Gloria Glam br. 92
JJoš u srpnju ovaj je intervju bio potpisan krvlju.<br />Goran Bogdan je sa snimanja u Ateni uletio u<br />Zagreb i onda smo jedno divno popodne dijelili<br />kulinarske tajne potpuno fiksirani na hranu kao<br />dobri susjedi u staračkom domu. Prijetio je da će<br />iščupati indukcijsku ploču u svojem zagrebačkom<br />stanu i vratiti se dobrom starom plinu. Padale su<br />gastro kreacije à la Gogo Bogo, kako ga od milja<br />zovu kolege umjetnici. Rižine kuglice s tamnom<br />čokoladom, flambirani batati iz pećnice, jutarnji<br />shakeovi s blitvom i grejpom. Promatrala sam<br />njegovu zrelu patinu koja apsolutno potvrđuje tu<br />krunu jednog od najrasnijih i najmoćnijih<br />regionalnih glumaca prave muške energije. Od tog<br />dana trag mu se zatire i naša komunikacija prelazi u<br />virtualnu SMS dimenziju.<br />- Evo me u Širokom, dolazi mi sestra iz<br />Švedske. Možda da nekog pošaljete ovdje da<br />me fotka.<br />Redakcija je na nogama. Šaljemo fotografkinju.<br />Strpljivo čekamo njegov mig.<br />- Oprosti, draga, morao sam u Beograd<br />odraditi pripreme za snimanje. Javim se čim<br />saznam kad ću do Zagreba.<br />Sad je već u drugoj državi. Akcija se zaustavlja do<br />daljnjeg. Čekamo u niskom startu. Razumni već<br />polako odustaju, ali ne i ja. Uskoro zvoni nepoznati<br />broj iz Srbije na koji se intuitivno javljam.<br />- Ovo mi je drugi mobitel. Neću do Zagreba,<br />ali sam sljedeći tjedan na Visu. Srećko<br />Horvat i ja smo pokrenuli Otočnu školu<br />društvene autonomije i dolaze nam<br />predavači i polaznici.<br />Odmah znam da nam je ovo posljednja šansa.<br />Ulov mora pasti. Tada u priču ulazi domorodac<br />Luka Nižetić, uza sve ostale talente, beskrajno<br />nadaren i za fotografiju. Uronio je Bogdana u višku<br />ljepotu i kreirao začudan mediteransko-fellinijevski<br />narativ.<br />- Ne znam jesam li uopće fazni čovjek.<br />Nadam se da tečem. Nabujam ponekad. Pa<br />ponirem i čini se kao da me nema. Pa u nizini<br />tečem, proplivam, pa sam slap, pa sam kap.<br />Isparim, budem i vodopad. Često i suza.<br />Nekada sam bijesna kapljica iz grla. Ne<br />mogu se zbiti u fazu. Kako se osjećam?<br />Tijekom dana se osjećam svakako. A najviše<br />volim kad se osjećam mirno. Sada sam<br />miran. Sjedim na balkonu u rodnom<br />Širokom Brijegu. Pijem kavu s roditeljima i<br />tetkom. Dugo sam već ovdje. Neki su se<br />projekti odgodili pa sam dobio dosta<br />slobodnog vremena. Rano sam ustao. U<br />zadnje vrijeme volim jutra. Bolja mi je<br />koncentracija tada i ujutro volim čitati.<br />Rasuta mi je inače koncentracija. Već sam<br />navikao nekako na sebe takvog i svakakvog.<br />Mogao bih reći da sam se ipak dobro zavolio<br />po putu. Dugo mi je trebalo, al' bolje ikad<br />nego nikad. Lovim tako svoje vjetrove<br />promjene, i dugotrajne i kratkotrajne, pa<br />kormilarim nekako kroz život. Izgreben je<br />već taj brod. A ja ga baš takvog pohabanog i<br />volim. Moj je.<br />Počeo je raditi već na prvoj godini glume i od<br />tada nije stao. Zanimaju ga mikrofinese, sitni jazz i<br />120
