You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Zeleno buđenje<br />
u svijetu mode<br />
Poduzetnica Ana Ivančić, koja je nakon 25 godina napustila financijsku<br />
industriju i otvorila koncept dućan Garderoba sa skandinavskim brendovima,<br />
govori o odgovornom poslovanju i održivosti - top temama u tekstilnoj proizvodnji<br />
čije su zvijezde reciklirani poliester, organski pamuk, veganska koža...<br />
Tvrtka McKinsey u proljeće 2020.<br />
provela je istraživanje o tome<br />
kako potrošači gledaju na temu<br />
modne održivosti: 67 posto od<br />
ukupno 2000 ispitanika izjavilo je<br />
da je materijal poput recikliranog<br />
poliestera važan element u donošenju<br />
odluke o kupnji odjeće, a<br />
otprilike toliko ih misli i da bi brendovi trebali promovirati<br />
ideju održivosti. Takav osviješteni stav rezultat<br />
je zelene tranzicije kroz koju prolaze sve industrije<br />
posljednjih nekoliko godina, a covid-kriza i pitanje<br />
egzistencije - u zdravstvenom, poslovnom pa i filozofskom<br />
smislu - samo je dodatno ubrzalo tendenciju<br />
za pronalaskom ekološki prihvatljivijeg načina življenja.<br />
Pritom to nije samo moralna kategorija, nego<br />
dio Europskog zelenog plana, koji bi članice Europske<br />
unije trebao transformirati u moderno, resursno učinkovito<br />
i konkretno gospodarstvo - kako je istaknuto<br />
na stranicama EU. Situaciju na terenu iz prvog reda<br />
promatra Ana Ivančić (54), vlasnica koncept dućana<br />
Garderoba u Zagrebu i Rovinju. Kad je u siječnju<br />
2017. otputovala na Tjedan mode u Kopenhagen, prisjeća<br />
se, tu i tamo je neki brend imao artikle s oznakom<br />
sustainable (u prijevodu, održivo), a kupci su<br />
imali malo sluha za visoke cijene odjeće od eko-materijala.<br />
Međutim, u šest i pol godina, koliko je prošlo<br />
od otvaranja Garderobe u Martićevoj, stvari su dosta<br />
drukčije. Ana Ivančić na sve te promjene gleda iz dvije<br />
perspektive - kao poduzetnica koja nabavlja robu i kao<br />
strastvena ljubiteljica (kvalitetne) mode - i to očima<br />
žene koja je 25 godina provela na čelnim pozicijama<br />
u banci, mirovinskom fondu i osiguravajućem društvu,<br />
prije nego što je napravila veliki karijerni zaokret.<br />
Zašto ste napustili financijsku industriju i upustili<br />
se u neizvjestan poduzetnički pothvat?<br />
- Francuski dioničar, vlasnik BNP Paribas Cardif<br />
osiguranja - čija sam bila predsjednica uprave 11<br />
godina - odlučio je prodati tu osiguravajuću kuću<br />
i povući se s hrvatskog tržišta. Kupila nas je Croatia<br />
Osiguranje, a ja sam se obvezala da ću ostati dok transakcija<br />
ne bude završena. Kako sam prethodno radila<br />
i u banci i u mirovinskom fondu, imala sam dojam da<br />
sam iz financijskog sektora probala sve što sam mogla.<br />
Hrvatsko tržište je malo u svakom pogledu, poznavala<br />
sam sve ljude iz branše i nekako mi je bilo nezamislivo<br />
ponovno ući u sličnu priču, jer sam osoba koju<br />
rutina guši. U poslu mi je važno da on s jedne strane<br />
za mene predstavlja izazov, a s druge da zahtjeva određeni<br />
napor, da se moram educirati i stvarati neke nove<br />
vrijednosti. Do tog trenutka u financijskoj industriji<br />
za mene je tako i bilo - za razne dioničare sam osnivala<br />
društva ili dijelove unutar banaka. Tu je, dakle,<br />
uvijek postojao poduzetnički moment, bez obzira na<br />
to što nisam radila za samu sebe, s vlastitim novcem.<br />
O tome što ću dalje počela sam ozbiljno razmišljati<br />
kad je postalo izvjesno da se osiguravajuće društvo u<br />
kojem sam radila prodaje. Bila je 2015., bilo mi je 46<br />
godina i to je, po mojem mišljenju, otprilike posljednji<br />
trenutak za realizaciju dramatičnog karijernog zaokreta<br />
- ako o njemu razmišljate. Nije, naravno, isključeno<br />
krenuti u novu priču i s 55, ali na osnovi vlastitog<br />
iskustva mogu reći da za tako nešto treba jako puno<br />
