talk

Nakon što se bavila istraživanjem različitih
aspekata tekstilne industrije, dizajnerica Ivana
Biočina uobličila ih je u projekt Instituta održive
mode u sklopu kojeg, u okolici Koprivnice, uzgaja
vlastiti lan, kreira male serije odjeće te organizira
radionice za sve koji se žele educirati o održivom
načinu proizvodnje odjeće, ali i života
Ivana kreira male serije
odjeće čiji krojevi
omogućuju maksimalnu
iskoristivost materijala kako
bi bilo što manje otpada
Budućnost je imenica ženskog roda - zajedništvo
i snaga nude utočište i nadu za
bolje sutra koje možemo istkati jedino
združeni, zajedno - piše u “Manifestu”
magistrice oblikovanja odjeće i tekstila
Ivane Biočine (40), kojim objašnjava
“zeleni” pristup svojoj profesiji.
Dizajnerica je prije tri godine osnovala
Institut održive mode, kombinaciju ateljea, radionice i kreativnog
prostora za edukaciju svih zainteresiranih za održivi način
proizvodnje odjeće, od studenata Tekstilno-tehnološkog fakulteta
na kojem je diplomirala i magistrirala do lokalnih proizvođača
tekstilnih sirovina. Kreira male serije odjeće čiji krojevi
omogućuju maksimalnu iskoristivost materijala kako bi bilo što
manje otpada, koristi organski uzgojeni lan, konoplju, koprivu
i druge prirodne materijale koje boji organskim bojilima te prenamjenjuje
stare tekstilne predmete. Kako bi pokrenula ekološki
održivu proizvodnju, rođena Samoborka se uoči pandemije
koronavirusa preselila iz metropole u Koprivnicu, a nedavno na
selo u njezinoj okolici, još “dublje” u prirodu. Njeno istraživanje
različitih aspekata mode i tekstilne industrije objavljeno je u
knjigama “Modus Vivendi: Ogled o političkom, ekonomskom i
društvenom u modi’’ (2014.), “Tiranija mode: Ukrašavanje kao
potraga za identitetom’’ (2016.) te “Proizvedeno u Hrvatskoj:
tranzicija hrvatske tekstilne industrije’’ (2018.).
Kada ste osvijestili da je modna industrija veliki zagađivač
okoliša?
- Često me pitaju o trenutku osvještavanja, ali uvijek moram
istaknuti da ga jednostavno nije bilo, što je možda najbolji
pokazatelj promjene i nadam se da će postati “novo normalno”.
Rodila sam se u obitelji gdje su se promišljala pitanja
vezana uz rad, radništvo i ekologiju pa nisam trebala naučiti da
se suvremeni život počesto odvija na grbači “malog čovjeka”,
zdravlja, ravnoteže i prirode. Danas pak više nema opravdanja
da nismo upoznati sa složenim ciklusima života, proizvodnje
i industrije te valja imati na umu da održivost nije nastala
prije nekoliko godina. Od početka industrijalizacije stručnjaci
ukazuju na probleme proizvodnje i neravnoteže, pogotovo od
šezdesetih godina prošlog stoljeća buja struja osviještenosti, pa
i u takozvanom mainstreamu. Stoga se uvijek treba nakloniti
i znati da sve što danas znamo, imamo i živimo rezultati su
nastojanja generacijama, desetljećima i stoljećima.
Doživljavate li sebe revolucionarkom ili idealisticom?
- Ja sam samo žena, seljanka, istraživačica, tu sam da živim,
uživam, divim se i služim koliko mogu.
Vjerujete li da će ljudi zaista promijeniti svoje navike prije
propasti civilizacije?
- Svatko tko sumnja u promjenu izdvojen je od života i prirode,
jer ako je nešto sigurno, to je promjena. Ljudi se, kao i
sezone, mijenjaju svaki dan. Naravno, najveći okidač promjene
je gubitak, a s jedne strane svi proživljavamo kolektivni gubitak
jedne budućnosti i sadašnjosti. Nisam usmjerena prema
propasti, već prema slavlju života i ljepote. Jer svatko tko je
uključen u život i prirodu, zna da je život pun ljepote i da je
razloga za nadu mnogo.
Kako osvijestiti ljude o problemu zagađenja?
- Nježno, kreativno, otvorenih ruku i duha, poticanjem zajedništva,
uz jasno, glasno i ponosno “ne znam”, pokazati dobrim
primjerom, ukazivanjem na ljepšu stanu života i moguć-
69