32 Renato Metessi pjeva “Na zapadnoj strani uvijek ćeš me naći/Ooo, na zapadnoj strani oko mene plešu moji pravovjerni plesači”. Dobro, mogla je to biti pjesma o zapadnoj strani Manchestera ili Berlina, ali mi smo znali da je to pjesma o Prečkom, Španskom i Gajnicama
“Born In The U.S.A.” Brucea Springsteena. Valja istaknuti i da Zagreb nije bio “otok” pa su u tom zagrebačkom novom valu zbog klubova i Jugotona kao najveće jugoslavenske diskografske kuće veliku ulogu igrali slovenski bendovi poput Pankrta i Lačnog Franza, a prije njih Buldožera i poslije njih Laibacha, pa beogradski, poput Idola, Šarla akrobate, Električnog orgazma, kasnije i Ekatarine Velike, Partibrejkersa, Discipline kičme i drugih te Pekinška patka i Laboratorija zvuka iz Novog Sada, Paraf i Termiti iz Rijeke, kasnije i Cacadou Look i Xenia pa “novi primitivizam” iz Sarajeva s kojim su nadošli Zabranjeno pušenje i Plavi orkestar, ali to je već neka druga priča. Neki smatraju i da je novi val u Zagrebu i drugim gradovima bivše Jugoslavije “eksplodirao” nakon smrti Tita, i to djelomice stoji, ali samo djelomice. Naime, singl “Lublana je bulana” Pankrta izlazi 1978., a godinu poslije i nastupni singlovi Prljavaca, Azre i drugih bendova. Iz razgovora koje sam vodio sa sudionicima novog vala, a i iz nekog vlastitog promišljanja, rekao bih da je dobar dio razloga za pojavu novog vala bio podražaj koji je došao s britanske i američke punk i new wave scene, potreba da <strong>se</strong> kroz pjesme progovori o neuralgijama društva u kojem smo živjeli, ali i želja da <strong>se</strong> smrtno dosadne gradove kakvi su kasnih 70- ih bili i Zagreb i Ljubljana i Rijeka pa i Beograd, pretvori u uzbudljiva mjesta za život. Odatle i u nizu pjesama zagrebačkih novovalnih bendova s kraja 70-ih i iz ranih 80-ih dualni odnos prema Zagrebu. S jedne strane ljubav prema Zagrebu, a s druge strane pokušaj da <strong>se</strong> dokine dosada, pa čak i prezir prema nekim aspektima tadašnjeg života u Zagrebu. Glavni pokretač bio je dosada, a kako je ubrzo postalo jasno da Zagreb opet tone u mrak, tako je u samo godinu-dvije došlo i do zaokreta, pa je Film kroz stihove Jure Stublića od poziva na ples u “Zamisli” prošao puni krug do konstatacije da je “Zagreb hladan grad”. Od “Sunčane strane ulice” Azre do “Zone sumraka” Filma prošla je samo godina dana, kao i od “Vrijeme je na našoj strani” Parnog valjka do “Ravno do dna” Azre. Ve<strong>se</strong>li ska ritam i pop-punk melodije “Crno-bijelog svijeta” Prljavaca ubrzo su zamijenjeni tamnijim tonovima i sporijim ritmovima. ”Vjerovali smo u neku bolju budućnost, a bilo je i više velikih gradova s mrežom omladinskih klubova u kojima su bendovi mogli prvo preboljeti dječje bolesti, pa doći u pubertet, pa tek onda objaviti ploču koja <strong>se</strong> mogla prodati od de<strong>se</strong>t do sto tisuća primjeraka, i onda odsvirati stotinjak koncerata godišnje. Ekonomija je bila drukčija, ploče su bile jeftinije, ponuda bendova s jedne i klubova s druge strane bila je veća i izdašnija” zapisao sam u knjizi “Zagreb - modernost i grad”, pokušavajući detektirati zašto je novi val uspio u Zagrebu, Hrvatskoj i Jugoslaviji. “Htjeli smo promjene, htjeli smo kapitalizam i potrošačko društvo. Sve to je promijenilo kulturu, i to najviše pop-kulturu, jer ona ne ovisi o državnom budžetu, nego sama o <strong>se</strong>bi”, ali valja istaknuti kako su klubovi, poput Kulušića, Lapidarija ili Jabuke, kao i koncerti u Studentskom centru, postojali i opstajali i zbog dotacija grada i države, što <strong>se</strong> u suvremenom hrvatskom kapitalizmu prečesto zaboravlja. Ili, kako je netko rekao, “novi val nije nastao zbog okupljanja ispred Zvečke, Kavkaza i Blata, nego zbog svirki u dotiranom