Valentina Ljubešić - Geneza
Valentina Ljubešić - Geneza Valentina Ljubešić - Geneza
Besplatni primjerak Broj 36 • godina V • prosinac 2011. Sretan Božić i Nova godina
- Page 2 and 3: 92 Intervju Valentina Ljubešić, v
- Page 4: 94 že li se u poduzetništvu danas
Besplatni primjerak<br />
Broj 36 • godina V • prosinac 2011.<br />
Sretan Božić i Nova godina
92<br />
Intervju<br />
<strong>Valentina</strong><br />
<strong>Ljubešić</strong>,<br />
vlasnica ITC tvrtke<br />
<strong>Geneza</strong><br />
uspjeha i ljudskosti
Spoznala sam da na<br />
tržištu ne postoji usluga<br />
poput osobnog bankara u<br />
telekomunikacijama<br />
Istinski vjerujem u to da<br />
je humanistički pristup<br />
poslovnom odnosu<br />
temelj za uspjeh jer je<br />
poslovni odnos kao i<br />
bilokoji međuljudski<br />
odnos i mora se<br />
temeljiti na istinskim<br />
vrijednostima<br />
Razgovarala: Biba Salata<br />
Foto: Ines Novković<br />
<strong>Valentina</strong> <strong>Ljubešić</strong> vlasnica je uspješ<br />
ne ITC tvrtke Geneze, koja zapošljava<br />
220 ljudi, od kojih je više<br />
od 30 posto osoba s invaliditetom. Vješta<br />
menadžerica i talentirana poduzetnica,<br />
vrlo vrijedna žena neiscrpne energije,<br />
isto dobno je i šarmantna supruga i majka<br />
dvojice sinova koje je rodila još tijekom<br />
studija veterine. I kako bi njezin životopis<br />
bio još neobičniji, <strong>Valentina</strong> je na studij<br />
u Zagreb došla iz Skopja, boreći se s egzistencijalnim<br />
i jezičnim problemima, da<br />
bi ubrzo bila proglašena najboljom studenticom<br />
Zagrebačkog sveučilišta. Udala<br />
se za studenta medicine, danas liječnika,<br />
prvo dijete rodila na drugoj godini studija,<br />
a drugo na petoj, u studentskom domu.<br />
Uzdržavala se radeći preko studentservisa:<br />
ponekad je prevodila, a najčešće<br />
čistila urede jer je tek navečer bila slobodna.<br />
Već je tada pokazala da ne odustaje od<br />
svojih ciljeva, ma kako teško bilo!<br />
Odmah nakon diplome uplovila je u<br />
poduzetničke vode, a 2005. pokrenula je<br />
projekt pomoći poslovnim korisnicima<br />
tele komunikacijskih usluga i počela zapošljavati<br />
osobe s invaliditetom.<br />
Gdje je u toj priči nestala ve terina?<br />
- Studij veterine bio je odgovor na<br />
mo ju silnu ljubav prema životinjama. U<br />
Skop ju smo živjeli na devetom katu, ali<br />
sam imala mačke, pse, ježeve, sove, zečeve...<br />
Što ste radili nakon diplome?<br />
- Budući da sam dobila Rektorovu nagradu,<br />
ostala sam raditi na fakultetu, ali<br />
ni sam ostala dugo jer su plaće bile jako<br />
male. Muž je poslije diplome otišao raditi<br />
u Požegu jer je imao ugovor s bolnicom,<br />
a s njim su otišla i djeca. Onda sam i ja<br />
otišla u Požegu, ali nisam se uspjela zaposliti,<br />
pa sam osnovala vlastitu tvrtku, 1992.<br />
sklopila ugovor s Podravkom i vodila proiz<br />
vodnju za Slavoniju: izrađivala sam igračke<br />
za Kinder-jaja. Imala sam 1200 zaposlenih.<br />
To je bilo dvije godine nakon diplome.<br />
Odakle ideja za usluge povezane<br />
s telekomunikacijama? Kako ste počeli?<br />
- Bila sam, naravno, korisnik tele komunikacijskih<br />
usluga kao pravna osoba i<br />
bila sam vrlo nezadovoljna. Kad sam htjela<br />
neke informacije, reklamacije, ob jaš njenja,<br />
sugestije kakva bi usluga za moju tvrtku<br />
bila najisplativija u mobilnoj tele foniji,<br />
kakva u fi ksnoj... nisam doživjela da netko<br />
ima vremena da mi objasni, da osjetim da<br />
sam kupac koji nešto znači. Osim toga,<br />
tko danas ima vremena stajati u redu u<br />
telekomunikacijskim centrima; onda vas<br />
primi osoba koja stoji „na pola noge“, iza<br />