male promjene koje su uvijek dublje, zanimljivije i teže od plastike i<br />velikih zahvata.<br />- Svašta radim. I imam puno planova. Snimanje "Močvare 3" i<br />"Senki nad Balkanom 3" su najskorije. No, ono o čemu doista<br />želim pričati je serija koju već neko vrijeme razvijam sa svojim<br />Bobom Jelčićem. To me istinski raduje. Uvijek me rad s njime,<br />još od akademije, pomiče. To će biti drugačija serija od bilo čega<br />viđenog, pogotovo u regiji. Ronimo duboko u ljudski karakter.<br />Igramo se njime. Beskrajno je duhovito, osim što je<br />oplemenjujuće, baviti se ljudima na toliko dubokoj razini. Što ih<br />bolje razumijete i analizirate, shvaćate koliko je sve smiješno.<br />Kao ona poznata: "ne treba sve ozbiljno shvaćati", tek kad<br />shvatite koliko je sve ozbiljno ili loše ili dobro, češće loše, vidite i<br />koliko je sve to blesavo i baš smiješno. Samim akterima nije,<br />njima je ta problematika od životne važnosti. Katarzično je za<br />publiku kada se istinski i dubinski radi. Kad im se isporuči prava<br />umjetnost i dobra umjetnost. Koliko to može biti nadahnjujuće,<br />oslobađajuće, inspirativno i promjenjujuće.<br />Vjeruje u više postojanje. Ima taj neki vlastiti strah. Neku poniznost. I<br />u to vjeruje...<br />- Forenzika je super. Seciram se ja i seciram. Sjeckano sam meso.<br />Mljeveni Goran Bogdan. Bolje da se ja meljem nego da me melju.<br />Neodvojivo je moje pozitivno od mojih demona. Kao geler u<br />mozgu. Neoperabilni. To su moje bitke meni<br />dale i tako je kako je. Danak putovanja.<br />Cijena bivanja. Teška je sredina u kojoj<br />obitavamo. Još ja imam sreću ili nesreću da<br />živim u tri države, a ni jedna nije Švicarska.<br />Nastojim iz svega toga izvući najbolje, ali<br />često povučem i najgore. Neminovno to<br />ostavlja traga na meni, a i na svima nama.<br />Vidim po sebi da reagiram na događaje<br />često sa strahom. Stalno u niskom startu,<br />oprezu. Može se to nazvati grč. Mehanizam<br />obrane ili je taj strah i pokretač svega oko<br />nas. Vrzino kolo koje sve više muti i muti i ne<br />da nam slobodno vidjeti. Mrena kroz koju<br />već generacije gledaju. Da bismo si olakšali,<br />tepamo tom strahu da je mudrost. Životna<br />mudrost skupljana naraštajima. Ustvari je to<br />strah na strah. Eksponencijalno. Dobrano i<br />opravdan. Pišem o ovome jer me to trenutno<br />zanima. Posvetio sam se aktivno čitanju<br />domaće književnosti. Domaćim autorima.<br />Da pokušam uhvatiti neki sukus ovih<br />prostora. Nedovoljno su opjevani. Zanima<br />me baviti se time. Da bismo onda jednog<br />dana možebitno to pretočili u neki scenarij,<br />film, knjigu - mada bih i grafitom već bio<br />zadovoljan.<br />Kuhanje mu je velika ljubav od davnih dana. Kad<br />je bio mlađi, prijavljivao se na kulinarske showove.<br />Tako je prije nekoliko godina, kao jedan od<br />suvlasnika, ušao u projekt restorana TheAtrium u<br />samom centru Zagreba. Tu je sve show, nema<br />klasičnog menija. Sladoled od goveđe moždine s<br />granitom od maline, domaćom karamelom i<br />cvijetom soli na meniju dovoljno govori.<br />- Volim kuhati. Smiruje me to. Beskrajno je<br />kreativno. To je i razlog zašto sam ušao u<br />projekt Theatriuma. Strašno je zanimljiva ta<br />kuhinja naših prostora. Kao i naši prostori.