energije. Ako ostanete u istoj industriji, poslove možete<br />
mijenjati do zadnje godine prije mirovine. Ali ako<br />
pokrećete biznis koji nema uporište u nečemu što ste<br />
prije radili, treba jako puno učenja, hrabrosti... S godinama<br />
čovjek neminovno za sve to ima sve manje energije.<br />
Kako ste došli na ideju koncept dućana?<br />
- Neke prijateljice su mi znale govoriti: “Ti nama<br />
najbolje biraš odjeću”. Iako sam pripadala jednom<br />
rigidnom svijetu u smislu odijevanja, jer ne vjerujem<br />
da postoji nešto konzervativnije od financijske industrije,<br />
ipak sam unutar njega nastojala maksimalno<br />
rastegnuti pojam poslovnog odijevanja. Moj kostim je<br />
morao biti makar asimetričan, igrala sam se s modnim<br />
dodacima... Moda mi je oduvijek bila važna. Odjeću<br />
sam kupovala u inozemstvu i vjerovala sam da postoje<br />
ljudi koji funkcioniraju kao i ja. Moj me suprug često<br />
zafrkavao da ja kao da već i radim u modnoj industriji,<br />
jer sam uglavnom putovala u London, Pariz, Milano, a<br />
odjeća je oduvijek bila moja strast. Počela sam razmišljati<br />
kako bi bilo lijepo da u Zagrebu postoji mjesto<br />
koje neće biti samo dućan, nego će se tu žene nalaziti,<br />
družiti, popiti čašu pjenušca...<br />
Što vam je dalo sigurnost da tu ideju i realizirate?<br />
- Naravno da nisam mogla biti sigurna postoji li u<br />
Zagrebu i Hrvatskoj tržište, odnosno klijentela za tu<br />
moju ideju. U poduzetništvu ne postoji ta vrsta sigurnosti<br />
niti vam je itko može dati, ali ja sam vjerovala da<br />
postoji kritična masa ljudi koja će biti zainteresirana za<br />
taj koncept. Iz ove perspektive, zaista mogu potvrditi<br />
da postoji. I ne samo to, nego dolaze i nove generacije,<br />
ali i žene kojima odjeća kakvu nudimo u Garderobi<br />
nekad prije ne bi dolazila u obzir. Mnoge gospođe<br />
koje su, primjerice, bile ograničene na tri boje, motivirali<br />
smo da probaju nešto izvan toga - i svidjelo im<br />
se. Drugim riječima, ponudili smo neku vrstu modnog<br />
oslobođenja i svojevrsne edukacije. A ja sam tako i<br />
zamislila našu ulogu.<br />
Koliko je prošlo od razgovora s bliskim krugom<br />
ljudi do otvaranja dućana?<br />
- Više od jedne godine. Prvo sam tražila prostor,<br />
jer sam vjerovala da će prostor odrediti kako će to na<br />
kraju sve skupa izgledati i funkcionirati. Pronašla sam<br />
jedan lokal u blizini Cvjetnog trga i pomislila - to je to<br />
- a onda ga je netko drugi unajmio. Kad je prošlo prvo<br />
razočaranje, koje je trajalo jedno poslijepodne, rekla<br />
sam samoj sebi - dobro, sigurno postoji razlog zašto<br />
se to nije dogodilo. Nakon dva mjeseca suprug mi je<br />
rekao da se preko puta njegove vinoteke u Martićevoj<br />
iznajmljuje prostor u kojem je do tada bila prodaja<br />
bicikala. Kad sam ušla, rekla sam - da. Angažirala sam<br />
arhitekte iz studija koji se tada zvao Biro: to su bili<br />
mladi ljudi koji su tek izašli s fakulteta, ali su već za<br />
vrijeme studija dobivali nagrade, a zaključila sam da<br />
mi više odgovara rad s mladima koji još nemaju strogo<br />
definiran rukopis. Bili su otvoreni prema raznim<br />
idejama i ispalo je sjajno. Zamislila sam to kao žensku<br />
garderobu iz snova. Na nacrtima i renderima, svuda<br />
je pisalo garderoba i shvatila sam da je to zapravo<br />
dobar naziv za dućan. Nije pretenciozno i jasno daje<br />
do znanja što je unutra. Imam dojam da su mi se oko<br />
Garderobe otvarala jedna po jedna vrata i da je sve baš<br />
onako kako je trebalo biti. I inače u životu mislim da<br />
ako stalno nešto isprobavavamo, a nailazimo na prepreke,<br />
da zapravo dobivamo poruku da bi možda trebao<br />
odustati i probati nešto drugo. Meni je ovdje bilo<br />
sasvim suprotno. Sve se slagalo jedno za drugim.<br />
Kako ste definirali ponudu dućana?<br />
- Razmišljala sam čega na domaćem tržištu nema.<br />
Skandinavski brendovi ovdje su tada bili goto-<br />
64
Change language