Gloria Glam 087

tko "promovira svoje tijelo" u svrhu ljubavi prema sebi. Mislim
da ljudi to rade samo da bi im netko drugi rekao da su okej, jer
oni to ne misle. Ali, lako je prepoznati narcisa na tuđim
profilima, a dosta teško pogledati svoj i reći: "Ups". Sad bih
volio guglati može li se biti nesiguran i narcis u isto vrijeme, al
jebiga, nažalost znam da se može.
Inače, super primjer o tome koliko je pogled na ljudsko
tijelo subjektivan – snimam dosta audicija za strance.
Uvijek s istim sobom, s istim tijelom. Bio sam odbijan
jer sam prenabildan, jer nisam dovoljno nabildan, jer
sam previsok i jer nisam dovoljno visok, jer izgledam
previše ko Arap i jer ne izgledam dovoljno ko Arap. Bio
sam uvjeren da ću najviše poslova dobivati ako budem
izgledao kao tough guy da bi na kraju sad muku mučio
pokušavajući smršaviti i smekšati se za ulogu koju sam
zapravo čekao sve vrijeme pretvarajući se da sam netko drugi.
Poanta je priče, osim da se pohvalim da snimam predivan film,
ta da tijelo naprosto mora prestati biti nešto o čemu se sudi. O
čemu se priča. Čemu se pridaje na važnosti. To je jedini
pozitivan stav prema tijelu. Da ga se pusti na miru. Da mu se
dozvoli da sve sjedne na svoje mjesto bez remećenja procesa
bilo kakvim pretjerivanjem, izgladnjivanjem, prebildavanjem,
prežderavanjem, operiranjem. Prečaroban je to mehanizam da
bi mu poanta bila da ga se analizira, ocjenjuje i poštuje na
temelju toga koliko pločica imaš ili koliko ti je napucano rame.
Pa jebemu miša, znamo onu, ne sudi knjigu po koricama.
Svi znamo što je zdravo. Tijelu treba mobilnost, tijelu treba
mišić, tijelu treba da se može popeti na treći kat, a da ne
ostanemo bez daha, srcu treba cardio, organima treba zdrava
hrana. Da stignem, guglao bih koliko je masnog tkiva
prihvatljivo za funkcioniranje ovog našeg a priori savršeno
osmišljenog i napravljenog mehanizma čiji je zadatak očuvati
ga kako bismo što dulje i što bolje funkcionirali. I zato
molim sve da prestanu lagati i sebi i ljudima oko sebe kad
pretjeranu mršavost ili pretjeranu pretilost ili čak pretjeranu
muskulaturu (neodrživo je, bar prirodnim putem, osim ako se
samo time bavite u životu, vjerujte mi) promoviraju i uzdižu
veličajući svoju ljubav prema sebi. Jer jedna je stvar osjećati se
dobro u svome tijelu, druga je stvar svoje tijelo konstantno
prezentirati dobrim. To nije ljubav prema sebi, to je taština,
a taština u 99 posto slučajeva samo prikriva nesigurnost.
Znam iz vlastitog iskustva.
Zašto ovo sve govorim... pa prvo jer kasnim s kolumnom
pa izbacujem sve kako mi dođe, a drugo, da napokon
zakucam ono što želim reći. Fuck body image jednom i
zauvijek. Bitno je da smo zdravi. Tijelo ionako radi svoje
najbolje što zna. Kreći ga, mazi ga, hrani ga dobro, hrani ga
zdravo, hidriraj ga, pregledavaj ga redovito, smij se, pleši, diši
zrak, penji se na planine, grli djecu, pse, mačke, voli sebe u
svom tijelu, a ne svoje tijelo na sebi. Pitajmo se koliko nam,
okej, vam je lako dignut svoju djecu i nosit ih u krevet kad
zaspe, a ne kako će nam sisa izgledat na plaži – garantiram, svi
ćemo bit zgodniji. Jer sve ono lijepo zrači debelo iznutra.
Pun intended. Znam, nije lako uslikat dušu, ali isto ju je tako
užasno lako sakriti plasiranjem površnosti.
Dobar sam, 7.03 je, ali sad ćemo vidjeti šta Vedrana kaže.
Budna je sigurno. S djetetom u naručju nervozno, ali lako šeta
po stanu i čeka sve naše tekstove koji kasne...
Opsjednuti smo svojim tijelima jer mislimo da je druge
briga. Isto kao što smo opsjednuti time što ćemo obući za
event, a nismo ni svjesni da nitko tamo ne gleda druge, nego svi
zapravo brinu kako oni izgledaju. I nije to ništa loše, to je
ljudska priroda. Dugo sam radio grešku objavljivanja sebe iz
teretane, misleći da time promoviram nekakve vrijednosti
sporta i treninga, a zapravo sam samo skupljao lajkove da
svoje nesigurnosti pokrijem tuđim komentarima da sam
"zgodan" jer uvijek zbog određenog broja loših komentara
mislim da sam ružan i nikakav. I zato nikad ne vjerujem nikome
71