<br />Beskrajna kombinacija gotovo nemogućih<br />varijabli koje je oluja povijesti nanijela baš tu<br />gdje jesmo. Smatram da je to blagoslov.<br />Netko mudar bi iskoristio komparativnu<br />prednost tih različitosti. Mi smo u fazi da ih<br />negiramo i u tom mulju (nažalost mulju)<br />tražimo vlastite identitete. Isključivosti. Iako<br />ih nema ni u zemljanoj kuhinji naših<br />pradjedova. Breme te povijesti je veliko. A<br />zapravo je rješenje samo zamisliti Sizifa<br />sretnog. Pada mi na pamet omiljena scena iz<br />crtanog filma "Ratatouille" kada kritičar Ego<br />proba taj ratatouille i raznese ga nostalgija<br />okusa iz djetinjstva. Tražimo stalno nove<br />okuse i uzbuđenja dok istovremeno žudimo<br />za onim okusom mira i voljenosti bakinog<br />najjednostavnijeg jela. Sve je to, mislim,<br />normalno. Nije to nešto što nas rascjepljuje.<br />Jednostavno je to ljudski. Nipošto ne<br />isključuje jedno drugo. Tragamo ili nas žulja<br />najčešće ono što mislimo da nam nedostaje.<br />Često je to nešto sasvim jednostavno.<br />121
- Page 69 and 70: CJEPIVA PROTIV KORONE SADRŽE ČIP<
- Page 71 and 72: 71
- Page 73 and 74: posebnu kuharsku odoru na čijem d
- Page 75 and 76: KONDOROV<br />LET<br />FILIPA<br />
- Page 77 and 78: Plavo i zeleno odijelo ZARA; bijeli
- Page 79 and 80: sibilnost tijela pa sam se uskoro n
- Page 81 and 82: GG X XIAOMI<br />Isprobali<br />smo
- Page 83 and 84: U svojoj prvoj kolumni spomenuo sam
- Page 85 and 86: Sinoć smo muž i ja vodili ljubav
- Page 87 and 88: 87
- Page 89 and 90: LDSlavni kadar<br />snimila je veli
- Page 91 and 92: Arnold Schwarzenegger svoje je tije
- Page 93 and 94: GG WELL-BEING ODNOSI<br />Kad je lj
- Page 95 and 96: SUPRUGE SLAVNIH FRAJERA NAVIKLE<br
- Page 97 and 98: CAUSE THROUGH<br />THE DRAMA<br />I
- Page 99 and 100: Toto Bergamo Rossi pasionirani je<b
- Page 101 and 102: je ime mog oca, ali on nije bio oda
- Page 103 and 104: PRAVU FILMSKU PRIČU<br />ZAOKRUŽI
- Page 105 and 106: Jim Carrey i Kate Winslet u slavnom
- Page 107 and 108: Kaufmanu je ove godine na najvažni
- Page 109 and 110: FOTOGRAFIJA: VANESA PANDŽIĆ/CROPI
- Page 111 and 112: FOTOGRAFIJA: MARIJANA BANKO/CROPIX<
- Page 113 and 114: IDA GALOVIĆ<br />d"Tvrdoglavost i
- Page 115 and 116: gg MAN<br />GORAN<br />BOGDAN<br />
- Page 117 and 118: 117
- Page 119: Ni svjetska karijera, ni sve mirodi
- Page 123 and 124: sZagrljaj ili mrva ljubavi. A prođ
- Page 125 and 126: 125
- Page 127 and 128: 127
- Page 129 and 130: 129<br />mjesto u povijesti čovje
- Page 131 and 132: 'Swatch Denicija nastao je u suradn
- Page 133 and 134: NOVI TUDOR PELAGOS FXD<br />Novi TU
- Page 135 and 136: Stargazer je najkompliciraniji sat
- Page 137 and 138: 137<br />Prvi u svijetu četveroosn
- Page 139 and 140: JOHN WATERS<br />AUTSAJDER NA<br />
- Page 141 and 142: ojne komentare koje su izazvali nje
- Page 143 and 144: Karizmatičan američki umjetnik Da
- Page 145 and 146: 145<br />Prije sedam godina<br />Ni
- Page 147 and 148: 147<br />dinamične promjene, poseb
- Page 149 and 150: STILSKE FIGURE<br />pripremila ILIA
- Page 151 and 152: 151
- Page 153 and 154: gg MAN<br />FOTOGRAFIJA: ACNE STUDI
