Gloria Glam 087

NITKO NIJE SAVRŠEN PRIMJERAK
NEKE KATEGORIJE, SVI
POSTOJIMO NEGDJE NA SPEKTRU
reprezentativnost ove društvene grupe
u startu padaju u vodu jer ona nije ni
jedno ni drugo. Puno se više tu radi o
pozicijama moći i financijskom kapitalu
nego o bilo kakvoj biološki određenoj
navodnoj superiornosti.
Iako nam se nejednakost među
rodovima može činiti kao nešto što je
postojalo oduvijek, to nije slučaj. Brojne
povijesne zajednice diljem svijeta
organizirale su svoja društva bez ideje
roda i uopće nisu percipirale druge
jedinke kao "muško" i "žensko", neovisno
o genitalijama s kojima su se rađale. Ne
samo da rod nije bio vezan uz nečije
tijelo nego rod kao koncept u mnogim
zajednicama nije ni postojao. Čak i u
civilizaciji koja je iznjedrila cijeli europski
kulturni krug, antičkoj Grčkoj, pojedinci
su se unutar društva dijelili na aktivni i
/ 1
/ 1. Brazilka Valentina
Sampaio prva je
transrodna
manekenka Victoria's
Secreta
/ 2. Glumac Eddie
Redmayne utjelovio je
dansku transrodnu
umjetnicu Lili Elbe
u filmu "Dankinja"
pasivni princip, tj. u skladu s time jesu li
mogli sudjelovati u političkom životu
zajednice ili ne. Aktivni princip
utjelovljivao je odrasli zreli slobodni
muškarac, dok su pasivni sačinjavali svi
drugi – žene, robovi, djeca i mladi. Jasno
je da je i ovakva podjela daleko od
pravedne, ali ono što je nužno naglasiti
jest to da nije bila rodno utemeljena.
Kako je rod u modernom dobu počeo
biti vezan za tjelesnost, a tako i korišten
da bi se propisivalo kako bi nečiji život
trebao izgledati, tako je rastao i raskorak
koji pojedinci osjećaju u odnosu na rod
koji im je pri rođenju pripisan. Ne samo
to nego se i u "znanstvenim" područjima
medicine i biologije počinju događati
razne nelogičnosti i kontradikcije. Dok
nam se govori da su rod (i spol) određeni
genitalijama, u stvarnosti se rađaju
pojedinci i s "muškim" i sa "ženskim"
genitalijama, bez genitalija ili s
genitalijama koje imaju obilježja i onoga
što smatramo "muškim" i "ženskim". U
konkretnim slučajevima kad se rodi
ovakav pojedinac (danas prihvaćeno
nazivani interseksualnim osobama),
roditeljima se obično dopušta da
"odrede" spol (dakle, da odrede
"biološku kategoriju", a ne društvenu)
koji će se djetetu pripisati pri rođenju.
Iako se ovo može činiti samorazumljivim,
"prirodnim" i logičnim, nema zapravo
ništa "prirodno" u tome da nešto što je
priroda stvorila silom pokušavamo
ugurati u postojeće društvene kategorije
umjesto da to prepoznamo kao ono što
jest. Kulturna teoretičarka Judith Butler
upozorava da upravo na primjeru
interseksualnih osoba možemo vidjeti
kako "kultura intervenira u biologiju", tj.
kako nešto što je biološka činjenica biva
neprepoznato, a sve da bi se održao
privid opreke muško-žensko, a time i
nejednakosti kakvu ta opreka osigurava.
Samim time, pokazuje se da je i "biološki
spol", nešto što shvaćamo prirodnim i
činjeničnim, zapravo također društveno
uvjetovana kategorija, jednako kao i rod.
S
drugačijim, no jednako
nepravednim i
neprirodnim setom
problema suočavaju se
transrodni i rodno
nebinarni pojedinci.
Razlike između pojedinih slučajeva
brojne su: neki se pojedinci rađaju s
osjećajem da se više identificiraju s
rodom koji im nije pripisan nakon
rođenja, neki se ne identificiraju ni s
jednim rodom, neki se ne pronalaze u
ideji roda kao takvoj, neki se pronalaze
negdje između, neki će se pojedinci
odlučiti za fizičku tranziciju, ako im je to
dostupno, dok drugi neće. Fizička
tranzicija najčešće je izrazito skupa, a
legalni put do nje otežan ili onemogućen,
zbog čega je u društvu mnogo
transrodnih pojedinaca koji nisu u
mogućnosti (ili jednostavno ne žele) "na
van" pokazati s kojim se rodom
identificiraju. Iako naše društvo
pokušava sva ova raznolika i raznorodna
iskustva staviti u uske kategorije te ih
okarakterizirati kao "neprirodne", ona
to ni na koji način nisu. Iskustva
transrodnih pojedinaca samo ukazuju
na postojanje svakog živog bića u
prostoru između – nitko od nas nije
68