vas cijeli red, nervozna ona, nervozni<br />
mi. I tako sam spoznala da na tržištu ne<br />
postoji usluga poput osobnog bankara u<br />
telekomunikacijama.<br />
Razgovarala sam s nekoliko poslodavaca<br />
koji su imali slične probleme, napravila<br />
sam projekt i otišla našem najvećem<br />
teleoperateru i nakon osam mjeseci uvjeravanja<br />
i pregovaranja, dobila sam zeleno<br />
svjetlo. To je bio pionirski posao, sada<br />
radimo već sedam godina.<br />
Još uvijek mnogo novca ulažete<br />
u edukaciju zaposlenika, zašto je to<br />
važno?<br />
- Na početku je najveći problem<br />
bila edukacija osoblja jer da biste dava-<br />
Jako je važna stalna<br />
edukacija zaposlenika; bez<br />
ulaganja nema opstanka<br />
li drugima savjete, morate vladati tematikom<br />
i poznavati proces od hardverskog<br />
dijela, uređaje, usluge. Trebate znati ko je<br />
su tarife na tržištu, koji proizvodi... Budući<br />
da smo bili pioniri u tom poslu, osnovali<br />
smo i vlastitu akademiju u ko joj<br />
smo šest mjeseci do godinu dana obučavali<br />
vlastiti kadar, pa smo sami ot školovali<br />
prvih 15 ljudi. Nakon toga, školovali<br />
smo ih dalje, i tako smo rasli. To je<br />
skupa priča. Edukacija kod nas traje dvij e<br />
godine za menadžera, da bi mogao vo diti<br />
brigu o korisnicima, dati savjet o telekomuniklacijskim<br />
uslugama za mobilnu i<br />
fi ksnu telefoniju, IT, tu je već i televizija.<br />
Jako je važna stalna edukacija za po -<br />
slenika, a pogotovo u teleko munika cijskom<br />
poslu, gdje informacije zastarije vaju<br />
brzinom munje; svaki mjesec imamo 30<br />
sati edukacije i svaki put iz korijena učimo<br />
nove stvari. Bez toga ne bismo opstali, bez<br />
ulaganja nema opstanka.<br />
Zašto <strong>Geneza</strong>?<br />
- <strong>Geneza</strong> znači stvaranje. Htjela sam<br />
stvoriti toplo, obiteljsko, prijateljsko okruž<br />
je u svojoj tvrtki.<br />
Zapošljavate osobe s invaliditetom.<br />
Osim poduzetničkih razloga,<br />
postoji li pritom i motiv milosrđa? Mo-<br />
93
94<br />
že li se u poduzetništvu danas biti nesebičan?<br />
- Smatram da je to ključ uspjeha: nesebičnost.<br />
Istinski vjerujem u to da je upravo<br />
humanistički pristup poslovnom odnosu<br />
temelj za uspjeh jer je poslovni od nos<br />
kao i bilokoji međuljudski od nos i mora se<br />
temeljiti na istinskim vrijed nos ti ma.<br />
Koliko se promijenio Vaš stav<br />
prema invalidnim osobama?<br />
- Iz korijena. Bila sam puna predrasuda.<br />
A osobe s invaliditetom ostvaruju<br />
potpuno iste rezultate poput osoba bez<br />
invaliditeta, a u nekim su poslovima i bolje<br />
od njih. Primjerice, osobi koja ne čuje<br />
upravo ta izoliranost od zvuka omogućuje<br />
potpunu koncentraciju za poslove koji<br />
zahtijevaju mir i tišinu, pa uspijeva postići<br />
puno bolje rezultate, s manje po grešaka<br />
nego osoba koja čuje. Slijepe osobe<br />
oslonjene su na druga osjetila, rekla bih<br />
da su najviše na srce oslonjeni, na intuiciju<br />
koju mi često zanemarujemo -<br />
nezamislivo nam je, na primjer, zatvoriti<br />
oči i donositi neke važne odluke. Slijepe<br />
osobe jako dobro procjenjuju ljude, ne<br />
možete ih zavarati šminkom, odjećom;<br />
oni vide nas stvarne, našu bît. Možda<br />
bismo i mi to mogli, kad ne bismo bili<br />
toli ko opterećeni ambalažom... Zamislite<br />
da vas prijatelji vide srcem, poslovni partneri<br />
i suradnici samo srcem slušaju, koliko<br />
je to rasterećenje! Donesete samo ono što<br />
jeste, donesete sebe.<br />
Kako takav stav utječe na at mosferu<br />
u Vašoj tvrtki?<br />
- Vlada pozitivno okružje koje je naprosto<br />