- Page 155 and 156: 155<br />OFF WHITE NIKE DUNK LOW PI
- Page 158 and 159: 158<br />razgovarao SRĐAN SANDIĆ
- Page 160: 160<br />- I ja sam bio skeptik kad
- Page 163 and 164: 163<br />Prema deinicijama s intern
- Page 165 and 166: 165<br />Biohakerski tim Bryana<br
- Page 167 and 168: 167<br />ćoj ili manjoj mjeri. Lje
- Page 169 and 170: DIOR NFT TENISICE<br />Nova verzija
male promjene koje su uvijek dublje, zanimljivije i teže od plastike i<<strong>br</strong> />
velikih zahvata.<<strong>br</strong> />
- Svašta radim. I imam puno planova. Snimanje "Močvare 3" i<<strong>br</strong> />
"Senki nad Balkanom 3" su najskorije. No, ono o čemu doista<<strong>br</strong> />
želim pričati je serija koju već neko vrijeme razvijam sa svojim<<strong>br</strong> />
Bobom Jelčićem. To me istinski raduje. Uvijek me rad s njime,<<strong>br</strong> />
još od akademije, pomiče. To će biti drugačija serija od bilo čega<<strong>br</strong> />
viđenog, pogotovo u regiji. Ronimo duboko u ljudski karakter.<<strong>br</strong> />
Igramo se njime. Beskrajno je duhovito, osim što je<<strong>br</strong> />
oplemenjujuće, baviti se ljudima na toliko dubokoj razini. Što ih<<strong>br</strong> />
bolje razumijete i analizirate, shvaćate koliko je sve smiješno.<<strong>br</strong> />
Kao ona poznata: "ne treba sve ozbiljno shvaćati", tek kad<<strong>br</strong> />
shvatite koliko je sve ozbiljno ili loše ili do<strong>br</strong>o, češće loše, vidite i<<strong>br</strong> />
koliko je sve to blesavo i baš smiješno. Samim akterima nije,<<strong>br</strong> />
njima je ta problematika od životne važnosti. Katarzično je za<<strong>br</strong> />
publiku kada se istinski i dubinski radi. Kad im se isporuči prava<<strong>br</strong> />
umjetnost i do<strong>br</strong>a umjetnost. Koliko to može biti nadahnjujuće,<<strong>br</strong> />
oslobađajuće, inspirativno i promjenjujuće.<<strong>br</strong> />
Vjeruje u više postojanje. Ima taj neki vlastiti strah. Neku poniznost. I<<strong>br</strong> />
u to vjeruje...<<strong>br</strong> />
- Forenzika je super. Seciram se ja i seciram. Sjeckano sam meso.<<strong>br</strong> />
Mljeveni Goran Bogdan. Bolje da se ja meljem nego da me melju.<<strong>br</strong> />
Neodvojivo je moje pozitivno od mojih demona. Kao geler u<<strong>br</strong> />
mozgu. Neoperabilni. To su moje bitke meni<<strong>br</strong> />
dale i tako je kako je. Danak putovanja.<<strong>br</strong> />
Cijena bivanja. Teška je sredina u kojoj<<strong>br</strong> />
obitavamo. Još ja imam sreću ili nesreću da<<strong>br</strong> />
živim u tri države, a ni jedna nije Švicarska.<<strong>br</strong> />
Nastojim iz svega toga izvući najbolje, ali<<strong>br</strong> />
često povučem i najgore. Neminovno to<<strong>br</strong> />
ostavlja traga na meni, a i na svima nama.<<strong>br</strong> />
Vidim po sebi da reagiram na događaje<<strong>br</strong> />
često sa strahom. Stalno u niskom startu,<<strong>br</strong> />
oprezu. Može se to nazvati grč. Mehanizam<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>ane ili je taj strah i pokretač svega oko<<strong>br</strong> />
nas. Vrzino kolo koje sve više muti i muti i ne<<strong>br</strong> />
