<br />
suze i iskrena bol. Mogao bih ovako na sto stranica.<br />
Gotovo animalne snage je izvana, a suptilne iznutra. Nije<br />
prikovan u besmisao svakodnevice. A najzavodljivija na<br />
njemu je iskrenost.<br />
- Moj unutrašnji muškarac je svakakav. Mijenja se. A<br />
sam pojam unutrašnjosti znači neku skrivenost i<br />
mekoću. Čuvam je. Razvijam je. Želim rasti,<br />
napredovati. Želim učiti. Bojim se da ne izgubim<br />
znatiželju. Ne dam ogorčenosti u sebe. Često se<br />
dogodi da i ima objektivnih razloga za nju, ali znam da<br />
su ti razlozi samo moja perspektiva. Rijetko je<br />
objektivno svijet kriv. Svijet samo zrcali. Uživati treba<br />
u prolasku i starenju.<br />
126