zarazno, zahvaljujući upravo osobama<br />
s invaliditetom koje su to maksi mizirale.<br />
Atmosfera je obiteljska, topla; jako<br />
sam ponosna na sve moje ljude!<br />
Poslovanje ste proširili na BiH,<br />
Srbiju, Poljsku... Puno vremena provo<br />
dite na putu, je li to teret ili za dovoljstvo?<br />
- U meni još nije presušila ljubav<br />
prema putovanjima, različitosti. Naporno<br />
je, ali još uvijek je zadovoljstvo. A posebno<br />
je zadovoljstvo kad 15. u mjesecu isplatite<br />
200 plaća, svim bankama platite kredite,<br />
sve obveze. I kako vremena postaju teža,<br />
sve je veća satisfakcija što to uspijevamo.<br />
Ne možete osigurati opstanak fi rmi sa 200<br />
zaposlenika, radeći samo u Hrvatskoj. U<br />
kolovozu sam bila u Šangaju; pa mi smo<br />
veliki kao predgrađe Šangaja! Pokrećemo<br />
poslovanje s Kinom, pa sam bila na dogovorima.<br />
Zamislite da vas prijatelji<br />
vide srcem, poslovni<br />
partneri i suradnici samo<br />
srcem slušaju; donesete<br />
samo ono što jeste,<br />
donesete sebe<br />
Ne mogu reći da je to težak život;<br />
imam divan, pun život. Osjećam da sam<br />
napravila velike stvari, imam obitelj, dva<br />
divna sina koji su diplomirali ove godine,<br />
stariji medicinu, mlađi menadžment, sačuvala<br />
sam brak. U svemu su mi velika<br />
podrška roditelji kojima nije bilo teško<br />
doletjeti iz Skopja kad je trebalo. Ta moja<br />
istinski divna obitelj zaslužna je za sve. A<br />
<strong>Geneza</strong>... ne bih uspjela bez ljudi koji se<br />
toliko daju i za koje se vrijedi boriti, za<br />
koje nije teško proputovati 10.000 kilometara<br />
godišnje.<br />
Gdje se vidite za deset godina?<br />
- Mislim da 98 posto ljudi ne zna odgovor<br />
na to pitanje, i ja sam jedna od njih.<br />
Znam samo da namjeravam raditi, a želim<br />
se baviti i humanitarnim radom. Završila<br />
sam i Diplomatsku akademiju...<br />
Da nije takvo zahtjevno vrijeme, pre -<br />
pustilila bih vođenje tvrtke svome me -<br />
nadž mentu kojeg sam formirala, ali sada<br />
još nije vrijeme za to. Kad sam prije pet<br />
godina počela zapošljavati oso be s invaliditetom,<br />
bio je to prvi korak u humani<br />
tarne vode jer mislim da je naj veća pomoć<br />
čovjeku dati posao, naučiti ga ra diti.<br />
Sjećam se kakvi su bili moji za po sle nici<br />
kad su došli: sramežljivi, stisnuti, ubije ni<br />
u pojam. Sada su to ljudi sigurni u se be,<br />
pozitivnoga duha - to mi je najveća nagrada<br />
i tako se vidim ubuduće, u po m aganju<br />
drugima.<br />
Kako spajate ulogu supruge, majke<br />
i poduzetnice?<br />
- To je vrlo zahtjevno. Poduzetnica<br />
sam već 20 godina i moj se muž već naviknuo<br />
na to da je mnoge subote i nedjelje<br />
sam. Noćas sam došla s puta i već danas<br />
idem u Sarajevo. Moje je radno mjesto u<br />
autu. No, brak je jedan veliki prijateljski<br />
sp orazum i ponosna sam što sam ga uspjela<br />
sačuvati, vrijedilo je!<br />
Uspijete li se opustiti?<br />
- Šećem po Maksimiru, Sljemenu,<br />
obo žavam komedije, dobru knjigu. Nedjeljom,<br />
ako se dogodi da sam slobodna,<br />
uz kavu i novine, želim da telefon ne zvoni<br />
i tako do podne. No, najviše me opušta<br />
priroda: odjenem trenirku, tenisice i hodam,<br />
hodam. Volim šumu, Trakošćan,<br />
šet nicu u Lovranu do Opatije... Pone kad<br />
znam cijeli radni dan provesti u Mak simiru,<br />
čak i radne sastanke održavamo<br />
ta mo, šećemo i razgovaramo, donesemo<br />
svoja računala, pa sjednemo u Švicarsku<br />
kuću na kavicu ili posjedamo na travu,<br />
izvadimo računala i radimo. Pa nastavimo<br />
hodati. I dišemo punim plućima.
Change language