12.07.2023 Views

Zagrebe, vraćam se, tebi

Najljepše pjesme o gradu: kratka povijest

Najljepše pjesme o gradu: kratka povijest

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Naučil sam Robićeve pjesme i došel na<br />

angažman u Opatiju. To je bil pun pogodak<br />

za mene. Zgodni komadi na terasi, uglavnom<br />

samo strankinje. U Kvarneru su ljetovali<br />

samo stranci, Francuzi, Englezi, Amerikanci<br />

i lepe ženske… Malo smo ‘prčkali’. Kaj možeš,<br />

muzikanti su muzikanti, svi nas vole<br />

nepoznatu pjesmu. Pijan, naravno. To nije bila ta pjesma. Publika<br />

je skandirala, pljeskala, standing ovation. Iza scene me<br />

dočeka Aco Nećak, čestita mi i veli: ‘Samo ti možeš tako otpevati.<br />

Samo ti’. Na to sam otišel ‘trgnuti’ još jednu čašicu… I - nikad<br />

više nisam ništa popio prije koncerta.<br />

* Koje su to godine kad ste počeli pjevati profesionalno?<br />

- Imal sam prvi angažman 1955. u Bakru, na terasi jedinog<br />

hotela. Imal sam tada 18 godina. Svirali su Radan Bosner, braća<br />

Potočniki… Pevali su <strong>se</strong> tada evergrini, popularni šlageri.<br />

Ivo Robić je već počeo vladati muzičkom scenom. ‘Ta tvoja ruka<br />

mala’… Ja sam pak peval kaubojske pjesme, iz američkih<br />

filmova. Jimmy Stanić je skladal, pisal i peval. Godinu dana<br />

kasnije na špici, tu u Zagrebu, ispred hotela Dubrovnik je bila<br />

muzikantska špica, dođe Stipica Kalogjera i veli mi: ‘Fiko,<br />

ideš na terasu hotela Kvarner na zamjenu Ivi Robiću’. Ljeto je<br />

bilo. Doći na terasu Kvarnera bio je pojam. Sviral je veliki orkestar<br />

Radio Zagreba cijelo ljeto. ‘Kako to?’, pitam ja. ‘Niš ne pitaj,<br />

nauči Robićeve pjesme i - ajde.’ Mislim si ja: ‘Kaj me briga,<br />

idem malo probati pevati na Kvarneru…’. Naučil sam Robićeve<br />

pjesme i došel na angažman u Opatiju. To je bil pun pogodak za<br />

mene. Zgodni komadi na terasi, uglavnom samo strankinje. U<br />

Kvarneru su ljetovali samo stranci, Francuzi, Englezi, Amerikanci<br />

i lepe ženske… Malo smo ‘prčkali’. Kaj možeš, muzikanti<br />

su muzikanti, svi nas vole. Jedan Amerikanac je dofural na terasu<br />

de<strong>se</strong>t kartona Whiskeya. On je stalno <strong>se</strong>dil s nama, i mi s<br />

njim, i pili smo najbolji Whiskey.<br />

* Koje su pjesme tih šezde<strong>se</strong>tih godina bile popularne?<br />

- Ja sam peval pjesme iz filma ‘Crvene podvezice’, onda ‘Hej<br />

Joe’, talijanske šlagere, slušali smo San Remo, ali uglavnom su<br />

<strong>se</strong> kod nas svirali američki standardi. Imali smo američki repertoar.<br />

To nam je pasalo, a i publici.<br />

* Tko su bile pjevačice?<br />

- Rajka Vali, malo je bilo ženskih. Bili su Zvonko Krkljuš i<br />

Ivo Robić. U Opatiji je bil Bruno Petrali. Nije još bilo puno pjevača.<br />

Anđelina Groh… Uskoro <strong>se</strong> pojavio Marko Novo<strong>se</strong>l, ekipa<br />

mojih vršnjaka. Marko je peval talijanski repertoar, a ja američki.<br />

Onda je Marko počel američki, a i ja sam počel talijanski<br />

ljubavni program… Na plesnjacima smo morali pevati i jedno i<br />

drugo.Tražile su <strong>se</strong> popularne pjesme.<br />

* Plesnjaci?<br />

- Bilo je 28 plesnjaka u Zagrebu u pede<strong>se</strong>tim, šezde<strong>se</strong>tim godinama.<br />

Uz 28 plesnjaka, bilo je 14 noćnih klubova, barova. Ritz<br />

bar, Grill bar, Jadran bar, Beograd bar, Splendid bar, Esplanade<br />

bar, Corso bar, Medulić bar, pa Jegerhorn noćni lokal,<br />

Adria bar tu na uglu Palmotićeve ulice. Bil je jedan konobar,<br />

Čarli, koji je imal samo jednu pjesmu, divan dečko, simpatičan.<br />

Stalno je peval jednu te istu pjesmu: ‘Ne čini zlo jer stara<br />

pjesma je to’. Moral je otpevat i jedan fal<strong>se</strong>t u sredini te pjesme,<br />

koji put ga je pogodil, a koji put i nije. Čarli je točno u ponoć peval<br />

tu svoju pjesmu u Adria baru. Dirljivo je to bilo… Mi, muzička<br />

škvadra, bismo prošli oko ponoći Adria barom samo da ču-<br />

Zvijezde<br />

hrvatske<br />

glazbene<br />

scene šezde<strong>se</strong>tih<br />

i<br />

<strong>se</strong>damde<strong>se</strong>tih<br />

godina<br />

prošlog<br />

stoljeća<br />

jemo i vidimo jel bu Čarli pogodil tu pjesmu ili ne bu. Obično je<br />

pogodil. Onda je Čarli najedamput nestal…<br />

* Variete scena je već postojala tada?<br />

- Kak ne? Tam je bil Prvi pljesak, natjecanje mladih pjevača.<br />

Tam su <strong>se</strong> rađali novi pjevači. To su vodili Viki Glovacki i Braco<br />

Reiss. Tam su počeli Šerfezi, Zdenka Vučković… Ja ne, ja sam<br />

počel u Glazbenom zavodu s ovim malo starijim dečkima, s orkestrima,<br />

s pravim sviračima.<br />

* Nastupate još uvijek?<br />

- Daaa, još uvek. Sljedeći mje<strong>se</strong>c imam koncert u Grožnjanu,<br />

pa u rujnu na glazbenom tjednu zagrebačkog Gornjeg grada,<br />

imam i 27. studenoga svoj koncert.<br />

* Imate li menadžera?<br />

- Da. Ja sam svoj mendžer uvek. Moja firma Alta još uvek<br />

postoji.<br />

* Koji <strong>se</strong> pjevači i pjevačice pojavljuju nakon šezde<strong>se</strong>tih?<br />

- Novo<strong>se</strong>l, Šerfezi. Ja sam već postojal kao pjevač, pa kad je<br />

došel na radio Šerfa, usral <strong>se</strong> od straha kad me videl. Ja sam mu<br />

24

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!