da nam slobodno vidjeti. Mrena kroz koju<<strong>br</strong> />
već generacije gledaju. Da bismo si olakšali,<<strong>br</strong> />
tepamo tom strahu da je mudrost. Životna<<strong>br</strong> />
mudrost skupljana naraštajima. Ustvari je to<<strong>br</strong> />
strah na strah. Eksponencijalno. Do<strong>br</strong>ano i<<strong>br</strong> />
opravdan. Pišem o ovome jer me to trenutno<<strong>br</strong> />
zanima. Posvetio sam se aktivno čitanju<<strong>br</strong> />
domaće književnosti. Domaćim autorima.<<strong>br</strong> />
Da pokušam uhvatiti neki sukus ovih<<strong>br</strong> />
prostora. Nedovoljno su opjevani. Zanima<<strong>br</strong> />
me baviti se time. Da bismo onda jednog<<strong>br</strong> />
dana možebitno to pretočili u neki scenarij,<<strong>br</strong> />
film, knjigu - mada bih i grafitom već bio<<strong>br</strong> />
zadovoljan.<<strong>br</strong> />
Kuhanje mu je velika ljubav od davnih dana. Kad<<strong>br</strong> />
je bio mlađi, prijavljivao se na kulinarske showove.<<strong>br</strong> />
Tako je prije nekoliko godina, kao jedan od<<strong>br</strong> />
suvlasnika, ušao u projekt restorana TheAtrium u<<strong>br</strong> />
samom centru Zagreba. Tu je sve show, nema<<strong>br</strong> />
klasičnog menija. Sladoled od goveđe moždine s<<strong>br</strong> />
granitom od maline, domaćom karamelom i<<strong>br</strong> />
cvijetom soli na meniju dovoljno govori.<<strong>br</strong> />
- Volim kuhati. Smiruje me to. Beskrajno je<<strong>br</strong> />
kreativno. To je i razlog zašto sam ušao u<<strong>br</strong> />
projekt Theatriuma. Strašno je zanimljiva ta<<strong>br</strong> />
kuhinja naših prostora. Kao i naši prostori.<<strong>br</strong> />
Beskrajna kombinacija gotovo nemogućih<<strong>br</strong> />
varijabli koje je oluja povijesti nanijela baš tu<<strong>br</strong> />
gdje jesmo. Smatram da je to blagoslov.<<strong>br</strong> />
Netko mudar bi iskoristio komparativnu<<strong>br</strong> />
prednost tih različitosti. Mi smo u fazi da ih<<strong>br</strong> />
negiramo i u tom mulju (nažalost mulju)<<strong>br</strong> />
tražimo vlastite identitete. Isključivosti. Iako<<strong>br</strong> />
ih nema ni u zemljanoj kuhinji naših<<strong>br</strong> />
pradjedova. Breme te povijesti je veliko. A<<strong>br</strong> />
zapravo je rješenje samo zamisliti Sizifa<<strong>br</strong> />
sretnog. Pada mi na pamet omiljena scena iz<<strong>br</strong> />
crtanog filma "Ratatouille" kada kritičar Ego<<strong>br</strong> />
proba taj ratatouille i raznese ga nostalgija<<strong>br</strong> />
okusa iz djetinjstva. Tražimo stalno nove<<strong>br</strong> />
okuse i uzbuđenja dok istovremeno žudimo<<strong>br</strong> />
za onim okusom mira i voljenosti bakinog<<strong>br</strong> />
najjednostavnijeg jela. Sve je to, mislim,<<strong>br</strong> />
normalno. Nije to nešto što nas rascjepljuje.<<strong>br</strong> />
Jednostavno je to ljudski. Nipošto ne<<strong>br</strong> />
isključuje jedno drugo. Tragamo ili nas žulja<<strong>br</strong> />
najčešće ono što mislimo da nam nedostaje.<<strong>br</strong> />
Često je to nešto sasvim jednostavno.<<strong>br</strong> />
121
Change language