Studentskom centru”. No već 1982. godine Jura Stublić je na ploči “Zona sumraka” pjevao pjesmu “Zagreb je hladan grad”, a 1983. na ploči “Sva čuda svijeta” i pjesmu “Kad budu gorjeli gradovi”. Svršetak novog vala, ali i početak krvavog rata u tim <strong>se</strong> pjesmama mogao nazrijeti pa gotovo i opipati. Sredinom 80-ih, nakon “Trećeg svijeta” i “Bolera” Haustora, novi val je izdahnuo i do kraja te dekade malo je toga zanimljivog bilo objavljeno, naročito od zagrebačkih novovalnih bendova, koje kao da je trajno pojeo mrak redukcija struje što smo ih imali tamo negdje 1982. godine. ALEKSANDAR DRAGAŠ Mojih 5 najboljih pjesama o Zagrebu 1. Ar<strong>se</strong>n Dedić - Zagreb i ja <strong>se</strong> volimo tajno Ar<strong>se</strong>n je “Zagreb i ja <strong>se</strong> volimo tajno” napisao iz pozicije Šibenčanina koji je tijekom života postao Zagrepčanin, ali u toj njegovoj pjesmi iščitavam i moj odnos prema mom rodnom gradu. Zapravo, Zagreb i ja <strong>se</strong> volimo, a ponekad i mrzimo tajno jer koliko god obožavao Zagreb, toliko u njemu ima i osobina koje teško podnosim. Kad slušam tu divnu šansonu, čini mi <strong>se</strong> da i <strong>se</strong>be pronalazim u stihovima “On drukčije voli neke druge/Veže ga mnogo starih veza/ Pa mora ljubav za me kriti/A nisam ni ja bez obaveza”. 2. Drago Diklić - Zagreb je najljepši grad Mnogo je pjesama o Zagrebu u kojima pjeavči i autori slave Zagreb u kojem su rođeni ili u koji su <strong>se</strong> u<strong>se</strong>lili, kao klinac i Drago Diklić, inače rođen u Sinju. No, Fiko je ovu pjesmu na stihove Ivice Krajača, rođenog u Beogradu, otpjevao onako kako bi svaki purger to napisao i otpjevao, kad bi znao i umio. Krasna pjesma o jednom Zagrebu kakvog više nema, o čemu je po<strong>se</strong>bno inspirativno slušati Fika kako o tome priča na svojim koncertima. Usput, purger <strong>se</strong> za mene postaje životom i djelom, a ne tek pukim rođenjem u Zagrebu. 3. Ivo Robić - Golubovi Niz je pjesama koje bi mogle biti proglašene “himnom” Zagrebu, uključivši i “Zagreb, Zagreb” Zdenke Vučković koja je igrom slučaja išla u razred s mojom majnkom, “Serbus Zagreb” Tonija Leskovara, “Moj Zagreb, tak imam te rad” Ivice Šerfezija, no ovom prigodom biram Ivu Robića (rođenog u Garešnici) koji je “Golubove” na stihove Drage Britvića (rođenog u Pitomači) otpjevao kao besmrtnu, <strong>se</strong>ntimentalnu i melankoličnu odu Zagrebu kroz jedan od njegovih simbola. 4. Azra - 041 (Zagreb izranja iz sna) S vrlo malo stihova i u vrlo kratkoj pjesmi “041 (Zagreb izranja iz sna)” Johnny je uspio uhvatiti sliku Zagreba koja je tako prokleo poznata bilo kome tko je barem jednom proboravio noć na ulicama Zagreba pa čekao prvi jutarnji tramvaj da <strong>se</strong> zgažen, mamuran i sjeban vrati doma. Najbolje je što <strong>se</strong> na “Sunčanoj strani ulice”, dvostrukom albumu Azre usustavljenom i poput freske Zagreba s početka 80-ih, na “041” odmah nadovezuje “Užas je moja furka”, još jedna tako prokleto zagrebačka pjesma. Zagreb je ponekad i užas, ali ne mogu ga ne voljeti. 5. Pips, Chips & Videoclips - Dinamo ja volim Sam bog zna koliko sam noći u životu lud od cuge urlao “Dinamo ja volim”, jednom zgodom i polugol u Puli u četiri ujutro, a za koju sam, što <strong>se</strong> prve objave tiče, i osobno vezan. Zagreb nije samo Dinamo, ali Zagreb je i Dinamo, a u ovoj, jednoj od najboljih navijačkih pjesama na svijetu, sazdanoj na temelju “You’ll Never Walk Alone” koja je od Elvisa Presleyja preko Gerry & The Pacemakersa i FC Liverpoola stigla i do Pipsa i Dinama, kulja takva energija da <strong>se</strong> mora tresti stadion. Tko je bio na Šalati prošle godine na nevjerojatnom koncertu Pipsa, zna o čemu govorim. 33
Change language