26 Imal sam prvi angažman 1955. u Bakru, na terasi jedinog hotela. Imal sam tada 18 godina. Svirali su Radan Bosner, braća Potočnik… Pevali su <strong>se</strong> tada evergrini, popularni šlageri, Ivo Robić je već počeo vladati muzičkom scenom. ‘Ta tvoja ruka mala’… Ja sam pak peval kaubojske pjesme, iz američkih filmova
Moji najbolji prijatelji su bili svi u mom orkestru. Marijan Domić - truba, Dražen Boić - klavir, Baraković - basist, Juraj Njikoš - pijanist, Radan Bosner…, priča Drago Diklić Lova nije bila zanemariva. Uvek je bilo nekaj love. Ali nije to ogromna lova, potroši <strong>se</strong> sve. Mi pjevači smo veliki kavaliri. Sve potrošimo na društvo. Rekel sam vam, život je jednokratna pojava, pa <strong>se</strong> mora fino proživjeti ljepši grad’. Ivica i ja išli smo zajedno u isti razred u školi. Postali smo prijatelji. Ivica je predivna osoba. Odličan, talentiran. Prije par godina dogovorili smo <strong>se</strong> u jedan petak da <strong>se</strong> vidimo sljedeći ponedjeljak. Nazovem ga sat prije dogovorenog vremena i nitko ne odgovara na telefon. Zabrinem <strong>se</strong> i odem gore u Novu Ves, gdje on stanuje. Zvonim na zvono. Ništa. Odem u obližnji kafić. Vlasnik kafića mu je frend koji mi veli - ni meni <strong>se</strong> ne javlja. Odemo u kuću, ovaj iz kafića je imao ključ od njegovog stana. Otključamo i nađemo Ivicu Krajača kak na podu leži, veli da je tak već dva dana. Pal je i slomil kuk. Nije <strong>se</strong> mogel sam dignuti. Naravno, nazovem odmah Hitnu pomoć i odemo u bolnicu. Spasili smo ga. Odnedavno živi u jednom lijepom zagrebačkom Domu za starije osobe. ‘Vatra’ je bila jer je živio sam u stanu. Rastao <strong>se</strong> od žene… Sad je dobro. No, zanimljivo je, kad smo upali u njegov stan i našli ga na podu, on nam je mirno rekao da idemo ‘pogledati u badecimer jer <strong>se</strong> tam tušira jedan crnac’. Pogledal sam, nije bilo nikoga u kupaonici. Ivici <strong>se</strong> valjda malo zavrtjelo u glavi, pa je ili bulaznio ili nas je zajebaval…Ili je pošandrcal ili haluciniral. Kakav crnac u badicimeru? A Krajač na podu leži dva dana? Kaj god. * Ivica Krajač je pripremio nekoliko libreta za opere. - Da, da. Napisal je i operu po mojoj pjesmi ‘Opet si plakala’. To su sjajne stvari. Htjeli smo to realizirati dok je Ivica još živ, ali onda je došao covid i sve to sranje. Nisu bezvezni ti Krajačevi materijali. * Recite, tko su vam stvarno prijatelji od naših muzičara? - Uglavnom nisu sada više živi. Samo sam ja ostal… Moji najbolji prijatelji su bili svi u mom orkestru. Marijan Domić - truba, Dražen Boić - klavir, Baraković - basist, Juraj Njikoš - pijanist, Radan Bosner… Puno je bilo prijatelja. Braća Kalogjera, Marijan Makar… Bili smo zaista dobra ekipa. Svi smo bili izvrsni muzičari i veliki zajebanti. Uživali smo u glazbi, to je bitno. * Komponirali ste pjesme, a i pisali tekstove? - Puno tekstova. ‘Još samo večeras’ je moj tekst, ‘Domovino moja lijepa’ isto. ‘Zagreb je najljepši grad’, tu smo zajednički Krajač i ja… Moji su ‘Prolazi sve…’, ‘Teško mi je zaboravit tebe’, ‘Oprosti, volim te’, kao i ‘V<strong>se</strong> kaj v <strong>se</strong>rcu mi leži’, kajkavska pjesma. * Zagrebački festival je bio vrlo dobro organiziran… I muzički - sjajan… - Bil je to najbolji glazbeni festival, jedan od najboljih u Europi. Dobili smo plaketu za najbolji festival 1963. godine. Kasnije sam ja preuzel festival i bil ravnatelj 14 godina. Dobili smo plaketu opet 1971. godine. Cijeli grad je bio festival, trajao je šest dana. Uključil sam i hotele, restorane u festival. Velim vam, Zagreb je bil - festival. Izlozi trgovina su bili u znaku glazbe i festivala. Pjevači su po gradu imali svaki svoj izlog… To je bil najveći muzički festival u državi. Restorani su imali nazive jela po pjevačima, ‘Odrezak a la Gabi Novak’, na primjer, ili Pašticada a la Tereza Kesovija. A u Lovačkom rogu je glavni kuhar reklamiral jelo Svinjske nogice a la Drago Diklić. Zaista! * Kad je sljedeći Zagrebački Festival? - Pojma nemam. To <strong>se</strong> ne zna. Prije <strong>se</strong> to znalo mje<strong>se</strong>cima prije. Festival je bio glavni događaj godine. Sad <strong>se</strong> uopće ne zna kad je. Niš <strong>se</strong> ne piše v novinami o festivalu. * Koliko godina imate? - 85. Nije to puno. Ni to niš. * Ugodno je biti pjevač zabavne glazbe, glazbe - uopće? - Je, naravno - uvek si u nekakvom ve<strong>se</strong>lom društvu. Zgodan svijet je oko tebe. Imponira kad si popularan, svi te poznaju. * Lova? - Lova nije bila zanemariva. Uvek je bilo nekaj love. Ali nije to ogromna lova, potroši <strong>se</strong> sve. Mi pjevači smo veliki kavaliri. Sve potrošimo na društvo. Rekel sam vam, život je jednokratna pojava, pa <strong>se</strong> mora fino proživjeti. 27
Change language